Kako sačuvati mir i čistoću skupštine

SVAKE godine na tisuće ljudi dolazi “na Jehovinu goru” i pridružuje se njegovim pravim slugama, baš kao što je Biblija i prorekla (Mih. 4:1, 2). Mi smo uistinu sretni što postaju dio Božje skupštine! (Djela 20:28). Oni su zahvalni za to što mogu zajedno s nama služiti Jehovi te uživati u miru i čistoći duhovnog raja. Božji sveti duh i mudri savjeti iz njegove Riječi pomažu nam očuvati mir i duhovnu čistoću skupštine (Psal. 119:105; Zah. 4:6).

² Primjena biblijskih načela omogućava nam da obučemo “novu osobnost” (Kol. 3:10). Spremni smo prijeći preko sitnih nesuglasica ili nesporazuma koji se mogu pojaviti među nama. Budući da se trudimo gledati na stvari poput Jehove, uspijevamo se othrvati utjecaju svijeta koji potkopava jedinstvo te složno surađujemo kao međunarodno bratstvo (Djela 10:34, 35).

³ Unatoč tome s vremena na vrijeme dolazi do problema koji mogu ugroziti mir i jedinstvo skupštine. Što je uzrok tome? U većini slučajeva problem je u tome što se ne primjenjuju biblijski savjeti. Mi se još uvijek borimo protiv sklonosti koje imamo kao nesavršeni ljudi. Nitko od nas nije bez grijeha (1. Ivan. 1:10). Netko može učiniti pogrešan korak kojim bi u skupštinu mogao unijeti moralnu ili duhovnu nečistoću. Može se dogoditi da nesmotrenim postupkom ili nepromišljenim riječima nekoga povrijedimo ili se pak mi možemo spotaknuti zbog nečijih riječi ili postupaka (Rim. 3:23). Kako možemo riješiti takve probleme?

⁴ Jehova nam putem svoje Riječi s ljubavlju pomaže da rješavamo takve probleme kad se oni pojave. Tu su i starješine, brižni duhovni pastiri koji su spremni priskočiti nam u pomoć. Primjenjujemo li savjete koje nam oni daju na temelju Biblije, možemo popraviti narušene odnose s drugima i ostati u dobrom odnosu s Jehovom. Ako učinimo nešto neispravno i zbog toga dobijemo opomenu ili ukor, možemo biti sigurni da je to izraz ljubavi koju naš nebeski Otac osjeća prema nama (Izr. 3:11, 12; Hebr. 12:6).

RJEŠAVANJE MANJIH NESUGLASICA

⁵ Ponekad se među braćom u skupštini jave sitne razmirice ili nesuglasice. Njih treba brzo riješiti u duhu bratske ljubavi (Efež. 4:26; Filip. 2:2–4; Kol. 3:12–14). I sam ćeš se vrlo vjerojatno uvjeriti u to da se problemi do kojih dođe između tebe i nekog suvjernika u skupštini mogu riješiti primjenom savjeta apostola Petra: “Volite jedni druge svim srcem jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petr. 4:8). Biblija kaže: “Svi često griješimo” (Jak. 3:2). Budemo li postupali u skladu sa zlatnim pravilom te se s drugima ophodili onako kako bismo voljeli da se oni ophode s nama, sitne ćemo uvrede uglavnom moći oprostiti i zaboraviti (Mat. 6:14, 15; 7:12).

⁶ Ako uvidiš da si nekoga povrijedio nečim što si rekao ili učinio, trebao bi bez odlaganja pristupiti toj osobi s ciljem da se pomirite. Pritom imaj na umu da tvoj odnos sa suvjernikom utječe i na tvoj odnos s Jehovom. Isus je svojim učenicima savjetovao: “Ako doneseš svoj dar na žrtvenik i ondje se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar pred žrtvenikom pa otiđi i najprije se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Mat. 5:23, 24). Ako je došlo do nesporazuma, otvoreno o tome porazgovarajte. Dobra komunikacija između svih objavitelja u skupštini uvelike će pomoći da se spriječe nesporazumi i riješe problemi koji nastaju uslijed ljudske nesavršenosti.

KAD JE POTREBNO DATI BIBLIJSKI SAVJET

⁷ Nadglednici ponekad smatraju da nekom objavitelju u skupštini trebaju dati savjet kako bi mu pomogli da ispravi svoj način razmišljanja. To nije uvijek lako. Apostol Pavao je kršćanima u Galaciji napisao: “Braćo, ako tko nenamjerno pogriješi, vi koji ste duhovni pomažite mu u duhu blagosti da se vrati na pravi put” (Gal. 6:1).

⁸ Kad vode brigu o stadu, nadglednici mogu zaštititi skupštinu od mnogih duhovnih opasnosti te spriječiti da dođe do ozbiljnijih problema. Starješine daju sve od sebe kako bi služili skupštini u skladu s Jehovinim obećanjem koje je zapisao Izaija: “Svaki će biti kao zaklon od vjetra i utočište od oluje, kao potoci vode u bezvodnoj zemlji, kao sjena velike stijene u sasušenoj zemlji” (Iza. 32:2).

OBILJEŽAVANJE OSOBE KOJA “ŽIVI NEUREDNO”

⁹ Apostol Pavao upozorio je kršćane na pojedince koji bi mogli negativno utjecati na skupštinu. Napisao je: “Zapovijedamo vam (...) da se klonite svakog brata koji živi neuredno i ne drži se onoga čemu smo vas poučili.” Zatim je to pojasnio: “Ako tko ne posluša ono što smo rekli u ovom pismu, obilježite ga i ne družite se više s njim kako bi se postidio. Ali ne smatrajte ga neprijateljem, nego ga savjetujte kao brata” (2. Sol. 3:6, 14, 15).

¹⁰ Neki pojedinci ne počine težak grijeh zbog kojeg bi mogli biti isključeni, ali pokazuju krajnje nepoštovanje prema Božjim mjerilima kojih se kršćani trebaju držati. To su, primjerice, osobe koje su izrazito lijene, prljave ili kritizerski nastrojene. To su i oni koji se “miješaju u ono što ih se ne tiče” (2. Sol. 3:11). To mogu biti i oni koji smišljaju kako da se materijalno okoriste na račun drugih ili se zabavljaju na način koji očito nije prikladan. Takvo “neuredno” ponašanje ozbiljan je problem koji se može loše odraziti na skupštinu te i druge kršćane navesti na neispravno vladanje.

¹¹ Starješine će najprije pokušati biblijskim savjetima pomoći takvoj osobi. Međutim, ako ona čak i nakon nekoliko opomena i dalje uporno pokazuje nepoštovanje prema biblijskim načelima, starješine mogu odlučiti iznijeti govor kojim će skupštinu upozoriti na takvo neispravno ponašanje. Starješine moraju razborito procijeniti da li problem unosi nemir u skupštinu i je li uistinu toliko ozbiljan da je potrebno iznijeti govor za upozorenje. Govornik će navesti prikladne savjete u vezi s “neurednim” postupcima koji se čine, ali neće spominjati ime osobe o kojoj je riječ. Tako se oni kojima je poznata opisana situacija neće družiti s obilježenom osobom, premda će i dalje sudjelovati s njom u duhovnim aktivnostima, u skladu sa savjetom: “Ne smatrajte ga neprijateljem, nego ga savjetujte kao brata.”

¹² Ako svi u skupštini zauzmu čvrst stav u tom pogledu i time pokažu svoju odanost Bogu, onaj tko neuredno živi mogao bi se posramiti zbog svog ponašanja i odlučiti promijeniti se. Kad postane očito da se osoba promijenila, više je ne treba smatrati obilježenom.

RJEŠAVANJE OZBILJNIJIH PRIJESTUPA

¹³ To što smo spremni prijeći preko tuđih grešaka i oprostiti ih ne znači da nas nije briga za to što netko neispravno postupa ili da to odobravamo. Ne mogu se svi grijesi pripisati naslijeđenoj nesavršenosti i stoga nije ispravno prelaziti preko grijeha koji su ozbiljnije prirode (Lev. 19:17; Psal. 141:5). Prema Mojsijevom zakonu neki su grijesi bili teži od drugih, a i kršćanska skupština smatra da nisu svi grijesi jednako ozbiljni (1. Ivan. 5:16, 17).

¹⁴ Isus je dao konkretne upute o tome kako rješavati ozbiljne probleme koji mogu nastati među kršćanima. Razmotrimo korake koje je naveo: “Ako tvoj brat počini grijeh, [1] idi i ukaži mu nasamo na njegov prijestup. Ako te posluša, pridobio si svog brata. A ako ne posluša, [2] uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu kako bi svaka tvrdnja bila potvrđena izjavom dvaju ili triju svjedoka. Ako ne posluša njih, [3] reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik” (Mat. 18:15–17).

¹⁵ Isus je u nastavku ispričao usporedbu koja je zapisana u Mateju 18:23–35. Na temelju te usporedbe možemo zaključiti da se jedan od grijeha o kojima se govori u Mateju 18:15–17 tiče financijskih ili imovinskih pitanja. Naprimjer, netko možda nije vratio posuđeni novac ili je počinio neku vrstu prijevare. U prijestupe na koje je Isus mislio može se ubrojiti i kleveta, kojom se ozbiljno narušava nečiji dobar glas.

¹⁶ Ako imaš dokaz da ti je netko u skupštini na takav način sagriješio, nemoj brzo otići starješinama i tražiti da se zauzmu za tebe i nešto poduzmu. Poslušaj Isusov savjet i najprije razgovaraj s dotičnom osobom. Pokušaj riješiti problem s njom nasamo, a da ne uplićeš nikoga drugog. Imaj na umu da Isus nije rekao: “Otiđi samo jednom i ukaži mu na njegov prijestup.” Stoga ako osoba nije priznala grijeh i nije te zamolila da joj oprostiš, bilo bi dobro da razmisliš bi li mogao nakon nekog vremena ponovno razgovarati s njom. Ukoliko se problem može na taj način riješiti, osoba će sigurno cijeniti to što nisi drugima pričao o njezinom prijestupu ili je doveo na loš glas u skupštini. Na taj način “pridobio si svog brata”.

¹⁷ Ako osoba koja je počinila grijeh prihvati odgovornost za svoj postupak, moli za oprost i poduzme korake kako bi ispravila grešku, nema potrebe više išta poduzimati. Iako je riječ o ozbiljnom grijehu, takvu vrstu problema pojedinci ipak mogu riješiti među sobom.

¹⁸ Međutim, ako ne možeš pridobiti brata nakon što si mu nasamo ukazao na njegov prijestup, onda možeš učiniti kako je rekao Isus – “uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu” i ponovno razgovaraj s njim. I osobama koje povedeš cilj treba biti da pridobiju svog brata. Najbolje je da to budu očevici navodnog prijestupa, ali ako takvih nema, možeš sam izabrati jednog ili dva objavitelja koja ćeš pozvati na taj razgovor kao svjedoke. Oni možda imaju iskustva s takvim situacijama i moći će utvrditi je li učinjeni postupak doista bio neispravan. Ako za svjedoke odabereš starješine, oni u tom slučaju ne predstavljaju skupštinu, budući da ih starješinstvo nije zadužilo za rješavanje tog problema.

¹⁹ Ako se problem unatoč višestrukim pokušajima nije riješio – nakon što si s bratom razgovarao najprije nasamo, a potom i pred još jednom ili dvije osobe – i smatraš da ne možeš naprosto prijeći preko toga, tada problem trebaš prijaviti skupštinskim nadglednicima. Imaj na umu da je njihov cilj sačuvati mir i čistoću skupštine. Nakon što starješine zamoliš za pomoć, prepusti stvari u njihove ruke i imaj povjerenja u Jehovu. Nikad nemoj dopustiti da ti tuđe ponašanje bude kamen spoticanja ili da zbog njega izgubiš radost u služenju Jehovi! (Psal. 119:165).

²⁰ Skupštinski pastiri temeljito će istražiti slučaj. Ako utvrde da je uistinu počinjen ozbiljan prijestup, da se osoba ne kaje i ne želi poduzeti odgovarajuće korake kako bi u razumnoj mjeri nadoknadila štetu, odbor sastavljen od više starješina možda će prijestupnika morati isključiti iz skupštine. Na taj način nadglednici štite stado i čuvaju čistoću skupštine (Mat. 18:17).

KAD NETKO POČINI TEŽAK GRIJEH

²¹ U slučaju teških grijeha, kao što su spolni nemoral, preljub, homoseksualnost, hula, otpadništvo i idolopoklonstvo, nije dovoljan samo oprost povrijeđene osobe (1. Kor. 6:9, 10; Gal. 5:19–21). Budući da u pitanje može doći duhovna i moralna čistoća skupštine, takve ozbiljne grijehe treba prijaviti starješinama, koji će potom poduzeti daljnje korake (1. Kor. 5:6; Jak. 5:14, 15). Ponekad se sam prijestupnik obrati starješinama i prizna svoj grijeh, a ponekad ih netko od braće obavijesti o neispravnom postupku koji je netko učinio (Lev. 5:1; Jak. 5:16). Kako god starješine saznali za težak grijeh nekog krštenog Jehovinog svjedoka, najprije će dvojica starješina istražiti slučaj. Ako utvrde da ono što im je rečeno ima temelja i da postoje dokazi da je uistinu počinjen težak grijeh, starješinstvo će imenovati pravni odbor sastavljen od najmanje trojice starješina koji će rješavati slučaj.

²² Starješine budno paze na stado i nastoje ga zaštititi od svega što bi mu moglo naštetiti u duhovnom pogledu. Isto tako, trude se vješto koristiti Božju Riječ kako bi ukorili svakoga tko griješi i pomogli mu da duhovno ozdravi (Juda 21–23). To je u skladu s uputama koje nalazimo u Bibliji. “Zapovijedam ti pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi živima i mrtvima”, napisao je Pavao Timoteju, a zatim je dodao: “Ukoravaj, strogo upozoravaj, opominji, a pritom budi vrlo strpljiv i vješt u poučavanju” (2. Tim. 4:1, 2). To može zahtijevati mnogo vremena i truda, ali dio je odgovornosti koju nose duhovni pastiri. Skupština cijeni njihov trud i smatra ih “dostojnima dvostruke časti” (1. Tim. 5:17).

²³ Kad utvrde da je počinjen grijeh, nadglednici prvenstveno nastoje pomoći prijestupniku da duhovno ozdravi. Ako se prijestupnik iskreno kaje i prihvaća pomoć starješina, tada će ga ukoriti bilo nasamo bilo u prisustvu osoba koje su svjedočile tijekom saslušanja pred pravnim odborom. To će prijestupniku služiti kao stegovna mjera, a ostalima koji su u to uključeni to će biti upozorenje da i sami ne učine nešto neispravno (2. Sam. 12:13; 1. Tim. 5:20). Uz ukor se uvijek određuju i neka ograničenja. To prijestupnicima pomaže da isprave svoj način postupanja (Hebr. 12:13). Nakon nekog vremena, kad postane očito da se prijestupnik oporavio u duhovnom pogledu, ograničenja će biti ukinuta.

OBAVIJEST O UKORU

²⁴ Ako pravni odbor utvrdi da se prijestupnik kaje, ali uvidi i da će za njegov prijestup saznati drugi u skupštini ili njegovoj sredini, ili pak smatra da skupština treba biti na oprezu u ophođenju s dotičnom osobom, na sastanku Naš život i služba iznijet će se kratka obavijest. Ona glasi: “Brat (sestra) [ime i prezime] je ukoren(a).”

AKO PRIJESTUPNIKA TREBA ISKLJUČITI

²⁵ U nekim slučajevima prijestupnik ne reagira povoljno na pomoć koja mu se pruža, već i dalje uporno čini grijeh. Tijekom pravnog postupka možda nisu u dovoljnoj mjeri vidljiva “djela koja su dokaz pokajanja” (Djela 26:20). Što tada? U takvim slučajevima prijestupnika treba isključiti iz skupštine i tako mu uskratiti druženje s Jehovinim čistim narodom. Time se iz skupštine uklanja loš utjecaj prijestupnika i štiti se njena moralna i duhovna čistoća te dobro ime (Pnz. 21:20, 21; 22:23, 24). Kad je apostol Pavao čuo za sramotno ponašanje jednog kršćanina iz korintske skupštine, upozorio je starješine da tog čovjeka predaju Sotoni “kako bi duh skupštine bio spašen” (1. Kor. 5:5, 11–13). Osim toga, Pavao je spomenuo neke koji su u 1. stoljeću bili isključeni jer su se pobunili protiv istine (1. Tim. 1:20).

²⁶ Kad pravni odbor odluči isključiti nepokajničkog prijestupnika, treba mu priopćiti tu odluku i jasno navesti biblijske razloge za isključenje. Pritom ga treba obavijestiti da na tu odluku može uložiti žalbu ukoliko smatra da su starješine ozbiljno pogriješili u prosudbi. Ako želi uložiti žalbu, treba je sastaviti u pismenom obliku, jasno navesti svoje argumente i podnijeti je u roku od sedam dana od priopćenja odluke. Ako prijestupnik uloži žalbu, starješinstvo treba stupiti u kontakt s pokrajinskim nadglednikom, koji će izabrati starješine za prizivni odbor kako bi se slučaj ponovno ispitao. Oni će dati sve od sebe da bi ponovno saslušanje uslijedilo u roku od tjedan dana nakon primitka žalbe. Ako prijestupnik uloži žalbu, odgodit će se čitanje obavijesti o isključenju. Optuženoj osobi u međuvremenu neće biti dopušteno da na sastancima komentira, moli se niti da izvršava neke dodatne teokratske službe.

²⁷ Mogućnost žalbe pruža se iz obzirnosti prema optuženom i služi mu kao dodatna prilika da iznese svoje viđenje situacije. Stoga ako namjerno ne dođe na ponovno saslušanje, obavijest o isključenju čitat će se nakon što se poduzme ono što je u razumnoj mjeri moguće kako bi se s njim stupilo u kontakt.

²⁸ Ako prijestupnik ne želi uložiti žalbu, pravni odbor objasnit će mu važnost pokajanja te mu navesti korake koje može poduzeti da bi s vremenom bio ponovno primljen u skupštinu. Starješine mu to trebaju reći obzirno, s ciljem da mu pomognu i u nadi da će promijeniti svoj način ponašanja te s vremenom ispuniti preduvjete da se vrati u Jehovinu organizaciju (2. Kor. 2:6, 7).

OBAVIJEST O ISKLJUČENJU

²⁹ Kad se utvrdi da nepokajničkog prijestupnika treba isključiti iz skupštine, pročitat će se kratka obavijest koja glasi: “[Ime i prezime] više nije Jehovin svjedok.” Time će se vjernu braću u skupštini upozoriti da se više ne druže s tom osobom (1. Kor. 5:11).

NAPUŠTANJE ZAJEDNICE

³⁰ Izraz “napuštanje Zajednice” odnosi se na čin krštenog Jehovinog svjedoka koji svojevoljno odbacuje svoju pripadnost Božjem narodu tako što izjavljuje da više ne želi biti Jehovin svjedok. Netko se može odreći pripadnosti kršćanskoj skupštini i svojim postupcima, naprimjer tako postane dio neke svjetovne organizacije čiji se ciljevi kose s biblijskim učenjima i koja zbog toga zaslužuje Jehovinu osudu (Iza. 2:4; Otkr. 19:17–21).

³¹ Apostol Ivan je o onima koji su se u njegovo doba odrekli kršćanske vjere napisao: “Oni su bili među nama, ali napustili su nas zato što nisu bili naši. Jer da su bili naši, ostali bi s nama” (1. Ivan. 2:19).

³² Osoba koja je napustila Zajednicu pred Jehovom je u znatno drugačijem položaju nego neaktivni kršćanin, netko tko je prestao ići u službu propovijedanja. Takav pojedinac možda je postao neaktivan zato što je zanemario redovito proučavanje Božje Riječi ili je zbog osobnih problema ili protivljenja oslabila njegova revnost u služenju Jehovi. Starješine i drugi u skupštini neaktivnom kršćaninu i dalje trebaju pomagati u duhovnom pogledu (Rim. 15:1; 1. Sol. 5:14; Hebr. 12:12).

³³ Kada kršćanin odluči napustiti Zajednicu, skupštini treba pročitati kratku obavijest koja glasi: “[Ime i prezime] više nije Jehovin svjedok.” S takvom se osobom ophodimo jednako kao s onim tko je isključen.

PONOVNO PRIMANJE

³⁴ Isključena osoba odnosno osoba koja je napustila Zajednicu može biti ponovno primljena u skupštinu kad jasno pokaže da se kaje i tijekom razumnog vremenskog razdoblja dokaže da više ne čini grijeh. Treba biti očito da želi obnoviti svoj odnos s Jehovom. Starješine trebaju biti oprezni i pustiti da prođe dovoljno vremena – više mjeseci, godina dana, pa i dulje, ovisno o okolnostima – kako bi osoba dokazala da se iskreno kaje. Kad starješinstvo primi pisanu molbu za ponovno primanje, odbor za ponovno primanje porazgovarat će s osobom koja ju je predala. Odbor će procijeniti čini li osoba “djela koja su dokaz pokajanja” te odlučiti je li tada vrijeme da se ponovno primi u skupštinu ili treba još pričekati (Djela 26:20).

³⁵ Ako je osoba koja je zatražila ponovno primanje bila isključena u nekoj drugoj skupštini, odbor za ponovno primanje one skupštine čije sastanke ona sada posjećuje sastat će se s njom i razmotriti njenu molbu. Ako članovi tog odbora smatraju da osoba može biti ponovno primljena, svoj prijedlog trebaju poslati starješinstvu skupštine koja je prvobitno razmatrala taj slučaj. Oba odbora trebaju dobro surađivati kako bi se odvagnule sve činjenice i donijela ispravna odluka. Međutim, odluku o ponovnom primanju donosi odbor za ponovno primanje one skupštine koja je prvobitno razmatrala taj slučaj.

OBAVIJEST O PONOVNOM PRIMANJU

³⁶ Kad odbor za ponovno primanje utvrdi da se isključena osoba ili osoba koja je napustila Zajednicu uistinu kaje i da može biti ponovno primljena, obavijest o tome treba pročitati u skupštini koja je prvobitno razmatrala taj slučaj. Ako je osoba trenutno u drugoj skupštini, i ondje treba pročitati obavijest. Ona glasi: “[Ime i prezime] je ponovno primljen(a) u Zajednicu Jehovinih svjedoka.”

PRIJESTUPI KRŠTENIH MALOLJETNIKA

³⁷ Ozbiljan prijestup maloljetnog krštenog djeteta treba prijaviti starješinama. Kad starješine razmatraju slučaj maloljetnika koji je počinio težak grijeh, najbolje je da budu prisutni i njegovi kršteni roditelji. Oni bi trebali surađivati s pravnim odborom i ne bi smjeli pokušavati zaštititi dijete od nužnih disciplinskih mjera. Kao i u slučaju odraslih, pravni će odbor nastojati pomoći prijestupniku da ispravi svoj način ponašanja i da obnovi svoj odnos s Jehovom. Međutim, ako se mlada osoba ne kaje, bit će isključena.

KAD NEKRŠTENI OBJAVITELJ UČINI GRIJEH

³⁸ Što treba učiniti kad nekršteni objavitelj počini težak grijeh? Budući da nije kršteni Jehovin svjedok, ne može biti isključen. Takva osoba možda ne razumije u potpunosti biblijska načela, pa bi joj obzirni savjeti mogli pomoći da ispravi svoj način postupanja (Hebr. 12:13).

³⁹ Međutim, ako se nekršteni objavitelj ne kaje ni nakon razgovora s dvojicom starješina koji su mu pokušali pomoći, o tome treba obavijestiti skupštinu. Pročitat će se kratka obavijest koja glasi: “[Ime i prezime] više ne služi kao nekršteni objavitelj.” Nakon toga skupština će na prijestupnika gledati kao i na bilo koju drugu osobu iz svijeta. Premda nije isključen, kršćani trebaju biti oprezni kad je riječ o druženju s njim (1. Kor. 15:33). Takva osoba više neće moći davati izvještaj o službi propovijedanja.

⁴⁰ Osoba koja je nekad bila nekršteni objavitelj možda će nakon nekog vremena izraziti želju da ponovno sa skupštinom propovijeda dobru vijest. U tom će slučaju dvojica starješina razgovarati s njom kako bi utvrdili njezin duhovni napredak. Ako udovoljava preduvjetima za nekrštenog objavitelja, skupštini treba iznijeti kratku obavijest: “[Ime i prezime] ponovno služi kao nekršteni objavitelj.”

JEHOVA BLAGOSLIVLJA SVOJ MIROLJUBIV I ČIST NAROD

⁴¹ Svi objavitelji u današnjoj Božjoj skupštini imaju priliku uživati u bogatom duhovnom raju, koji je Jehova podario svom narodu. Naši duhovni pašnjaci doista su bujni, a imamo i nepresušne izvore osvježavajuće vode istine. Osjećamo da se Jehova brine za nas i štiti nas putem svoje teokratske organizacije, kojoj je na čelu Isus Krist (Psal. 23; Iza. 32:1, 2). U ovim teškim posljednjim danima duhovni raj pruža nam divan osjećaj sigurnosti.

⁴² Ako se trudimo sačuvati mir i čistoću skupštine, doprinijet ćemo tome da svjetlo istine o Kraljevstvu i dalje snažno svijetli (Mat. 5:16; Jak. 3:18). Uz Jehovin blagoslov još će mnogi upoznati našeg Boga i zajedno s nama vršiti njegovu volju, a mi ćemo se tome jako radovati.