Postupaj s drugima onako kako to Bog želi

1-3. (a) Na što bi pomislili mnogi kršćani kad se spomene drevni Tir? (b) Navedi neke pojedinosti o suradnji između kralja Hirama i Izraela. (c) Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Tiru?

ŠTO ti prvo padne na um kad se spomene drevni grad Tir? Mnogi bi kršćani pomislili na proročanstvo koje se ispunilo kad je Aleksandar Veliki skupio kamenje i drvo iz ruševina kopnenog dijela Tira i iskoristio ga za izgradnju nasipa što je vodio do novijeg, otočnog dijela Tira, a zatim ga je razorio (Ezekijel 26:4, 12; Zaharija 9:3, 4). No da li bi pomislio da ono što se dogodilo Tiru ima ikakve veze s tim kako bi se trebao odnosno kako se ne bi smio ponašati prema svojoj kršćanskoj braći i drugim ljudima?

² Zašto je Tir bio razoren? “Zbog tri pobune Tira, (...) jer su sve izgnanike predali Edomu i nisu se sjetili bratskoga saveza. I poslat ću vatru na zidine Tira” (Amos 1:9, 10). U ranijoj je povijesti tirski kralj Hiram bio u prijateljskim odnosima s Davidom i slao je građevinski materijal za izgradnju Salamunovog hrama. Salamun je sklopio savez s Hiramom i dao mu gradove u Galileji. Hiram je Salamuna nazvao ‘bratom’ (1. Kraljevima 5:1-18; 9:10-13, 26-28; 2. Samuelova 5:11). Budući da se Tir ‘nije sjetio bratskoga saveza’, nego je prodao u ropstvo neke pripadnike Božjeg naroda, to nije prošlo nezapaženo kod Jehove.

³ Što možemo naučiti iz toga što je Bog kaznio Kanaance u Tiru jer su okrutno postupali s njegovim narodom? Jedna je od važnih pouka da trebamo paziti kako postupamo sa svojom kršćanskom braćom. U prethodnim poglavljima ove knjige upoznali smo se s nekim savjetima dvanaestorice proroka o tome kako se trebamo ponašati prema drugima, naprimjer da trebamo biti pošteni u poslu i da trebamo ostati moralno čisti. No ti proročki zapisi sadrže i druge pojedinosti o tome kako trebamo postupati s drugima da bismo udovoljili Božjim zahtjevima.

NEMOJ SE RADOVATI TUĐOJ NEVOLJI

4. U kom su smislu Edomci i Izraelci bili “braća”, no kako su se Edomci ponašali prema svojoj “braći”?

⁴ Za nas može biti poučno to što je Bog osudio Edom, zemlju koja se nalazila u blizini Izraela: “Nisi se smio naslađivati u dan brata svojega, dan nesreće njegove, i likovati nad sinovima Judinim u dan propasti njihove” (Obadija 12). Za Tirce bi se moglo reći da su Izraelcima bili “braća” u trgovačkim poslovima, no Edomci su im bili braća u pravom smislu te riječi jer su potjecali od Ezava, Jakovljevog brata blizanca. Čak je i Jehova rekao da su Edomci i Izraelci ‘braća’ (5. Mojsijeva 2:1-4). Stoga je uistinu bilo zlobno od Edomaca što su se radovali nevolji Židova, koji su pali u ruke Babiloncima (Ezekijel 25:12-14).

5. U kojoj bismo situaciji mogli postupiti poput Edomaca?

⁵ Bog nedvojbeno nije odobravao kako su Edomci postupali sa svojom braćom Židovima. No mogli bismo se upitati: ‘Kako bi Bog procijenio moje ponašanje prema kršćanskoj braći?’ Trebali bismo, među ostalim, razmisliti o tome kakvo mišljenje imamo o bratu s kojim imamo neke nesuglasice i kako se ponašamo prema njemu. Zamisli, naprimjer, da te neki kršćanin uvrijedio ili da je imao nesporazum s nekim članom tvoje obitelji. Hoćeš li se uporno gnjeviti na brata ‘na koga imaš pritužbu’ i stalno razmišljati o nastalom nesporazumu, ne pokušavajući ga izgladiti? (Kološanima 3:13; Jošua 22:9-30; Matej 5:23, 24). Postupiš li tako, to se može odraziti na tvoje ponašanje prema dotičnom bratu, pa bi mogao postati vrlo suzdržan prema njemu, izbjegavati njegovo društvo ili negativno govoriti o njemu. Zamisli da taj brat nakon toga napravi neki grijeh i da treba dobiti savjet ili ukor od skupštinskih starješina (Galaćanima 6:1). Hoćeš li se, poput Edomaca, radovati zato što se tvoj brat našao u neugodnoj situaciji? Kako Bog želi da postupiš u takvom slučaju?

6. Što bismo trebali činiti prema riječima iz Miheja 7:18, a što ne bismo smjeli činiti prema Zahariji 7:10?

⁶ Jehova je preko Zaharije rekao kako od nas traži da ‘ne smišljamo zla jedan drugome u srcu svojemu’ (Zaharija 7:9, 10; 8:17). Ovaj savjet možemo primijeniti kad smatramo da nas je neki brat povrijedio ili da je nanio nepravdu nekom članu naše obitelji. U takvim se okolnostima lako može dogoditi da ‘počnemo smišljati zlo u svom srcu’ i zatim to pokažemo svojim ponašanjem. No Bog od nas traži da oponašamo njegov pozitivan primjer. Prisjeti se da je Mihej napisao da Jehova “oprašta krivnju i prelazi preko prijestupa”a (Mihej 7:18). Kako to možemo primijeniti u životu?

7. Zašto bi bilo dobro jednostavno zaboraviti neku uvredu?

⁷ Premda nas je možda povrijedilo ono što je neki sukršćanin učinio nama ili nekom članu naše obitelji, pokušajmo realno odvagnuti koliko je ozbiljno to što je učinio. Biblija navodi koje je korake potrebno poduzeti kako bi se izgladio nesporazum, pa i kad je u pitanju grijeh protiv sukršćanina. No često je najbolje ne obazirati se na pogrešku ili uvredu, odnosno ‘prijeći preko prijestupa’. Upitaj se: ‘Je li ovo možda jedan od 77 puta kad bih mu trebao oprostiti? Zašto to ne bih jednostavno zaboravio?’ (Matej 18:15-17, 21, 22). Čak i ako se neka uvreda danas čini velikom, hoće li se takvom činiti i za tisuću godina? Razmisli o riječima zapisanim u Propovjedniku 5:20, koje govore o radniku koji uživa u jelu i piću: “Čovjek ne razmišlja često o danima života svojega, jer ga pravi Bog zaokuplja radošću srca njegova.” Kad se čovjek usredotoči na ono što ga sada raduje, zaboravlja svakodnevne probleme. Možemo li slično gledati na nesporazume koji bi se mogli pojaviti? Ako se usredotočimo na radosti koje nam pruža naše kršćansko bratstvo, lakše ćemo zaboraviti probleme koji nisu od presudne važnosti i kojih se nećemo sjećati u novom svijetu. Tada se nećemo radovati tuđoj nevolji niti pamtiti nečije uvrede, nego ćemo postupati sasvim suprotno.

GOVORI ISTINU DRUGIMA

8. S kojim se izazovom suočavamo kad se radi o iskrenosti?

⁸ U 12 proročkih knjiga ističe se da Bog traži od nas da budemo iskreni u svemu. Naravno, mi se trudimo govoriti drugima ‘istinu, odnosno dobru vijest’ (Kološanima 1:5; 2. Korinćanima 4:2; 1. Timoteju 2:4, 7). No puno je veći izazov u svakodnevnom životu govoriti istinu članovima svoje obitelji i kršćanskoj braći dok s njima razgovaramo o mnoštvu različitih tema i problema. Zašto je tako?

9. Kada bismo mogli doći u iskušenje da ne kažemo cijelu istinu, no što bismo se pritom trebali upitati?

⁹ Tko od nas bar jednom u životu nije rekao ili učinio nešto ružno, na što mu je netko kasnije skrenuo pažnju? Vjerojatno nam je tada bilo neugodno ili nas je mučio osjećaj krivnje. Takvi osjećaji mogu navesti čovjeka da počne poricati svoju grešku ili da je pokušava “objasniti” izvrćući istinu kako bi pronašao izgovor za ono što je učinio ili kako bi to prikazao kao ispravan postupak. Ili bismo, kad se nađemo u nekoj neugodnoj situaciji, mogli doći u iskušenje da spomenemo samo neke pojedinosti i uljepšamo činjenice kako bi išle nama u prilog. Strogo uzevši, mi bismo rekli istinu, no stvorili bismo potpuno krivi dojam. Premda ne bismo izrekli čistu laž, što je uobičajeno u današnjem svijetu, da li bi se moglo reći da smo u tom slučaju ‘govorili istinu svom bližnjem’ ili svom kršćanskom bratu? (Efežanima 4:15, 25; 1. Timoteju 4:1, 2). Što misliš, kako Bog gleda na to kad neki kršćanin svjesno prikazuje stvari tako da svoju braću navodi na pogrešan zaključak, odnosno navodi ih da povjeruju ono što zapravo nije istinito ni točno?

10. Kako su proroci opisali stanje koje je vladalo u drevnom Izraelu i Judi?

¹⁰ Proroci su bili svjesni toga da čak i muškarci i žene koji su se predali Jehovi povremeno zanemaruju ono što on traži od njih. Hošea je opisao kako se Bog osjećao zbog nekih pojedinaca u ono vrijeme: “Neka ih propast stigne, jer su mi zgriješili! Ja sam ih otkupiti htio, a oni protiv mene govore laži.” Osim što su izravno i neosporno lagali o Jehovi, neki su se služili ‘proklinjanjem i prijevarama’, iskrivljavajući možda činjenice kako bi zaveli druge (Hošea 4:1, 2; 7:1-3, 13; 10:4; 12:1). Hošea je te riječi napisao u Samariji, u sjevernom kraljevstvu. Je li u Judi vladalo bolje stanje? Mihej nas izvještava: “Bogataši njegovi puni su nasilja, a stanovnici njegovi govore laži i lukav je jezik u ustima njihovim” (Mihej 6:12). Trebamo imati na umu da su proroci osudili prijevaru i one koji imaju ‘lukav jezik u svojim ustima’. Stoga bi se i kršćani, koji sigurno ne bi namjerno lagali, trebali upitati: ‘Služim li se ponekad prijevarom? Imam li ponekad “lukav jezik u ustima”? Što Bog očekuje od mene u tom pogledu?’

11. Kakav treba biti naš govor ako želimo ugoditi Bogu?

¹¹ S druge strane, Bog je koristio proroke i da bi jasno dao do znanja kako se trebamo ponašati ako mu želimo ugoditi. U Zahariji 8:16 stoji: “A ovo je što trebate činiti: Govorite istinu jedan drugome! Na vratima gradskim sudite po istini i donosite presude što k miru vode!” U Zaharijino su vrijeme na gradskim vratima starješine rješavali sudske sporove (Ruta 4:1; Nehemija 8:1). No Zaharijine riječi ne znače da je to jedino mjesto gdje treba govoriti istinu. Od nas se očekuje da budemo iskreni kad govorimo u javnosti, ali Zaharija nas potiče i da ‘govorimo istinu jedan drugome’. To znači da trebamo biti iskreni i u svom domu kad razgovaramo s bračnim drugom ili bliskim članom obitelji. To se odnosi i na svakodnevne razgovore s kršćanskom braćom i sestrama, bez obzira na to razgovaramo li osobno, telefonom ili komuniciramo na neki drugi način. Oni s punim pravom očekuju od nas da im govorimo istinu. Kršćani bi uvijek trebali naglašavati svojoj djeci da je od presudne važnosti da ne lažu. Tako će djeca odmalena biti svjesna da Bog ne želi da im ‘jezik bude prepreden’, nego da govore istinu (Sefanija 3:13).

12. Koje vrijedne pouke možemo izvući iz proročkih knjiga?

¹² I mladi i odrasli koji su čvrsto odlučili govoriti istinu slažu se sa Zaharijinom pobudom: “Ljubite istinu i mir!” (Zaharija 8:19). Zapazi kako je Malahija opisao ono što je Jehova istaknuo na primjeru svog Sina: “Zakon istine bio je u ustima njegovim i nepravde se nije našlo na usnama njegovim. U miru i čestitosti hodio je sa mnom” (Malahija 2:6). Ne očekuje li Jehova isto i od nas? Ne zaboravi da nama stoji na raspolaganju kompletna Božja Riječ, među ostalim i knjige dvanaestorice proroka iz kojih možemo mnogo naučiti.

KLONI SE NASILJA

13. Koji se još problem spominje u Miheju 6:12?

¹³ U Miheju 6:12 kaže se da su pripadnici Božjeg naroda u drevno doba tlačili druge tako što su ‘govorili laži i u ustima im je bio lukav jezik’. No taj nam redak otkriva još jedan ozbiljan grijeh. U njemu stoji da su ‘bogataši bili puni nasilja’. Kako je to dolazilo do izražaja i što možemo naučiti iz toga?

14, 15. Po čemu su bili poznati narodi koji su živjeli u blizini Božjeg naroda?

¹⁴ Razmotrimo sada po čemu su bili poznati narodi koji su živjeli blizu Božjeg naroda. Na sjeveroistoku se nalazila Asirija, o čijoj je prijestolnici Ninivi Nahum napisao: “Teško gradu krvožednome! Pun je prijevare i pljačke! Plijena ne nestaje!” (Nahum 3:1). Asirci su bili poznati po nasilničkom ratovanju i okrutnosti prema ratnim zarobljenicima — neke su zarobljenike žive spaljivali ili su im derali kožu, a nekima su kopali oči, rezali nos, uši ili prste. U knjizi Bogovi, grobovi, znanstvenici — roman o arheologiji o tome piše: “Niniva je u svijest ljudi ukomponirana samo ubojstvima, pljačkom, ugnjetavanjem, ponižavanjem slabih, ratom i strahotama svake vrste.” U knjizi proroka Jone citirane su riječi čovjeka koji je osobno vidio to nasilje, a možda i sudjelovao u njemu. Naime, čuvši Joninu poruku, kralj Ninive rekao je za svoj narod: “Neka ogrnu kostrijet, ljudi i stoka! Neka iz sve snage zazivaju Boga i neka se svi odvrate od zlog puta svojega i od zla koje je u rukama njihovim!” (Jona 3:6-8).b

¹⁵ No brutalno nasilje nije bilo karakteristično samo za Asiriju. I Edom, koji se nalazio jugoistočno od Jude, bio je kažnjen. Zašto? “Edom će se u pustinju, u golu pustoš pretvoriti, zbog nasilja nad sinovima Judinim, u čijoj su zemlji prolili krv nevinu” (Joel 3:19). Jesu li Edomci poslušali to upozorenje i prestali s nasiljem? Otprilike dva stoljeća kasnije Obadija je napisao: ‘Junake tvoje, Temane [grad u Edomu], uhvatit će strah. Zbog nasilja nad bratom tvojim Jakovom bit ćeš istrijebljen zauvijek’ (Obadija 9, 10). No kakvo je stanje vladalo među Božjim narodom?

16. O kojem su problemu, koji je postojao u njihovo vrijeme, govorili Amos i Habakuk?

¹⁶ Amos je opisao kakvo je stanje vladalo u Samariji, prijestolnici sjevernog kraljevstva: “‘Pogledajte velik nered usred nje i tlačenje u njoj! Ne znaju činiti ono što je pravo’, kaže Jehova, ‘oni koji gomilaju nasilje i pljačku’” (Amos 3:9, 10). Možda si pomislio da je u Judi situacija bila drugačija, jer se ondje nalazio Jehovin hram. No Habakuk, koji je živio u Judi, pitao je Boga: “Dokle ću te zbog nasilja u pomoć zvati, a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da vidim zlo i zašto gledaš nevolju? Zašto su pljačka i nasilje preda mnom?” (Habakuk 1:2, 3; 2:12).

17. Što je mogao biti razlog zašto se među Božjim narodom proširilo nasilje?

¹⁷ Je li možda nasilje uzelo toliko maha među pripadnicima Božjeg naroda zato što su dopustili da na njih u tom pogledu utječu Asirija, Edom ili neki drugi narodi? Salamun je upozorio da je takvo što moguće: “Nemoj zavidjeti čovjeku nasilnu niti poći ijednim putem njegovim” (Mudre izreke 3:31; 24:1). Nešto kasnije Jeremija je vrlo otvoreno rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Ne učite se putu kojim narodi idu’” (Jeremija 10:2; 5. Mojsijeva 18:9).

18, 19. (a) Kako bi Habakuk, da je danas živ, gledao na nasilje koje prožima svijet u kojem živimo? (b) Što ti misliš o današnjem nasilju?

¹⁸ Da je Habakuk danas živ, sigurno bi se zaprepastio zbog nasilja koje prožima svijet u kojem živimo. Mnogi su još od djetinjstva izloženi nasilju. Među dječacima i djevojčicama najpopularniji su crtani filmovi koji prikazuju nasilje — jedan crtani junak pokušava udarcima, bombama ili na neki drugi način uništiti drugoga. Mnoga djeca ubrzo prelaze s crtanih filmova na kompjuterske igre kojima je cilj usmrtiti protivnika u pucnjavi ili eksploziji ili ga uništiti na neki drugi način i tako pobijediti. Možda bi netko mogao prigovoriti da je to samo igra! No nasilne igre koje se igraju na osobnom računalu ili u kompjuterskim igraonicama uvode igrače u svijet nasilja i oblikuju njihove stavove i reakcije. Doista su istinite nadahnute riječi: “Nasilnik zavodi bližnjega svojega i navodi ga na put koji nije dobar” (Mudre izreke 16:29).

¹⁹ Habakuk je bio prisiljen gledati nevolju i ‘nasilje pred sobom’ i to ga je žalostilo. Stoga bi bilo dobro da se upitaš: ‘Da li bi Habakuku bilo ugodno sjediti sa mnom i gledati televizijske programe koje ja obično gledam?’ Osim toga, mogao bi se upitati: ‘Da li bi on pratio “sportske” događaje koji su nasilni po svom karakteru, u kojima igrači čak nose zaštitnu opremu sličnu onoj koju su nosili gladijatori u drevno doba?’ Za mnoge gledatelje pravo uzbuđenje predstavljaju tučnjave koje u pojedinim sportovima izbijaju među igračima ili među fanatičnim navijačima. U nekim je kulturama vrlo popularno gledati nasilne filmove koji obrađuju ratne teme ili prikazuju borilačke vještine. Mnogi gledaju takve filmove pod izlikom da se žele upoznati s poviješću ili kulturom nekog naroda. No je li prikazano nasilje zbog toga prihvatljivije? (Mudre izreke 4:17).

20. Koji je oblik nasilja spomenuo Malahija i kako Jehova gleda na to?

²⁰ U povezanosti s tim, Malahija je spomenuo još jedan oblik nasilja kad je opisivao kako Jehova gleda na to što su neki Židovi bili nevjerni svojim ženama. “‘Ja mrzim razvod’, kaže Jehova, Bog Izraelov, ‘i onoga tko nasiljem prekriva haljine svoje’” (Malahija 2:16). Hebrejski tekst preveden riječima ‘nasiljem prekrivati svoje haljine’ može se razumjeti na više načina. Neki izučavatelji Biblije smatraju da to znači izvršiti nasilje nad nekom osobom i pritom okrvaviti svoje haljine. U svakom slučaju, Malahija je odlučno osudio zlostavljanje bračnog partnera. Da, Malahija je spomenuo problem nasilja u obitelji i jasno je dao do znanja da Bog to osuđuje.

21. Prema kome kršćani ne smiju biti nasilni?

²¹ Za nasilje unutar kršćanskog doma, bilo fizičko bilo verbalno, nema opravdanja kao što nema opravdanja ni za nasilje u bilo kojoj drugoj prilici — Bogu ne može promaknuti nijedan oblik nasilja (Propovjednik 5:8). Premda je Malahija govorio o nasilju nad ženama, ništa u Bibliji ne ukazuje na to da nasilje koje bi muškarac počinio nad djecom ili ostarjelim roditeljima ne zavređuje jednaku osudu. Isto tako, nema opravdanja za nasilje koje bi žena počinila nad svojim mužem, djecom ili roditeljima. Budući da smo nesavršeni, među članovima obitelji može doći do zategnutih odnosa, napetosti, a ponekad i do svađe. No Biblija nas savjetuje: “Ako se gnjevite, nemojte griješiti! Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu!” (Efežanima 4:26; 6:4; Psalam 4:4; Kološanima 3:19).

22. Kako znamo da je moguće kloniti se nasilja premda smo okruženi nasilnim ljudima?

²² Neki pokušavaju opravdati svoje nasilničko ponašanje riječima: ‘Ja sam takav jer sam odrastao u obitelji u kojoj je nasilje bilo uobičajeno’ ili ‘U mom su kraju ljudi malo temperamentniji, pa burnije reagiraju.’ Međutim, kad je Mihej osudio ‘bogataše koji su bili puni nasilja’, nije rekao da oni nisu mogli promijeniti svoje ponašanje jer su odrasli u nasilnoj okolini (Mihej 6:12). Noa je živio u vrijeme kad je Zemlja bila ‘puna nasilja’, a i njegovi su sinovi odrasli u takvom okruženju. No jesu li bili nasilni? Nipošto! “Noa je našao milost u očima Jehovinim”, a njegovi su se sinovi ugledali na njega i bili su spašeni u potopu (1. Mojsijeva 6:8, 11-13; Psalam 11:5).

23, 24. (a) Što nam pomaže da ne budemo poznati kao nasilne osobe? (b) Što Jehova misli o onima koji s drugima postupaju onako kako to on želi?

²³ Jehovini su svjedoci širom svijeta poznati po tome što su miroljubivi, a ne nasilni. Oni poštuju državne zakone koji zabranjuju nasilničko ponašanje i postupaju po njima (Rimljanima 13:1-4). ‘Prekovali su mačeve svoje u raonike’ i nastoje promicati mir (Izaija 2:4). Oni se trude obući “novu osobnost”, koja im pomaže da ne budu nasilni (Efežanima 4:22-26). Osim toga, oni oponašaju dobar primjer kršćanskih starješina, koji ne smiju biti nasilni ni u riječima ni u djelima (1. Timoteju 3:3; Titu 1:7).

²⁴ Dakle, mi možemo i trebamo postupati s drugima onako kako to Bog želi. Hošea je rekao: “Tko je mudar, pa da sve to razumije? Tko je razborit, pa da to spozna? Jer pravi su putevi Jehovini i pravedni su oni koji njima idu, ali prijestupnici posrću na njima” (Hošea 14:9).