Lekcija 2
Informativno gradivo, izneseno na jasan način
1-3. Zašto govor treba sadržavati specifično gradivo da bi bio informativan?
1 Vrijedni govori počinju marljivom pripremom, a ona zahtijeva vrijeme i napor. No kako li se samo isplati! Njome povećavaš svoj fond točne spoznaje i dobivaš nešto stvarno korisno što možeš podijeliti sa svojim slušaocima. Umjesto da govoriš uopćeno, moći ćeš iznijeti detalje koji će rasvijetliti stvar, a steći ćeš i spoznaju da je ono što govoriš ispravno. To će izgraditi cijenjenje slušalaca za Božju riječ i tako Jehovi donijeti čast. Razmatrajući točku informativno gradivo, usredotočit ćemo se na ono što se izriče u govoru. Razmotrimo ukratko različite aspekte toga. To je prva točka na obrascu Govorni savjeti.
2 Specifično gradivo. Govoru koji je uopćen nedostaje težina i autoritet. Takav je govor neodređen. On slušaoce ostavlja u neizvjesnosti. Ako se misli koje sadrži trebaju upamtiti, tada one moraju biti specifične, točne. To pruža dokaz o istraživanju i poznavanju predmeta.
3 Ovu značajku možemo usvojiti u toku pripreme tako da si postavljamo pitanja: zašto?, kada?, gdje?, i tako dalje. Obično nije dovoljno samo reći da se nešto desilo. Navedi mjesta, datume, možda i razloge. Nije dovoljno izreći izvjesne istine. Objasni zašto su one istinite; prikaži zašto ih je vrijedno poznavati. Ako daješ pouku, objasni kako se neka stvar treba učiniti. Koliko je ovakvih podrobnijih objašnjenja potrebno ovisi o tome koliko mnogo tvoji slušaoci o tome već znaju. Stoga uzmi u obzir slušaoce da bi ustanovio koji su detalji možda potrebni.
4-6. Koje faktore moraš imati na umu da bi tvoj govor bio informativan danom auditoriju?
4 Informativno za slušaoce. Ono što može informirati jedan auditorij možda neće poučiti ničem novom neku drugu grupu slušalaca, ili ih čak može ostaviti u potpunoj tami neznanja. Dakle, očito je da gradivo mora odgovarati danom auditoriju. Naprimjer, kad se govori o tome kako se provodi naše djelo, gradivo će na službenom sastanku biti obrađeno potpuno drugačije negoli u razgovoru s osobom koja se priprema za predanje Jehovi ili u razgovoru s grupom svjetovnih ljudi.
5 S ovim faktorima treba računati i kod raznih zadataka u Teokratskoj školi propovijedanja. Kod odabira gradiva koje će se iznositi u svakom od zadanih govora, treba imati u vidu slušaoce, okvir i cilj govora. Ove će faktore odrediti tip govora i sadržajni okvir koji je govornik pripremio. Naravno, govor za poučavanje bit će upućen skupštini. Drugi se govori mogu u tome razlikovati; okvirom će se identificirati njihove slušaoce i cilj. U svakom slučaju, i učenik i savjetnik mogu se pitati: Je li gradivo prilagođeno danom auditoriju koji sluša izlaganje? Hoće li ono slušaoce informirati i poučiti?
6 Dok se pripremaš, pitaj se: Što želim postići u ovom govoru? Koliko mnogo onog što želim reći ta osoba ili grupa već zna? Kakav temelj moram položiti prije nego se ove točke mogu razjasniti? Kako bih to objasnio na drukčiji način nekoj potpuno drugačijoj grupi ljudi? Komparacije nam često pomažu da jasnije sagledamo stvar. Kad se pripremaš, pokušaj zamisliti različite pristupe različitim grupama ljudi, naprosto zato da bi stekao osjećaj za različite pristupe slušaocima i da bi govor učinio informativnim danom auditoriju kojem ćeš se obratiti.
7, 8. Što je potrebno da bi naši govori bili praktični?
7 Gradivo praktične vrijednosti. Ima mnogo toga što se može naučiti, ali nije sve praktično. Za nas informativnu vrijednost ima ono gradivo koje se bavi stvarima što ih trebamo znati za svoj kršćanski život, za svoju službu. Ono što želimo znati jest kako koristiti informacije koje smo dobili.
8 Ovu točku može učenik imati u vidu dok se priprema a nadglednik škole dok savjetuje, i to tako da se pitaju: Koja bi rukovodeća načela trebao sadržavati ovaj govor? Može li se to gradivo upotrijebiti u donošenju odluka? Mogu li se iznesene informacije prilagoditi službi propovijedanja? Veličaju li Božju riječ i ukazuju li na njegov naum? Malo je govora koji mogu podastrijeti sve te informacije, no da bi bilo praktično, izneseno gradivo treba biti takvo da ga slušaoci na neki način mogu upotrijebiti.
9-11. Zašto je točnost iskaza tako važna?
9 Točnost iskaza. Jehovini svjedoci su organizacija istine. Zato bismo trebali govoriti istinu i u svakom trenutku biti apsolutno točni u svim detaljima. To ne treba tako biti samo tada kad govorimo o doktrini nego i u onome što citiramo, u onome što govorimo o drugima ili u načinu na koji ih prikazujemo, a također i u stvarima koje sadrže znanstvene podatke ili spominju dnevne događaje.
10 Pogrešni iskazi koji se iznesu slušaocima mogu se kasnije ponavljati i pogreška se preuveličava. Netočnosti koje su slušaoci uočili dovode u pitanje autoritet govornika i u drugim točkama, možda čak dovodeći u pitanje i istinitost same poruke. Novozainteresirana osoba koja čuje takve iskaze, a koja je već čula drugačije gledište izraženo nekom drugom prilikom, može doći do zaključka da među Jehovinim svjedocima postoji nejedinstvo u razmišljanjima te može prekinuti druženje ne otkrivši čak ni razlog za to.
11 Savjetnik ne bi trebao raščlanjivati svaki učenikov iskaz, osobito ako se radi o nekom tko je nov u istini i koji stoga još nije potpuno utvrđen u dubljim stvarima Božje riječi. Umjesto toga, on će taktično pomoći učeniku da oblikuje svoje razmišljanje i objasniti mu kako može temeljitom prethodnom pripremom unaprijediti svoju točnost.
12, 13. Kakvu vrijednost imaju dodatna objašnjenja?
12 Dodatna objašnjenja. Prezentiranje misli koje su rezultat meditiranja ili koje su možda sakupljene dubljim istraživanjem predmeta može znatno obogatiti govor a ponekad se njime može izbjeći ponavljanje gradiva koje je slušaocima već poznato i koje im stoga ne bi bilo poučno. To izlaganju pridaje svježinu, oživljuje zanimanje slušalaca, a može i veoma poznati predmet učiniti doista zanimljivim. To također pruža samopouzdanje govorniku. On pristupa svom govoru s oduševljenjem koje je utemeljeno na spoznaji da ima iznijeti nešto što je pomalo drugačije.
13 Opasnost koju treba izbjegavati jesu privatne špekulacije. Publikacije Društva su te koje treba koristiti i na koje se treba oslanjati. Pregledaj Indekse Društva i potraži objašnjenja biblijskih stavaka. Uvjeri se da ono što govoriš predstavlja razjašnjavanje, a ne pogrešno prikazivanje stvari.
**********
14-16. Što treba učiniti u toku pripreme govora da bi stvari bile izražene na jednostavan način?
14 Kad pripremaš svoje gradivo također je važno da dobro paziš na to kako ćeš iznijeti ono što imaš reći. To je ono na što obrazac Govorni savjeti ukazuje točkom “Jasno, razumljivo”. Propustiš li ovome posvetiti primjerenu pažnju, možda nećeš dosegnuti svoje slušaoce ili će pak njima biti teško zadržati u pamćenju ono što su čuli. U ovome postoje tri glavna aspekta koja treba razmotriti.
15 Jednostavno izražavanje. To ne znači da riječi treba smisliti unaprijed. Ipak, misli koje će iznositi govornik mora analizirati a u obzir uzeti izvjesne utvrđene faktore. To će u većini slučajeva rezultirati jezgrovitim govorom i jednostavnim, razumljivim načinom izražavanja. Predmet koji je zamršen u glavi samog govornika bit će zamršen i u izlaganju.
16 Treba izbjegavati pripremu u zadnji čas. O svakoj točki govora govornik mora temeljito razmišljati sve dok mu ne bude jednostavna i jasna. Ponavljajući te točke tokom pripreme za izlaganje toliko će ih duboko usjeći u svoje pamćenje da će ih se lako prisjetiti kad mu zatrebaju i bit će blistavo jasne slušaocima kao i njemu samom.
17, 18. Zašto je potrebno objasniti nepoznate termine?
17 Objasniti nepoznate termine. Proučavanje Pisama i publikacija Društva Watch Tower obogatilo je naš rječnik terminima koji su prilično strani ljudima koji nisu upoznati s našim djelom. Ako bismo biblijske istine trebali objasniti izvjesnim auditorijima, koristeći takve termine, ili bi većina onog što kažemo izgubila vrijednost ili bi naš govor bio potpuno nerazumljiv.
18 Promisli o svojim slušaocima. Koji je nivo njihove sposobnosti shvaćanja? Koliko znaju o našem djelu? Koliko će tih termina razumjeti isto tako lako kao što ih razumiješ i ti kao govornik? Termini kao što su “teokracija”, “ostatak”, “druge ovce”, čak i “Harmagedon” i “Kraljevstvo”, mogu slušateljevu umu ili prenijeti drugačiju misao ili mu ne moraju značiti ništa. Čak i takve termine kao što su “duša”, “pakao” i “besmrtnost” treba razjasniti ukoliko slušatelj nije upoznat s našim djelom. Ali ako se govor iznosi skupštini, takve termine ne treba objašnjavati. Dakle, u obzir treba uzeti okolnosti govora.
19, 20. Kako možemo izbjeći preveliku količinu gradiva?
19 Ne suviše gradiva. Govor može sadržavati toliko mnogo informacija da velika količina gradiva preplavljuje slušaoce i otežava ili potpuno onemogućuje razumijevanje. Da bi se postigao cilj govora, ne treba uvoditi više gradiva nego što se na jasan način može razraditi u dodijeljenom vremenu. Ne treba izreći više nego što slušaoci mogu u razumnoj mjeri upiti. Nadalje, gradivo koje se iznosi nekoj neupućenoj ili novozainteresiranoj osobi mora biti znatno pojednostavljeno u usporedbi s gradivom o tom istom predmetu kad se iznosi skupštini. I ovdje savjetnik mora uzeti u obzir slušaoce kojima se govornik obraća.
20 Kako će učenik znati koliko gradiva treba ugraditi u govor? Bilo bi korisno da tokom pripreme odvagne neke stvari. Analiziraj ono što imaš iznijeti. Koliko je tih točaka već poznato slušaocima, barem djelomično? Koliko će toga biti potpuno novo? Što je širi temelj spoznaje koju već imaju to ćeš više na njemu moći graditi u danom vremenu. Ali ako im praktički ništa o predmetu o kojem će se raspravljati nije poznato, tada moraš dobro paziti koliko ćeš toga reći i kako će dugo trajati objašnjavanje tih točaka tako da ih slušaoci u potpunosti shvate.