INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • bt pogl. 25 str. 196–202
  • “Prizivam se na cara!”

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • “Prizivam se na cara!”
  • Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • “Stojim pred carskom sudačkom stolicom” (Djela 25:1–12)
  • “Ja se nisam oglušio na to nebesko viđenje” (Djela 25:13–26:23)
  • “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin” (Djela 26:24–32)
  • Pavao hrabro svjedoči pred dostojanstvenicima
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1998)
  • Pomozi drugima da prihvate poruku o Kraljevstvu
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2003)
  • “Prizivam se na cara!”
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2001)
  • Hrabro objavljuj Jehovino Kraljevstvo!
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1990)
Više
Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
bt pogl. 25 str. 196–202

25. POGLAVLJE

“Prizivam se na cara!”

Pavao vješto brani dobru vijest i time nama pruža dobar primjer

Djela apostolska 25:1–26:32

1, 2. (a) Opiši okolnosti u kojima se Pavao nalazio. (b) Koje se pitanje postavlja u vezi s Pavlovim prizivom na cara?

PAVAO se još uvijek nalazio u zatvoru u Cezareji, pod budnim okom čuvara. Kad se dvije godine ranije vratio u Judeju, Židovi su ga u roku od nekoliko dana najmanje tri puta pokušali ubiti (Djela 21:27–36; 23:10, 12–15, 27). Premda njegovi neprijatelji nisu uspjeli u svojim nakanama, i dalje nisu odustajali. Kad je Pavao uvidio da bi im ipak mogao pasti u šake, rekao je rimskom upravitelju Festu: “Prizivam se na cara!” (Djela 25:11).

2 Je li Jehova podržao Pavlovu odluku da se prizove na rimskog cara? Odgovor na to pitanje vrlo je važan za nas koji u vremenu kraja temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu. Stoga razmotrimo je li taj Pavlov postupak nešto u što se mi možemo ugledati “kad je potrebno braniti i zakonski potvrđivati pravo na propovijedanje dobre vijesti” (Filip. 1:7).

“Stojim pred carskom sudačkom stolicom” (Djela 25:1–12)

3, 4. (a) Što je bio pravi razlog zbog kojeg su Židovi tražili da se Pavla dovede u Jeruzalem i kako je on izbjegao smrt? (b) Kako Jehova danas jača svoje sluge, kao što je jačao i Pavla?

3 Tri dana nakon što je preuzeo vlast nad rimskom provincijom Judejom, Fest je otišao u Jeruzalem.a Ondje je saslušao svećeničke glavare i ugledne Židove koji su Pavla optužili za teška zlodjela. Oni su znali da Rim od novog upravitelja očekuje da zadrži mirne odnose s njima i s ostalim Židovima. Stoga su ga zamolili za uslugu – neka pošalje Pavla u Jeruzalem da mu se ondje sudi. No iza te molbe krio se podmukao plan. Pavlovi su neprijatelji naumili ubiti ga na putu iz Cezareje u Jeruzalem. Fest je odbio njihov zahtjev. Rekao im je: “Neka vaši vođe pođu sa mnom i optuže ga ako je on doista za nešto kriv” (Djela 25:5). Tako je Pavao još jednom izbjegao smrt.

4 Tijekom svih tih kušnji Jehova je preko Gospodina Isusa Krista jačao Pavla. Sjeti se da mu je Isus u viziji rekao: “Budi hrabar!” (Djela 23:11). I danas se Božji sluge suočavaju s raznim poteškoćama i prijetnjama. Jehova nas ne štiti od svih problema, ali nam daje mudrost i jača nas kako bismo mu mogli ustrajno služiti. Uvijek se možemo pouzdati u to da će nam naš brižni Bog dati iznimnu snagu (2. Kor. 4:7).

5. Kako je Fest postupio s Pavlom?

5 Nekoliko dana kasnije Fest je u Cezareji “sjeo na sudačku stolicu”.b Pred njim su stajali Pavao i njegovi tužitelji. Pobijajući njihove neosnovane optužbe, Pavao je rekao: “Nisam se ogriješio ni o židovski Zakon, ni o hram, ni o cara.” Pavao je bio nedužan i trebalo ga je osloboditi. Kakvu je odluku donio Fest? Nastojeći ugoditi Židovima, upitao je Pavla: “Želiš li ići u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom za to sudi?” (Djela 25:6–9). Bio je to doista besmislen prijedlog! Da je Pavao pristao otići u Jeruzalem, ondje bi mu sudili njegovi tužitelji te mu ne bi bilo spasa. Festu su u ovom slučaju politički interesi očito bili važniji od pravde. Slično je postupio i jedan od prijašnjih upravitelja, Poncije Pilat, kad je sudio jednom mnogo važnijem optuženiku (Ivan 19:12–16). U današnje vrijeme neki bi suci pod političkim pritiskom također mogli donijeti nepravedne odluke. Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi ako se dogodi da sud unatoč dokazima uskrati pravdu Božjim slugama.

6, 7. Zašto se Pavao prizvao na cara i kakav je primjer time pružio današnjim pravim kršćanima?

6 Festova želja da ugodi Židovima mogla je Pavla koštati života. Stoga se on pozvao na pravo koje je imao kao rimski građanin. Rekao je Festu: “Stojim pred carskom sudačkom stolicom, ovdje mi se treba suditi. Ništa nisam skrivio Židovima, kao što i sam dobro znaš. (...) Prizivam se na cara!” Takav je priziv u ono doba obično bio neopoziv. To je potvrdio i sam Fest, rekavši: “Na cara si se prizvao, pred cara ćeš i ići” (Djela 25:10–12). Time što se prizvao na višu zakonsku instancu, Pavao je dao primjer današnjim pravim kršćanima. Kad im protivnici “stvaraju neprilike služeći se zakonom”, Jehovini svjedoci koriste mogućnosti koje im zakon pruža kako bi obranili dobru vijestc (Psal. 94:20).

7 Tako je Pavao, nakon više od dvije godine provedene u zatvoru zbog zločina koje nije počinio, dobio priliku da se brani pred rimskim carem. No prije nego što je otišao u Rim još ga je jedan vladar htio saslušati.

Reakcije prisutnih u sudnici nakon presude: Naš brat, njegov odvjetnik i nekoliko Jehovinih svjedoka potreseni su odlukom suda; drugi ljudi u sudnici vesele se i čestitaju protivničkoj strani

Kad niži sud donese nepravednu odluku, mi se prizivamo na više zakonske instance

“Ja se nisam oglušio na to nebesko viđenje” (Djela 25:13–26:23)

8, 9. Zašto je kralj Agripa došao u Cezareju?

8 Nekoliko dana nakon što se Pavao prizvao na cara kralj Agripa i njegova sestra Berenika “došli su u Cezareju pozdraviti Festa”.d U ono doba bio je običaj da visoki dužnosnici dođu u posjet novim upraviteljima provincija. Agripa je, po svemu sudeći, došao čestitati Festu na njegovu imenovanju zato da bi s njim uspostavio dobre odnose, jer mu je to moglo koristiti u budućnosti (Djela 25:13).

BOŽJI SLUGE U SUVREMENO DOBA PRIZIVAJU SE NA NAJVIŠE SUDOVE

Jehovini svjedoci ponekad se prizivaju na visoke sudove kako bi se izborili za svoje pravo na propovijedanje dobre vijesti o Božjem kraljevstvu. Navest ćemo dva primjera.

Dana 28. ožujka 1938. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država poništio je presude suda savezne države Georgie i oslobodio optužbe nekolicinu Jehovinih svjedoka koji su bili uhićeni zbog dijeljenja biblijske literature u gradu Griffinu. Bio je to prvi od mnogo priziva u vezi s pravom na propovijedanje dobre vijesti koje su Jehovini svjedoci uložili američkom Vrhovnom sudu.g

Drugi je primjer slučaj Minosa Kokkinakisa, Jehovinog svjedoka iz Grčke. U razdoblju od 48 godina bio je preko 60 puta uhićen zbog “prozelitizma”. Osamnaest puta završio je na sudu. Mnogo je godina proveo u zatvoru te u izgnanstvu na udaljenim otocima u Egejskom moru. Nakon što je 1986. bio posljednji put osuđen, viši grčki sudovi odbacili su sve žalbe na tu odluku. Stoga se on obratio Europskom sudu za ljudska prava. Dana 25. svibnja 1993. taj je sud presudio u korist brata Kokkinakisa zaključivši da mu je Grčka uskratila pravo na slobodno ispovijedanje vjere.

Jehovini svjedoci mnogo su se puta obraćali Europskom sudu za ljudska prava i većinu su slučajeva dobili. Nijedna druga organizacija, ni vjerska ni svjetovna, nije imala toliko uspjeha u obrani temeljnih ljudskih prava pred tim sudom.

Imaju li i drugi ljudi koristi od pravnih pobjeda Jehovinih svjedoka? Teolog Charles Haynes napisao je: “Svi mi dugujemo zahvalnost Jehovinim svjedocima. Koliko god da ih se vrijeđa, koliko god puta da ih se istjera iz nekog mjesta ili čak fizički napadne, oni se i dalje uporno bore za svoju (a samim time i našu) vjersku slobodu. Stoga je svaka njihova pobjeda ujedno pobjeda svih nas.”

g Probudite se! od 8. siječnja 2003., na stranicama 3–11, govori o odluci američkog Vrhovnog suda kojom je Jehovinim svjedocima potvrđeno pravo na slobodu govora.

9 Fest je Agripi rekao za Pavla, pa je on izrazio želju da ga sasluša. Idućeg su dana dvojica vladara sjela na sudačku stolicu. Premda su moć i raskoš tih vladara nesumnjivo ostavljale dubok dojam na prisutne, riječi koje je Pavao izrekao pred njima sigurno nisu bile ništa manje impresivne (Djela 25:22–27).

10, 11. Kako je Pavao pokazao poštovanje prema kralju Agripi i što mu je ispričao o svojoj prošlosti?

10 Pavao je s poštovanjem zahvalio kralju Agripi na tome što je dobio priliku pred njim iznijeti svoju obranu, spomenuvši da kralj dobro poznaje sve židovske običaje i pitanja oko kojih se oni spore. Zatim je naveo neke pojedinosti iz svoje prošlosti: “Bio [sam] farizej i držao se učenja te najstrože sljedbe naše vjere” (Djela 26:5). Dok je bio farizej, Pavao je očekivao dolazak Mesije. Sada je kao kršćanin hrabro objavljivao da je Isus Krist taj Mesija kojeg su Židovi dugo čekali. Pavao je rekao da mu se sudi zbog vjerovanja koje je njemu i njegovim tužiteljima zajedničko – zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao njihovim precima. To je objašnjenje sigurno zaintrigiralo Agripu i potaknulo ga da sluša Pavla s još većom pažnjom.e

11 Opisujući koliko je ranije bio okrutan prema kršćanima, Pavao je rekao: “Ja sam nekad bio uvjeren da se svim silama trebam boriti protiv Isusa Nazarećanina. (...) Bio sam toliko bijesan na njih [Kristove sljedbenike] da sam ih progonio čak i u drugim gradovima” (Djela 26:9–11). To što je Pavao rekao nije bilo nimalo pretjerano. Mnogi su znali da je on žestoko progonio kršćane (Gal. 1:13, 23). Agripa se možda pitao: “Što je takvog čovjeka navelo da se promijeni?”

12, 13. (a) Kako je Pavao opisao svoje obraćenje? (b) U kom se smislu Pavao opirao ostanu?

12 Ono što je Pavao rekao u nastavku pružilo mu je odgovor: “Dok sam radi toga putovao u Damask s ovlaštenjem i nalogom svećeničkih glavara, u podne sam, kralju, na putu vidio svjetlost sjajniju od sunca koja je s neba obasjala mene i one koji su putovali sa mnom. Svi smo pali na zemlju, a onda sam čuo glas koji mi je rekao na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Kad se opireš ostanu, štetiš samom sebi.’ A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus, kojeg ti progoniš’”f (Djela 26:12–15).

13 Prije nego što je dobio tu viziju, Pavao se, slikovito govoreći, opirao ostanu. Kao što bi se govedo nepotrebno ozlijedilo kad bi se opiralo oštrom vrhu štapa svog gospodara, tako je Pavao u duhovnom pogledu sebi nanosio štetu time što se opirao Božjoj volji. Ukazavši se Pavlu na putu u Damask, uskrsnuli je Isus pomogao tom čovjeku koji je bio iskren, ali u zabludi, da promijeni svoj način razmišljanja (Ivan 16:1, 2).

14, 15. Što je Pavao rekao o promjenama koje je poduzeo u svom životu?

14 Pavao je poduzeo doista velike promjene u svom životu. Obrativši se Agripi, rekao je: “Ja se nisam oglušio na to nebesko viđenje, nego sam počeo propovijedati najprije stanovnicima Damaska, a zatim i stanovnicima Jeruzalema i cijele Judeje te neznabošcima. Objavljivao sam im poruku da se trebaju pokajati i štovati Boga čineći djela koja su dokaz pokajanja” (Djela 26:19, 20). Pavao je dotad već godinama izvršavao zadatak što mu ga je Isus Krist dao u viziji. S kakvim rezultatima? Oni koji su prihvatili dobru vijest koju je Pavao objavljivao, pokajali su se za svoje nemoralne i nepoštene postupke te su se obratili k Bogu. Postali su uzorni građani, koji su poštovali zakon i doprinosili javnom redu.

15 Međutim, sve to nije ništa značilo Židovima koji su se protivili Pavlu. On je rekao: “Zbog toga su me Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti. Ali uz Božju pomoć sve do danas svjedočim i malima i velikima” (Djela 26:21, 22).

16. Kako se možemo ugledati na Pavla ako se nađemo u situaciji da sucima i vladarima trebamo govoriti o svojim vjerovanjima?

16 Kao pravi kršćani, moramo uvijek biti spremni braniti svoju vjeru (1. Petr. 3:15). Kad se nađemo u situaciji da sucima ili vladarima trebamo govoriti o svojim vjerovanjima, bilo bi dobro da imamo isti pristup kakav je Pavao imao kad je svjedočio Agripi i Festu. Ako im s poštovanjem objasnimo kako su biblijska učenja nama osobno pomogla da postanemo bolji ljudi te da ona jednako utječu i na druge koji prihvaćaju dobru vijest, to bi te visoke dužnosnike moglo navesti da promijene mišljenje o nama.

“Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin” (Djela 26:24–32)

17. Kako je Fest reagirao na Pavlove riječi i kakav stav danas mnogi imaju?

17 Dok su slušali Pavlovo uvjerljivo svjedočanstvo, dvojica vladara nisu mogla ostati ravnodušna. Zapazi što se dogodilo: “Dok je Pavao govorio u svoju obranu, Fest je uzviknuo: ‘Poludio si, Pavle! Velika učenost pomutila ti je pamet!’” (Djela 26:24). Festova je reakcija pokazala da je možda imao isti stav kao i mnogi ljudi danas. One koji zastupaju istinita biblijska učenja, mnogi smatraju fanaticima. Ljudima koji su mudri u očima ovog svijeta često je teško prihvatiti biblijsko učenje o uskrsnuću mrtvih.

18. Što je Pavao rekao Festu i kako je na to reagirao Agripa?

18 No Pavao je upravitelju spremno odvratio: “Nisam poludio, uzvišeni Feste. Ono što govorim istinito je i razumno. Kralj, s kojim mogu tako slobodno razgovarati, dobro je upoznat sa svim tim. (...) Kralju Agripa, vjeruješ li onome što piše u Prorocima? Znam da vjeruješ.” Nato je Agripa rekao Pavlu: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin” (Djela 26:25–28). Te riječi, bile one iskrene ili ne, pokazuju da je Pavlovo svjedočenje ostavilo dubok dojam na kralja.

19. Što su Fest i Agripa zaključili u vezi s Pavlom?

19 Tada su Agripa i Fest ustali, što je označilo kraj saslušanja. “Dok su odlazili, govorili su jedni drugima: ‘Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove.’ Agripa je tada rekao Festu: ‘Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara’” (Djela 26:31, 32). Bili su svjesni toga da je Pavao nedužan. Možda su nakon što su čuli njegove riječi imali bolje mišljenje o kršćanima.

20. Što je Pavao postigao time što je svjedočio rimskim dužnosnicima?

20 Po svemu sudeći, nijedan od te dvojice moćnih vladara nije prihvatio dobru vijest o Božjem kraljevstvu. Da li se onda uopće isplatilo svjedočiti tim ljudima? Da. Zahvaljujući tome što su Pavla u Judeji izvodili pred kraljeve i upravitelje dobra je vijest doprla do rimskih dužnosnika koji je inače možda ne bi čuli (Luka 21:12, 13). Osim toga, time što je ostao vjeran Bogu unatoč kušnjama i svemu što je doživio, Pavao je ohrabrio svoju braću i sestre u vjeri (Filip. 1:12–14).

21. Koje dobre rezultate može donijeti ustrajno propovijedanje?

21 Jednako je i danas. Ustrajno propovijedanje unatoč kušnjama i protivljenju može donijeti mnoge dobre rezultate. Mogli bismo dobiti priliku svjedočiti dužnosnicima s kojima je inače teško stupiti u kontakt. Naša vjernost i ustrajnost mogu ohrabriti naše suvjernike i potaknuti ih da još odvažnije svjedoče o Božjem kraljevstvu.

RIMSKI PROKURATOR PORCIJE FEST

Jedini izvori informacija o Porciju Festu koji potječu iz njegovog vremena jesu izvještaj iz Djela apostolskih i spisi Josipa Flavija. Fest je otprilike 58. godine naslijedio Feliksa na mjestu prokuratora. Umro je svega dvije ili tri godine kasnije, vjerojatno još uvijek u službi upravitelja Judeje.

Porcije Fest

Općenito govoreći, izgleda da je Fest bio oštrouman i sposoban prokurator, za razliku od svog prethodnika Feliksa i nasljednika Albina. Kad je postao upravitelj, Judejom su harali razbojnici. Prema izvještaju Josipa Flavija, Fest je sebi “dao u zadatak kazniti one koji su stvarali nemire u zemlji. Stoga je većinu razbojnika uhvatio, a mnoge od njih i pogubio.” Dok je on upravljao provincijom, Židovi su sagradili zid kako bi kralju Agripi onemogućili da promatra što se zbiva u hramu. Fest im je najprije zapovjedio da sruše zid. No kasnije im je na njihov zahtjev dopustio da taj slučaj iznesu pred cara Nerona.

Fest je, po svemu sudeći, bio vrlo odlučan kad se radilo o zločincima i buntovnicima. No u nastojanju da zadrži dobre odnose sa Židovima bio je spreman zanemariti pravdu – barem u slučaju apostola Pavla.

KRALJ HEROD AGRIPA II.

Agripa koji se spominje u 25. poglavlju Djela apostolskih bio je kralj Herod Agripa II., praunuk Heroda Velikog odnosno sin Heroda koji je 14 godina ranije počeo progoniti jeruzalemsku skupštinu (Djela 12:1). Agripa je bio posljednji vladar iz Herodove loze.

Kralj Herod Agripa II.

Kad mu je 44. godine umro otac, 17-godišnji Agripa bio je u Rimu, gdje se školovao na dvoru cara Klaudija. Carevi su savjetnici Agripu smatrali premladim da preuzme vlast nad zemljama kojima je vladao njegov otac, pa je tako umjesto njega bio imenovan drugi upravitelj. Josip Flavije je napisao da je unatoč tome Agripa, koji je i dalje bio u Rimu, zastupao Židove i branio njihove interese.

Otprilike 50. godine Klaudije je Agripu postavio za kralja nad Halkidom, a 53. nad Iturejom, Trahonitidom i Abilenom. Agripi je bilo povjereno i upravljanje jeruzalemskim hramom te je dobio ovlast da postavlja velike svećenike. Klaudijev nasljednik Neron proširio je Agripinu vlast na Galileju i Pereju. Agripa je Pavla upoznao dok je bio u Cezareji sa svojom sestrom Berenikom, koja je napustila svog muža, kralja Cilicije (Djela 25:13).

Godine 66. Agripa nije uspio smiriti židovsku pobunu protiv Rima te se i sam našao na meti pobunjenika. Stoga nije imao drugog izbora nego pridružiti se Rimljanima. Nakon što je židovska pobuna bila ugušena, novi car Vespazijan nagradio je Agripu proširivši područje njegove uprave.

a Vidi okvir “Rimski prokurator Porcije Fest”.

b Sudačka stolica nalazila se na povišenom postolju. Takav je položaj dodatno isticao veliku težinu i konačnost presuda koje su se s tog mjesta izricale. I Pilat je sjedio na sudačkoj stolici kad je razmatrao optužbe izrečene protiv Isusa.

c Vidi okvir “Božji sluge u suvremeno doba prizivaju se na najviše sudove”.

d Vidi okvir “Kralj Herod Agripa II.”.

e Kad je postao kršćanin, Pavao je Isusa prihvatio kao Mesiju. Zato su ga Židovi, koji su odbacivali Isusa, smatrali otpadnikom (Djela 21:21, 27, 28).

f Komentirajući to što je Pavao u Damask putovao u podne, jedan je bibličar napisao: “Putnik bi se tijekom podnevne žege obično odmarao, osim ako mu se nije očajnički žurilo. To pokazuje koliko je Pavlu bilo stalo da što prije počne progoniti kršćane.”

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli