Kamčatka — čudesni poluotok na Tihom oceanu

PRIJE više od tristo godina ruski istraživači koji su putovali Azijom prema istoku naišli su na brdovit tihooceanski poluotok koji odvaja Ohotsko more od Beringovog. Bila je to Kamčatka, poluotok koji je oko šest puta veći od Hrvatske. Njegova neobična ljepota i danas je uvelike nepoznata ostatku svijeta.

Kamčatka ima prilično hladnu klimu. U priobalnom području zime su blaže nego u unutrašnjosti, gdje u nekim krajevima zna napadati preko 6 metara snijega, a na nekim mjestima snijeg može biti dubok i do 12 metara! Tijekom ljeta poluotok je često obavijen morskom maglom i šiban jakim vjetrovima. Obilne kiše koje natapaju vulkansko tlo omogućavaju razvoj bujne vegetacije. Tako na Kamčatki rastu grmovi s jestivim bobičastim plodovima, trava koja može biti visoka kao čovjek te razne vrste prekrasnog divljeg cvijeća, među kojima je i kamčatska končara, biljka iz porodice ruža.

Gotovo trećina poluotoka obrasla je Ermanovim brezama, čija su debla iskrivljena, a grane savinute zbog jakih vjetrova i obilnog snijega. Te breze sporo rastu i neobično su otporne na hladnoću i druge nepovoljne uvjete. Imaju tako snažno korijenje da mogu rasti na skoro svakom mjestu — čak i na strmim obroncima stijena, i to u vodoravnom položaju! Ermanove breze prolistaju u lipnju, često prije nego što snijeg okopni. U kolovozu im lišće požuti, što je znak da stiže zima.

Vulkani, gejziri i termalna vrela

Kamčatka se nalazi na rubu Tihooceanskog vatrenog prstena — područja velike vulkanske i seizmičke aktivnosti — i na njoj postoji tridesetak aktivnih vulkana. Ključevska Sopka, vulkan za koji jedan izvor kaže da ima “savršen, izvanredno lijep čunjasti oblik”, uzdiže se 4 750 metara iznad razine mora. To je najviši aktivni vulkan na području Euroazije. Od 1697, kada su ruski istraživači prvi put kročili na tlo Kamčatke, na tom je poluotoku zabilježeno preko 600 vulkanskih erupcija.

Tijekom 1975. i 1976. u području vulkana Tolbačik dogodio se niz pukotinskih erupcija od kojih je nastala plamteća “baklja” visoka dva i pol kilometra! U oblacima pepela bljeskale su munje. U erupcijama koje su trajale gotovo godinu i pol nastala su četiri nova vulkanska kratera. Nestale su rijeke i jezera, a vrući je pepeo do temelja uništio okolne šume. Velik dio obližnjeg područja pretvoren je u pustoš.

Na svu sreću, većina erupcija dogodila se daleko od naseljenih mjesta, tako da je vrlo malo ljudi smrtno stradalo. No osim erupcija vulkana, postoje i drugi razlozi zbog kojih bi posjetitelji trebali biti oprezni kad krenu u to područje, a naročito u Dolinu smrti, koja se nalazi u podnožju vulkana Kihpinjič. Kad nema vjetra, a naročito u proljeće kad se počnu topiti snijeg i led, u toj se dolini povećava koncentracija otrovnih vulkanskih plinova, zbog čega se životinje mogu naći u smrtnoj opasnosti. Jednom su u dolini pronađena trupla deset medvjeda i mnogih sitnijih životinja.

Ogromna kaldera Uzon, koja je nastala urušavanjem vulkanske kupe, prošarana je jamama u kojima ključa blato i toplim kraterskim jezerima čija je voda puna raznovrsnih algi. U istom području nalazi se i Dolina gejzira, koja je otkrivena 1941. Neki gejziri aktiviraju se svake dvije do tri minute, a neki svakih nekoliko dana. Turisti mogu helikopterima stići do tog neobično zanimljivog područja koje se nalazi oko 180 kilometara sjeverno od grada Petropavlovsk-Kamčatskog. No nadležne službe strogo kontroliraju broj posjetitelja kako ne bi došlo do narušavanja osjetljive ekološke ravnoteže tog područja. Na Kamčatki ima ukupno šest zaštićenih područja koja se nalaze na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine.

Na Kamčatki postoje i brojna termalna vrela. Ti izvori tople vode, čija se temperatura kreće od 30 do 40 Celzijevih stupnjeva, većinom su pretvoreni u kupališta koja su pravi raj za posjetitelje i uljepšavaju život tijekom dugih, hladnih zimskih mjeseci. Ta se geotermalna energija ujedno koristi za proizvodnju električne energije. Ustvari, na Kamčatki je sagrađena prva ruska geotermalna elektrana.

Medvjedi, lososi i orlovi štekavci

Na Kamčatki danas živi oko 10 000 mrkih medvjeda. U prosjeku su teški od 150 do 200 kilograma, no kada ih se ne bi ubijalo, mogli bi doseći i triput veću težinu. Narodna predaja starosjedilaca Iteljmena (nazivaju se i Kamčadali) pokazuje da su ti ljudi smatrali medvjede svojom “braćom” i da su ih iznimno cijenili. No ti su “bratski” osjećaji nestali s pojavom vatrenog oružja. Danas su borci za zaštitu prirode ozbiljno zabrinuti za budućnost tih životinja.

Medvjedi se uglavnom zadržavaju na samotnim mjestima i zato ih se rijetko može vidjeti. No u lipnju, kada se u rijekama počnu mrijestiti lososi, mnogi medvjedi dolaze jesti ribu, a svaki od njih može za samo jedan obrok pojesti dvadesetak lososa! Zašto medvjedi tako puno jedu? Zato što tijekom ljeta moraju nakupiti dovoljno sala da bi preživjeli hladne zimske mjesece u kojima uopće ne jedu, nego samo spavaju u svojim brlozima kako bi štedjeli zalihe energije.

Lososi su ukusni i velikim štekavcima, veličanstvenim orlovima koji mogu imati raspon krila od dva i pol metra. Perje im je pretežno crno, tako da im se na tijelu posebno ističu dvije bijele mrlje na ramenima te bijeli lepezasti rep. Populacija velikih štekavaca broji oko 5 000 jedinki, no njihov se broj neprestano smanjuje. Te ptice žive samo u ovom dijelu svijeta, a povremeno se mogu naći i na Aleutima te otočju Pribilof nedaleko od Aljaske. Godinama se vraćaju u ista gnijezda, koja s vremenom popravljaju i nadograđuju. Jedno je gnijezdo doseglo promjer od tri metra i postalo tako teško da je slomilo brezu na kojoj je bilo napravljeno!

Stanovnici Kamčatke

Danas je Kamčatka uglavnom naseljena Rusima, no ostalo je i nekoliko tisuća starosjedilaca, među kojima najveću skupinu čine Korjaki, koji žive na sjeveru. Na Kamčatki žive i pripadnici nekih drugih etničkih skupina, kao što su Čukči i Iteljmeni, od kojih svaka ima svoj jezik. Većina stanovnika živi u Petropavlovsk-Kamčatskiju, upravnom središtu Kamčatke. Ostatak poluotoka rijetko je naseljen. Do većine naselja koja se nalaze uz more ili na obalama rijeka može se doći samo brodom ili avionom.

Mnogi stanovnici Kamčatke bave se ribolovom i love rakove. Među rakovima su posebno tražene kamčatske velike rakovice, čija kliješta imaju raspon od 1,7 metara. Svojim upečatljivim izgledom doprinose živopisnosti ribarnica u kojima se prodaju.

Od 1989. Jehovini svjedoci posjećuju Kamčatku kako bi se bavili jednom drugom vrstom ribarenja. Oni kao ‘ribari ljudi’ donose dobru vijest o Božjem Kraljevstvu ljudima koji žive na dalekoj Kamčatki (Matej 4:19; 24:14). Neki su povoljno reagirali na tu vijest te sada pomažu drugim ljudima da upoznaju svog Stvoritelja, Jehovu Boga, i štuju njega, a ne ono što je on stvorio. Zahvaljujući tome mnogi su se oslobodili straha od zlih duhova, koji je raširen među tamošnjim stanovništvom (Jakov 4:7). Osim toga, saznali su da u budućnosti više neće biti zla, a ni onih koji čine zlo, te da će cijela Zemlja biti “puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno” (Izaija 11:9).