Hrabri svećenik Jojada

Zla kraljica Izebela imala je kćer Ataliju, koja je bila zla poput nje. Atalijin muž bio je kralj Jude. Kad je on umro, njihov sin postao je novi kralj. No nakon što je taj sin umro, Atalija je samu sebe proglasila kraljicom Jude. Zatim je krenula ubijati sve koji su mogli postati vladari umjesto nje – pa čak i svoje unuke. Zato su se svi bojali Atalije.

Veliki svećenik Jojada i njegova žena Jošeba znali su da je to što Atalija radi strašno veliko zlo. Oni su uzeli i sakrili Atalijinog unuka Joaša, koji je tada bio malo dijete. Učinili su to iako su znali da zbog toga i sami mogu stradati. Joaša su sakrili u hramu i brinuli se o njemu.

Kad je Joaš imao sedam godina, Jojada je okupio sve vojne zapovjednike i levite te im je naredio: “Čuvajte vrata hrama i nikoga ne puštajte unutra!” Zatim je stavio Joašu krunu na glavu i tako ga postavio za judejskog kralja. Narod je tada počeo vikati: “Živio kralj!”

Kraljica Atalija čula je povike i klicanje mnoštva, pa je odmah pojurila u hram. Kad je ugledala novog kralja, povikala je: “Urota! Urota!” Ali zapovjednici su uhvatili tu zlu kraljicu, odveli je van i pogubili. Nažalost, Atalija je dugo vremena jako loše utjecala na narod. Kako se nakon svega moglo pomoći ljudima da se vrate pravom Bogu?

Jojada je potaknuo Judejce da sklope savez s Bogom. Narod je tada obećao da će služiti samo Jehovi. Jojada im je naredio da poruše Baalov hram i razbiju idole. Postavio je svećenike i levite da rade u hramu kako bi na tom svetom mjestu narod opet mogao slaviti Boga. Na ulaz je postavio vratare koji su trebali paziti da nitko tko je nečist ne uđe u hram. Zatim su Jojada i zapovjednici odveli Joaša u palaču i postavili ga za kralja. Judejski narod jako se veselio zbog toga. Napokon su mogli u miru služiti Jehovi – više nije bilo ni zle kraljice Atalije ni Baalovih idola! Primjećuješ li kako je hrabrost jednog čovjeka, Jojade, koristila mnogim ljudima?