Kako oni objavljuju vijest
Krist je zapovijedio svojim sljedbenicima: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda.” Ali, to ne znači da vrše pritisak ili da silom obraćaju druge. Isusovo je zaduženje bilo ‘govoriti dobru vijest krotkima’, ‘iscijeliti one koji su slomljena srca’ i ‘utješiti ožalošćene’ (Matej 28:19; Izaija 61:1, 2; Luka 4:18, 19). Jehovini svjedoci nastoje tako postupati, time što objavljuju dobru vijest iz Biblije. Poput proroka Ezekijela u staro doba, tako se i Jehovini svjedoci danas trude pronaći one koji “tuguju i plaču zbog gnusoba što se čine” (Ezekijel 9:4, St).
Najpoznatija metoda koju primjenjuju u nalaženju onih koji su zabrinuti zbog sadašnjih prilika jest njihovo djelovanje od kuće do kuće. Na taj način poduzimaju pozitivne napore u dostizanju javnosti, po primjeru Isusa koji je ‘redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem’. Jednako su postupali i njegovi prvi učenici (Luka 8:1, St; Lk 9:1-6; 10:1-9). Jehovini svjedoci nastoje danas, ako je moguće, nekoliko puta u godini na svakim kućnim vratima nekoliko minuta razgovarati sa stanarom o nekoj temi lokalnog ili međunarodnog značaja. Tom prilikom se pročita jedan ili dva biblijska citata, pa ako stanar pokaže zanimanje, Svjedok može ugovoriti daljnji posjet u neko odgovarajuće vrijeme da bi se nastavilo s razgovorom. Također se izvrši ponuda Biblije ili časopisa koji objašnjavaju Bibliju, a ako stanar to želi, s njim se može voditi besplatni biblijski studij. U 1989. godini na taj je način u cijelom svijetu vođeno redovito prosječno oko 3 420 000 biblijskih studija.
Jedna druga mogućnost objavljivanja ‘dobre vijesti o Kraljevstvu’ pruža se na sastancima koje Svjedoci održavaju svaki tjedan u svojim Kraljevskim dvoranama. Na jednom se sastanku drži predavanje za javnost o temi od općeg interesa, a zatim se proučava neka biblijska tema ili neko proročanstvo, pri čemu časopis Kula stražara služi kao izvorni materijal. Na jednom drugom sastanku održava se škola kroz koju se Jehovinim svjedocima pomaže da budu bolji objavitelji dobre vijesti, a u zaključnom dijelu se govori o djelu svjedočenja na mjesnom području. Osim toga, Svjedoci se jednom tjedno sastaju u svrhu proučavanja Biblije u manjim grupama u privatnim stanovima.
Svi su ti sastanci otvoreni za javnost. Nema sakupljanja priloga. Takvi su sastanci korisni za sve, jer u Bibliji čitamo: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela i ne propuštajmo naše sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujmo jedni druge, tim više što vidite da se približava dan.” Privatno proučavanje i istraživanje je potrebno, ali sastajanje s drugima djeluje poticajno: “Željezo se željezom oštri, i čovjek oštri jedan drugoga” (Hebrejima 10:24, 25; Izreke 27:17, St).
Kad se u svakodnevnom životu susreću s drugima, Jehovini svjedoci to rado koriste kao priliku da razgovaraju o dobroj vijesti. Tako izmjene nekoliko riječi sa susjedima ili nekim suputnikom (primjerice u autobusu ili avionu), vode nešto duži razgovor s nekim znancem ili rođakom ili možda razgovaraju s drugovima na poslu za vrijeme pauze. Isus je svjedočio u mnogim sličnim prilikama — dok je išao uz obalu, sjedio na padini brijega, bio gost kod nekoga, sudjelovao u jednoj svadbi ili se nalazio na ribarskom čamcu na Galilejskom moru. Poučavao je u sinagogama i u hramu u Jeruzalemu. Gdje god da se nalazio on je koristio priliku da govori o Božjem Kraljevstvu. A Jehovini svjedoci nastoje i u tom pogledu ići Kristovim stopama (1. Petrova 2:21).
PROPOVIJEDATI DOBRIM PRIMJEROM
Nijedna od tih metoda objavljivanja dobre vijesti ne bi ništa značila ako onaj tko je objavljuje ne bi te nauke osobno primjenjivao. Govoriti jedno, a raditi nešto drugo jest licemjerstvo, a zbog religioznog licemjerstva već su se milijuni ljudi odvratili od Biblije. Ali, nepravedno je kriviti Bibliju za to. Iako su književnici i farizeji posjedovali Hebrejske spise, Isus ih je osudio kao licemjere. Spomenuo je da oni čitaju iz Mojsijevog zakona, a zatim je rekao svojim učenicima: “Vršite i držite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore a ne vrše” (Matej 23:3, St). Kršćanin može svojim primjernim životom reći više nego kad bi satima propovijedao. Na to je bilo ukazano kršćanskim ženama čiji supruzi nisu u vjeri: “[Oni mogu] biti pridobiveni bez riječi ponašanjem svojih žena kad vide vaše čestito vladanje i duboko poštivanje” (1. Petrova 3:1, 2).
Zato se Jehovini svjedoci trude preporučivati dobru vijest i time što su primjerni u svom kršćanskom ponašanju. Oni nastoje postupati s drugima onako kako bi i sami rado željeli da se s njima postupa (Matej 7:12). Trude se biti dobri prema svim ljudima, ne samo prema svojoj braći u vjeri, svojim prijateljima, susjedima ili rođacima. Budući da su nesavršeni, to im ne uspjeva uvijek stopostotno. Ipak, oni cijelim srcem žele činiti dobro svim ljudima, ali ne samo time da im govore o dobroj vijesti o Kraljevstvu, nego i time da pomažu drugima kad im je to god moguće (Jakov 2:14-17).
[Istaknuta misao na stranici 21]
Pridobiti bez riječi
[Slike na stranici 20]
Kraljevske dvorane, praktične konstrukcije, mjesta su za razmatranje Biblije
[Slike na stranici 22]
Svjedoci u svom obiteljskom životu, kao i u kontaktima s drugim ljudima, iskreno pokušavaju činiti onošto savjetuju drugima