INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • wi str. 11–18
  • Kakav je Božji naum za čovječanstvo?

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Kakav je Božji naum za čovječanstvo?
  • Hoće li ikada postojati svijet bez rata?
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Obećano Sjeme
  • Svrha saveza Zakona
  • Obećanje proroka kao što je Mojsije
  • Prorečen novi savez
  • Blagoslovi za sve narode
  • Veći blagoslovi posredstvom novog saveza
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1998)
  • Savezi u vezi s Božjim vječnim naumom
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1989)
  • Jehova je Bog savezâ
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1998)
  • Hoćeš li imati koristi od Božjih saveza?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1989)
Više
Hoće li ikada postojati svijet bez rata?
wi str. 11–18

Kakav je Božji naum za čovječanstvo?

1-4. (a) Koji je bio Božji prvobitni naum za čovječanstvo? (b) Zašto se čovjek pokazao neposlušnim? (Vidi okvir na stranici 13.)

OBEĆANJE svijeta bez rata, kako je otkriveno u Izaiji 2:2-4 i Miheju 4:1-4, ne samo da nam pruža dobro utemeljenu nadu za skoru budućnost, nego nam govori i nešto vrlo važno o našem Stvoritelju. On je Bog nauma. Proročanstvo iz 2. poglavlja Izaije zapravo je dio dugačkog niza proročanstava koji se proteže od prvih pa sve do zadnjih stranica Biblije, razjašnjavajući nam kako će Bog ostvariti svoj prvobitni naum.

2 Kad je Bog stvorio prvi ljudski par, jasno im je rekao kakav je njegov naum za njih. U 1. Mojsijevoj, 1. poglavlju, 28. retku čitamo: “I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: radjajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.” Kad tu zapovijed povežemo s onim što je rečeno u sljedećem poglavlju 1. Mojsijeve — “I uzevši Gospodin Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edenskom, da ga radi i da ga čuva” — postaje jasno da je Bog namjeravao da prvobitni par, zajedno sa svojim potomstvom, proširi Raj izvan granica Edenskog vrta, koji bi konačno obuhvatio cijelu zemaljsku kuglua (1. Mojsijeva 2:15).

3 Koliko bi oni dugo uživali u svom rajskom domu? Pisma pokazuju da je čovjek stvoren da vječno živi na Zemlji. Smrt bi za čovječanstvo nastupila samo ako bi oni bili neposlušni Stvoritelju, kao što je rečeno u 2. poglavlju 1. Mojsijeve, u 16. i 17. retku: “I zaprijeti Gospodin Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.” Logično je, dakle, da bi trajna poslušnost rezultirala trajnim životom, vječnim životom, u tim rajskim uvjetima (Psalam 37:29; Priče Salamunove 2:21, 22).

4 Međutim, anđeo, o komu se kasnije govori kao Sotoni (što znači “Protivnik”), utjecao je na taj prvi par da pogrešno upotrijebi svoju slobodnu volju izabravši da bude neposlušan Bogu (Job 1:6-12; usporedi 5. Mojsijeva 30:19, 20). Stvorivši privid da govori zmija, taj je buntovni anđeo rekao Evi, i preko nje Adamu, da će postati mudriji i da će njihovi životi biti potpuniji ako se ne podvrgnu Bogu kao Krajnjem Autoritetub (1. Mojsijeva 3:1-19). Zbog svoje otvorene pobune, osuđeni su na smrt. Je li to značilo da je Božji naum za čovječanstvo bio osujećen ili dokinut? Ne, nego je to prije značilo da će biti potrebna druga sredstva da se ispuni Božji prvobitni naum o rajskoj Zemlji ispunjenoj poslušnim ljudima koji uživaju vječni život. Kako će se to ostvariti?

Obećano Sjeme

5, 6. (a) Što je Bog obećao kao rješenje problema na Zemlji prouzročenih Sotoninom pobunom? (b) Što je Bog obećao Abrahamu?

5 U objavljivanju osude nad onima koji su uključeni u pobunu protiv njegova autoriteta, Jehova Bog je objavio da će podići ‘sjeme’, ili ‘potomstvo’, koje će otkloniti štetu koju je prouzročio začetnik pobune. Simboličnim riječima Bog je govorio o zmiji, koja predstavlja Sotonu, kojoj će to Sjeme udariti, ili zgnječiti, glavu, te tako dokrajčiti Sotonino postojanje i pobunu. Kroz godine je taj stih iz 1. Mojsijeve tumačen na različite i proturječne načine. No, budući da se riječ “sjeme” koristi u mnogim proročanstvima, druga povezana proročanstva otkrivaju što ona znači (1. Mojsijeva 3:15).

6 Riječ “sjeme” često se povezuje s ostvarenjem Božjeg nauma za čovječanstvo u cjelini. Kako je zapisano u 1. Mojsijevoj 22:18, vjernom Hebreju Abrahamu Bog je dao obećanje: “I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.” (Naglašeno od nas.) Bog je pokazao posebno zanimanje za Abrahama kao čovjeka koji Ga je tražio u istini. Međutim, iako je Bog izravno nagradio Abrahama, ovaj citat jasno pokazuje da Bog nije bio zainteresiran samo za Abrahama, niti isključivo samo za njegove tjelesne potomke. Bog je čvrsto imao u mislima svoj prvobitni naum o rajskoj zemlji za cijelo čovječanstvo, ‘sve narode’. Sada je otkrio Abrahamu da će, kao posljedicu svoje vjernosti, imati prednost proizvesti “sjeme” po kojem će se blagosloviti svi narodi.

7, 8. Kako je to obećano Sjeme postalo povezano s konceptima kraljevanja i Mesije?

7 Abraham je bio otac mnogih velikih naroda (1. Mojsijeva 17:4, 5). Ali Jehova Bog jasno je otkrio kroz koju će od ovih linija potomaka doći obećano Sjeme i donijeti blagoslove cijelom čovječanstvu (1. Mojsijeva 17:17, 21). I Abrahamov sin Izak i unuk Jakov spomenuti su kao oni koji pripadaju liniji koja će proizvesti “sjeme”. Jedan od naroda koji je proizašao od Abrahama bio je izraelski narod, koji se sastojao od 12 plemena koja su proizašla od Abrahamovog unuka Jakova. U tom narodu konačno se trebalo pojaviti obećano “sjeme” (1. Mojsijeva 26:1, 4; 28:10, 13-15).

8 Proročanstvo je kasnije razotkrilo da će posebno sjeme, ili vladar, doći naročito kroz Judino pleme. U 1. Mojsijevoj 49:10 stoji: “Palica vladalačka ne će se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dodje onaj kome pripada [“Shiloh”, Ta], i njemu će se pokoravati narodi.”3 Biblijski komentator Rashi kaže da izraz “dok ne dođe Shiloh” znači “dok ne dođe Kralj Mesija, čije će biti kraljevstvo”.4 Poput Rashija, mnogi su biblijski komentatori razumjeli da ovo proročanstvo ima mesijansko značenje.

9. (a) Što je Bog obećao kralju Davidu s obzirom na Sjeme? (b) Kako je obećanje iz 1. Mojsijeve 49:10 povezano s onim iz Psalma 72:7, 8?

9 Prvi vladar iz linije Jude, kralj David, bio je obećan od Boga: “Dom tvoj i (...) prijesto će tvoj stajati do vijeka” (2. Samuelova 7:16). Bog je nadalje obećao: “Podignuću sjeme tvoje nakon tebe (...) i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov do vijeka” (1. Dnevnika 17:11, 12). Davidov sin i nasljednik, kralj Salamun, doista je sagradio Jehovin dom, ili hram, ali on očito nije vladao do vijeka. Međutim, jedno od Davidovih sjemena bit će isti “Shiloh”, ili Mesija, prorečen u 1. Mojsijevoj 49:10 (JP). Govoreći proročanski o njemu, kralj David je napisao: “Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih” (Psalam 72:7, 8).

10. Što je trebalo postići Sjeme obećano u 1. Mojsijevoj 3:15, i kako se to slaže s obećanjem danim Abrahamu?

10 Ako slijedimo postupno otkrivenje kroz proročanstvo, dolazimo do razumijevanja da će se blagoslovi obećani Abrahamu — “blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji” — u stvari ispuniti kroz ovog istog Vladara iz Davidove linije (1. Mojsijeva 22:18). Na taj su način proročanstva o Sjemenu postala povezana s nadom židovskoga naroda u Mesiju, za čije će vladavine Zemlja imati potpuni mir. On je u stvari ‘sjeme’ spomenuto u 1. Mojsijevoj 3:15 koje će dokrajčiti prvobitnu pobunu protiv Božje suverenosti i otkloniti štetu koja je iz nje proizašla (Psalam 2:5, 8, 9). Druga pitanja i informacije o obećanom Mesiji obrađuju se na stranicama 24-31. No, sada razmotrimo Božje daljnje postupanje s Abrahamovim potomcima.

Svrha saveza Zakona

11-13. Kako je savez Zakona koristio naciji, i je li mu namjera bila da traje vječno?

11 Izraelci su postali nacija nekoliko stotina godina nakon Abrahamovog vremena. Bog je te potomke oslobodio iz zarobljeništva u Egiptu i pod vodstvom Mojsija, drugog čovjeka vjere kojeg je odabrao, Bog je s njima sklopio posebni savez, ili ugovor (2. Mojsijeva 19:5, 6; 5. Mojsijeva 5:2, 3). Taj je savez Zakona dao naciji jasno vodstvo s obzirom na to kako je Bog želio da ga se obožava. Organizirao ih je kao naciju za takvo obožavanje.

12 Valja zapaziti da je taj savez od početka bio uvjetan. Prije nego što je otkrio izraelskoj naciji Deset zapovijedi i cijeli savez kojeg su bile dio, Bog ih je izvijestio: “A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Da bi ih Bog i dalje koristio kao svoje blago, trebali su ga vjerno slušati. To su bili uvjeti saveza.

13 Obećana nagrada za njihovu vjernost — da će služiti kao carstvo svećeničko — otkriva da savez Zakona nije bio sam sebi svrhom, nego je bio prijelazni korak ka pripremanju svećenstva koje će pomoći drugim nacijama da upoznaju pravog Boga. Od početka je Božji naum bio da se cijelo čovječanstvo blagoslovi, a ne samo jedna nacija (1. Mojsijeva 22:18).

14. Koje su druge koristi uslijedile iz saveza Zakona?

14 Budući da savez Zakona nije bio sam sebi svrhom, koja mu je onda bila svrha? On je sasvim jasno razgolitio i osudio sve krive religiozne koncepte koje je čovjek počeo neovisno razvijati od vremena pobune u Edenskom vrtu (5. Mojsijeva 18:9-13). Također je štitio izraelsku naciju od odvratnih postupaka i obožavanja koja su provodile okolne nacije time što je na najmanju mjeru sveo kontakt s tim nacijama (5. Mojsijeva 7:1-6). Sve dok je Izrael držao taj Zakon, bio bi sačuvan u čistom religioznom stanju, u kojem bi konačno mogli prepoznati obećano Sjeme, ili Mesiju, i izraziti mu dobrodošlicu.

15, 16. Koje važne duhovne pouke obuhvaćene u savezu Zakona također ukazuju na njegovu privremenu prirodu?

15 Savez Zakona istaknuo je i potrebu za pomirbom, time što je u sebi sadržavao jasno razrađen sistem žrtava koje su bile sastavni dio židovskog obožavanja (3. Mojsijeva 1:1-17; 3:1-17; 16:1-34; 4. Mojsijeva 15:22-29). Od vremena pobune Adama i Eve, čovječanstvo je izgubilo savršenost koja bi im omogućila da žive vječno u savršenom zdravlju (1. Mojsijeva 2:17). Kao posljedica tog prvog grijeha, potomstvo Adama i Eve (svi rođeni nakon pobune) naslijedili su nesavršenost i urođenu sklonost grijehu (1. Mojsijeva 8:21; Psalam 51:5; Propovjednik 7:20). Nesavršenost je dovela do bolesti, starosti i smrti, kao i stvaranja barijere između čovjeka i Boga (1. Carevima 8:46; usporedi Plač Jeremijin 3:44). Bio je potreban određeni temelj da bi se otklonila i nadvladala ta šteta, te izvršilo pomirbu za čovjekovo nesavršeno stanje. Ljudi vjere uvijek su bili vrlo svjesni te potrebe (Job 1:4, 5; Psalam 32:1-5).

16 Savez Zakona naglasio je da Bog ima pravna mjerila kojima treba udovoljiti. Također je pružio temelj za razumijevanje kako će Božja mjerila pravde biti u potpunosti zadovoljena.c Pripreme žrtava u savezu Zakona nikada nisu mogle obnoviti Božji prvobitni naum za čovječanstvo, jer je njihov učinak bio privremen, naglašavajući stanje grijeha ali ga ne uklanjajući niti sprečavajući. Zakon je stoga bio prijelazni korak da se toj organiziranoj naciji obožavatelja pomogne razumjeti u prikladno vrijeme kako prepoznati Sjeme i kako će to Sjeme otkloniti štetu prouzročenu Adamovim grijehom. Gdje je Tora na to ukazala?

Obećanje proroka kao što je Mojsije

17, 18. Što je Bog mislio svojim obećanjem iz 5. Mojsijeve 18:15, 18, 19 da će podići proroka?

17 U 5. Mojsijevoj, 18. poglavlju, 15. retku, Mojsije je rekao izraelskoj naciji: “Proroka isred tebe, izmedju braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospodin Bog tvoj; njega slušajte.” U istom poglavlju, recima 18. i 19, Jehova je govorio Mojsiju, onome koga je imenovao kao posrednika između sebe i Svog naroda, rekavši: “Proroka ću im podignuti izmedju braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.” Kako bi ovo proročanstvo trebalo razumjeti?

18 Prorok koji je ovdje spomenut sasvim je specifična i posebna osoba. Kontekst razjašnjava da to nije samo općenito načelo s obzirom na Božju namjeru da nastavi podizati proroke za naciju, kako su neki pretpostavljali. Hebrejska riječ za proroka (navíʼ) stoji u jednini, te ga uspoređuje s Mojsijem, koji je bio jedinstven u povijesti nacije. Pored toga, zaključne riječi u istoj knjizi 5. Mojsijevoj kažu: “Ali ne usta više prorok u Izraelu kao Mojsije, kojega Gospodin pozna licem k licu” (5. Mojsijeva 34:10-12). Onaj koji je zapisao ove riječi vrlo je vjerojatno bio Jozua, sin Nunov, koji je i sam bio velik vođa i prorok, imenovan od Boga. Ali, kako je vidljivo iz njegovih vlastitih riječi, nema sumnje u to da on nije na sebi vidio ispunjenje Mojsijevih riječi o proroku kao što je Mojsije. Što je, dakle, Bog mislio kad je obećao da će podići proroka kao što je Mojsije? Kakav je bio Mojsije?

Prorečen novi savez

19. (a) Kako je Mojsije bio jedinstven? (b) Kao što je još morao poslužiti prorok kao što je Mojsije?

19 Mojsije je bio velik vođa; bio je zakonodavac, prorok, čudotvorac, učitelj i sudac. Bio je i posrednik, jedini prorok koji je posredovao neki savez između Boga i čovjeka (u ovom slučaju, izraelskoj naciji). Prorok koji je doista kao on morao bi učiniti nešto slično. Znači li to da je Bog namjeravao da savez Zakona nadomjesti neki drugi savez? Da, odista. Bog je preko proroka Jeremije jasno izrekao svoju namjeru da sklopi novi savez. Novi savez zahtijevao bi novog posrednika. Samo bi netko poput Mojsija mogao odgovarati zahtjevima za takvo zaduženje. Ako ispitamo što novi savez povlači za sobom, bolje možemo razumjeti ulogu posrednika.

20, 21. (a) Što je obećano u Jeremiji 31:31-34? (b) Što je bila utvrđena svrha novoga saveza? (c) Što bi, kao posljedica, bilo sa savezom Zakona?

20 Oko 900 godina nakon Mojsija Jeremija je prenio izraelskoj naciji Božje riječi: “Evo idu dani, govori Gospodin, kad ću učiniti s domom Izraelovijem i s domom Judinijem nov zavjet [“Novi savez”, St], ne kao onaj zavjet, koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše (...) govori Gospodin; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izraelovijem poslije ovih dana (...) jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh ne ću više pominjati”d (Jeremija 31:31-34).

21 Ako prorok kao što je Mojsije treba služiti kao novi posrednik novog saveza, tada također postaje jasno da svi specifični detalji obožavanja koji su se zahtijevali pod Mojsijevim zakonom ne bi bili na snazi trajno, nego samo dok se ne uspostavi novi savez. Svakako, kad Bog omogući temelj za ‘opraštanje njihovih bezakonja i nepominjanje njihovih grijeha’, više neće biti potrebe za cijelim sistemom žrtava kojeg se zahtijevalo u hramskom uređenju, koji je donio samo privremeno oproštenje. Uspostavom novog saveza, ceremonijalni aspekti saveza Zakona, kao što su držanje Sabata i praznika, također više ne bi imali isto značenje. Bog bi u svoje vrijeme zasigurno otkrio što će se zahtijevati od onih koji su u tom obećanom uređenju novog saveza (Amos 3:7).

Blagoslovi za sve narode

22, 23. (a) Kakva je bila svrha novoga saveza s obzirom na narode? (b) Kako druga proročanstva pokazuju koji je bio Božji naum za sve narode?

22 Razumijevanje da su prorok kao što je Mojsije i Sjeme Abrahamovo jedno te isto pomaže nam uvidjeti drugi veoma važan aspekt novog saveza; bit će to pravno sredstvo posredstvom kojeg će ljudi svih nacija moći obožavati pravog Boga. Budući da se u 1. Mojsijevoj 22:18 kaže da će se posredstvom tog ‘sjemena blagosloviti svi narodi na zemlji’, jasno je da u neko vrijeme u ljudskoj povijesti Bog više neće isključivo saobraćati samo s jednim narodom, potomcima Abrahama. Nakon što je izraelska nacija poslužila toj vitalnoj ulozi pružanja obećanog Sjemena i nakon uspostave novog saveza, obožavanje pravog Boga bit će otvoreno za ljude svih nacija i rasa.

23 Zasigurno nitko ne bi mogao razumno opovrgavati pravednost toga da se iskrenim ljudima svake nacije i rase dopusti da ga obožavaju. To je bila Božja namjera od početka, i mnoga su proročanstva u Bibliji koja potvrđuju činjenicu da će se ljudi iz svih naroda blagosloviti sjemenom Abrahamovim (Zaharija 8:20-23). Jedan se primjer može pronaći u Sofoniji, 3. poglavlju, 9. retku, gdje Bog objavljuje: “Jer ću tada promijeniti narodima usne, te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Gospodinovo i služili mu složnijem ramenima.” Proročanstvo iz 2. poglavlja Izaije spomenuto na početku ove brošure ističe ovaj ujedinjujući aspekt obožavanja Boga, gdje se ljudi iz mnogih naroda obraćaju da mu služe u istini, učeći se putevima mira; ono ističe i kada će se to zbiti: “Dogodit će se na kraju danâ” (Izaija 2:2, St). Što se mislilo ovim izrazom, “na kraju danâ”?

24. (a) Što se mislilo izrazom “na kraju danâ”? (b) Što se opisuje u 38. i 39. poglavlju Ezehijela?

24 Pisma uvijek iznova govore o danu kad će Bog sve narode dovesti na sud (Izaija 34:2, 8; Jeremija 25:31-35; Joel 3:2, Habakuk 3:12; Sofonija 1:18; 3:8). Od odbacivanja Božje suverenosti u Edenskom vrtu, neuspjeh čovječanstva da uspješno vlada sobom postao je sve očitijim. Ljudske vladavine potpun su promašaj, i prouzročile su neizrecive patnje. Kad bi im se dopustilo još mnogo vremena u ovom dobu nuklearnog oružja i svijetom raširenog zagađenja okoliša, ljudi bi mogli uništiti sebe i svoj zemaljski dom. Stoga će Bog, koristeći svog imenovanog Mesiju, Sjeme, intervenirati (Psalam 2:1-11; 110:1-6). Prorok Ezehijel predvidio je konačnu bitku Boga protiv čovječjih vladavina. U 38. i 39. poglavlju svoje knjige, on opisuje Božji rat protiv ‘Goga u zemlji Magogu’ (Ezehijel 38:2). Ovo se općenito smatra proročanstvom o posljednjim danima. Pažljivo proučavanje Pisama otkriva da je ‘Gog’ ovdje simbolično ime za tog istog duhovnog buntovnika, Sotonu, koji je naveo Adama i Evu da krenu putem neposlušnosti Bogu. Poraz tog duha zajedno s njegovim snagama, davnašnjim Božjim neprijateljima, zapravo je početni dio ispunjenja prvobitnog obećanja da će ‘sjeme’, simbolično govoreći, fatalno zgnječiti glavu ‘zmiji’, Sotoni (1. Mojsijeva 3:15).

25. Što je prorečeno da će se zbiti nakon uništenja Sotoninih snaga?

25 Nakon uništenja Sotoninih snaga, prvobitni edenski rajski uvjeti bit će obnovljeni. Ali ovog će puta, pod uređenjem novoga saveza čovječanstvo biti poslušno Bogu (Izaija 11:1-9; 35:1-10). Ne samo da će biti oprošteni grijesi, nego će čovječanstvo biti potpuno obnovljeno do savršenstva (Izaija 26:9). Posljedica toga bit će da će im se dodijeliti vječni život (Psalam 37:29; Izaija 25:8). U to će vrijeme čak i mrtvi, i oni koji su umrli vjerni Bogu i milijarde koje nikada nisu u potpunosti imale priliku saznati istinu o njemu, biti vraćeni u život — uskrsnut će! (Danijel 12:2, 13; Izaija 26:19). Zar nas tako divna nada ne približava Bogu koji je takvo što zamislio?

26. Što od nas zahtijeva dolazak proroka kao što je Mojsije?

26 To su samo neki od blagoslova za ljude svih nacija koji su došli prepoznati i slušati glas proroka kao što je Mojsije, Sjemena koje će vladati na prijestolju Davidovu “dokle teče mjeseca”, što znači zauvijek (Psalm 72:7). S obzirom na ovog proroka kao što je Mojsije, u 5. Mojsijevoj 18:19 također se kaže: “A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.” Hoćete li si vi uzeti vremena, hoćete li učiniti potrebne napore da prepoznate tog Proroka kao što je Mojsije, tog Mesiju, učeći pri tom sve što Bog zahtijeva? Hoćete li osobno upoznati pravog Boga?

a Izvještaj u knjizi 1. Mojsijevoj koji opisuje Edenski vrt nije parabola, nego je Eden bio stvarni lokalitet koji je bio prilično velik. Tekst ukazuje na lokaciju sjeverno od mezopotamskih ravnica, izvor rijeka Eufrat i Tigris (1. Mojsijeva 2:7-14). Trebao je poslužiti kao uzor, prema kojem bi čovjek mogao oblikovati i kultivirati ostatak Zemlje.

b Za dublje razumijevanje implikacija ove pobune, vidi okvir na stranicama 16-17.

c Pravni presedan kojeg je kodificirao Mojsije osvrćući se na način plaćanja za povrede Zakona — “život za život, oko za oko, zub za zub” — odražava načelo kojim se sam Bog vodi i primjenjuje ga na rješenje pitanja čovjekova spasenja (5. Mojsijeva 19:21). Savršen čovjek, Adam, bio je odgovoran za osudu ljudskog roda, pa je zato bio potreban drugi savršen čovjek da dade zadovoljštinu za taj gubitak tako da položi svoj život. Tako bi njegova smrt bila savršena zadovoljština za Adamov grijeh i njegove posljedice za čovječanstvo. Samo bi dolazak obećanog “sjemena”, čiji bi život bio ponuđen kao zakonska otkupnina, mogao u potpunosti ostvariti takvo oslobođenje (1. Mojsijeva 3:15). Za potpuniju raspravu o tom aspektu Sjemena u Božjem naumu, vidi stranice 28-9, odlomke 17 do 20.

d Standardno objašnjenje današnjeg judaizma jest da je Jeremija jednostavno predviđao obnovu ili reafirmaciju saveza Zakona s Izraelom, kakva se zbila nakon njihova povratka iz izgnanstva u Babilonu 537. pr. n. e. (Ezdra 10:1-14). Ali ponovno sâmo proročanstvo negira takvo objašnjenje. Bog je jasno rekao da će to biti ‘novi savez’, a ne samo obnovljeni savez. Nadalje, on naglašava da to nije kao savez koji je učinio kad ih je izveo iz egipatskog ropstva. Neki su rekli da je bio “nov” u smislu da će oni sada vjerno držati isti savez, ali povijest pokazuje drugačije. U stvari je njihovo pomanjkanje vjernosti dovelo do uništenja drugoga hrama (5. Mojsijeva 18:19; 28:45-48).

TKO JE SOTONA?

BIBLIJA govori o Sotoni, ne kao “zlom naginjanju” u čovjeku, nego kao o nevidljivom duhovnom stvorenju, anđelu (Job 1:6). Kao jedan od anđela, ili sinova Božjih, stvoren je savršen, ali je kasnije sebe naveo na to da postane prvi buntovnik, ili neprijatelj, protivan Bogu (5. Mojsijeva 32:4; usporedi Ezehijel 28:12-17). On, kao dio svoje pobune protiv Božje suverenosti, optužuje ljude da su nevjerni, da djeluju samo u vlastitu korist. Zapazite neke biblijske retke koji otvoreno razotkrivaju Sotonine podmukle pokušaje da ljude navede na put neposlušnosti i neispravnog ponašanja:

  1. Job 1:6-12; 2:1-7

  2. 1. Dnevnika 21:1

  3. Zaharija 3:1, 2

ZAŠTO BOG DOPUŠTA ZLO?

NEKAD ste se u životu možda upitali: ‘Ako Bog postoji, zašto dopušta patnje?’ ili: ‘Ako patnje postoje uz Božje dopuštenje, zašto traju tako dugo?’ Ovakva je pitanja teško razriješiti, naročito onda kad su povezana s holokaustom, koji je vjerojatno više nego bilo koje drugo izdvojeno zbivanje postao krajnjim simbolom ljudske patnje. Neki u svom nastojanju da nađu objašnjenje opovrgavaju postojanje Boga, dok drugi opovrgavaju postojanje zla. Jesu li takvi zaključci realni? Postoji li zadovoljavajuć odgovor?

2 Neki tvrde da ovakva pitanja ne bi trebalo postavljati. Međutim, vjerni proroci, poput Habakuka, nisu smatrali neprikladnim postavljati takve upite. Habakuk je upitao Boga: “Dokle ću, Gospodine, vapiti, a ti ne ćeš da čuješ? dokle ću ti vikati: nasilje! a ti ne ćeš da izbaviš? Za što puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje?” (Habakuk 1:2, 3).

3 Nažalost, ima onih koji nisu u stanju prihvatiti bilo koji odgovor, bez obzira bio on ispravan ili ne. Okrutni događaji i čovjekova brutalnost zapriječili su njihovu sposobnost da nepristrano analiziraju stvari. Zato onaj koji traži odgovor mora pošteno procijeniti svoje duševno raspoloženje kao i razumnost danog objašnjenja.

Pripisati krivnju tamo gdje treba

4 Bog nije, a nikada nije ni bio, sudionikom u čovjekovim zločinstvima. Međutim, izvjesna vjerska učenja odražavaju tu pomisao, čime stvar čine još zamršenijom. Primjerice, vjerovanja kojima se tvrdi da je ovaj svijet probni poligon za neki budući život i da Bog kroz smrt “uzima” naše drage, čak malu djecu, stvara utisak da je on osobno odgovoran za nesreće, zločine i katastrofe. Isto se može reći i za nauke o predodređenosti i sudbini. Ima i onih koji pokušavaju objasniti holokaust kao ‘božansku kaznu zbog svjetovnosti evropskih Židova’ ili kao ‘Božji način da svijet shvati potrebu za židovskom Državom’. Mnogi bi mogli takve racionalizacije naći ne samo neprihvatljivima nego i sablažnjivima.

5 Zar takva vjerovanja ne ocrnjuju Boga? Nije li čovjek, a ne Bog, odgovoran za sve nepravde počinjene kroz stoljeća? (Propovjednik 8:9). Baš kao što je rekao povjesničar Arnold Toynbee: “Ljudska bića jedinstvena su u svojoj sposobnosti da budu zla, jer su jedinstvena u tome da su svjesna što čine i u tome da prave promišljene izbore.”e Tako je čovjekova pogrešna upotreba svoje slobodne volje dovela do neizrecivih patnji. Zašto ga onda Bog nije stvorio tako da ne može naškoditi svom bližnjem?

6 Čovjek je stvoren po Božjem “obličju” i s darom slobodne volje (1. Mojsijeva 1:26). Da to nije bio slučaj, čovjek ne bi mogao iskusiti zadovoljstvo i radost povezanu sa spontanim činjenjem dobrih stvari za druge. Savjest ne bi imala smisla, i čovjekovo postojanje bilo bi slično postojanju nižih životnih oblika. Slobodna je volja blagoslov za čovjeka i čini ga čovjekom, a ne robotom. Ali slobodna volja podrazumijeva slobodu izbora, uključujući i neispravan ili štetan izbor. Međutim, prihvaćanje činjenice da Bog nije odgovoran za zlo ne odgovara na pitanja: Zašto ga Bog dopušta? i: Zašto odmah nije učinio kraj patnji?

Kako je to Bog mogao dopustiti?

7 Zašto postoji zlo kad postoji sila koja ga je u stanju zaustaviti? Biblijski odgovor na ovo pitanje u prvom redu se nalazi u izvještaju o prvom čovjeku i ženi, Adamu i Evi. U 2. i 3. poglavlju 1. Mojsijeve opisuje se kako su odabrali neposlušnost Bogu time što su jeli s ‘drveta od znanja dobra i zla’. Njihovom neposlušnošću postavljena su važna pitanja. Onaj koji ih je naveo na pobunu (vidi okvir na stranici 13) učinio je to riječima: “Ne ćete vi umrijeti”, dovodeći tako u pitanje Božju istinitost, budući da je Bog jasno rekao da će neposlušnost biti kažnjena smrću (1. Mojsijeva 2:17; 3:4). Kušač je nastavio, govoreći: “Zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:5). Jasan dublji smisao toga bio je taj da im je Bog nepravedno nešto uskraćivao. Tako su bačene sumnje na pravovaljanost Božjih zakona i njegovog načina vladanja. To je predstavljalo napad na Božju suverenost, njegovo samo pravo da bude jedini i apsolutni Vladar nad čovječanstvom.

8 Postavljena su duboka sporna pitanja: Treba li doista čovjeku Božje vodstvo da bi uspješno vladao sobom i cijelom Zemljom? Ako ne treba, tada je Bog možda bio nepravedan kad je od njega zahtijevao poslušnost. Ako je čovjek sposoban vladati sobom, zašto bi onda Bog odlučivao što je za čovjeka ispravno a što ne? Pogubljenje onih koji krše zakon ne bi omogućilo odgovor na ta pitanja. Ljudi bi samo prolaskom vremena pokazali kako je čovjek nesposoban djelotvorno vladati sobom.

Tko ima pravo odlučivati?

9 Vjerojatno je glavno pitanje, ono na koje mora svaki od nas osobno odgovoriti, sljedeće: Zar Bog nema pravo odlučivati koje su stvari od primarne važnosti i kada bi se trebalo baviti njima? Mnogima je teško prihvatiti ukazivanje da bi neko sporno pitanje ili moralno pitanje moglo biti dovoljno važno da opravda dopuštanje ljudskih patnji. No, je li nerazumno prihvatiti da Bogu njegovo dalekosežno gledište omogućava da djeluje na najveću korist svih svojih stvorenja?

10 Prorok Izaija je napisao: “Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospodin” (Izaija 55:8). Bog zasigurno ne promatra hladno ljudsku patnju, ali budući da je svemudar i vječan, u najboljem je položaju da odredi ne samo sve čimbenike važne za sporno pitanje o kome se radi, nego i kako ih i kada riješiti na najbolju korist svih koji su uključeni.

11 Time što dopušta dovoljno vremena da se riješe postavljena sporna pitanja, Bog utvrđuje trajan presedan. Ako se u budućnosti opet bude izazvalo Božje iskazivanje suverenosti, neće biti potrebno buntovniku davati još vremena da dokaže svoju tvrdnju (Nahum 1:9). Sve što treba dokazati bit će tada već dokazano. U međuvremenu, imamo prednost zauzeti Božju stranu u toj stvari, kao što su to učinili mnogi vjerni ljudi starine. Job je, naprimjer, iako uopće nije znao razlog svojih patnji, bio odlučan u tome da ostane lojalan Bogu (Job 2:9, 10). Zar Bog, Stvoritelj čovjeka, ne zavređuje takvu lojalnost?

Koje je Božje rješenje?

12 Vremensko razdoblje koje je Bog dopustio za rješavanje raznih spornih pitanja koja su uključena približava se koncu. Zlo i svi koji ga uzrokuju uskoro će biti odstranjeni (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44). Sam će Bog osigurati vječni mir i sreću za čovječanstvo na rajskoj Zemlji (Izaija 14:7). Jehova, kao Bog pravednosti, neće zaboraviti one koji su nepravedno patili i umrli. Oni će uskrsnuti, vratit će se u život upravo ovdje na Zemlji (Job 14:14, 15; Izaija 25:6-8). Prema Božjem obećanju, “što je prije bilo ne će se pominjati niti će na um dolaziti”. Vječni će život ljudima pružiti sasvim dovoljnu mogućnost da u potpunosti razumiju Božje razloge za dopuštanje zla. Nitko od onih koji prime takve blagoslove neće biti mrzovoljan zbog vlastitih ili tuđih patnji iz prošlosti. ‘Veselje do vijeka radi onoga što stvaram’ bit će više nego dovoljna naknada (Izaija 65:17, 18).

13 Bog nam je posredstvom Biblije jasno objasnio zašto postoje patnje. Međutim, jedan kratak članak ne može odgovoriti na sva pitanja koja su povezana s tako dubokim pitanjem.f Potpun se odgovor može naći samo iscrpnim ispitivanjem Biblije u svim njenim izbrušenim plohama. Hoćete li prihvatiti izazov tako da budete spremni posvetiti vrijeme takvom istraživanju? Zbog pitanja koja su uključena, isplati se.

e Citirano iz Mankind and Mother Earth, 1976, stranica 13.

f Za potpuniju raspravu o toj temi, vidi knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?, poglavlje 16, objavljenu od Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.

1-3. Kako su neki pokušali razriješiti pitanje zašto postoje patnje?

4, 5. Koja su neka vjerovanja koja ocrnjuju Boga?

6. Što podrazumijeva slobodna volja koju imaju ljudi?

7, 8. Koja su sporna pitanja postavljena rano u ljudskoj povijesti?

9-11. Zašto je Bog tako dugo dopuštao patnje?

12, 13. Kako će Bog uskoro obnoviti pravdu na Zemlji?

[Slika na stranici 15]

Zašto je Bog zahtijevao žrtve kao dio saveza Zakona?

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli