Pitanja čitalaca (2)
Pavao je rekao da skupštinski nadglednik mora biti “jedne žene muž”. Zašto je to Pavao ubrojio u kvalifikacije za nadglednike, kad nijedan kršćanin nije mogao biti bigamista ili poligamista?
U 1. Timoteju 3:2 je apostol Pavao pisao: “Ali episkop (nadglednik) treba da je besprijekoran, jedne žene muž, trezven, umjeren (u navikama)” (BA). Izraz “jedne žene muž” značio bi, da muškarac nema nikakve sumnjive seksualne veze, da je primjeran u pogledu kršćanskog mjerila o braku.
Isus je uputio svoje učenike da bi se trebali pridržavati Božjeg prvobitnog bračnog uređenja — jedan muškarac za jedinu ženu (Mat. 19:5, 6). Dakle, nitko se nije mogao krstiti kao kršćanin prije nego što ne bi prestao s poligamijom. Pa ipak je bilo na mjestu, što je Pavao naglasio tu stvar starješinama, jer je poligamija bila dozvoljena među Židovima i možda prevladavala u zemljama, gdje se kršćanstvo trebalo proširiti. Neka nova osoba, koja bi se pridružila skupštini, trebala je vidjeti primjer starješina da je monogamija, a ne poligamija, bila prihvatljivo uređenje za kršćane.
Ali, izraz “jedne žene muž” mogao je uključivati još više. U to vrijeme se vladajuća moralna labavost odražavala u lakim i čestim razvodima i ponovnim ženidbama.
“U pokvarenoj spretnosti razvoda, dozvoljenoj i od grčkog i od rimskog zakona, bilo je veoma uobičajeno za muškarca i ženu da se rastanu i ponovno žene ili udaju, za života svojih supružnika. Tako je muškarac mogao imati tri ili četiri žene; ili žene koje su jedna za drugom bile njegove žene” (The Life and Epistles of St. Paul, od Conybearea i Howsona). Za kršćanina je moralo biti drugačije. Samo ako je njegov supružnik počinio “preljubu” (veliki seksualni nemoral) bio bi slobodan razvesti se i stupiti ponovno u brak (Mat. 5:32; 19:9). Zahtjev da starješina bude “jedne žene muž” značilo bi da je trebao dati primjer u tome, jer nije muškarac koji se razvodi od žene bez biblijskih razloga i zatim ponovno stupa u brak.
Neki znanstvenici su razumjeli da 1. Timotejeva 3:2 znači da starješina se nikako nije mogao oženiti po drugi put. Međutim, ono što je Isus rekao ranije kao i ono što je Pavao pisao na drugim mjestima ukazuje da nije bilo neispravno ponovno se oženiti i zato muškarac ne bi postao kriv ili prestao biti podesan za službu starješine u skupštini. Prisjeti se da je Pavao pisao da bi za udovice (logično i za udovce) bilo bolje da se ponovno udaju nego da se raspaljuju u strasti ili da postanu besposličarke (1. Kor. 7:8, 9, 36-39; 1. Tim. 5:13, 14).
Da starješina treba biti “jedne žene muž” ukazuje na njegovu nedužnost što se tiče bigamije ili bluda. On je trebao biti moralno besprijekoran u bračnom životu. Zato je u The New English Bible preveden taj stavak na ovaj način, da nadglednik “mora biti bez mane, vjeran svojoj ženi”.
Prema tome, Pavao je rekavši da nadglednik mora biti “jedne žene muž”, u nekoliko riječi i iz različitih uglova naglasio da oženjeni starješina mora pružiti visoko moralni primjer. Svatko bi se trebao ugledati na njega i osjećati da je bio živi primjer uzvišenog gledišta na brak, koji se nalazi u pravom kršćanstvu.