Ljepota istine — privukla me Stvoritelju

PRIJE nekoliko godina ukazala mi se posebna prilika. Kao asistent Seneija Ikenoba, ravnatelja ikebanske škole Ikenobo, pomagao sam oko aranžiranja cvijeća u jednoj otmjenoj prostoriji carske palače u Tokiju. Radili smo pod strogim osiguranjem. Atmosfera je bila vrlo napeta i trudio sam se da ne prolijem ni kap vode. Bio je to jedan od najvažnijih događaja u mojoj karijeri aranžiranja cvijeća. Ispričat ću vam kako sam se počeo time baviti.

Rodio sam se 1948. u gradu Nishiwakiju, koji se nalazi sjeverozapadno od Kobea (Japan). Još od djetinjstva divio sam se raznom cvijeću koje krasi godišnja doba. Budući da me odgojila baka, koja je bila iskreni budist, nikada nisam razmišljao o Stvoritelju.

Moja je majka u Nishiwakiju podučavala druge kako se izrađuje ikebana, odnosno aranžira cvijeće, čime se bavi i dan-danas. U Japanu je ikebana, koja se također naziva kado (govor cvijeća), vrlo cijenjena vještina. Iako me majka zapravo nikada nije tome podučavala, svojim je radom prilično utjecala na mene. Kad sam trebao odlučiti čime ću se baviti u budućnosti, izrazio sam želju da to bude ikebana. Moj učitelj i majka predložili su mi da se upišem na fakultet, a ja sam bez oklijevanja izabrao Sveučilište Ikenobo. Ikenobo je najstarija tehnika izrade ikebana u Japanu. Na tom sam se sveučilištu ozbiljno posvetio učenju ove vještine.

Ulazim u svijet ikebane

Cilj ove tradicionalne japanske umjetnosti je prikazati život. Da to objasnim. Cvijeće složeno u buket u nekoj cvjećarnici može izgledati lijepo, no ono se nipošto ne može usporediti s procvalim poljskim cvijećem ili planinskim drvećem u cvatu. Kad promatrate cvijeće u njegovom prirodnom okruženju, vidite život, vidite kako jedno godišnje doba ustupa mjesto drugom. Takav prizor puno je dojmljiviji. Ikebana vam omogućava da cvijećem i drugim biljkama odrazite tu ljepotu, da cvjetnim aranžmanom prikažete ono što vas se dojmilo u prirodi.

Naprimjer, pretpostavimo da ikebanom želite prikazati jesen. Za to biste mogli upotrijebiti cvijeće koje cvate u to godišnje doba, primjerice sirištaru, žuto cvijeće jedne vrste odoljena i jesensko lišće. Želite li prikazati i nježan jesenski povjetarac? Tada u aranžman možete dodati nekoliko stabljiki kineskog šaša koje će svojim njihanjem odavati dojam laganog jesenskog vjetrića. Umijeće izrade ikebane stvarno me oduševljavalo te mi je pričinjavalo veliku radost što aranžiranjem cvijeća i drugih biljaka mogu izraziti svoj doživljaj prirode.

Velika “obitelj”

Ikebana se već 500 godina smatra umjetnošću. Ikebanske škole također imaju svojevrsne ravnatelje, no oni na taj položaj dolaze po obiteljskoj liniji. Ravnatelj je, kao prenositelj te tradicionalne umjetnosti, velikoj “obitelji” svojih učenika poput patrijarha. On novu generaciju učenika treba poučiti tradicionalnim tehnikama, ali i novim stilovima koje je razvio u skladu s vremenom u kojem živi.

Nakon što sam završio školovanje na Sveučilištu Ikenobo i dvije godine pohađao tečaj na kojem sam učio tehniku izrade kadoa, u siječnju 1971. počeo sam raditi u Udruženju Ikenobo. Kao predstavnik tog udruženja, širom Japana dogovarao sam i organizirao održavanje izložbi ikebane. S ravnateljem sveučilišta Ikenobo putovao sam po čitavom Japanu kako bih mu asistirao pri izradi njegovih umjetničkih djela.

Još pamtim kako sam kao njegov asistent prvi put stajao na pozornici u sportskom centru Fukuoka dok je on demonstrirao izradu cvjetnih aranžmana. Budući da smo se nalazili pred tisućama ljudi, bio sam strašno napet. Savijao sam stapke, sjekao grančice i radio sve što nije trebalo. Ravnatelj je objašnjavao publici kako izrađuje aranžman i usput u šali komentirao ono što sam ja radio. To mi je pomoglo da se opustim.

Kad su se održavale posebne svečanosti kojima su prisustvovale slavne osobe iz drugih zemalja, pomagao sam ravnatelju u aranžiranju cvijeća za te prilike. Kao što sam spomenuo na početku, uoči jednog takvog događaja aranžirali smo cvijeće u jednoj otmjenoj prostoriji carske palače.

Kasnije je u školi Ikenobo organiziran poseban tečaj čija je svrha bila doškolovati učitelje ikebane širom Japana. Moj je posao bio da za taj tečaj pripremim nastavni program te da nadgledam pripremu i tiskanje udžbenika i proizvodnju filmova koji su se koristili u predavanjima za otprilike 200 000 polaznika tečaja u 300 podružnica škole. Putovao sam po čitavom Japanu i nadgledao održavanje tog tečaja. Ikenobo svoje podružnice ima i u drugim zemljama, tako da sam nekoliko puta godišnje putovao i na Tajvan. Zadobio sam ravnateljevo povjerenje te sam imao odgovoran položaj.

Premda sam jako volio svoj posao, nisam bio istinski zadovoljan. Iako je on uključivao puno toga lijepog, bilo je i stvari koje su narušavale tu ljepotu. Ljubomora i zavist među polaznicima tečaja znale su dovesti do klevetanja, tako da su me učitelji u podružnicama škole često pitali za savjet. No u organizaciji u kojoj tradicija i moć igraju ključnu ulogu na mnogo toga nisam mogao utjecati. Budući da su mnogi istinski voljeli ikebanu i ozbiljno shvatili tečaj, davao sam sve od sebe kako bi im to školovanje pričinjavalo radost.

Prvi kontakt s istinom

Religiju nisam volio jer sam smatrao da ona zasljepljuje ljude. Osim toga, oni koji su govorili o miru i sreći bili su vrlo licemjerni. S druge strane, moja supruga Keiko tražila je istinu još od svog djetinjstva. Upoznavala se s raznim religijama i njihovim učenjima, no nijedna nije utažila njenu duhovnu glad.

Kad je na naša vrata došla jedna Jehovina svjedokinja, Keiko je pristala na to da proučava Bibliju. Pričala mi je o svemu što je učila i što je se dojmilo. Sve to zvučalo je lijepo, ali nije me oduševljavalo toliko kao nju.

Pa ipak, Keiko mi je i dalje sa snažnim uvjerenjem govorila o onome što je učila iz Biblije. Kad bih išao na put, uvijek bi mi u torbu stavila nekoliko biblijskih časopisa. No nisam ih želio čitati. Bojao sam se da ne izgubim sve što sam godinama stjecao. U to smo vrijeme kupili kuću i ja sam iz nekog razloga mislio da ću je se, ako prihvatim biblijska učenja, morati odreći. S druge strane, Keiko je brzo napredovala i postupala u skladu sa svojim vjerovanjima. Zbog toga sam se počeo osjećati usamljeno. Iako sam znao da je ono što mi je govorila istina, počeo sam joj se protiviti.

Protivim se premda me istina privlači

S posla sam se obično vraćao kasno uvečer, no kad bi Keiko išla na sastanke Jehovinih svjedoka namjerno sam dolazio još kasnije. Pa ipak, Keiko bi me dočekala budna čak i kad bih se vratio u dva ili tri ujutro kako bi mi ispričala što se sve događalo tog dana, pokazujući tako da joj je stalo do mene. No ja se nikako nisam mogao pomiriti s činjenicom da moja obitelj na nekoliko sati odlazi od kuće kako bi prisustvovala kršćanskim sastancima. Počeo sam se još više protiviti svojoj supruzi te joj čak prijetiti razvodom. No ona je bila nepokolebljiva.

Nikako nisam mogao dokučiti zašto je takva. Usprkos tome što smo imali zategnute odnose i što je često imala napade astme, uvijek je bila tako sretna. Kad smo se upoznali, njena iskrenost i nježnost naročito su mi se svidjele. Upravo zbog tih njenih osobina bojao sam se da je netko ne prevari kad je počela proučavati Bibliju.

No Keiko je živjela u skladu s onim što je učila i nastojala je biti dobra supruga i majka. Iako sam joj se protivio, kad bi me molila da pođem s njom na kršćanske sastanke i kongrese, ponekad bih pristao, vjerojatno zbog toga što sam bio ponosan na nju.

U isto sam vrijeme bio ljubomoran na Jehovu. Kad sam vidio koliko se Keiko nastoji promijeniti, pitao sam se zašto biblijska učenja tako snažno utječu na ljude. Pitao sam se kako to da je moja žena spremna za Jehovu prolaziti kroz razne poteškoće.

Uskoro su neka braća iz Keikine skupštine izrazila želju da me posjete. U početku se nisam želio upoznati s njima, no kopkalo me kako to da Keiko osjeća takav unutarnji mir. Na koncu me znatiželja natjerala da počnem proučavati Bibliju. Kako sam sve bolje upoznavao ljude koji su me posjećivali, osjetio sam da u sebi imaju nešto posebno. Biblijska je istina putem tjednog proučavanja polako prodirala u moje srce i otvorili su mi se novi horizonti.

Ljepota prirode i istine

Kad sam ikebanom pokušavao predočiti ljepotu i snagu prirode, često sam se pitao kako dočarati njenu veličanstvenost. No kad sam saznao da iza svega toga stoji Jehova, mozaik se sastavio i sve je odjednom postalo kristalno jasno. Kako bi se mali čovjek uopće mogao natjecati sa Stvoriteljevim umjetničkim sposobnostima? Jehova je najbolji umjetnik! Kad sam ga počeo oponašati, moji su aranžmani postali puno bolji. Ustvari, nakon što sam počeo proučavati Bibliju, mnogi su mi rekli da se moj stil promijenio, da u njemu sada uočavaju i nježnost, a ne samo snagu.

Biblijska istina pomogla mi je da shvatim puno toga što prije nisam razumio. Kad sam saznao da iza ljudskih patnji stoji vladar ovog svijeta, Sotona Đavo, i da je naše srce “prijevarno” zbog grijeha koji smo naslijedili od Adama, napokon sam razumio uzrok svega što se događa (Jeremija 17:9; 1. Ivanova 5:19). Saznao sam da je Jehova Bog mira, da je pun ljubavi, pravedan, moćan i mudar (5. Mojsijeva 32:4; Rimljanima 11:33; 1. Ivanova 4:8; Otkrivenje 11:17). Saznao sam da je iz ljubavi poslao Isusa da umre za nas i da će doći vrijeme kad više neće biti patnje i smrti (Ivan 3:16; 2. Korinćanima 5:14; Otkrivenje 21:4). Te prekrasne istine doista su me zadivile. Osim toga, Jehovini svjedoci postupali su u skladu s Isusovom zapovijedi da ‘ljube svog bližnjeg kao samoga sebe’. Kad sam se osobno u sve to uvjerio, shvatio sam da sam pronašao pravu religiju (Matej 22:39).

Prepreka na mom putu

Kad je istina uhvatila korijen u mom srcu, našao sam se pred jednim izazovom. Ravnatelj često nije mogao prisustvovati sprovodima, pa sam ga mijenjao u budističkim obredima. No budući da sam počeo razmišljati o tome da se predam Jehovi, morao sam nešto poduzeti u vezi s tim. Donio sam odluku da više neću sudjelovati u budističkim obredima (1. Korinćanima 10:21). S puno poštovanja objasnio sam ravnatelju da se uskoro namjeravam krstiti i da zbog toga više ne želim sudjelovati u vjerskim običajima drugih religija, čak ni ako bi to utjecalo na moj posao. On mi je rekao da nema ništa protiv toga što sam postao kršćanin i da imam pravo sam odlučivati što ću vjerovati. Njegova me reakcija jako iznenadila jer sam očekivao njegovo negodovanje te sam čak mislio da ću ostati bez posla.

Nakon što je i to bilo riješeno, krstio sam se i time simbolizirao svoje predanje Jehovi na kongresu koji se održao u lipnju 1983, godinu dana nakon što sam počeo proučavati Bibliju. Na izlasku iz bazena za krštenje s velikim me osmijehom i suzama u očima dočekala Keiko. I moje su se oči ispunile suzama kad sam zajedno s njom zahvalio Jehovi za svu radost koju nam je pružio.

Napuštam karijeru

Ravnatelj je pokazivao veliko razumijevanje prema meni kao predanom kršćaninu, a ja sam se trudio još savjesnije obavljati svoj posao. Pokušavao sam održavati ravnotežu između posla i kršćanskih aktivnosti. Sedam godina svake sam godine nekoliko mjeseci službi propovijedanja posvećivao više vremena.

No morao sam ozbiljno razmisliti o duhovnosti svog sina i Keikinom sve lošijem zdravlju. Uvidio sam da bih trebao više biti sa svojom obitelji. Također sam želio da mi Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu. Ti problemi i želje potakli su me da u molitvi razgovaram s Jehovom o napuštanju svoje karijere. Ravnatelj je uvidio da sam to čvrsto odlučio, tako da sam u srpnju 1990, u dobi od 42 godine, napokon otišao u mirovinu.

Pomažem drugima da prepoznaju ljepotu istine

Ubrzo nakon što sam otišao u mirovinu, započeo sam s punovremenom službom kako bih drugima pomagao da pronađu istinu. Trenutno jednom tjedno podučavam druge kako aranžirati cvijeće iako se ne držim strogo stila uobičajenog za Ikenobo. U skupštini služim kao starješina, a Keiko je pionir. Njeni napadi astme više nisu tako česti. Naš je sin, koji se u međuvremenu oženio, sluga pomoćnik u obližnjoj skupštini. Za nas je doista velika čast što kao obitelj možemo služiti Jehovi!

Raduje me što ću pod Kristovom vlašću moći uzgajati cvijeće od kojeg ću raditi lijepe aranžmane. Iskreno se nadam da ću zajedno sa svojom dragom obitelji moći u čitavu vječnost hvaliti veličanstveno ime onoga koji je stvorio sve lijepo, Jehove Boga!