Ujedinjeno bratstvo

IZRAELCI su otprilike 1500 godina bili narod koji je nosio Jehovino ime. A onda je Jehova obratio pažnju ljudima iz drugih naroda “da bi između njih skupio narod koji će nositi njegovo ime” (Djela 15:14). Taj je narod trebao svjedočiti za Jehovu i biti ujedinjen u svom načinu razmišljanja i postupanja bez obzira na to gdje njegovi pripadnici živjeli. Takav jedinstveni narod koji nosi Božje ime postoji zahvaljujući tome što su Isusovi sljedbenici izvršavali zadatak koji im je dao njihov Učitelj. Rekao im je: “Idite i činite učenike od ljudi iz svih naroda. Krstite ih u ime Oca i Sina i svetog duha i učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio” (Mat. 28:19, 20).

² Kad si se predao Jehovi i krstio se, postao si učenik Isusa Krista. Dio si ujedinjenog međunarodnog kršćanskog bratstva, čiji pripadnici ne dopuštaju da rasne, nacionalne ili ekonomske razlike uzrokuju podjele među njima (Psal. 133:1). Ti voliš i poštuješ svoju braću u skupštini. Neki od njih možda su druge rase ili nacionalnosti ili pak imaju drugačiji stupanj obrazovanja i možda ti je zbog tih razlika prije bilo nezamislivo da se družiš s njima. No sada prema njima osjećaš bratsku ljubav, koja vaš odnos čini mnogo čvršćim od bilo kojeg drugog odnosa, kao što je pripadnost istoj religiji, društvenom statusu ili obitelji (Mar. 10:29, 30; Kol. 3:14; 1. Petr. 1:22).

PROMIJENIMO SVOJ NAČIN RAZMIŠLJANJA

³ Ako je nekome teško nadvladati rasne, političke, društvene ili druge ukorijenjene predrasude, dobro je da razmisli o kršćanima židovskog porijekla koji su živjeli u 1. stoljeću. Oni su morali odbaciti vjerske predrasude koje su Židovi gajili prema svim drugim narodima. Tako je bilo i s apostolom Petrom. Kad je trebao otići u kuću rimskog stotnika Kornelija, Jehova ga je obzirno pripremio za taj zadatak (Djela 10. pogl.).

⁴ Petru je u viziji bilo rečeno da zakolje i pojede neke životinje koje su Židovi smatrali nečistima. Petar isprva nije želio poslušati, no glas s neba rekao mu je: “Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio” (Djela 10:15). Petru je trebala Jehovina pomoć da promijeni svoj stav i izvrši zadatak koji ga je čekao – da ode u kuću čovjeka koji nije bio Židov. On je poslušao Jehovu te je ljudima okupljenim u Kornelijevom domu kazao: “Vi znate da Židovu Zakon zabranjuje družiti se s čovjekom iz drugog naroda ili ulaziti u njegovu kuću, ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne smijem zvati okaljanim ili nečistim. Zato sam bez pogovora došao kad ste poslali po mene” (Djela 10:28, 29). Nakon toga Petar je vidio očit dokaz da je Jehova prihvatio Kornelija i njegov dom.

⁵ Savao iz Tarza, visokoobrazovani farizej, morao se poniziti i družiti s ljudima koje je ranije izbjegavao. Čak je morao slušati njihove upute (Djela 4:13; Gal. 1:13–20; Filip. 3:4–11). Možemo zamisliti kako su velike promjene u načinu razmišljanja trebali napraviti Sergije Pavao, Dionizije, Damara, Filemon, Onezim i drugi koji su prihvatili dobru vijest i postali učenici Isusa Krista (Djela 13:6–12; 17:22, 33, 34; Filem. 8–20).

SAČUVAJMO NAŠE MEĐUNARODNO JEDINSTVO

⁶ Ljubav braće i sestara koju si zapazio u skupštini nesumnjivo ti je pomogla da zavoliš Jehovu i njegovu organizaciju. Upravo se po toj ljubavi prepoznaju pravi učenici Isusa Krista. On sam je rekao: “Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav” (Ivan 13:34, 35). No sigurno si počeo još više cijeniti Jehovu i njegovu organizaciju kad si shvatio da takva ljubav ne vlada samo među braćom i sestrama u tvojoj skupštini, nego da ona prožima cijelo naše međunarodno bratstvo. I sam vidiš da se ispunjava biblijsko proročanstvo da će se ljudi u posljednjim danima sakupljati kako bi slavili Jehovu u miru i jedinstvu (Mih. 4:1–5).

⁷ Budući da ljude u današnje vrijeme toliko toga razdvaja, tko bi uopće pomislio da je moguće ujediniti ljude “iz svakog naroda, plemena, puka i jezika”? (Otkr. 7:9). Razmisli o jazu koji postoji između tehnološki visokorazvijenog društva i ljudi koji još uvijek žive po drevnim plemenskim običajima. Sjeti se kolika vjerska netrpeljivost vlada čak i među ljudima iste rase i nacionalnosti. Kako nacionalizam danas sve više uzima maha, ljudi su podijeljeni kao nikad dosad. A ako razmisliš o ekonomskim razlikama te o bezbroj drugih faktora koji razdvajaju ljude, složit ćeš se da samo Svemogući Bog može postići da među ljudima iz svih naroda svijeta, koji govore najrazličitijim jezicima i potječu iz svih društvenih slojeva, vlada ljubav, mir i sloga. To je doista pravo čudo! (Zah. 4:6).

⁸ No takvo jedinstvo doista postoji. Ti si postao dio te međunarodne ujedinjene obitelji kad si se krstio kao Jehovin svjedok. Dok uživaš u blagoslovima koje donosi naše jedinstvo, istovremeno imaš odgovornost učiniti svoj dio kako bi se ono očuvalo. To ćeš moći budeš li postupao u skladu s riječima apostola Pavla zapisanima u Galaćanima 6:10: “Dok za to imamo priliku, činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri.” Osim toga, pomaže nam i sljedeći savjet: “Ništa ne činite iz sebičnosti niti iz taštine, nego budite ponizni i smatrajte druge većima od sebe. Nemojte misliti samo na vlastitu korist nego i na korist drugih.” (Filip. 2:3, 4). Ne bismo se smjeli usredotočiti na slabosti i mane svojih suvjernika, već se moramo truditi gledati na njih onako kako Jehova gleda. Dok god budemo tako postupali, osjećat ćemo mir i biti u dobrim odnosima s njima (Efež. 4:23, 24).

POKAZUJMO BRIGU JEDNI ZA DRUGE

⁹ Kao što je to apostol Pavao predočio jednom usporedbom, skupština nije razjedinjena, već se svi u njoj brinu jedni za druge (1. Kor. 12:14–26). Iako nas možda od nekih pripadnika našeg međunarodnog bratstva dijele velike udaljenosti, stalo nam je do njihove dobrobiti. Jako nas žalosti kad naša braća doživljavaju progonstvo. Ako neki žive u siromaštvu ili na području koje je pogođeno nekom katastrofom, poharano ratom ili građanskim sukobima, mi ostali žarko želimo naći načina da im pružimo i duhovnu i materijalnu pomoć (2. Kor. 1:8–11).

¹⁰ Svi se mi svaki dan trebamo moliti za svoju braću. Neki se moraju odupirati iskušenju da učine nešto neispravno. Druge možda snalaze nevolje koje su svima poznate. A treći pak na poslu ili u razdijeljenom domu doživljavaju protivljenje za koje možda gotovo nitko ne zna (Mat. 10:35, 36; 1. Sol. 2:14). Ono što se događa našim suvjernicima tiče se i nas jer smo svi mi dio međunarodnog bratstva (1. Petr. 5:9). Isto tako, neka braća naporno rade u službi Jehovi i predvode u propovijedanju i nadgledanju skupština. Neki nadgledaju naše djelo po čitavom svijetu, što je velika odgovornost. Trebamo se moliti za sve njih. Time pokazujemo da volimo svoje suvjernike i da nam je iskreno stalo do njih, čak i ako im ne možemo ni na koji drugi način osobno pomoći (Efež. 1:16; 1. Sol. 1:2, 3; 5:25).

¹¹ Budući da tijekom ovih posljednjih dana u svijetu dolazi do raznih nevolja, Jehovini sluge moraju biti spremni jedni drugima priskočiti u pomoć. Ponekad uslijed prirodnih katastrofa, kao što su potresi i poplave, moraju organizirati opsežne akcije pomaganja nastradalima i pružanja humanitarne pomoći. Kršćani koji su živjeli u 1. stoljeću dobar su nam primjer u tome. Imajući na umu Isusov savjet, učenici iz Antiohije spremno su poslali materijalnu pomoć braći u Judeji (Djela 11:27–30; 20:35). Apostol Pavao kasnije je potaknuo Korinćane da i oni podupiru takve dobro organizirane akcije (2. Kor. 9:1–15). U današnje vrijeme Jehovina organizacija, a i pojedinci, brzo reagiraju kad treba pomoći braći koja dospiju u tešku situaciju i koja trebaju materijalnu pomoć.

ODIJELJENI ZA VRŠENJE JEHOVINE VOLJE

¹² Naše ujedinjeno međunarodno bratstvo organizirano je za vršenje Jehovine volje. Jehova želi da se danas dobra vijest o Kraljevstvu propovijeda po cijelom svijetu kako bi je čuli svi narodi (Mat. 24:14). Dok vršimo to djelo, on želi da naše ponašanje uvijek bude u skladu s njegovim visokim moralnim mjerilima (1. Petr. 1:14–16). Svi trebamo biti “podložni jedni drugima” i pridonositi širenju dobre vijesti (Efež. 5:21). Više nego ikad prije trebamo svoje interese ostaviti po strani, a Božje kraljevstvo treba nam biti najvažnije u životu (Mat. 6:33). Budemo li to imali na umu i ujedinjeno surađivali u propovijedanju dobre vijesti, već ćemo sada biti radosni i zadovoljni, a u budućnosti ćemo dobiti vječni život.

¹³ Mi, Jehovini svjedoci, uistinu smo posebni – odijeljeni smo od svijeta kao čist narod koji revno služi Bogu (Titu 2:14). Služenje Jehovi čini nas različitima od drugih. Ne samo da složno surađujemo sa svojom braćom diljem svijeta već i govorimo isti jezik istine te živimo u skladu s istinom koju propovijedamo. To je Jehova prorekao preko svog proroka Sefanije: “Tada ću narodima promijeniti jezik u čist jezik da bi svi prizivali Jehovino ime i složno mu služili” (Sef. 3:9).

¹⁴ Jehova je Sefaniju nadahnuo i da opiše kakvo će biti to međunarodno bratstvo koje danas postoji: “Preostali od Izraela neće činiti nepravdu. Neće govoriti laži niti će svojim jezikom varati druge. Jest će i počivati i nitko ih neće plašiti” (Sef. 3:13). Mi složno surađujemo jer razumijemo istinu iz Jehovine Riječi, promijenili smo svoj način razmišljanja i uskladili smo svoj život s njegovim načelima. Postigli smo ono što s ljudske točke gledišta izgleda nemoguće. Da, mi smo doista jedinstven narod, Božji narod, koji ga slavi diljem cijele Zemlje! (Mih. 2:12).