Pitanja čitalaca

● Kako je Bog stvorio dinosaurusa i kada su izumrli?

BIBLIJA ne daje određeni odgovor na to pitanje. Prema izvještaju stvaranja životinje su bile stvorene u petom i šestom razdoblju stvaranja ili “danu” stvaranja. Ako hebrejski izraz preveden sa “velike morske nemani” (hebrejski: tan·ni·nimʹ) uključuje dinosauruse, koji su često živjeli u močvarnim, vodom bogatim područjima, tada bi to značilo, da su dinosaurusi bili stvoreni petog “dana” (1. Mojs. 1:21). Ne znamo jesu li još postojali do stvaranja čovjeka (krajem šestog “dana”). Vjerojatno su nestali najkasnije za vrijeme potopa u danima Noa. Dinosaurusi su bili reptili, i neke vrste dinosaurusa imaju u svojoj građi, kao i u drugom pogledu veliku sličnost sa gušterima. (U stvarnosti je sauros grčka riječ za “guštera”; saura u 3. Mojs. 11:29). Nisu sve vrste dinosaurusa bile jednako velikog rasta. Čak ako su živjeli do potopa, nije bilo potrebno uzeti u arku baš par ogromnih dinosaurusa. Bilo bi dovoljno uzeti sa sobom druge, manje članove dotične obitelji ili “vrste” kojoj su pripadali, kako bi se izvršilo Božje naređenje (1. Mojs. 6:19, 20; 7:14).

Neki prijevodi Biblije koriste ponekad riječ “zmaj”, za prijevod hebrejske riječi tan·ni·nimʹ (Septuaginta, Novi svijet) (Ps. 74:13; Iza. 27:1, Luther, revidirano izdanje 1964.) Izraz “zmaj” (grčki drakon) nalazimo u Kršćanskim grčkim spisima. Neki smatraju mogućim da taj izraz nema čisto mitološki izvor, nego da se je prvobitno odnosio na ogromna stvorenja, kao što su dinosaurusi, te da je tek dugo nakon izumiranja tih ogromnih stvorenja bio mitski obojen. Interesantno je kako su mnoge mitske predodžbe “zmaja” vrlo slične nekim tipičnim predstavnicima obitelji ogromnih reptila, kojima pripadaju dinosaurusi.

● Je li ispravno da kršćanin moli svoje ili djeda i baku za blagoslov, kako je to uobičajeno u nekim dijelovima Latinske Amerike?

BIBLIJA pokazuje da su u staro vrijeme sluge Božji blagoslivljali druge. Jakov je blagoslovio faraona, što znači da je želio da mu bude dobro (1. Mojs. 47:7). Rebeku je blagoslovila njena obitelj, kada je pošla iz Mezopotamije da bi se udala za Izaka (1. Mojs. 24:60). Također su kako Izak, tako i Jakov izrekli naročiti blagoslov za svoje potomke (Jevr. 11:20, 21). Prema Pričama Salamunovim 30:11, roditelji zaslužuju da ih njihova djeca blagoslove.

Sa biblijskog stanovišta nema se tome što za prigovoriti ako roditelji ili djed i baka blagoslove svoju djecu ili unuke. Čak u zemljama gdje nije uobičajeno moliti za blagoslov, uobičajeno je izgovarati blagoslov. Među Jehovinim slugama na cijeloj Zemlji ne događa se rijetko, da netko želi svom sukršćaninu Božji blagoslov za neki naročiti zadatak, ili da bi svom Stvoritelju na nekom drugom mjestu mogao vjerno služiti.

Vrijedno je zapaziti da je pozdrav na rastanku u mnogim jezicima u stvarnosti blagoslov. Na primjer engleski “good bye” znači “Neka je Bog s tobom” (zbogom).

Ako u području u kojem netko živi nije uobičajeno “moliti za blagoslov” ili blagosloviti nekog drugog, kako je to slučaj u nekim Latinsko-američkim državama, tada nije potrebno tamo uvađati taj običaj. No, čak u područjima gdje je taj običaj u općenitom razumljiv, mora kršćanin uzeti u obzir neke faktore, koji se tiču običaja blagoslivljanja drugih. Potrebno je pitati se: “Imam li ispravno gledište o takvom blagoslovu? Je li to samo uobičajena izreka, tako da pozivanje na Boga nije ispravno i čisto i ne dolazi od srca? (Usporedi Matej 15:4-7). Jesam li sklon shvaćanju da nešto neće uspjeti, ako se ne držim običaja?” Potrebno je brižljivo paziti na to da se ne bude praznovjeran, te da se blagoslov ne počne smatrati oblikom čaranja. Ako roditelji, ili djed i baka nisu Jehovini sluge, tada dolaze na kocku i religiozna shvaćanja dotičnoga. Može li netko tko nema cijenjenje za pravo obožavanje, na ispravan način moliti za neko dijete za Božji blagoslov, ako pravog Boga uopće ne poznaje?

Iako se sa biblijskog stanovišta nema što prigovoriti ako kršćanin moli za blagoslov svoje roditelje ili djeda i baku, mora se on ipak dati voditi od svoje biblijski školovane savjesti, dok odlučuje, što će u nekom određenom slučaju učiniti. On sigurno želi izbjeći učiniti nešto čime bi dao povoda za spoticanje, ili čime bi krivo predstavio pravog Boga (Filipljanima 1:10).