Je li u redu prepisivati i varati na ispitima?

SVI mi dobro znamo da u školama i na fakultetima mnogi učenici i studenti varaju na ispitima kako bi dobili dobre ocjene — prepisuju jedni od drugih, došaptavaju se, služe se šalabahterima, a u posljednje vrijeme sve češće koriste i najsuvremeniju tehnologiju. Taj je problem vrlo raširen u cijelom svijetu. U anketi koju je 2008. proveo američki institut Josephson 64 posto od 30 000 anketiranih srednjoškolaca priznalo je da vara na ispitima. No neki smatraju da su stvarne brojke zapravo veće — da na ispitima vara više od 75 posto učenika. U Hrvatskoj je taj problem još izraženiji. Prema rezultatima jedne ankete koja je provedena 2007, “ukupno 92,71% učenika u Hrvatskoj izjavljuje da je varalo u školi barem jedanput ili više puta”.

Među učenicima i studentima vrlo je raširen još jedan oblik varanja, a to je plagiranje. Mnogi na internetu pronađu neki tuđi rad, pa ga kopiraju ili prepišu i predaju kao svoj. “U posljednje vrijeme pojavilo se mnoštvo internetskih stranica na kojima studenti mogu kupiti eseje, magistarske radove i doktorske disertacije. To je ozbiljan problem koji iz dana u dan postaje sve veći”, pisalo je u jednom članku koji je objavljen u internetskom časopisu Digithum, što ga izdaje Katalonsko otvoreno sveučilište.

Zašto je prepisivanje i varanje na ispitima postalo tako velik problem? Da li se takav oblik nepoštenja doista isplati? Je li bolje da učenik bude pošten, makar i dobio slabiju ocjenu ili pao na ispitu?

Zašto toliko učenika i studenata vara na ispitima?

Srozavanje moralnih mjerila: “Mnogi profesori kažu da sve veći broj učenika i studenata vara na ispitima zato što žive u društvu u kojem ljudi više ne drže do moralnih vrednota, nego gledaju samo na svoju korist”, stoji u časopisu American School Board Journal. Govoreći o sebi i svojim vršnjacima s kojima je u srednjoj školi pohađala nastavu za napredne učenike, jedna je djevojka priznala: “Svi smo varali na ispitima. Trebale su nam dobre ocjene jer smo se htjeli upisati na dobre fakultete. Bili smo dobri i pošteni učenici, a ne ljudi koji nemaju nimalo skrupula (...). Ali morali smo varati da bismo se upisali na dobre fakultete.” Nažalost, i neki roditelji misle kako u tome nema ništa loše. Budući da očajnički žele da im djeca “uspiju” u životu, jednostavno toleriraju ili čak odobravaju to što ona varaju na ispitima. No time ih još više potiču da budu nepoštena.

Nepoštena konkurencija: Donald McCabe, jedan od osnivača Međunarodnog centra za unapređivanje poštenja u prosvjeti, kaže da studenti koji varaju na ispitima smatraju takvo postupanje neophodnim jer bi se u protivnom našli u nepovoljnom položaju u odnosu na one koji varaju na ispitima i prolaze nekažnjeno.

Suvremena tehnologija: Tehnologija je toliko uznapredovala da učenici i studenti danas vrlo lako mogu prevariti profesore na razne načine. Naprimjer, na internetu mogu pronaći rješenja zadataka koje su dobili za domaću zadaću i zatim ih poslati drugima. Profesori ih rijetko otkriju, pa stoga i drugi dobiju krila.

Loši uzori: Varanje je danas uvriježeno u svijetu odraslih. Prijevarama pribjegavaju uspješni poslovni ljudi, političari i sportaši, ali i obični građani, naprimjer kad trebaju prijaviti porez ili podnijeti zahtjev za odštetu. “Ako vide da se prijevarama služe ljudi na vodećim položajima u društvu ili osobe u koje se drugi ugledaju, mladi će zaključiti da u varanju nema ništa loše”, kaže doktor političkih znanosti David Callahan. No je li to doista tako? Je li u redu varati na ispitima zato da bi se dobile bolje ocjene?

Zašto je dobro biti pošten?

Učenici i studenti trebali bi se upitati: “Što je osnovna svrha obrazovanja?” Nije li to steći znanje koje je mladima potrebno da bi se jednog dana mogli nositi sa životnim problemima i raznim obavezama te da bi na poslu mogli dobro obavljati svoje radne zadatke? Učenici i studenti koji na prijevaru dobivaju dobre ocjene možda neće znati kvalitetno obavljati posao za koji su se školovali. Oni koji se služe prijevarom zapravo prikrivaju svoje neznanje i nesposobnost te sami sebi umanjuju šanse za uspjeh u mnogim područjima života.

Osim toga, “osobe koje se već u mladosti naviknu rješavati probleme idući linijom manjeg otpora — primjerice tako da u školi često varaju na ispitima — vjerojatno će se slično ponašati i na radnom mjestu”, kaže doktor Callahan. Njih bi se moglo usporediti s odjevnim predmetom ili satom koji je kopija neke poznate marke. Iako izgleda kao original, zapravo je riječ o falsifikatu. Svatko tko kupi takav sat ili komad odjeće razočarat će se kad sazna da je prevaren.

Naravno, oni koji varaju na ispitima izlažu se i riziku da budu uhvaćeni, a to bi ih moglo skupo koštati. U najmanju ruku mogli bi doživjeti neugodnosti i osramotiti se. No mogli bi i gore proći, primjerice mogli bi biti izbačeni iz škole ili s fakulteta, pa čak i završiti na sudu. Biblija nas jasno upozorava: “Što čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). No strah od toga da će nas netko uhvatiti ne bi smio biti glavni razlog zbog kojeg postupamo pošteno. Ima i puno važnijih razloga za to.

Poštenje vodi do istinske sreće

Razborite mlade osobe trude se steći znanje i razviti vještine koje će im dobro doći ne samo tijekom školovanja nego i kasnije u životu. One marljivo uče i nastoje razviti dobre osobine koje će im pomoći da steknu više samopouzdanja, da postanu vrijedni radnici koje će poslodavci cijeniti i da pronađu istinsku sreću u životu.

Biblija sadrži načela koja ljudima pomažu steći takve hvalevrijedne osobine. Mlade osobe koje žive u skladu s biblijskim načelima nisu zbog toga zakinute. Naprotiv, u 2. Timoteju 3:16, 17 piše da je onaj tko tako živi “posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo”. Jorge, koji ide u srednju školu, rekao je: “Učenici iz mog razreda varaju na ispitima jer bi htjeli imati dobre ocjene, a nisu spremni pomučiti se za njih. No ja želim činiti ono što je Bogu po volji. U Mudrim izrekama 14:2 piše: ‘Tko živi čestito, boji se Jehove, a tko je iskvaren na putevima svojim, prezire ga.’ Znam da se od Boga ništa ne može sakriti. Zato ja u školi ne prepisujem i ne varam na ispitima, a ne pomažem ni drugima da to čine.”

Oni koji se trude živjeti u skladu s biblijskim moralnim načelima nisu uvijek najbolji učenici i ne moraju uvijek imati najbolje ocjene. No oni su najmudriji, jer je takvo postupanje pouzdan temelj za istinski sretnu budućnost (Psalam 1:1-3; Matej 7:24, 25). Povrh toga, oni znaju da svojim poštenjem raduju Stvoritelja i da će ih on nagraditi zbog toga što se trude ispravno postupati.