Komuniciranje putem pisama

PISMA su pozitivno utjecala na život i ponašanje milijuna ljudi. Mnoge knjige Kršćanskih grčkih pisama prvobitno su bile pisma. U današnje vrijeme možemo pisati pisma s ciljem da ojačamo nove vjernike, održavamo kontakt s prijateljima, ohrabrimo braću i sestre koji su preuzeli neke posebne odgovornosti, utvrdimo one koji se suočavaju s teškoćama i prenesemo informacije potrebne za vođenje brige o aktivnostima skupštine (1. Sol. 1:1-7; 5:27; 2. Pet. 3:1, 2).

Osim toga, pismima se može djelotvorno svjedočiti. Na nekim mjestima mnogi ljudi žive u dobro osiguranim stambenim zgradama ili drugim područjima u kojima nije dozvoljeno slobodno svjedočiti. Neki većinu vremena provode izvan kuće, tako da ih ne možemo naći kad svjedočimo od kuće do kuće. Drugi pak žive u udaljenim područjima.

Ponekad možda zbog bolesti, lošeg vremena ili policijskog sata moraš ostati u kući. Možeš li pismom nastaviti svjedočiti nekom rođaku ili osobi s kojom si neformalno razgovarao? Je li se netko s kim si proučavao Bibliju odselio? Tvoje pismo može biti baš ono što mu treba da interes za duhovne stvari održi živim. Ili možeš napisati neke prikladne biblijske misli onima koji su se nedavno vjenčali, dobili dijete ili pak onima kojima je umro netko drag.

Svjedočenje putem pisama

Kad nekome koga ne poznaješ želiš svjedočiti pismom, najprije se predstavi. Mogao bi objasniti da sudjeluješ u jednom međunarodnom volonterskom djelu. Ako misliš da je to prikladno, spomeni da si Jehovin svjedok. Osobi daj do znanja zašto joj pišeš, a zašto je nisi posjetio osobno. Piši onako kako bi s tom osobom razgovarao osobno. Pa ipak, u skladu sa savjetom da se ‘pokažeš oprezan kao zmija, a ipak bezazlen kao golub’, ozbiljno razmisli o tome koliko ćeš reći o sebi (Mat. 10:16).

U pismu napiši ono što bi osobi rekao da si bio u prilici posjetiti je. Mogao bi prilagoditi neki uvod iz knjige Raspravljanje ili koristiti neku biblijsku prezentaciju iz novijeg izdanja Naše službe za Kraljevstvo. Možeš postaviti pitanje i osobu potaknuti da razmisli o njemu. Neki objavitelji jednostavno objasne da besplatno odgovaramo na biblijska pitanja, a zatim navedu naslove nekih poglavlja iz publikacije koja služi kao pomoć u proučavanju. Primjer kako može izgledati pismo putem kojeg nekome želimo svjedočiti nalazi se na 73. stranici. U njemu možeš pronaći neke ideje, ali dobro je mijenjati sadržaj. U protivnom bi nakon nekog vremena ljudi dobivali uvijek ista pisma.

Neki ljudi ne vole čitati duga pisma od osoba koje ne poznaju. Zato bi možda bilo mudro napisati kratko pismo. Ako je tvoje pismo predugo, primatelju bi moglo dosaditi. Uz pismo je prikladno staviti tiskanu pozivnicu za sastanke u Dvorani Kraljevstva. Možeš priložiti i traktat, brošuru ili neko izdanje časopisa Kula stražara ili Probudite se! te osobi objasniti da te publikacije može dobivati redovito ako to želi. Osim toga, upitaj osobu možeš li je posjetiti kod kuće i razgovarati s njom o temi o kojoj pišeš.

Riječ-dvije o izgledu pisma

Pogledaj sada uzorak pisma. Zapazi sljedeće: (1) Ono je uredno, nije pretrpano tekstom. (2) Čak i da primatelj zagubi kovertu, još uvijek ima ime i adresu pošiljatelja. (3) Svrha pisma jednostavno je i direktno navedena u prvom odlomku. (4) Svaka glavna misao navedena je u posebnom odlomku. (5) S obzirom na svrhu pisma, ono nije pisano ni previše razgovornim stilom, ali nije ni previše formalno.

U pismima koja su više formalna, kao naprimjer u onima koja skupštinski sekretar šalje podružnici, uz ime i adresu sekretara te datum treba navesti i ime skupštine. Ako se pismo šalje nekoj osobi ili ustanovi, u njemu treba navesti ime i adresu primatelja. Nakon toga slijedi prikladan pozdrav. U nekim se jezicima na kraju pisma iznad potpisa koriste izrazi kao “Sa štovanjem” ili “Srdačan pozdrav”. Treba se potpisati vlastoručno.

U svakom pismu obrati pažnju na pravopisnu i gramatičku točnost i naravno na urednost. To će doprinijeti dostojanstvu tvog pisma i poruke koju ono sadrži.

Na koverti uvijek napiši adresu pošiljatelja — najbolje bi bilo da to bude tvoja adresa. Ako misliš da ne bi bilo mudro napisati svoju adresu kad svjedočiš nepoznatima, pitaj starješine bi li dozvolili da kao povratnu adresu koristiš adresu Dvorane Kraljevstva. Adresa Zajednice nikad se ne bi smjela koristiti u ovu svrhu, jer bi se moglo krivo shvatiti da je tvoje pismo poslala Zajednica, zbog čega bi došlo do zabune. Ako se u pismu pošalje literatura, a nema adrese pošiljatelja, i to bi moglo stvoriti krivi dojam da je pošiljatelj Zajednica.

Na pismo svakako stavi dovoljno poštanskih maraka, naročito ako šalješ literaturu. Ako nije plaćena dovoljna poštarina, od primatelja se može tražiti da plati koliko je još potrebno, a to bi bacilo loše svjetlo na našu poruku. Imaj na umu da je u mnogim zemljama poštarina veća ako se u pismu šalje brošura ili časopis.

Odgovarajući ton

Nakon što napišeš pismo, pročitaj ga kako bi procijenio njegov sadržaj. Kako ti zvuči? Je li napisano prijateljskim tonom i taktično? Među osobinama koje nastojimo ispoljavati u odnosima s drugima nalaze se ljubav i dobrohotnost (Gal. 5:22, 23). Ako u pismu osjetiš negativan ton ili tračak pesimizma, promijeni tekst.

Pismo može dospjeti tamo kamo ti ne možeš. Već sama ta činjenica pokazuje da je pismo značajno sredstvo u službi propovijedanja. Budući da pismo predstavlja tebe i ono u što vjeruješ, razmisli o tome što ono govori, kako izgleda i kakav dojam ostavlja. Pismo može biti baš ono što je potrebno da se nekoga, čiji je život dragocjen, potakne da krene putem života i ostane na njemu.