“Razmišljajte o onima koji vas predvode”

OD PEDESETNICE 33. godine vjerni apostoli Gospodina Isusa Krista služili su kao vodeće tijelo i predvodili su novoosnovanu kršćansku skupštinu te joj pružali upute i smjernice (Djela 6:2–4; Hebr. 13:7). Do otprilike 49. godine to se vodeće tijelo proširilo, te se više nije sastojalo samo od apostola. U vrijeme kad se rješavalo pitanje obrezivanja članovi vodećeg tijela bili su apostoli i starješine u Jeruzalemu (Djela 15:1, 2). Njihova je dužnost bila rješavati različita pitanja koja su se na ovaj ili onaj način ticala svih kršćana. Oni su skupštinama slali pisma i odredbe, čime su ih jačali i pomagali im da složno razmišljaju i postupaju. Skupštine su slušale i podložno prihvaćale upute vodećeg tijela, a Jehova ih je zbog toga blagoslivljao te su napredovale (Djela 8:1, 14, 15; 15:22–31; 16:4, 5; Hebr. 13:17).

² Nakon smrti apostola pojavio se veliki “otpad” (2. Sol. 2:3–12). Kao što je Isus i prorekao u svojoj usporedbi o pšenici i kukolju, Đavo je među pšenicu (pomazane kršćane) posijao kukolj (lažne kršćane). Obje su grupe stoljećima zajedno rasle sve do žetve, koja se odvija na “svršetku ovog poretka” (Mat. 13:24–30, 36–43). Tijekom tog razdoblja bilo je pojedinaca koji su bili pomazani svetim duhom i Isus je podupirao te kršćane, no nije bilo vodećeg tijela, prepoznatljivog zastupnika kojim bi se on služio da bi davao upute svojim sljedbenicima (Mat. 28:20). Međutim, Isus je prorekao da će tijekom žetve doći do promjene.

³ “Tko je zapravo vjerni i razboriti rob?” Tim je pitanjem Isus Krist započeo proročansku usporedbu koja je povezana sa znakom njegove “prisutnosti i svršetka ovog poretka” (Mat. 24:3, 42–47). Istaknuo je da će vjerni rob biti zaokupljen važnim zadatkom – davat će Božjim slugama duhovnu hranu “u pravo vrijeme”. Kao što smo već vidjeli, u 1. stoljeću Isus se služio grupom ljudi, a ne određenim pojedincem, da bi predvodio skupštinu. Slično je i danas. Vjerni rob kojim se Isus služi tijekom svršetka ovog poretka nije jedna osoba, već skupina ljudi.

TKO JE “VJERNI I RAZBORITI ROB”?

⁴ Koga je Isus ovlastio da daje duhovnu hranu njegovim sljedbenicima? Posve je razumljivo da je taj zadatak povjerio pomazanim kršćanima na Zemlji. Biblija za njih kaže da su “kraljevsko svećenstvo” te da su dobili zadatak da objavljuju “vrline onoga koji [ih] je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petr. 2:9; Mal. 2:7; Otkr. 12:17). Znači li to da svi pomazanici na Zemlji čine vjernog roba? Ne. Kad je Isus učinio čudo da bi nahranio mnoštvo, u kojem je pored žena i djece bilo 5000 muškaraca, on je hranu dao svojim učenicima, a oni su je potom razdijelili narodu (Mat. 14:19). Dakle, nahranio je mnoge preko šačice svojih sljedbenika. U današnje vrijeme on pruža duhovnu hranu na sličan način.

⁵ Prema tome, “vjerni i razboriti upravitelj” zapravo je mala grupa pomazanika koji su izravno uključeni u pripremanje i dijeljenje duhovne hrane tijekom Kristove prisutnosti (Luka 12:42). Tijekom posljednjih dana pomazana braća koja čine “vjernog i razboritog roba” zajedno služe u glavnom sjedištu naše organizacije. Danas su oni Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka.

⁶ Krist se njima služi kako bi razjašnjavao biblijska proročanstva i davao pravovremene upute o tome kako primjenjivati biblijska načela u svakodnevnom životu. Ta se duhovna hrana dijeli preko skupština Jehovinih svjedoka (Iza. 43:10; Gal. 6:16). U biblijska je vremena pouzdani rob, ili upravitelj, vodio brigu o čitavom kućanstvu. Slično tome vjerni i razboriti rob dobio je zadatak da vodi brigu o vjernim Božjim slugama na Zemlji. Vjerni rob upravlja i materijalnim dobrima te nadgleda propovjedničku aktivnost, održavanje naših velikih skupova, imenovanje nadglednika za različite službe u organizaciji i proizvodnju biblijske literature. Sve to služi na dobrobit “slugu” (Mat. 24:45).

⁷ A tko su “sluge”? Jednostavno rečeno, svi koji dobivaju duhovnu hranu. Isprva su svi sluge bili pomazanici. S vremenom im se pridružilo i veliko mnoštvo drugih ovaca (Ivan 10:16). Obje grupe uzimaju istu duhovnu hranu koju priprema vjerni rob.

⁸ Tijekom velike nevolje, kad Isus dođe izreći i izvršiti presudu nad ovim zlim svijetom, postavit će vjernog roba da “upravlja svom njegovom imovinom” (Mat. 24:46, 47). Oni koji čine vjernog roba primit će svoju nebesku nagradu. Zajedno s ostalim pripadnicima 144 000 vladat će s Kristom na nebu. Premda na Zemlji više neće biti vjernog i razboritog roba, Jehova i Isus pružat će vodstvo zemaljskim podanicima Mesijanskog kraljevstva preko ljudi koje će postaviti za “poglavare” (Psal. 45:16).

ZAŠTO TREBAMO IMATI POVJERENJA U ONE KOJI NAS PREDVODE

⁹ Postoji mnogo razloga zašto trebamo poštovati one koji nas predvode i imati povjerenja u njih. Zašto je to za naše dobro? Apostol Pavao je kazao: “Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni – oni bdiju nad vama i za to će položiti račun – kako bi to činili radosno, a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Hebr. 13:17). Nadglednici bdiju nad nama kako bismo bili duhovno zdravi i zaštićeni. Zato je jako važno da im budemo poslušni i da se podložimo njihovom vodstvu.

¹⁰ U 1. Korinćanima 16:14 Pavao je rekao: “Sve što činite, činite s ljubavlju.” Odluke koje odgovorna braća donose u ime Božjeg naroda temelje se na ljubavi, koja je uistinu uzvišena osobina. U 1. Korinćanima 13:4–8 ljubav se opisuje ovako: “Ljubav je strpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, nije sebična, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada neće zakazati.” Budući da je ljubav temelj svih odluka koje se tiču Jehovinih slugu, s razlogom se možemo osloniti na takvo vodstvo. Uostalom, ono je samo odraz Jehovine ljubavi.

¹¹ Kao i u 1. stoljeću, Jehova se i danas služi nesavršenim ljudima da bi vodio svoj narod. On je često koristio nesavršene ljude da bi izvršio svoju volju. Naprimjer, Noa je gradio arku i propovijedao vijest o uništenju koje je predstojalo njegovim suvremenicima (Post. 6:13, 14, 22; 2. Petr. 2:5). Mojsije je dobio zadatak da izvede Jehovin narod iz Egipta (Izl. 3:10). Nesavršeni ljudi bili su nadahnuti svetim duhom da napišu Bibliju (2. Tim. 3:16; 2. Petr. 1:21). Činjenica da se Jehova danas služi grešnim ljudima da bi vodio djelo propovijedanja i stvaranja učenika ne umanjuje naše pouzdanje u njegovu organizaciju. Baš naprotiv, ta spoznaja jača naše povjerenje u nju jer uviđamo da bez Jehovine potpore nikad ne bi uspjela postići sve što postiže. Vjerni rob iza sebe ima godine iskustva i ustrajao je u mnogim nevoljama, što dokazuje da ga doista vodi Božji duh. Jehova izlijeva obilje blagoslova na vidljivi dio svoje organizacije. Zato je mi svesrdno podupiremo i imamo puno povjerenje u nju.

KAKO POKAZUJEMO POVJERENJE U JEHOVU I NJEGOVO VODSTVO

¹² Nadglednici u skupštini pokazuju povjerenje u Jehovu i njegovo vodstvo tako što rado prihvaćaju i savjesno ispunjavaju dužnosti koje njihovo imenovanje donosi sa sobom (Djela 20:28). Svi mi kao objavitelji Kraljevstva revno propovijedamo od kuće do kuće, vršimo ponovne posjete i proučavamo Bibliju sa zainteresiranim osobama (Mat. 24:14; 28:19, 20). Budući da želimo u potpunosti iskoristiti obilje duhovne hrane koju nam daje vjerni rob, dobro se pripremamo za sastanke i redovito im prisustvujemo. To se odnosi kako na skupštinske sastanke tako i na veće skupove. Puno nam znači to što se na takvim okupljanjima možemo družiti sa svojom braćom i hrabriti jedni druge (Hebr. 10:24, 25).

¹³ Svoje povjerenje u organizaciju pokazujemo davanjem priloga (Izr. 3:9, 10). Kad vidimo da našoj braći treba materijalna pomoć, mi im je bez odlaganja pružamo (Gal. 6:10; 1. Tim. 6:18). To činimo zato što istinski volimo svoje suvjernike i uvijek nastojimo pronaći prilike da pokažemo Jehovi i njegovoj organizaciji koliko cijenimo dobrotu koju nam pokazuju (Ivan 13:35).

¹⁴ Povjerenje u organizaciju pokazujemo i tako da podržavamo njene odluke. To znači da ponizno prihvaćamo upute braće koja imaju odgovorna zaduženja, kao što su pokrajinski nadglednici i skupštinski starješine. Oni se ubrajaju među braću koja nas predvode i kojima moramo biti poslušni i podložni (Hebr. 13:7, 17). Čak i ako ponekad ne razumijemo u potpunosti zašto su donesene neke odluke, mi znamo da je za naše vječno dobro da ih poštujemo. Time pokazujemo da smo podložni svom Gospodaru, Isusu Kristu, a Jehova nas blagoslivlja zbog naše poslušnosti njegovoj Riječi i organizaciji.

¹⁵ Doista, s pravom se možemo pouzdati u vjernog i razboritog roba. Sotona, bog ovog svijeta, čini sve što može kako bi osramotio Jehovino ime i njegovu organizaciju (2. Kor. 4:4). Nemojmo mu dopustiti da nas prevari svojim zlim i prepredenim metodama! (2. Kor. 2:11). On zna da mu je ostalo još samo malo vremena prije nego što bude bačen u bezdan i zato neumorno pokušava što više kršćana odvratiti od Jehove (Otkr. 12:12). Ipak, mi možemo odoljeti njegovim sve žešćim napadima, i to tako da se trudimo biti što bliskiji s Jehovom. Imajmo povjerenja u Jehovu i zastupnike kojima se on danas služi da bi vodio svoj narod! Tada će naše međunarodno bratstvo ostati istinski ujedinjeno.