Taktično, a ipak odlučno

TAKTIČNOST je sposobnost da se s drugima komunicira bez vrijeđanja. To, između ostalog, znači znati kako i kada nešto reći. Biti taktičan ne znači kompromitirati ono što je ispravno niti iskrivljivati činjenice. Taktičnost ne treba brkati sa strahom od ljudi (Priče 29:25).

Plodovi duha najbolji su temelj za pokazivanje taktičnosti. Naprimjer, osoba koju motivira ljubav ne želi iritirati druge; želi im pomoći. Dobrohotna osoba blage ćudi uvijek postupa obzirno. Miroljubiva osoba nastoji gajiti dobre odnose s drugima. Dugotrpljiva osoba čak i u kontaktu s grubim ljudima ostaje mirna (Gal. 5:22, 23).

Međutim, neki će se ljudi uvrijediti kad čuju biblijsku poruku, bez obzira na to kako im je prenesemo. Isus Krist je većini Židova iz prvog stoljeća postao “kamen spoticanja i stijena posrtanja” zato što im je srce bilo zlo (1. Pet. 2:7, 8). Isus je u vezi s djelom objavljivanja Kraljevstva rekao: “Došao sam da zapalim vatru na zemlji” (Luka 12:49). Poruka o Jehovinom Kraljevstvu, u kojoj se između ostalog govori da ljudi trebaju priznati suverenost svog Stvoritelja, i dalje je važna tema koju ljudi moraju čuti. Mnogi se ljudi uznemire kad čuju da će Božje Kraljevstvo uskoro ukloniti sadašnji zli sustav stvari. Ali, budući da smo poslušni Bogu, mi i dalje propovijedamo. Ipak, to radimo imajući na umu biblijski savjet: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima” (Rim. 12:18).

Taktičnost u svjedočenju. Mi često imamo priliku drugima govoriti o svojoj vjeri. Naravno, to radimo u službi propovijedanja, ali to nije sve — mi tražimo prikladne prilike za razgovor s rođacima te radnim i školskim kolegama. U svim tim situacijama potrebno je biti taktičan.

Drugi mogu odbiti poruku o Kraljevstvu ako steknu dojam da ih svojim načinom govora kritiziramo. Kad ljudi ne traže pomoć i možda misle da im nije potrebna, mogu se uvrijediti čak ako iz naših riječi samo i naslute da se u nečemu trebaju popraviti. Kako možeš spriječiti da ljudi steknu krivi dojam? Dobar način za to je naučiti prijateljski razgovarati.

Potrudi se započeti razgovor o nečemu što zanima drugu osobu. Ako razgovaraš s nekim rođakom, radnim ili školskim kolegom, možda već znaš što ga zanima. No, sve i da osobu vidiš prvi put, mogao bi početi razgovarati o nečemu što si čuo na vijestima ili pročitao u novinama. Mnogi ljudi obično razmišljaju o takvim temama. U službi od kuće do kuće zapažaj stvari oko sebe. Izgled kuće, igračke u dvorištu, predmeti koji se koriste u vjerske svrhe te naljepnice na automobilu parkiranom uz kuću mogu ti biti dodatni izvor informacija na temelju kojih možeš zaključiti što bi moglo zanimati stanara. Kad stanar otvori vrata, slušaj ga dok govori što misli. Na temelju onoga što kaže saznat ćeš jesi li ispravno procijenio što ga zanima i kakve stavove ima te ćeš dobiti dodatne informacije koje trebaš uzeti u obzir prilikom svjedočenja.

U daljnjem toku razgovora navedi prikladne misli iz Biblije i biblijske literature. Ipak, nemoj dominirati razgovorom (Prop. 3:7). Dopusti stanaru da kaže svoje mišljenje ako to želi. Pokaži zanimanje za njegove stavove i mišljenje. Tako možeš saznati što je potrebno da bi prema njemu bio taktičan.

Prije nego nešto kažeš, razmisli kako bi to moglo zvučati osobi koja sluša. U Pričama Salamunovim 12:8 (Ša) pohvalno se govori o ‘razboritim’ ustima. Hebrejski izraz koji se ovdje koristi povezan je s pronicljivošću i oštroumnošću. Dakle, razboritost znači i taktično govoriti, a to je moguće uz pažljivo razmišljanje koje vodi do mudrog postupanja. U 18. retku istog poglavlja Priča Salamunovih stoji upozorenje da ne ‘govorimo kao da mač probada’. Biblijsku istinu moguće je zastupati bez vrijeđanja drugih.

Ponekad se razboritim izborom riječi može izbjeći nepotrebno stvaranje predrasuda. U slučaju da riječ “Biblija” stvara predrasudu mogao bi koristiti izraze kao što su “sveti spisi” ili “knjiga koja je izdana na više od 2 000 jezika”. Ukoliko pak spomeneš naziv Biblija, mogao bi upitati osobu što misli o njoj, a zatim u nastavku razgovora uzeti njene komentare u obzir.

Biti taktičan često znači nešto reći u pravo vrijeme (Priče 25:11). Možda se ne slažeš sa svime što tvoj sugovornik kaže, ali nema potrebe sporiti se oko svakog nebiblijskog stava koji on iznese. Nemoj pokušavati stanaru reći sve odjednom. Isus je svojim učenicima rekao: “Još vam imam mnogo toga reći, ali sada to ne možete nositi” (Ivan 16:12).

Kad je to moguće, iskreno pohvali sugovornika. Čak i ako stanar ostaje pri svom mišljenju, možeš ga pohvaliti za to što se drži određenog gledišta. Tako je postupio apostol Pavao kad je razgovarao s filozofima na atenskom Areopagu. Filozofi su mu ‘proturječili’. Kako im je mogao reći ono što je želio, a da ih pritom ne uvrijedi? Prije tog razgovora promatrao je mnoge žrtvenike koje su Atenjani podigli svojim bogovima. Nije ih osudio zbog idolopokloničkog obožavanja, već je taktično pohvalio njihova čvrsta vjerska uvjerenja. Rekao je: “Vidim da se u svemu nekako više bojite bogova nego drugi.” Ovakav mu je pristup omogućio da im prenese poruku o pravom Bogu. Zbog toga su neki postali vjernici (Djela 17:18, 22, 34).

Nemoj se uznemiravati kad ljudi kažu neki prigovor. Budi smiren. Gledaj na to kao na priliku da saznaš određeno razmišljanje osobe. Možeš joj zahvaliti što je izrazila svoja gledišta. A što ako ona otresito kaže: “Imam svoju religiju”? Mogao bi taktično upitati: “Jeste li cijeli život bili vjernik?” Nakon što odgovori, upitaj: “Što mislite, hoće li ikad svi ljudi biti ujedinjeni u jednoj religiji?” To može otvoriti vrata za nastavak razgovora.

Ispravan stav prema sebi samima može nam pomoći da budemo taktični. Mi smo čvrsto uvjereni u pravednost Jehovinih puteva i istinitost njegove Riječi. O tome govorimo s uvjerenjem. No ništa nam ne daje za pravo da budemo samopravedni (Prop. 7:15, 16). Mi smo zahvalni što poznajemo istinu i što nas Jehova blagoslivlja, ali dobro znamo da njegovo priznanje imamo zahvaljujući njegovoj nezasluženoj dobrohotnosti i našoj vjeri u Krista, a ne zahvaljujući našoj osobnoj pravednosti (Ef. 2:8, 9). Znamo da trebamo ‘ispitivati jesmo li u vjeri i provjeravati sami sebe’ (2. Kor. 13:5). Zato kad ljudima govorimo da trebaju živjeti u skladu s Božjim zahtjevima, i sami trebamo ponizno primjenjivati te biblijske savjete. Nije na nama da sudimo bližnjima. Jehova je “sav sud povjerio Sinu” i pred njegovom ćemo sudačkom stolicom svi morati odgovarati za svoje postupanje (Ivan 5:22; 2. Kor. 5:10).

U kontaktu s obitelji i sukršćanima. Taktičnost trebamo pokazivati i u drugim prilikama, ne samo u službi propovijedanja. Budući da je taktičnost odraz plodova Božjeg duha, trebamo biti taktični i kad kontaktiramo s članovima obitelji. Ljubav će nas potaknuti da budemo obzirni prema osjećajima drugih. Muž kraljice Estere nije obožavao Jehovu, ali ona ga je poštovala i na zaista razborit način iznijela mu problem koji se ticao Jehovinih slugu (Estera pogl. 3-8). Taktičnost u ophođenju s članovima obitelji koji nisu Jehovini svjedoci ponekad može značiti da im put istine preporučimo svojim vladanjem, a ne objašnjavajući što vjerujemo (1. Pet. 3:1, 2).

Slično tome, to što dobro poznajemo članove skupštine ne znači da prema njima možemo biti grubi ili neljubazni. Ne bismo smjeli misliti da bi oni trebali podnositi neke stvari samo zato što su zreli. Pored toga, ne bismo se smjeli izgovarati riječima: “Što ćeš, takav sam.” Ako zapazimo da svojim načinom izražavanja vrijeđamo druge, trebamo čvrsto odlučiti da se promijenimo. Naša ‘žarka ljubav jednih prema drugima’ treba nas potaknuti da “činimo dobro (...) onima koji su nam srodni u vjeri” (1. Pet. 4:8, 15; Gal. 6:10).

Kad se obraćaš prisutnima na sastanku. Oni koji govore s podija također trebaju biti taktični. Na sastanku su prisutni ljudi koji dolaze iz raznih sredina i žive u različitim okolnostima. U duhovnom su pogledu različito napredovali. Neki od njih možda su prvi put u Dvorani Kraljevstva. Drugi možda prolaze kroz jako težak period u životu, a to govornik ne zna. Što govorniku može pomoći da ne uvrijedi slušatelje?

U skladu sa savjetom koji je apostol Pavao dao Titu, postavi si cilj da ‘ne govoriš loše ni o kome, da budeš razuman, pokazujući svaku blagost prema svim ljudima’ (Titu 3:2). Nemoj oponašati svijet, koji raznim izrazima omalovažava ljude druge rase, jezika ili nacionalnosti (Otkr. 7:9, 10). Otvoreno govori o tome što Jehova traži i pokaži koliko je mudro postupati tako, ali nemoj ponižavajuće govoriti o osobama koje još u potpunosti ne hode Jehovinim putem. Naprotiv, sve potakni da nauče što je Božja volja i postupaju na njemu dopadljiv način. Savjet ublaži srdačnom i iskrenom pohvalom. Svojim načinom govora i tonom glasa izrazi bratsku naklonost koju bismo svi trebali osjećati jedni prema drugima (1. Sol. 4:1-12; 1. Pet. 3:8).