Je li kršćanstvo zakazalo?

OTPRILIKE trećina svjetskog stanovništva tvrdi da su kršćani. Međutim, svijet nikada prije u političkom smislu nije bio toliko razjedinjen ni prožet nasiljem. Znači li to da je kršćanstvo kakvo je naučavao Krist manjkavo u nekom pogledu? Ili do problema dolazi zbog načina na koji mnogi ljudi primjenjuju Kristova učenja?

U ovom članku razmotrit ćemo što je Krist zapravo naučavao i koji je primjer dao svojim sljedbenicima. Isto tako, razmotrit ćemo uobičajeno gledište osoba koje tvrde da su kršćani, a koje se ustvari kosi s pravim kršćanstvom.

Iskrivljeni oblik kršćanstva

Stotinama godina nakon Kristove smrti iskrivljeni oblik kršćanstva postao je povlaštena religija u Rimskom Carstvu. Ljudi koji su tvrdili da su kršćani više nisu bili nepoželjni i neprihvaćeni članovi društva, već su se ubrzo našli u središtu glavnih političkih i društvenih zbivanja rimskog društva. Crkveni vođe, poput Augustina, na tu su promjenu reagirali tako što su počeli naučavati da je iščekivano Božje Kraljevstvo već stiglo. Takvi vođe naučavali su da će njihov novostečeni politički i vjerski utjecaj omogućiti da se Božja volja vrši na Zemlji. Naglašavalo se koliko je važno da čovjek pokuša utjecati na zbivanja na Zemlji.

Zbog toga su mnogi počeli vjerovati da se kršćani trebaju uključiti u političku strukturu društva. Većina vjeruje da zbog toga kršćani ponekad neka svoja vjerovanja moraju podrediti zahtjevima društva u kojem žive. Naprimjer, mnogi se razmeću tvrdnjama da uvažavaju Kristova učenja o ljubavi i miru, a istovremeno podržavaju okrutne ratove. Slično tome, i crkve možda potiču svoje članove da se mole za Božje Kraljevstvo, ali u isto vrijeme pružaju podršku tiranskim vladarima.

To lažno kršćanstvo nije religija koju je Isus uspostavio. Umjesto toga, to je tek jedna varijanta izvorne religije koju su ljudi izmijenili i pripada joj većina ljudi koji danas tvrde da su kršćani. Taj oblik kršćanstva doista je zakazao, što je vidljivo po sve raširenijem zanemarivanju biblijskih načela u cijelom kršćanskom svijetu.

Što je Isus doista naučavao?

Neke će možda iznenaditi to da je Isus rekao svojim sljedbenicima da ne budu ‘dio svijeta kao što ni on nije bio dio svijeta’ (Ivan 17:15, 16). Zašto je Krist poticao svoje učenike da zauzmu takav stav? Njegov voljeni učenik, apostol Ivan, odgovorio je na to pitanje kad je napisao: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga” (1. Ivanova 5:19).

Dakle, Kristova učenja ne govore da će na Zemlji pravda zavladati zahvaljujući ljudskim organizacijama, nego zahvaljujući Božjem nebeskom Kraljevstvu (Matej 6:10). Ni sam Isus nije pokazivao nikakvu želju za mijenjanjem društvenog poretka svog vremena. Odlučno je odbio političku funkciju koju su mu nudili (Ivan 6:15). Isto tako, pokazao je da se sporovi ne rješavaju nasiljem (Matej 26:50-53; Ivan 18:36). Isus iza sebe nije ostavio nikakav ustav ni zbirku građanskih zakona. Nije se miješao u politička zbivanja svog vremena. Naprimjer, nije se zauzimao za prava robova niti se uplitao u sukobe Židova protiv Rima.

Međutim, to ne znači da nije bio zainteresiran za ljude i njihove probleme. Mnogo je naučavao o tome kako svaki pojedinac treba postupati sa svojim bližnjim. Poticao je na poštenje u plaćanju poreza i isticao je da trebamo biti podložni onima kojima po zakonu pripada vlast (Matej 22:17-21). Naučavao je kako se brinuti za dobrobit onih u nevolji. Isto tako, naučavao je kako poštovati dostojanstvo drugih te kako biti suosjećajan, milosrdan i spremno opraštati (Matej poglavlja 5-7). Opće je poznato da je središte Kristovih učenja ljubav prema Bogu i bližnjemu (Marko 12:30, 31).

Pravo kršćanstvo danas

Kako bi se onda trebao ponašati pravi Kristov sljedbenik? Jednako kao i Isus. Premda je savjesno slušao državne zakone, ostao je posve neutralan u političkim zbivanjima (Ivan 12:47, 48). Nije kompromitirao kršćanska načela, čak ni kad je bio pod velikim pritiskom (1. Petrova 2:21-23). S druge strane, nije bio ravnodušan prema ljudima i njihovim problemima. Poput Isusa, i pravim je kršćanima stalo do dobrobiti ljudi i spremni su im pomoći (Marko 6:34). Isto tako, oni se žrtvuju nastojeći pomagati drugima da razumiju i usvajaju Kristova učenja te tako vode sretniji život (Ivan 13:17).

Stoga Jehovini svjedoci nastoje oponašati Krista u svom ophođenju s ljudima s kojima dolaze u kontakt. Iako su miroljubivi građani koji poštuju zakon, oni nisu dio svijeta. Poput Isusa, ne sudjeluju u nasilju ni u političkim raspravama koje su veoma uobičajene u ovom vremenu. Njihova nada čvrsto je usmjerena na Božje Kraljevstvo kao rješenje za sve probleme u svijetu. Pravo kršćanstvo vodi do sretnijeg života i jedinstva među njegovim članovima (Ivan 13:34, 35). Ono nipošto nije zakazalo.