Lekcija 5
Usmjeriti pažnju na Bibliju
1, 2. Zašto pažnju svojih slušatelja trebamo usmjeravati na Bibliju?
1 Kad idemo u službu propovijedanja, pažnju svakog čovjeka želimo usmjeriti na Božju riječ, Bibliju. Ona sadrži poruku koju propovijedamo, pa želimo da ljudi shvate kako ono što kažemo ne potječe od nas, nego od Boga. Ljudi koji ljube Boga imaju povjerenje u Bibliju. Kad im se čita iz nje, slušaju i primaju k srcu njen savjet. Ali kad uzmu svoj vlastiti primjerak Biblije te je i sami čitaju, utisak je znatno dublji. Stoga je u službi propovijedanja, kad to okolnosti dozvoljavaju, mudro potaknuti stanara da uzme svoj vlastiti primjerak Biblije i da potraži retke zajedno s tobom. Isto tako, ako se na skupštinskim sastancima sve ohrabruje da koriste svoju Bibliju, noviji će lakše uočiti da je ona izvor naših vjerovanja i svi će izvući korist iz vizualnog utiska koji dodatno naglašava ono što se čita.
2 Dakle, ako slušaoci, kad god je to praktično, u svojoj vlastitoj Bibliji slijede tvoje čitanje biblijskih stavaka, tada to znači da si, dostižući cilj svog govorenja, već ostvario određenu prednost. Hoće li oni to činiti ili ne, u velikoj će mjeri ovisiti o tome hoćeš li im davati odgovarajući poticaj. To je ono na što se na tvom obrascu Govorni savjeti ukazuje točkom “Slušaoci potaknuti na upotrebu Biblije”.
3, 4. Kako to možemo efikasno činiti?
3 Prijedlogom. Jedan je od najboljih načina izravno pozvati slušaoce da upotrijebe Bibliju; ova se metoda često koristi. Ponekad se isti rezultati mogu postići tako da se prije čitanja stavaka jednostavno kaže gdje se nalaze; to se može učiniti ovako: “Dok sada budemo čitali 2. Timoteju 3:1-5, razmišljajmo o okolnostima koje vladaju u našoj sredini.” Zatim, dok i sam tražiš stavak, letimično pogledaj uokolo da bi vidio slijede li slušaoci tvoj prijedlog. Obično će i oni početi tražiti stavak.
4 Na govorniku je da odluči hoće li, i koje, stavke istaknuti time da navede slušaoce da ih potraže. Promatraj svoje slušaoce. Pažljivo prati da li te slijede. Čak i ako bi se zbog nekog razloga od tebe tražilo da održiš govor iz gotovog sastavka, ti bi i pored toga u velikom broju slučajeva mogao obraditi ključne stavke tako da navedeš slušaoce da te prate u svojim vlastitim Biblijama.
5, 6. Objasni zašto je korisno slušaocima ostaviti vremena da pronađu retke koje planiramo čitati.
5 Ostavljanjem vremena za pronalaženje stavka. Samo navesti redak nije dovoljno. Ako ga pročitaš i prije nego što su slušaoci imali vremena pronaći ga prijeđeš na neki drugi, oni će se konačno obeshrabriti i odustat će od traženja. Promatraj svoje slušaoce, pa kad vidiš da je većina pronašla stavak, tek tada ga pročitaj.
6 U većini slučajeva bit će preporučljivo da stavak navedeš dovoljno prije nego što ga budeš čitao, tako da se dragocjeno vrijeme ne gubi čestim dugačkim stankama ili “popunjavanjem vremena” nepotrebnim riječima za vrijeme dok slušaoci traže stavak. Ipak, dobro je ovdje načiniti prikladnu stanku. S druge strane, ako stavak navedeš rano u njegovom uvođenju, moraš imati na umu da neke stvari koje nakon toga govoriš slušaoci neće sasvim pažljivo pratiti. Zato bi se u takvom slučaju one stvari koje su važne za prethodni argument trebale izreći prije nego što se stavak navede.
**********
7-18. Koje metode možemo koristiti da bismo efektno uvodili biblijske stavke?
7 Reci koji se koriste u govoru obično su žarišne točke govora. Argumenti se okreću oko tih stavaka. Dakle, koliko će ti stavci doprinijeti govoru ovisi o tome koliko se efektno upotrebljavaju. Stoga točka “Biblijski reci pravilno uvedeni”, koja je navedena na tvom obrascu Govorni savjeti, predstavlja važnu točku za razmatranje.
8 Postoji mnogo načina da se neki biblijski redak uvede, pročita i da se predoči njegova primjena. Ponekad, naprimjer, uvod retka ne samo da uvodi u čitanje nego i predočava primjenu, tako da je jedina uloga samog čitanja podvući ili utvrditi stvar o kojoj se govori. S druge strane, neki stavci prouzročuju snažan efekt čak i bez ijedne izgovorene riječi uvoda, kao, naprimjer, na samom početku govora.
9 Da bi naučio efektno uvoditi retke, analiziraj ono što rade iskusni govornici. Pokušaj raspoznati različite načine na koje se reci uvode. Razmotri koliko su uspješni. Kad pripremaš svoje govore, unaprijed razmisli o tome koja je svrha određenog stavka, osobito ako je to ključni stavak za glavnu misao. Pažljivo isplaniraj njegov uvod tako da njime prouzročiš najsnažniji mogući efekt. Evo nekoliko prijedloga:
10 Pitanje. Pitanja zahtijevaju odgovore; stimuliraju razmišljanje. Dopusti da stavak i predočenje njegove primjene pruže odgovor. Naprimjer, diskutirajući o transfuziji krvi, mogao bi uvesti Djela apostolska 15:28, 29 nakon što si prema Hebrejskim pismima utvrdio postojanje zabrane. Te bi stavke mogao uvesti tako da postaviš pitanje: “No da li ta ista zabrana obavezuje i kršćane? Vrijedi zapaziti ovu autoritativnu odluku vodećeg tijela rane skupštine, budući da je ono bilo upravljano svetim duhom.”
11 Iskaz ili načelo koje treba poduprijeti uvedenim stavkom. Naprimjer, u govoru o delinkvenciji možeš reći: “Čak je i naš izbor drugova važan faktor koji može utjecati na naš stav prema dobrom i lošem.” Zatim možeš pročitati Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 15:33 u prilog svojem iskazu.
12 Navođenje Biblije kao autoriteta. Osobito bi kod sporednih stavaka mogao jednostavno reći: “Zapazite što o ovome kaže Božja riječ.” To je dovoljno da prouzroči očekivanje za stavak a pruža i jasan razlog za njegovu upotrebu.
13 Problem. U govoru o “paklu” mogao bi reći: “Ako čovjek treba patiti u vječnoj vatri, to bi značilo da nakon smrti mora biti pri svijesti. Ali zapazite što kaže Propovjednik 9:5, 10.”
14 Višestruki izbor. Ako bi za neko slušateljstvo izravno pitanje ili problem bili preteški, iznesi nekoliko mogućnosti i dopusti da sam stavak i predočenje njegove primjene pruže odgovor. Kad govoriš nekom katoliku, možda ćeš upotrijebiti Mateja 6:9 da bi pokazao kome je ispravno upućivati molitve. Izravno pitanje ili problem mogli bi razmišljanje tvog sugovornika skrenuti u pogrešni smjer, zato možeš reći: “Postoje mnoga gledišta o tome kome bismo se trebali moliti. Neki kažu Mariji, drugi kažu nekom od ‘svetaca’, a neki opet da se trebamo moliti jedino Bogu. Ovdje je zapisano ono što je Isus rekao.”
15 Povijesna pozadina. Ako si u govoru o otkupnini upotrijebio Hebrejima 9:12 (St) da bi pokazao da je Isus, prinoseći svoju vlastitu krv, ‘nama pribavio vječni otkup’, možda ćeš prije čitanja stavka morati dati kratko objašnjenje u vezi sa ‘svetinjom nad svetinjama’ u šatoru za obožavanje, koji je, kao što Pavao ukazuje, bio predslika mjesta u koje je ušao Isus.
16 Kontekst. Pozadina stavka, kako je objašnjavaju okolni reci, može ponekad korisno poslužiti za njegov uvod. Naprimjer, kad upotrebljavaš redak iz Luke 20:25, moglo bi biti korisno da objasniš Isusovu upotrebu novčića s cezarevim likom, o kojoj se izvještava u kontekstu, kako bi pokazao što znači ‘dati caru carevo’ (St).
17 Kombinacija. Naravno, kombinacije ovih metoda također su moguće i često su korisne.
18 Uvod u redak treba izazvati osjećaj očekivanja koji će biti dovoljno snažan da zadrži pažnju slušalaca tokom čitanja i da je usredotoči na tvoj razlog za korištenje tog stavka.
19, 20. Kako možemo odrediti jesmo li uspjeli izazvati očekivanje za stavak koji smo naveli?
19 Izazvati očekivanje za retke. Po čemu možeš znati jesi li uspio izazvati očekivanje za stavak? Prvenstveno po reakciji slušalaca, ali to možeš zaključiti i po samom načinu na koji uvodiš stavak. Ako bi slušaoce ostavio u neizvjesnosti time što bi propustio pročitati stavak nakon što si ga uveo, ili ako bi neodgovorenim ostavio pitanje koje si postavio u uvodu, tada možeš biti siguran da bi izazvao zanimanje za taj stavak. Naravno, uvod mora biti u skladu s predmetom i sa stavkom koji treba uvesti. A sam stavak ili pak predočenje primjene koje slijedi moraju odgovoriti na pitanje koje je uvod ostavio otvorenim.
20 Uvod u stavak može se srazmjeriti sa zvukom trube koji prethodi objavi. Glasnik se ne pojavljuje da bi odsvirao cijeli koncert. Umjesto toga, izazovni tonovi njegove trube sve zanimanje i pažnju usredotočuju na objavu. Ako stavak koji si odabrao uvedeš na takav način, drugi će ga slušati s istinskim užitkom i okoristiti se njime.
21. Zašto trebamo pažnju usredotočiti na razlog zbog kojeg upotrebljavamo neki stavak?
21 Pažnju usredotočiti na razlog za upotrebu stavka. Iako uvod u stavak može postavljeno pitanje ostaviti neodgovorenim, on ipak treba pružiti barem neke razloge da bi pokazao zašto je dotični stavak prikladan i zašto zaslužuje punu pažnju. Naprimjer, diskutirajući o Zemlji kao o čovjekovom trajnom domu, mogao bi se pripremati da upotrijebiš Otkrivenje 21:3, 4. Uz svoju početnu argumentaciju možeš reći: “U ovim narednim recima, u Otkrivenju 21:3, 4, potražimo gdje se spominje mjesto na kojem će šator Božji biti kad patnje i smrt više ne budu postojale.” Ne samo da si izazvao očekivanje, ostavljajući da ponešto otkrije sam stavak, nego si isto tako usredotočio pažnju na značajni dio tog stavka, koji ćeš moći lako primijeniti na svoje argumente nakon čitanja. Takvim usmjeravanjem pažnje na sam sadržaj retka, ti ističeš važnost Božje riječi.