Štovanje zmija — nekad i danas

STARI Egipćani i Minojci, prvi stanovnici Krete, štovali su zmije. Neki stari Izraelci prinosili su žrtve bakrenoj zmiji, a neki su palili kad pred likovima “gmižućih stvorenja” (Ezekijel 8:10-12; 2. Kraljevima 18:4).

Štovanje bogova-zmija privlačilo je i narode iz starog Meksika. Itzamna, vrhovno božanstvo Maja, ponekad je bilo prikazano zmijom. Quetzalcoatl, “pernata zmija”, bio je toltečki bog znanja, umjetnosti i mudrosti. I Azteci su ga smatrali svojim bogom znanja te su ga čak štovali kao stvoritelja ljudi. U vezi s brojnim ulogama i vještinama tog boga časopis Arqueología Mexicana piše: “Pernata zmija s vremenom je poprimila bezbroj značenja, vjerojatno više nego bilo koje drugo božanstvo.”

Stanovnici Srednje Amerike već stoljećima štuju pernatu zmiju. Danas u tog boga vjeruju Indijanci iz plemena Cora i Huichol, koji žive u Meksiku. Tijekom nekih blagdana izvodi se ples koji podsjeća na kretanje zmije, a plesači se tom prilikom ukrašavaju perjem. Quiché vrše obred plodnosti, plešući sa živim zmijama. Chortí, skupina Maja iz Gvatemale, štuju pernatu zmiju koju poistovjećuju s nekim katoličkim svecima.

No kako Stvoritelj ljudi i životinja, pa tako i zmija, gleda na štovanje bogova-zmija?

Kako Bog gleda na štovanje zmija

Jehova Bog zapovjedio je starom izraelskom narodu: “Ne pravi sebi lika rezana ni bilo što nalik onome što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi” (2. Mojsijeva 20:4, 5).

Jehova je svom narodu zabranio da štuje likove životinja, među koje spadaju i zmije. Nije li stoga sasvim jasno da oni koji žele ugoditi Bogu ne smiju štovati zmije? Zašto Bog ne odobrava idolopoklonstvo, koje uključuje i štovanje zmija? Iz jednostavnog razloga — on daje život ljudima, zmijama i svim drugim živim bićima. Svi su oni djelo njegovih ruku i zato treba obožavati njega, a ne ono što je on stvorio.

Navest ćemo jedan primjer. Zamislimo da neki građevinski poduzetnik izgradi lijepe kuće i pokloni ih nekim obiteljima da žive u njima. Kako bi bilo da te obitelji zahvaljuju kućama što žive u njima, a ne tom čovjeku? Ne bi li to bilo potpuno nerazumno? Zar time ne bi uvrijedili tog velikodušnog čovjeka? Slično tome Stvoritelja vrijeđa kad ljudi štuju životinje, a ne njega.

Dakle oni koji žele steći Božju naklonost moraju poslušati upozorenje apostola Ivana: “Dječice, čuvajte se idola!” (1. Ivanova 5:21).

DRŽANJE ZMIJA TIJEKOM BOGOSLUŽJA

Na jugoistoku Sjedinjenih Država članovi pojedinih karizmatskih crkava vrše bogoslužje držeći u rukama žive zmije otrovnice. Neki od njih drže zmiju na ramenima, dok drugi drže u ruci i po nekoliko zmija. Podizanje i micanje može uplašiti zmije, pa mogu ugristi ljude. Tako su neki vjernici i umrli od ugriza zmije.

Crkve koje koriste zmije u bogoslužju pozivaju se na riječi iz Marka 16:17, 18. Ondje, između ostalog, stoji: “Svojim će rukama zmije uzimati.” Biblija King James Version i drugi stariji prijevodi navode te retke kao da su dio izvornog teksta. No u nekim drugim engleskim prijevodima, kao što su New Revised Standard Version, New American Standard Bible i The New King James Version, napominje se da se ti reci ne nalaze u većini najstarijih rukopisa Markovog evanđelja. Isto tako i neki hrvatski prijevodi, primjerice Novi zavjet s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije (Marijan Jerko Fućak, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992) te Novi zavjet Ljudevita Rupčića, ukazuju na to da ti reci nisu dio izvornog teksta.

Biblijska učenja ne podupiru predodžbu da je držanje zmija tijekom bogoslužja prihvatljiv način štovanja Boga. Biblija kaže: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Sigurno ćete se složiti s tim da naš Stvoritelj, koji je pun ljubavi, ne bi od svojih pravih slugu tražio da vrše opasne obrede kako bi mu ugodili. Njegov Sin, Isus, uputio nam je sljedeći poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!” (Matej 11:28, 29). Jehova i Isus nipošto ne žele da ljudi tijekom bogoslužja drže u rukama zmije koje ih mogu ugristi, uslijed čega bi mogli trpjeti bol, oboljeti, a možda čak i umrijeti.