Lekcija 19
Neka tvoj napredak bude očit
1, 2. Zašto bismo svi trebali razmišljati o potrebi da napredujemo?
1 Nakon što si pažljivo proučio i primijenio sve lekcije ove knjige, jesi li sada spreman diplomirati u Teokratskoj školi propovijedanja? Ne, zato što je to trajni program propovjedničkog poučavanja. Ne postoji diplomiranje kad se radi o prikupljanju spoznaje o Bogu i prakticiranju onog što naučiš. Nasuprot tome, kao marljivi učenik ti možeš i dalje napredovati tako da to bude očito onima koji te poznaju.
2 Apostol Pavao je poticao svog mladog suobožavatelja Timoteja da se ‘nastavi posvećivati javnom čitanju, opominjanju, učenju, da duboko razmišlja o tim stvarima, da bude zaokupljen njima, kako bi njegov napredak bio očit svima’ (1. Tim. 4:13, 15, NW). Kao obožavatelj istog Boga, i ti možeš napredovati tako da to bude očito drugima. Možeš to činiti a da nikad ne dosegneš točku na kojoj više nećeš imati priliku napredovati. Jehova je izvor sve prave spoznaje, a taj je izvor poput neizmjerno dubokog bunara osvježavajuće vode. Premda nikad ne možemo u potpunosti prodrijeti u njegove dubine, možemo nastaviti izvlačiti iz njega život i osvježenje do nedoglednog vremena (Rim. 11:33, 34; Iza. 55:8, 9). A kako tvoj napredak može postati očit onima koji te promatraju?
3, 4. Kako se napredak pokazuje u školi propovijedanja i na drugim skupštinskim sastancima?
3 Načini za očitovanje napretka. Jedan od načina za očitovanje napretka jesu tvoji govori u školi propovijedanja. Sam možda smatraš da nisi mnogo napredovao, ali drugi mogu zapažati tvoj napredak čak i bolje od tebe. U tom pogledu svi smo mi poput djece koja bi željela da odrastanje ne traje tako dugo, ali rođaci koji ih posjete u čudu uskliknu “O, koliko si porastao!” Prisjeti se prvog govora koji si održao u školi. Sjećaš li ga se? Usporedi ga s govorima koje si održao nedavno. Otada si mnogo naučio i stekao dragocjeno iskustvo, nije li tako? Onda nastavi napredovati.
4 Napredak se ne očituje samo u govorima u školi propovijedanja. Zapaža se i na skupštinskim sastancima. Pohađaš li sastanke redovito? Ako pohađaš, to pokazuje da napreduješ, da cijeniš Jehovine pripreme koje su za našu duhovnu dobrobit. Pored toga, kvaliteta komentara koji se daju na sastancima može pružiti dokaz napretka. Oni koji komentare daju svojim vlastitim riječima, umjesto da ih samo pročitaju, pokazuju napredak. Slično tome, oni koji komentiraju o značenju i vrijednosti koje informacije što se proučavaju imaju na naš život, pokazuju da razvijaju razbor. Dakle, redovito pohađanje sastanaka i kvaliteta osobnog sudjelovanja na njima zaslužuju pažnju kad se razmatra kakav je napredak netko postigao.
5. Što pokazuje da netko napreduje u službi propovijedanja?
5 A kako je s napretkom koji si postigao u službi propovijedanja? Sjećaš li se kako si se osjećao kad si se približio prvim vratima onda kad si započeo sa službom? Usporedi to sa sposobnošću koju sada imaš na vratima. Osjeća se poboljšanje, zar ne? A ipak, ti nesumnjivo uviđaš da postoje mogućnosti za daljnje poboljšanje djelotvornosti propovijedanja i poučavanja. Osim toga, bi li mogao potpunije sudjelovati u svim vidovima službe u kojima ti je to moguće? Apostol Pavao je opominjao: “Molimo vas da (...) prema pouci koju ste od nas primili — prema kojoj već i živite — kako vam treba živjeti i ugađati Bogu, sve više napredujete [“nastavite to činiti još potpunije”, NW]” (1. Sol. 4:1, St). Dok nastavljaš napredovati, imajući potpuniji udio u Jehovinoj službi, ne samo da će tvoje propovijedanje i poučavanje postati djelotvornije, nego će se produbiti tvoje cijenjenje prednosti služenja Jehovi. Čak i kad reakcija stanara ne bude dobra, još ćeš uvijek smatrati prednošću to što te Jehova koristi da prenosiš njegovu poruku ljudima.
6. Kako može razgovor odražavati nečiji duhovni rast?
6 Napredak pojedinca očituje se i u razgovorima. Isus je rekao da “usta govore onim čega je prepuno srce” (Luka 6:45, St). Kad se nečiji razgovori u sve većoj mjeri usredotočuju na Jehovu i njegove naume, očito je da je takav napredovao. To pokazuje da cijenjenje te osobe prema Jehovi raste, da se ona približava Bogu. A što mu se više približavamo, to će nam više on služiti kao zaštita.
7. Gdje će biti očit napredak u primjenjivanju biblijskih načela?
7 Napredak se očituje i u primjeni biblijskih načela u svakodnevnom životu. Nije li istina da stvari sada obavljaš drugačije nego što si to činio prije nego si upoznao Jehovinu riječ? Očito je da se ovaj napredak u obavljanju stvari na Jehovin način odražava u tvojoj aktivnosti na svakom mjestu. Pokazuje se u tvom domu, u tvom ophođenju s članovima kućanstva. Odražava se u načinu na koji preuzimaš svoje odgovornosti. Na svom svjetovnom poslu temeljitije primjenjuješ biblijska načela. Sve ovo dokazuje da si u izvjesnoj mjeri napredovao. Ali i ovdje svi mi možemo raditi na poboljšanju, nastojeći potpunije primjenjivati biblijska načela.
8, 9. Ako se stavimo na raspolaganje za pomoć drugim objaviteljima, na što to ukazuje, i kakve mogućnosti za to postoje?
8 Stavi se na raspolaganje. Daljnji je način da očitujemo svoj napredak staviti se na raspolaganje za Jehovinu službu u većoj mjeri. Psalam 110:3 (Ša) navodi: “Narod se tvoj dragovoljno predaje tebi u dan tvoje vojne.” Je li to i kod tebe slučaj? Može li to u budućnosti biti još u većoj mjeri?
9 Dragovoljnost možeš pokazati tako da se staviš na raspolaganje za pomaganje drugima, pokazujući iskreno zanimanje za njih. Starješine u skupštini mogu te zamoliti da na neki način pomogneš braći i sestrama. Možda im treba pomoć da bi došli na sastanke. Jesi li spreman pomoći? Ne moraš čekati da to netko od tebe zatraži. Zašto se ne bi nepozvan javio, nudeći pomoć onima kojima je, kako se čini, potrebna? Je li netko bolestan ili u bolnici? Ne moraš čekati dok starješine skrenu pažnju na to, već možeš poduzeti inicijativu i posjetiti ih ili pomoći na neki drugi način ako znaš za izvjesnu potrebu. Imaš li redoviti obiteljski biblijski studij u svom domu? Bi li novopridruženoj obitelji koja nema takav studij pomoglo da je pozoveš da se s vremena na vrijeme pridruži tvom kućanstvu na studiju? Ili, ako ideš u službu propovijedanja sam, bi li i drugi išli ako bi se ponudio da ih povedeš sa sobom? Zašto ne bi unaprijed planirao pozvati druge objavitelje da idu s tobom? Da, Jehovini sluge veoma su zaposleni u ovim danima, a naša spremnost da drage volje ponudimo pomoć drugoj braći i sestrama, predstavlja mjerilo našeg napretka. “Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji” (Gal. 6:10, St).
10, 11. Kako se mogu braća staviti na raspolaganje, u skladu s 1. Timoteju 3:1?
10 Ako si brat, možeš se staviti na raspolaganje tako da nastojiš udovoljiti preduvjetima koji su u Božjoj riječi postavljeni za one koji preuzimaju vodstvo u skupštini. Prva Timoteju 3:1 (NW) pohvaljuje one koji posežu za nadgledništvom. Ovdje se ne radi o tome da se netko gura naprijed kako bi bio zapažen, ili o natjecanju s drugima. Stvar je u tome da netko radi da bi se pokazao zrelim kršćaninom, “starijim mužem”, koji je osposobljen i koji će drage volje služiti u bilo kojem potrebnom svojstvu. A u svakoj skupštini postoji potreba za mnogim “starijim muževima” i “slugama pomoćnicima” koji će preuzeti vodstvo u poučavanju, propovijedanju i brizi za skupštinske odgovornosti.
11 Pojedinci koji se drage volje stavljaju na raspolaganje mogu u skupštini uživati mnoge prednosti. Može ih se zamoliti da sudjeluju u prikazima na službenom sastanku ili da pomažu starješinama ili slugama pomoćnicima zato što su drage volje i odgovorno izvršavali svaki zadatak koji im je bio dodijeljen. Kad se pojavi potreba, njihova dragovoljnost i napredak mogu ih označiti kao braću koju se može preporučiti kao sluge. Zašto su oni imenovani? Zato što su se drage volje stavili na raspolaganje i što su napredovali, te sada udovoljavaju preduvjetima koje je Jehova dao zapisati u svoju Riječ. Oni koji su postavljeni kao sluge periodički se pozivaju u Škole službe za Kraljevstvo da bi se dodatno školovali za obavljanje skupštinskih stvari.
12, 13. Koje su daljnje prednosti otvorene mnogima koji se dragovoljno i u skladu s mogućnostima stavljaju na raspolaganje?
12 Postoje i dodatne prednosti koje svi mogu uživati ako se drage volje stavljaju na raspolaganje i ako im to njihova situacija dozvoljava. Možeš li se periodički javljati u pomoćnu pionirsku službu kao što su to učinili deseci tisuća drugih? Možda bi mogao biti opći pionir i pridružiti se njihovom rastućem broju. Jesu li tvoje osobne okolnosti i tvoje stanovište prema Jehovinoj službi takvi da bi drage volje čak bio spreman preseliti se na drugo mjesto da bi tamo služio, ako je to ono što je potrebno? Mnogi su to učinili kao specijalni pioniri ili tako što su otišli u Gilead školu i na misionarsko djelo ili kao objavitelji koji su se preselili da bi služili tamo gdje je veća potreba. Neki su preuzeli službu u raznim betelskim domovima po cijelom svijetu. Oni su bili obilno blagoslovljeni zato što su se dragovoljno ponudili Jehovi.
13 Ovo su vremena u kojima je uzbudljivo živjeti. Jehova u ovim “posljednjim danima” dopušta da se na Zemlji obavlja zadivljujuće djelo propovijedanja i poučavanja. Kad kroz svoju organizaciju Jehova pozove u neki vid službe, pitaj se: “Je li to nešto što Jehova govori meni?” Razmotri svoje vlastite okolnosti, svoje vlastito srce. Najvjerojatnije si već pokazao izvjesnu mjeru napretka a na izvjestan način pokazuješ i dragovoljnost, i to je odlično. Ali postoje i drugi načini da očituješ svoj napredak i da se staviš na raspolaganje u većoj mjeri. Kako bude rasla tvoja spremnost odazivanja na Jehovino upravljanje i kako se budeš podvrgavao njegovom vodstvu, bit ćeš bogato blagoslovljen. Jehovini dragovoljni sluge iz svih dijelova svijeta, mogu posvjedočiti da je to slučaj. Doista, o našem napretku ovisi najveći od svih blagoslova, vječni život u Božjem novom svijetu. To je razlog zbog kojeg Božja riječ potiče: “Duboko razmišljaj o tim stvarima; budi zaokupljen njima, da tvoj napredak bude očit svima. Neprestano pazi na sebe i na svoje poučavanje. Ostani kod tih stvari, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:15, 16, NW).