INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • wi str. 3–11
  • Biblija — nadahnuta od Boga?

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Biblija — nadahnuta od Boga?
  • Hoće li ikada postojati svijet bez rata?
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Postoji li dokaz o nadahnuću?
  • Je li Biblija puna proturječja?
  • Mogu je razumjeti jedino učenjaci?
  • Postoji li biblijski temelj za usmenu Toru?
  • Usmeni zakon — zašto je zapisan?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1999)
  • Judaizam — traganje za Bogom pomoću Pisma i tradicije
    Čovječanstvo u potrazi za Bogom
  • Proročanstva koja su se ispunila
    Biblija — riječ Božja ili čovječja?
  • Što je Tora?
    Biblijska učenja – pitanja i odgovori
Više
Hoće li ikada postojati svijet bez rata?
wi str. 3–11

Biblija — nadahnuta od Boga?

1, 2. Zašto mnogi poštuju Bibliju, i što tvrde njeni pisci?

THE New Encyclopædia Britannica naziva Bibliju “vjerojatno najutjecajnijom zbirkom knjiga u ljudskoj povijesti”. Bibliju mnogi visoko cijene zbog njene starosti — neki dijelovi napisani su prije 3 500 godina. Međutim, njen praktičan, aktualan savjet jedan je od razloga što je raspačano skoro tri milijarde primjeraka te što je, u cijelosti ili djelomice, prevedena na skoro dvije tisuće jezika, što je čini svjetskim bestselerom svih vremena.

2 Pored ovih činitelja, koji svi pobuđuju poštovanje prema Bibliji, još ju je jedna značajka učinila toliko utjecajnom i privlačnom kroz vijekove — njena tvrdnja da predstavlja nadahnuto otkrivenje Svemoćnog Boga. Mojsije, koji je sastavio Toru (prvih pet knjiga Biblije), “napisa” sve što mu je Bog rekao da napiše, što je uključivalo izvještaj o stvaranju, zapis o općem potopu Noinih dana i povijest Abrahamovog i Mojsijevog saobraćanja s Bogom (2. Mojsijeva 24:3, 4). Kralj David je rekao: “Duh Gospodinov govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku” (2. Samuelova 23:2). Drugi biblijski pisci izrazili su slične tvrdnje o božanskom vodstvu. Svi ti zapisi zajedno sačinjavaju Božje vlastito objašnjenje povijesti — njeno pravo značenje, tumačenje i konačni ishod. Mnogi različiti pisci Pisama — kraljevi, unajmljeni radnici, svećenici i drugi — svi su djelovali kao sekretari u zapisivanju Božjih misli, misli Autora Biblije i Onoga koji jamči za njena obećanja.

3. Što pokazuje da vjerovanje u Boga i vjerovanje u znanost nisu nespojivi?

3 Budući da Biblija uvjerava o svom božanskom autorstvu, vjerojatno se kod mnogih najprije javlja pitanje o samom postojanju njenog Autora. Mnogi sasvim odbacuju Božje postojanje. Drugi, pod utiskom da su svi razumni ljudi odbacili predodžbu o Bogu i vjerovanje u Bibliju, pitaju: “Zašto znanstvenici ne vjeruju u Boga?” Je li taj utisak uistinu točan? U jednom je članku u časopisu New Scientist stajalo da je “gledište da se općenito očekuje kako znanstvenici ne vjeruju u Boga (...) u najvećoj mjeri krivo gledište”.2 U istom se članku izvještava da nasumce obavljena istraživanja među sveučilištima, istraživačkim ustanovama i industrijskim laboratorijima ukazuju na to da “od 10 znanstvenika čak njih osam vjeruje, ili pak brani načela koja su ‘neznanstvena’”. Nije, dakle, točno kad se kaže da je vjera nespojiva sa znanošću ili znanstvenicima. (Vidi okvir na stranicama 4-5.)

Postoji li dokaz o nadahnuću?

4. Koje su znanstvene istine spomenute pred više tisuća godina u Bibliji?

4 Kad se dođe do zaključka kako postoji uvjerljiv dokaz postojanja Stvoritelja, još uvijek ostaje pitanje je li on nadahnuo ljude da u Bibliji zapišu njegove misli i naume. Mnogi su razlozi zašto možemo biti sigurni da je tako, od kojih je jedan njena znanstvena točnost. (Vidi okvir na stranici 6.) Naprimjer, pred više od 3 000 godina Job je rekao da Bog “drži zemlju o ništa obješenu” (Job 26:7, St). Pred oko 2 700 godina prorok Izaija je rekao da Bog “stoluje vrh kruga zemaljskoga” (Izaija 40:22, St). Kako su, dakle, Job ili Izaija mogli znati te temeljne znanstvene istine da Zemlja lebdi u svemiru i da je kugla? To je možda dobro znano danas, ali te izjave dane su u vrijeme kad se takvo što nije čulo. Nije li božansko otkrivenje najrazumnije objašnjenje?

5, 6. Koja ispunjenja proročanstava pružaju dokaz da su biblijski pisci bili nadahnuti od Boga?

5 Proročanstvo, zapravo povijest napisana prije nego se zbude, vjerojatno je glavna značajka Biblije koja podupire njenu tvrdnju o božanskom nadahnuću. Naprimjer, prorok Izaija je pretkazao ne samo to da će Jeruzalem biti uništen od strane Babilona i da će cijela židovska nacija biti odvedena u zarobljeništvo, nego i to da će u određeno vrijeme perzijski vojskovođa Kir osvojiti Babilon i osloboditi Židove iz zarobljeništva (Izaija 13:17-19; 44:27–45:1). Možete li zamisliti ikakvo drugo sredstvo osim božanskog nadahnuća, po kojem je, 200 godina unaprijed, Izaija mogao uspješno predvidjeti Kirovo rođenje, njegovo ime i točno ono što će on učiniti? (Vidi okvir na stranici 7.)

6 Neka od najistaknutijih proročanstava zapisao je Danijel, prorok koji je živio u šestom stoljeću pr. n. e. Ne samo da je prorekao pad Babilona u ruke Medijaca i Perzijanaca, nego je predvidio i događaje koji će uslijediti daleko izvan njegovog vremena, u dalekoj budućnosti. Danijelovo je proročanstvo, naprimjer, pretkazalo uspon Grčke kao svjetskog carstva pod Aleksandrom Velikim (336-323. pr. n. e.), dijeljenje njegovog carstva među četvoricom vojskovođa nakon njegove prerane smrti, te uspon Rimskog Carstva, s njegovom zastrašujućom vojnom moći (prvo stoljeće pr. n. e.) (Danijel 7:6; 8:21, 22). Svi ti događaji sada su neprijeporne povijesne činjenice.

7, 8. (a) Koju su optužbu neki izrekli u vezi s biblijskim proročanstvima? (b) Što dokazuje da optužba o prijevari nije dobro utemeljena?

7 Budući da su biblijska proročanstva tako točna, kritičari su ih označili kao prijevaru, to jest, povijest napisanu nakon što se zbila i zatim prerušenu kao proročanstvo. Ali kako netko može racionalno tvrditi da bi se židovski svećenici usudili izmisliti proročanstvo? I zašto bi izmislili proročanstva koja su sadržavala najžešće pogrde koje se mogu zamisliti protiv njih samih? (Izaija 56:10, 11; Jeremija 8:10; Sofonija 3:4). Pored toga, kako bi jedna cijela pismena nacija, školovana i obrazovana Biblijom kao svojim svetim tekstom, mogla biti nasamarena takvom obmanom? (5. Mojsijeva 6:4-9).

8 Kako bi bilo koja prijevara mogla biti povezana s nestankom čitavih civilizacija, kao što su Edom i Babilon, kad su se ti događaji zbili mnogo stoljeća nakon dovršetka Hebrejskih pisama? (Izaija 13:20-22; Jeremija 49:17, 18). Čak i kad netko ustraje na tome da ta proročanstva nisu napisana u vrijeme samih proroka, ona su ipak zapisana prije trećeg stoljeća pr. n. e., jer su se do tada već prevodila na grčki jezik u Septuaginti. Isto tako, Svici s Mrtvog mora (koji sadrže dijelove svih proročanskih knjiga Biblije) datirani su na drugo i prvo stoljeće pr. n. e. Kako je spomenuto, mnoga su se proročanstva ispunila tek nakon tih datuma.

Je li Biblija puna proturječja?

9-12. (a) Zašto neki kažu da je Biblija proturječna? (b) Kako se mogu razriješiti neka “proturječja”?

9 Ali neki ulažu zamjerku: “Biblija je puna proturječja i nesuglasja.” Vrlo često oni koji izriču ovakvu tvrdnju nisu osobno istražili to pitanje, nego su samo od drugih čuli navodni primjer ili dva. U stvari, većinu se navodnih nesuglasja dade lako razriješiti ako se ima na umu da su pisci Biblije često svoju temu sažimali u nekoliko riječi. Primjer toga nalazi se u izvještaju o Stvaranju. Uspoređujući Postanak 1:1, 3 sa Postankom 1:14-16 (St), mnogi pitaju kako može biti da je Bog ‘načinio’ svjetlila četvrtog dana stvaranja kad je svjetlost — očito iz tih istih svjetlila — došla na Zemlju prvog dana stvaranja. U ovom je slučaju hebrejski pisac pažljivim odabirom riječi uklonio potrebu za dugim objašnjenjima. Zapazimo da reci 14-16 govore o ‘činjenju’ nasuprot ‘stvaranju’ iz Postanka 1:1, i o ‘svjetlilima’ nasuprot ‘svjetlosti’ iz Postanka 1:3. To ukazuje da su četvrtog dana stvaranja Sunce i Mjesec, koji su već postojali, postali jasno vidljivi kroz gustu atmosferu Zemlje.a

10 Popisi rodoslovlja također su izazvali stanovitu zbrku. Naprimjer, Ezdra navodi 23 imena u svom svećeničkom rodoslovlju u 1. Dnevnika 6:3-14, ali navodi samo 16 imena za isto razdoblje kad daje vlastito rodoslovlje u Ezdri 7:1-5. To nije nesuglasje, već jednostavno sažimanje. Pored toga, on je, u skladu s piščevom namjerom u zapisivanju događaja, istaknuo, minimalizirao, uključio ili ispustio detalje koje je drugi biblijski pisac izrazio drugačije kad je zapisivao isti događaj. To nisu proturječja, nego prije različiti izvještaji koji odražavaju stajalište pisaca i toga kojim je to čitateljima namijenjeno.b

11 Često se naizgledne nedosljednosti mogu razriješiti jednostavno time da pogledamo kontekst. Naprimjer: “Gdje je Kain našao ženu?” pitanje je koje se često čuje, a koje ističe vjerovanje kako se time razotkriva nesuglasje u biblijskom izvještaju. Pretpostavlja se da su Adam i Eva imali samo dva sina, Kaina i Abela. Teškoća se lako razriješi ako se dalje pročita izvještaj. U 1. Mojsijevoj 5:4 stoji: “A rodiv Seta poživje Adam osam stotina godina, radjajući sinove i kćeri.” Dakle, Kain je oženio jednu od svojih sestara ili možda nećakinju, što bi bilo u potpunom skladu s Božjom prvobitnom namjerom da se proširi ljudski rod (1. Mojsijeva 1:28).

12 Očito je mnogo detalja u ljudskoj povijesti koji nisu zabilježeni kao dio Božanskog zapisa. Ali svaki je potrebni detalj, bilo za one koji su to prvi čitali ili za nas danas, uključen na taj način da taj zapis ne čini nezgrapnim i nemogućim za čitanje.

Mogu je razumjeti jedino učenjaci?

13-15. (a) Zašto neki vjeruju da je nama preteško razumjeti Bibliju? (b) Kako znamo da je Božja namjera bila da se razumije njegovu Riječ?

13 Jeste li se ikada upitali: “Zašto ima toliko proturječnih tumačenja Biblije?” Neki su iskreni ljudi, nakon što su čuli kako religiozni autoriteti proturječe jedan drugome, postali zbunjeni i obeshrabreni. Zaključak do kojeg mnogi dolaze jest da je Biblija nejasna i proturječna. Posljedica toga je da mnogi sasvim odbacuju Bibliju, smatrajući je preteškom za čitanje i razumijevanje. Drugi, suočeni s takvim ogromnim mnoštvom religioznog tumačenja, oklijevaju upustiti se u ozbiljno istraživanje Pisama. Neki kažu: “Učeni ljudi godinama su studirali u vjerskim sjemeništima. Na temelju čega bih ja mogao stavljati u pitanje ono što oni naučavaju?” No, da li Bog tako gleda na stvari?

14 Kad je Bog izraelskoj naciji dao Zakon, nije dao do znanja da im daje sistem obožavanja koji ne bi mogli razumjeti, i koji bi bio prepušten u ruke teoloških mudraca ili “učenjaka”. Bog je preko Mojsija, u 5. Mojsijevoj 30:11, 14, izjavio: “Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas niti je visoko ni daleko od tebe. Nego ti je vrlo blizu ova riječ, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio.” Cijeloj naciji, a ne samo vođama, rečeno je: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). Božje zapovijedi, koje su sve zapisane, bile su dovoljno jasne za cijelu naciju, i roditelje i djecu, da ih mogu slijediti.c

15 Još tamo u Izaijinim danima, vjerski su vođe navukli na sebe Božju osudu time što su si uzeli za pravo da Božjim zakonima nešto pridodaju i da ih tumače. Prorok Izaija je napisao: “Što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naučeni” (Izaija 29:13). Njihovo obožavanje postalo je zapovijed ljudska, a ne Božja (5. Mojsijeva 4:2). Te ‘zapovijesti ljudske’, njihova vlastita tumačenja i objašnjenja, bile su to što je bilo proturječno. Božje riječi nisu bile proturječne. Jednako je i danas.

Postoji li biblijski temelj za usmenu Toru?

16, 17. (a) Što neki vjeruju s obzirom na usmeni zakon? (b) Što pokazuje Biblija s obzirom na usmeni zakon?

16 Neki vjeruju da je Mojsije pored “Pisane Tore” primio i “Usmenu Toru”. Prema tom vjerovanju, Bog je dao uputu da se određene zapovijedi ne zapišu, nego radije prosljeđuju usmeno iz naraštaja u naraštaj, te se time sačuvaju samo usmenom predajom. (Vidi okvir na stranici 10.) Međutim, biblijski izvještaj jasno pokazuje da Mojsiju nikada nije bilo zapovjeđeno da prenese neki usmeni zakon. U 2. Mojsijevoj 24:3, 4 kaže nam se: “I dodje Mojsije, i kaza narodu sve riječi Gospodinove i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: činićemo sve što je rekao Gospodin.” Mojsije zatim “napisa (...) sve riječi Gospodinove”. Nadalje, u 2. Mojsijevoj 34:27 rečeno nam je: “I reče Gospodin Mojsiju: napiši sebi te riječi; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izraelom.” Nepisani usmeni zakon nije imao mjesta u savezu koji je Bog sklopio s Izraelom. (Vidi okvir na stranici 8.) Nigdje se u Bibliji ne spominje postojanje bilo kakvog usmenog zakona.d Što je još važnije, njegova su učenja proturječna Pismima, čime se još pojačava pogrešni utisak da je Biblija sama sebi proturječna. (Vidi okvir na stranici 22.) Ali za tu zbrku odgovoran je čovjek, a ne Bog (Izaija 29:13). (Vidi okvire na stranicama 20-1.)

17 Nasuprot proturječnim tumačenjima ljudi, sama Biblija je jasna i pouzdana. Bog nam je u svojoj Riječi pružio opsežne dokaze o tome da miroljubiv svijet predviđen u Izaiji 2:2-4 nije samo san nego realnost koja je neposredno pred nama. To neće ostvariti nitko drugi do sam Bog, Bog proročanstva, Bog Biblije.

a Treba zapaziti da šest “dana” stvaranja ne uključuju izjavu u 1. Mojsijevoj 1:1, koja se odnosi na stvaranje nebeskih tijela. Osim toga, hebrejska riječ prevedena “dan” dopušta misao da su se događaji opisani u 1. Mojsijevoj 1:3-31 odigrali tokom šest ‘vremenskih razdoblja’ koja su mogla biti duga mnogo tisuća godina (Usporedi 1. Mojsijeva 2:4.)

b Za primjere, vidi knjigu Biblija — Riječ Božja ili čovječja?, 7. poglavlje, “Je li Biblija proturječna?”, objavljenu od Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.

c Teška pitanja za sudske slučajeve rješavalo se pomoću jasno naznačenih sudbenih priprema (5. Mojsijeva 17:8-11). U bilo kojim drugim važnim pitanjima koja su se činila nejasnima, naciju se, da bi primila Božji odgovor, upućivalo, ne na neki usmeni zakon, nego na Urim i Tumim u rukama svećenikâ (2. Mojsijeva 28:30; 3. Mojsijeva 8:8; 4. Mojsijeva 27:18-21; 5. Mojsijeva 33:8-10).

d Neki čitajući tekst iz 5. Mojsijeve 17:8-11 vide implikaciju da se radi o nadahnutoj usmenoj predaji. Međutim, kao što je spomenuto u fusnoti za 14. odlomak, tekst se bavi samo procedurom suđenja u sudskim slučajevima. Zapazite da pitanje nije bilo jesu li ili nisu različiti običaji ili predaje bili prenošeni kroz stoljeća. Nesumnjivo je bilo nekih predaja koje su prenošene, kao naprimjer kako na konkretan način provesti u djelo određene aspekte Zakona. Ali, činjenica da je predaja dugotrajna ne dokazuje nadahnutost. Naprimjer, zapazite kakva se predaja razvila u odnosu na brončanu zmiju (4. Mojsijeva 21:8, 9; 2. Carevima 18:4).

EVOLUCIJA — ČINJENICA?

U IZVJEŠTAJU o stvaranju iz 1. Mojsijeve kaže se da je sve živo stvoreno “po svojim vrstama”, ili temeljnim skupinama (1. Mojsijeva 1:12, 24, 25). Mnogi se evolucionisti, kako bi unaprijedili svoju teoriju, podsmjehuju biblijskom izvještaju. No, postoji li bilo koji dokaz da se ikada pojavila neka nova vrsta uslijed križanja ili mutacija.e Od najranijih zapisa do danas, psi su još uvijek psi, a mačke su i dalje mačke. Čak su i žohari, koji su nađeni među najstarijim fosilnim insektima, praktički identični s današnjima.

Uistinu, kakve je dokaze podastrla znanstvena zajednica u znatno više od stotinu godina intenzivnog istraživanja sve od Darwinovog Porijekla vrsta?f Do kakvih su zaključaka došli neki stručnjaci?

FOSILNI ZAPIS: Fosilni dokaz neki nazivaju ‘posljednjom instancom’ jer je to jedina autentična povijest života dostupna znanosti. Što on pokazuje?

Profesor prirodnih znanosti John Moore izvijestio je o rezultatima opsežne studije koju je provelo Geološko društvo iz Londona i Paleontološko udruženje Engleske. “Oko 120 znanstvenika, sve specijalista, priredilo je 30 poglavlja monumentalnog djela od preko 800 stranica da bi se predstavilo fosilni zapis biljaka i životinja (...). Pokazano je da svaki glavni oblik ili vrsta biljke i životinje ima povijest zasebnu i odvojenu od svih drugih oblika ili vrsta! Skupine kako biljaka tako i životinja pojavljuju se iznenada u fosilnom zapisu (...). Nema ni traga zajedničkom pretku, a kamoli nekoj vezi s bilo kojim gmazom, navodnim pretkom” (Should Evolution Be Taught?, 1970, stranice 9, 14).

JESU LI MUTACIJE MOGLE UZROKOVATI EVOLUCIJU? Zbog štetne prirode mutacija, The Encyclopedia Americana je priznala: “Činjenicu da je većina mutacija štetna za organizam izgleda da je teško pomiriti s gledištem da su one izvor sirovinskog materijala za evoluciju. Mutanti, prikazani u udžbenicima biologije, zapravo predstavljaju zbirku nakaza i monstruma, i mutacije su izgleda prije razornog nego izgrađujućeg karaktera” (1977, svezak 10, stranica 742).

ŠTO JE SA ČOVJEKOLIKIM MAJMUNOM? Science Digest je pisao: “Čudesna je činjenica da bi se svi fizički dokazi koje posjedujemo za evoluciju čovjeka mogli još uvijek smjestiti u samo jedan mrtvački kovčeg, i još bi ostalo mjesta! (...) Današnji su se majmuni, naprimjer, izgleda pojavili niotkud. Nemaju svoje jučer, bez fosilnog su traga. A i točno porijeklo suvremenog čovjeka — uspravnog, golog, s oruđem, velikim mozgom — jest, ako želimo biti pošteni, jednako zagonetna stvar” (svibanj 1982, stranica 44).

TEORIJA U KRIZI: Zapazite sljedeće komentare Michaela Dentona, molekularnog biologa, citirane iz njegove knjige Evolution: A Theory in Crisis:

“Ne može biti dvojbe da Darwin nije imao ništa nalik dovoljnom broju dokaza da bi uspostavio teoriju evolucije. (...) Njegova općenita teorija, da je sav život na Zemlji potekao i razvio se postupnom sukcesivnom akumulacijom slučajnih mutacija, još uvijek je, kao što je bila i u Darwinovo vrijeme, visoko spekulativna hipoteza, u potpunosti bez izravne činjenične potpore i veoma daleko od tog samodokaznog aksioma u koji bi nas neki agresivniji zagovarači htjeli navesti da vjerujemo. (...) Očekivalo bi se da teorija od tako kardinalne važnosti, teorija koja je doslovno promijenila svijet, bude nešto više od metafizike, nešto više od mita” (izdanje 1986, stranice 69, 77, 358).

e Treba napraviti razliku između onoga što se označava kao “mikroevolucija”, ili progresivni razvoji, prilagodbe i promjene unutar vrste, i “makroevolucija”, koja naučava da se jedna vrsta razvija u drugu. Oni koji naučavaju evoluciju obično ukazuju na ovaj drugi koncept.

f Za detaljnu raspravu, vidi knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? objavljenu od Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.

”U POČETKU STVORI BOG”...

...“NEBO I ZEMLJU” (1. Mojsijeva 1:1). — Većina se znanstvenika danas slaže da je svemir imao početak. Astronom Robert Jastrow je zapisao: “Sada uviđamo da nas astronomski dokazi dovode do biblijskog gledišta o porijeklu svijeta. Detalji se razlikuju, ali bitni elementi astronomskih i biblijskih izvještaja iz 1. Mojsijeve jednaki su: lanac događaja koji je doveo do čovjeka započeo je iznenada i naglo u određenom vremenskom trenutku, u bljesku svjetlosti i energije” (God and the Astronomers, 1978, stranica 14).

...“ŽIVE DUŠE” (1. Mojsijeva 1:20). — Fizičar H. S. Lipson, uviđajući nevjerojatnost spontanog porijekla života, rekao je: “Jedino prihvatljivo objašnjenje je stvaranje. Znam da je to za fizičare anatema, kao što je i za mene, ali ne smijemo odbaciti neku teoriju koja nam se ne sviđa ako je eksperimentalni dokazi podupiru” (Physics Bulletin, svezak 31, 1980, stranica 138).

Iako je to nevjerojatno, nije li se ipak moglo dogoditi spontano rađanje iz neživoga? Fizičar i astronom Fred Hoyle kaže: “Nema ni trunka objektivnih dokaza koji bi podupirali hipotezu da je život započeo u nekoj organskoj juhi ovdje na Zemlji.” On također tvrdi: “Kako biokemičari otkrivaju sve više i više o zapanjujućoj složenosti života, očito je da su vjerojatnosti njegova slučajnog začetka tako neznatne da ih se može potpuno isključiti. Život se nije mogao pojaviti slučajno.” Hoyle dodaje: “Biolozi se upuštaju u nestvarne fantazije kako bi opovrgli ono što je tako jasno očito, da se 200 000 lanaca aminokiselina, i stoga život, nije pojavilo slučajno.” Zapravo, on postavlja pitanje: ‘Kako bi slučajno spajanje kemikalija samo u organskoj tekućini moglo proizvesti 2 000 enzima neophodnih za život?’ Kaže da je vjerojatnost jedan prema 1040 000, ili “otprilike jednako kao vjerojatnost da ćemo bacajući kocku zaredom 50 000 puta dobiti šesticu!” (The Intelligent Universe, F. Hoyle, 1983, stranice 11-12, 17, 23). On dodaje: “Kad čovjek ne bi imao predrasude društvenog vjerovanja ili znanstvenog odgoja u vezi sa [spontanim] postankom života na Zemlji, samo ovo jednostavno proračunavanje ukazivalo bi mu da je cijela zamisao nemoguća” (Evolution From Space, Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, 1981, stranica 24).

BOG — ‘OTKRIVATELJ TAJNI’ KROZ PROROČANSTVO

KAD je govorio jednom drevnom kralju, prorok Danijel je rekao: “Tajne koju car ište ne mogu kazati caru mud[ra]ci ni zvjezdari ni vrači ni gatari. Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne” (Danijel 2:27, 28). Postoji li dokaz da je Bog uistinu Otkrivatelj tajni kroz proročanstvo? Slijede neki primjeri.

Pad Babilona: “Ovako govori Gospodin pomazaniku svojemu Ciru, kojega držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvaraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena” (Izaija 45:1, prorečeno o. 732. pr. n. e. Vidi i Jeremija 50:35-38; 51:30-32, prorečeno pr. 625. pr. n. e.).

Ispunjenje — 539. pr. n. e.: Povjesničari Herodot i Ksenofont izvještavaju da je Kir (Cir) Perzijanac skrenuo vode Eufrata, koje su tekle kroz središte Babilona, i poslao svoje odrede duž riječnog korita, te zatekao babilonske straže nespremnima i osvojio grad u jednoj noći. No, usprkos toj strategiji, Kir ne bi mogao ući u grad da vrata na obalama Eufrata koja su vodila u grad nisu bila nepažnjom ostavljena otvorena. ‘Vrata nisu bila zatvorena’, baš kao što je pretkazano u proročanstvu.

Udes Tira: “Za to ovako veli Gospodin Gospodin: evo mene na te, Tire, i dovešću mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem. (...) I omešću prah njegov i pretvoriću ga u go kamen. (...) I kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciće u vodu” (Ezehijel 26:3, 4, 12, prorečeno o. 613. pr. n. e.).

Ispunjenje — 332. pr. n. e.: Aleksandar Veliki sagradio je prevlaku, ili nasip, od kopnenog do otočnog dijela Tira (800 metara udaljenog od obale) tako da su njegovi vojnici mogli odmarširati preko i napasti otočni grad. The Encyclopedia Americana izvještava: “Od razvalina kopnenog dijela grada sagradio je 332. godine ogromni nasip, da bi povezao otok s kopnom.” Nakon relativno kratke opsade, otočni grad bio je razoren, i Ezehijelovo proročanstvo ispunilo se u svim pojedinostima. Čak su i ‘kamenje i drva i prah’ starog Tira (kopnenog dijela grada) bili ‘bačeni u vodu’.

Razorenje Jeruzalema: “Tada reče Izaija Ezehiji: čuj riječ Gospodina nad vojskama. Evo doći će vrijeme kad će se odnijeti u Babilon sve što ima u kući tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas ne će ostati ništa” (Izaija 39:5, 6, prorečeno o. 732. pr. n. e.; vidi i Izaija 24:1-3; 47:6).

Jeremija prorok je objavio: “I dovešću ih [Babilonce] na tu zemlju i na stanovnike njezine (...). I sva će ta zemlja biti pustoš i čudo, i ti će narodi služiti caru Babilonskom sedamdeset godina” (Jeremija 25:9, 11, prorečeno pr. 625. pr. n. e.).

Ispunjenje — 607. pr. n. e. (586. pr. n. e. prema većini svjetovnih kronologija): Babilon je razorio Jeruzalem nakon jednoipolgodišnje opsade. Grad i hram bili su sravnjeni sa zemljom, a Židovi odvedeni u Babilon (2. Dnevnika 36:6, 7, 12, 13, 17-21). Cijela je nacija ostala u zarobljeništvu 70 godina, kao što je prorekao Jeremija. Njihovim čudesnim oslobođenjem 537. pr. n. e. po Kiru Velikom, koji je osvojio Babilon, ispunilo se proročanstvo Izaije, u kojem je spomenut po imenu (Izaija 44:24-28). Prorok Danijel je, u zarobljeništvu u Babilonu, izračunao točno vrijeme oslobođenja svog naroda, temeljeći svoj zaključak na Jeremijinom proročanstvu (Danijel 9:1, 2).

IMA LI TORA “SEDAMDESET LICA”?

U IZRAELU danas nije neobično čuti ljude kako citiraju dobro poznatu židovsku uzrečicu — “Sedamdeset je lica Tore” — čime se ukazuje kako vjeruju da se Pisma može tumačiti na mnogo različitih, čak proturječnih, načina. To se smatra točnim i što se tiče pisanog Zakona i takozvanog usmenog zakona. The Encyclopedia of Judaism komentira: “Usmeni zakon nije definitivan kodeks; uključuje mnoga različita i čak sukobljena mišljenja. O njima su mudraci rekli: ‘Sve su to riječi živog Boga’” (stranica 532). Međutim, je li razumno vjerovati da bi Bog nadahnuo sukobljena mišljenja koja uzrokuju razdor? Kako je došlo do prihvaćanja takvih proturječja?

Tokom razdoblja pisanja Hebrejskih pisama (o. 1513–o. 443. pr. n. e.), Božji imenovani zastupnici razjašnjavali su prijeporna pitanja, pri čemu ih je vrlo često Bog podupirao očitovanjem božanske moći ili ispunjenjem proročanstava koja im je dao da ih izreknu (2. Mojsijeva 28:30; 4. Mojsijeva 16:1-50; 27:18-21; 5. Mojsijeva 18:20-22). Da je netko u to vrijeme naučavao proturječna objašnjenja i tumačenja ne bi ga se smatralo učenjakom, nego otpadnikom. Bog je upozorio cijelu naciju: “Što vam god ja zapovijedam sve držite i tvorite, niti što dodajte k tome ni oduzmite od toga” (5. Mojsijeva 12:32).

Međutim, uskoro je došlo do fundamentalne promjene u načinu razmišljanja izraelske nacije. Farizeji, koji su postali istaknuti u judaizmu tokom prvog stoljeća n. e., podupirali su učenje “Usmene Tore”, koje su razvili prije dva stoljeća. Naučavali su da je Bog izraelskoj naciji, osim što im je dao pisani Zakon na gori Sinaju, u isto vrijeme prenio i usmeni zakon. Prema takvom vjerovanju, taj je nadahnuti usmeni zakon tumačio i razjašnjavao pojedinosti pisanog zakona, pojedinosti za koje je Bog namjerno rekao Mojsiju neka ih ne zapiše. Usmeni zakon nije trebalo zapisati, nego ga je trebalo prenijeti jedino usmenim putem, s učitelja na učenika, s naraštaja na naraštaj. Stoga je on pridao posebnu ovlast farizejima, koji su se smatrali čuvarima te usmene predaje.g

Nakon razorenja drugog hrama 70. n. e., farizejsko gledište je pobijedilo, i judaizmom je počeo dominirati rabinski oblik religije, nešto čega prije nije bilo.h Istaknuto mjesto koje je po novom dano rabinima umjesto svećenicima ili prorocima, dovelo je do toga da je usmeni zakon postao novi središnji ukras judaizma. Kao što kaže The Encyclopedia of Judaism: “Usmena Tora počela se smatrati važnijom od Pisane Tore, jednako kao što je i objašnjenje i razumijevanje druge ovisilo o prvoj” (1989, stranica 710).

Kako su rabini dobivali prestiž i kako su se predaje umnožavale, zabrana zapisivanja tog usmenog zakona bila je ukinuta. Krajem drugog i početkom trećeg stoljeća n. e., Juda Ha-Nasi (135-219. n. e.) sistematski je zapisivao te rabinske usmene predaje u djelu pod nazivom Mišna. Kasniji dodaci nazvani su Tosefta. Rabini su opet vidjeli potrebu da daju komentar na Mišnu, i te interpretacije usmene predaje postale su temeljem opsežne zbirke knjiga zvane Gemara (sastavljene od trećeg do petog stoljeća n. e.). Ta su djela zajedno postala poznata kao Talmud. Komentiranje svih tih rabinskih mišljenja nastavlja se do dan danas. Budući da je nemoguće uskladiti sva ta vrlo različita gledišta, zar se treba čuditi što mnogi rado vide “sedamdeset lica Tore”?

g Ovo su učenje, koje su početno promicali farizeji, odbacili mnogi njihovi suvremenici unutar židovske nacije. Saduceji, od kojih su mnogi bili svećenici, kao i Eseni prvog stoljeća, odbacili su taj farizejski koncept. Danas karaiti (od osmog stoljeća n. e.), kao i reformni i konzervativni pokreti u judaizmu, ne smatraju takav usmeni zakon božanski nadahnutim. Međutim, ortodoksni judaizam danas te predaje smatra i nadahnutima i obaveznima.

h Encyclopaedia Judaica kaže: “Titula rabin dolazi od imenice rav, koja na biblijskom hebrejskom znači ‘veliki’ i ne pojavljuje se u [hebrejskoj] Bibliji.”

GDJE JE BIO USMENI ZAKON...

... kad je Mojsije ponovio sve Božje zapovijedi cijeloj izraelskoj naciji? Nacija se tada složila da će provesti u djelo ono što je on ponovio, a zatim Mojsije “napisa (...) sve riječi Gospodinove” (2. Mojsijeva 24:3, 4, naglašeno od nas).

... kad je Jozua sakupio izraelsku naciju nakon ulaska u Obećanu zemlju i pročitao im još jednom sve riječi za koje su se složili da će ih provesti u djelo? “Ne bi ni jedne riječi od svega što je Mojsije napisao, koje ne pročita Jozua pred svijem zborom Izraelovim” (Jozua 8:35, naglašeno od nas).

... kad se u danima kralja Jozije našla izgubljena knjiga ‘zakona Mojsijeva’ dok se renoviralo hram? Kad je čuo sadržaj koji mu je pročitan, Jozija je u boli razderao svoje haljine, shvativši da se naraštajima Zakon nije provodio prema onome što je bilo napisano. Zatim je učinio pripreme za proslavu praznika Pashe, koji se nije uvijek pravilno slavio tokom cijelog razdoblja kraljeva i sudaca prije njih. Gdje je bio ‘vjerno prenošeni’ usmeni zakon tokom tih stotina godina? Da je postojao, te se informacije nikada ne bi zaboravile. Samo točno sačuvan pisani dokument omogućio je naciji da se vrati pravilnom vršenju Božje volje (2. Carevima 22:8–23:25).

... kad je prorok Jeremija objavio: “Od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i svećenik, svi su varalice” (Jeremija 6:13). Kroz veći dio povijesti izraelske nacije, to je bilo duhovno stanje vođâ nacije, naročito svećenika, koji su bili odgovorni da poučavaju Zakon (Malahija 2:7, 8). Pisani dokumenti govore za sebe, no je li se na ljude koji su bili tako nevjerni moglo osloniti da će vjerno sačuvati usmenu predaju?

... tokom više od tisuću godina zapisivanja Hebrejskih pisama? Od Mojsija do Malahije, nije se spominjalo postojanje takvog usmenog zakona. Tek stotinama godina kasnije, tokom razdoblja rabinâ, kad su se sukobljene vjerske sekte borile za kontrolu i vlast nad židovskom nacijom, nalazimo spominjanje tog koncepta. Zar te stotine godina šutnje o tome i svjedočanstvo nadahnutog Pisma ne negiraju tvrdnju da je ikada postojao neki nadahnuti usmeni zakon?

SVICI S MRTVOG MORA

Datirani prije nove ere, otkrivaju točnost prijenosa biblijskog teksta kroz stoljeća. Također potvrđuju da su proročanstva bila zapisana prije njihova ispunjenja

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli