Kad niz lice poteku suze...

SUZE su čovjekov vjerni pratilac tijekom čitavog života. Maleno dijete obično se oglasi prodornim plačem čim dođe na svijet. Jedan psihijatrijski stručnjak kaže da je plač način na koji dijete komunicira sa svijetom što ga okružuje. Naime, mališani plaču kad žele da ih nahranimo, promijenimo im pelene ili im poklonimo malo pažnje. No zašto i odrasli imaju potrebu svoje osjećaje izraziti suzama kad mogu komunicirati na razne druge načine?

Postoji čitav niz emocionalnih stanja koja nas mogu potaknuti da briznemo u plač. Suze je teško suspregnuti kad nas obuzme tuga, kad smo iz nekog razloga frustrirani, kad trpimo fizičku bol ili proživljavamo duševne patnje. Ponekad nam suze izmami i silna sreća, osjećaj olakšanja ili zadovoljstvo koje nas obuzme kad dobro obavimo nešto u što smo uložili puno truda. Malotko može ostati ravnodušan na tuđe suze. “Čim vidim da netko plače, i meni navru suze na oči”, kaže žena po imenu María. Kad čitamo neku knjigu ili gledamo kakav film, dirljivi prizori i opisi prožeti snažnim emocijama mogu nas ganuti do suza.

Plakanje je vrlo upečatljiv oblik neverbalne komunikacije kojim možemo izraziti svoje najdublje osjećaje. “Malokoji drugi način komunikacije omogućava čovjeku da u tako malo vremena kaže tako mnogo o sebi”, stoji u knjizi Adult Crying. Suze u nama pobuđuju suosjećanje. Većina ljudi ne može mirno gledati da netko pored njih plače od tuge. Tuđe suze obično ih potaknu da nešto učine kako bi utješili tu osobu ili joj pružili pomoć.

Neki stručnjaci smatraju da je dobro isplakati se i tako dati oduška svojim osjećajima. Oni kažu da ljudi koji imaju naviku susprezati suze čak mogu naštetiti svome zdravlju. No neki drugi stručnjaci tvrde kako nije znanstveno dokazano da plakanje blagotvorno djeluje na čovjekovo fizičko i psihičko zdravlje. Bilo kako bilo, istraživanja pokazuju da se 85 posto žena i 73 posto muškaraca osjeća bolje nakon što se dobro isplače. U to se uvjerila i Noemí, koja kaže: “Ponekad jednostavno imam potrebu zaplakati. Nakon što se isplačem, obično se smirim, pa mogu realnije sagledati situaciju u kojoj se nalazim.”

Međutim, nakon plača ne mora uvijek uslijediti osjećaj olakšanja. Hoćemo li se osjećati bolje uvelike ovisi i o tome kako drugi reagiraju na naše suze. Nesumnjivo ćemo osjetiti olakšanje ako naše suze potaknu nekoga da nam kaže koju utješnu riječ ili učini što je u njegovoj moći da nam pomogne. No ako nam nitko ne pokaže suosjećanje i razumijevanje, mogli bismo se osjećati posramljeno ili odbačeno.

Postoje još mnoga pitanja o plakanju na koja suvremena medicina, psihologija i druge znanosti nemaju odgovora. Bog nas je načinio kao vrlo kompleksna bića koja mogu pokazivati mnoštvo različitih osjećaja, a plakanje je jedan od najizražajnijih načina na koje drugima možemo dati do znanja što se zbiva u našoj nutrini.