Kako je organizirana skupština

U SVOM prvom pismu Korinćanima apostol Pavao otkrio je jednu važnu istinu o Bogu. Napisao je: “Bog nije Bog nereda, nego mira.” Zatim je, imajući na umu skupštinske sastanke, savjetovao braću: “Sve neka bude dolično i onako kako je red” (1. Kor. 14:33, 40).

² Na samom početku tog pisma Pavao je upozorio braću na podjele do kojih je došlo u njihovoj skupštini. Napisao im je: “Potičem vas, braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim mislima i istim načinom razmišljanja” (1. Kor. 1:10, 11). Potom im je dao savjete o raznim problemima koji su razarali jedinstvo skupštine. Usporedbom o ljudskom tijelu jasno je pokazao koliko su važni jedinstvo i suradnja. Potaknuo je sve u kršćanskoj skupštini, bez obzira na to koju ulogu imali, da se s ljubavlju brinu jedni o drugima (1. Kor. 12:12–26). Da bi svi u skupštini mogli tako skladno surađivati, ona je trebala biti dobro organizirana.

³ No kako je kršćanska skupština trebala biti organizirana? Tko ju je trebao organizirati? Kakvo je trebalo biti njeno ustrojstvo? Tko je trebao obavljati odgovorna zaduženja? Biblija daje jasne odgovore na ta pitanja (1. Kor. 4:6).

TEOKRATSKA ORGANIZACIJA

⁴ Kršćanska skupština osnovana je na Pedesetnicu 33. godine. Što znamo o skupštini u 1. stoljeću? Bila je organizirana i vođena na teokratski način, što znači da je njome upravljao, odnosno vladao, Bog (na grčkom theós znači “Bog”, a krátos “vlast; moć”). Te dvije grčke riječi spominju se u 1. Petrovoj 5:10 i 11. Nadahnuti izvještaj o onome što se dogodilo u Jeruzalemu prije gotovo 2000 godina sasvim jasno pokazuje da je skupštinu pomazanih kršćana osnovao Bog (Djela 2:1–47). Ona je bila “Božja građevina”, a pomazani kršćani “Božji ukućani” (1. Kor. 3:9; Efež. 2:19). Današnja kršćanska skupština organizirana je po uzoru na skupštinu iz 1. stoljeća.

⁵ Prvu je skupštinu u početku činilo oko 120 Isusovih učenika. Jehova je prvo na njih izlio svoj sveti duh, čime su se ispunile riječi iz Joela 2:28 i 29 (Djela 2:16–18). No istog je dana u vodi kršteno još oko 3000 ljudi, koji su se pridružili skupštini duhom rođenih kršćana. Oni su povjerovali u Krista i “predano su nastavili učiti od apostola”. Nakon toga “Jehova im je svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja” (Djela 2:41, 42, 47).

⁶ Jeruzalemska je skupština toliko narasla da je židovski veliki svećenik s negodovanjem ustvrdio kako su učenici napunili Jeruzalem svojim učenjima. Čak su i mnogi židovski svećenici postali Kristovi učenici i dio jeruzalemske skupštine (Djela 5:27, 28; 6:7).

⁷ Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Svjedočit ćete o meni u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8). Kako su se te riječi ispunile? Nakon Stjepanove smrti nastupilo je veliko progonstvo u Jeruzalemu, pa su se tamošnji učenici raspršili po cijeloj Judeji i Samariji. Kamo god su išli, objavljivali su dobru vijest i stvarali nove učenike, čak i među Samarićanima (Djela 8:1–13). Kasnije su dobru vijest s velikim uspjehom počeli objavljivati neobrezanima, odnosno ljudima koji nisu bili Židovi (Djela 10:1–48). Zahvaljujući njihovom revnom propovijedanju mnogi su postali učenici te su se počele osnivati nove kršćanske skupštine izvan Jeruzalema (Djela 11:19–21; 14:21–23).

⁸ Što je bilo potrebno učiniti kako bi svaka nova skupština bila organizirana i vođena onako kako to Bog želi, na teokratski način? Uz pomoć Božjeg duha donesena je odluka da pojedina braća u skupštini vode brigu o stadu kao duhovni pastiri. Na svom prvom misionarskom putovanju Pavao i Barnaba imenovali su starješine u skupštinama koje su posjetili (Djela 14:23). Biblijski pisac Luka iznio je neke detalje s Pavlovog sastanka sa starješinama iz Efeza. Pavao im je rekao: “Pazite na sebe i na cijelo stado, jer vas je sveti duh postavio da u njemu budete nadglednici, kako biste se kao pastiri brinuli o Božjoj skupštini koju je kupio krvlju svog Sina” (Djela 20:17, 28). Ta su braća bila imenovana za starješine jer su udovoljavala biblijskim preduvjetima za tu službu (1. Tim. 3:1–7). Pavlov suradnik Tit bio je ovlašten da imenuje starješine u skupštinama na Kreti (Titu 1:5).

⁹ Osnivalo se sve više skupština, a apostoli i starješine u Jeruzalemu nastavili su nadgledati čitavu međunarodnu skupštinu 1. stoljeća. Oni su služili kao njeno vodeće tijelo.

¹⁰ U svom pismu skupštini u Efezu Pavao je objasnio da kršćanska skupština može biti ujedinjena ako djeluje pod vodstvom Božjeg duha i ako je vjerna Isusu Kristu kao svom poglavaru. Potaknuo je efeške kršćane da razvijaju poniznost te da se trude “održati jedinstvo koje ima[ju] zahvaljujući duhu” i biti u miru sa svima u skupštini (Efež. 4:1–6). Zatim je citirao Psalam 68:18 i objasnio da su se te riječi ispunile time što je Jehova izabrao duhovno zrele muškarce da se brinu o skupštini i služe kao apostoli, proroci, propovjednici, pastiri i učitelji. Ti su muškarci bili darovi od Jehove i trebali su izgrađivati skupštinu kako bi uzrasla “do Kristove zrelosti”, odnosno stekla duhovnu zrelost koja je Bogu po volji (Efež. 4:7–16).

DANAŠNJE SKUPŠTINE ORGANIZIRANE KAO U 1. STOLJEĆU

¹¹ Skupštine Jehovinih svjedoka danas su organizirane po uzoru na one u 1. stoljeću. Sve one zajedno tvore jednu međunarodnu skupštinu, u kojoj druge ovce pomažu pomazanim kršćanima (Zah. 8:23). Takvo jedinstvo moguće je zahvaljujući Isusu Kristu. On se drži svog obećanja da će vjerno podupirati svoje pomazane učenike “sve dane do svršetka ovog poretka”. U sve brojniju skupštinu dolaze ljudi koji su prihvatili dobru vijest, bezrezervno predali svoj život Jehovi i krstili se kao Isusovi učenici (Mat. 28:19, 20; Mar. 1:14; Djela 2:41). Oni priznaju da je Isus Krist “dobri pastir” te da je poglavar cijelog stada, koje se sastoji od pomazanih kršćana i od “drugih ovaca” (Ivan 10:14, 16; Efež. 1:22, 23). To “jedno stado” čuva svoje jedinstvo tako što vjerno sluša Krista kao svog poglavara i podlaže se vjernom i razboritom robu, kojeg je on postavio da organizira i predvodi skupštinu. Pokazujmo i nadalje potpuno pouzdanje i povjerenje u tog Kristovog zastupnika (Mat. 24:45).

ULOGA KORPORACIJA KOJIMA SE SLUŽIMO

¹² Da bi skupštine dobivale duhovnu hranu u pravo vrijeme i da bi se prije nego dođe kraj propovijedala dobra vijest o Kraljevstvu, Jehovini svjedoci osnovali su različite korporacije. Ta pravna tijela zakonski su priznata u mnogim zemljama i međusobno surađuju. Ona nam omogućavaju da dobru vijest propovijedamo diljem svijeta.

ULOGA PODRUŽNICE

¹³ Kad se u nekoj zemlji osnuje podružnica, imenuje se Odbor podružnice koji se sastoji od trojice ili više starješina. Odbor je zadužen za nadgledanje propovjedničkog djela u toj zemlji ili pak u više zemalja koje su pod nadležnošću podružnice. Jedan član Odbora podružnice služi kao njegov koordinator.

¹⁴ Skupštine na području koje nadgleda podružnica organizirane su u pokrajine. Veličina pokrajina ovisi o geografskim obilježjima područja, jezicima koji se ondje govore te o broju skupština. U svakoj pokrajini o skupštinama vodi brigu pokrajinski nadglednik. Podružnica pokrajinskim nadglednicima pruža upute u vezi s njihovim dužnostima.

¹⁵ Skupštine prihvaćaju upute koje dobivaju od organizacije jer znaju da su one za dobro sve braće i sestara. One prihvaćaju imenovanja starješina, koji nadgledaju djelovanje podružnica, pokrajina i skupština. Uzdaju se u to da će im vjerni i razboriti rob davati duhovnu hranu u pravo vrijeme. A vjerni rob u svemu poštuje Krista kao poglavara, drži se biblijskih načela i podlaže se vodstvu svetog duha. Kad svi skladno surađujemo, doživljavamo blagoslove koje su iskusili i kršćani u 1. stoljeću. A prema Djelima apostolskim 16:5 znamo da su u to vrijeme “skupštine jačale u vjeri i rasle iz dana u dan”.