Zašto su ljudi tako nasilni?

UZROCI nasilja vrlo su složeni. Ne može se uprijeti prstom samo u jedan čimbenik, primjerice izbor prijatelja, način zabave ili utjecaj okoline, te na njega svaliti svu krivnju. Obično je posrijedi više čimbenika. Navest ćemo samo neke od njih.

Očaj i beznađe: Ljudi katkad pribjegavaju nasilju zato što više ne mogu trpjeti tlačenje, nepravdu, diskriminaciju, teško siromaštvo i osjećaj da nemaju kontrolu nad vlastitim životom.

Psihologija mase: Kad se ljudi nađu u većim skupinama, skloniji su upustiti se u nasilničko ponašanje, što se često može vidjeti na sportskim stadionima. Zašto se to događa? U takvim prilikama ljudi “zaborave na svoje moralne nazore te na provokacije puno češće uzvraćaju agresivnošću i nasiljem”, piše u knjizi Social Psychology. U jednom drugom stručnom djelu stajalo je da se u takvim situacijama ljudi bez razmišljanja povode za masom, “gubeći svaki osjećaj društvene odgovornosti”.

Mržnja i zavist: Prvo ubojstvo u ljudskoj povijesti počinio je čovjek koji se zvao Kajin (1. Mojsijeva 4:1-8). Zbog silne mržnje i ljubomore ubio je svog brata, premda ga je Bog upozorio da obuzda gnjev i obećao mu da će ga blagosloviti bude li tako postupio. Biblija je doista u pravu kad kaže: “Gdje je ljubomora i svadljivost, ondje je nered i svako zlo” (Jakov 3:16).

Alkohol i droga: Zloupotreba opojnih sredstava štetno utječe na čovjekovo tjelesno i mentalno zdravlje, a usto oslabljuje sposobnost samokontrole. Stoga onaj tko je pod utjecajem alkohola ili droge može biti skloniji nasilju i može agresivnije reagirati kad ga netko provocira.

Neučinkovitost pravosuđa: “Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno čini zlo”, piše u Propovjedniku 8:11. Nedjelotvoran i korumpiran pravosudni sustav izravno ili neizravno potiče ljude da se okreću nasilju.

Kriva religija: Religija je često povezana s nasiljem. Vjerska netrpeljivost dovodi do krvavih sukoba između raznih sljedbi, pa čak i terorističkih napada. No u takvo se nasilje ne upuštaju samo zadrti vjerski fanatici i ekstremisti. Tijekom dva svjetska rata pripadnici glavnih svjetskih religija — i oni koji su sebe smatrali kršćanima i oni koji nisu bili kršćani — okrutno su ubijali jedni druge, često uz blagoslov svojih vjerskih vođa. No Bog se gnuša nad takvim ponašanjem (Titu 1:16; Otkrivenje 17:5, 6; 18:24).

Današnji svijet na razne načine promiče i veliča nasilje. Je li moguće oduprijeti se svim lošim utjecajima i postati istinski miroljubiva osoba? Kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku, to je doista moguće.

SKLONOST NASILJU RAĐA SE U ČOVJEKOVOJ NUTRINI

Premda postoje mnogi razlozi koji nas mogu potaknuti na nasilno ponašanje, onaj glavni ipak trebamo potražiti u sebi. Zašto to možemo reći? Isus Krist, koji je dobro poznavao ljudsku prirodu, rekao je: “Iznutra, iz srca ljudskog, izlaze zle misli: bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomost, zloba, prijevara, besramnost, zavidno oko, hula, oholost, nerazumnost” (Marko 7:21, 22). U našem se srcu razvija sklonost prema takvom ružnom ponašanju kad redovito gledamo i slušamo ono što je loše te razmišljamo o tome (Jakov 1:14, 15).

S druge strane, kad svoj um zaokupimo onim što je čestito i dolično, naprimjer tako da razmišljamo o savjetima koji su navedeni na 8. stranici ovog časopisa, tada “usmrćujemo” neispravne želje i razvijamo sklonost prema onom što je dobro (Kološanima 3:5; Filipljanima 4:8). Budemo li tako postupali, Bog će nam pomoći da ojačamo “svojega unutarnjeg čovjeka” (Efežanima 3:16).

STRUČNJACI NEMAJU PRAVI ODGOVOR

Zašto je u nekim zemljama stopa ubojstava 60 puta veća nego u drugima? Zašto je ljudska povijest prepuna ratova i drugih vrsta nasilja? Puno je takvih pitanja na koja povjesničari, psiholozi i drugi stručnjaci ne mogu naći pravi odgovor.

Neki istraživači smatraju da siromaštvo i nepravda potiču ljude da budu nasilni. Prema nekim statistikama, oko 90 posto ubojstava i samoubojstava događa se u siromašnim zemljama svijeta, a stope kriminala obično su najviše u sirotinjskim gradskim četvrtima. No jesu li oni koji žive u bijedi i neimaštini doista nasilniji od drugih? Jesu li ljudi iz siromašnih sredina više izloženi nasilju zbog toga što im lokalne vlasti ne mogu osigurati odgovarajuću policijsku zaštitu? A što onda reći o činjenici da indijski velegrad Calcutta, u kojem milijuni ljudi žive u krajnjem siromaštvu, spada u gradove s najnižom stopom ubojstava na svijetu?

Neki pak smatraju da ljudi postaju nasilni zbog toga što vrlo lako mogu nabaviti oružje. Istina, nasilne su osobe još opasnije kad su naoružane. No zašto u nekim sredinama ima više nasilnih ljudi nego u drugima? Ni na to pitanje stručnjaci nemaju pravi odgovor.