Ponizno, kao anđeli, poštovati Jehovinu pripremu
ASIRSKA vojska više od 185 000 ljudi smjestila se u nizini Lebni s druge strane judejske visoravni, udaljenoj 40 km. Ta vojska je opustošila mnogo gradova i ostavila za sobom mnoštvo osakaćenih leševa, a njeni konačni cilj je bio Jeruzalem.
Judejski kralj Ezekija je znao, da ih neće osloboditi nikakva ljudska sredstva. Asirski govornik je pozivao na predaju i zatim se vratio u asirski logor u Libnu. Ali Ezekija je usrdno molio: “Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini” (2. Car. 19:19, ST) Odgovor je brzo došao, čak iste noći dok se Ezekija molio.
Uskoro je stigao izvještaj do Ezekije, da je u asirskom logoru u Libili tijekom minule noći Jehovin anđeo pobio 185 000 ratnika (2. Car. 19:35). Zbog toga se kralj Senaherib odmah vratio u Asiriju. Kakvom li se strašnom očitovanju sile on osvjedočio!
Ponizne sluge
Junaci u ratu su se hvalisali sa mnogo manjim junačkim djelima, ali kakovo je stanovište anđela? Ti duhovni “sinovi Božji” su izraziti primjeri poniznosti (2. Petr. 2:11; Job 38:7). Uzmimo za primjer slučaj anđeoskog vjesnika, koji se apostolu Ivanu pojavio u viziji. Kad mu se Ivan htio pokloniti, anđeo ga je upozorio: “Pazi! Ne! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća, koja čuvaju Isusovo svjedočanstvo” (Otkr. 19:10; 22:8, 9, ST). Dakle, anđeo je ponizno priznao, da je samo sluga Svevišnjega. Iako je imao veliku prednost — smio je posredovati Božje otkrivenje, shvatio je da bi pogriješio ako bi prihvatio bilo kakovo obožavanje, jer je kao Božji sluga izvršavao svoju dužnost.
Isus Krist je istakao, da se anđeli jako raduju, kad se neki grešnik pokaje (Luka 15:7, 10). To je zaista vrijedno pažnje, jer bi takova osoba mogla ući u redove vladara nebeskog kraljevstva. Umjesto da su ljubomorni, što Bog ukazuje takovu nezasluženu milost bivšim grešnicima, anđeli cijene Božju pravednost, jer upotrebljava ljude, koji su iskušani na Zemlji i osposobljeni za službu suosjećajnih kraljeva i svećenika. (Usporedi sa Jevrejima 4:15, 5:8, 9.) Anđeli služe ponizno budućim kraljevskim nasljednicima, jer cijene prednost, što im se dopustilo služiti Jehovi u svakoj službi (Jevr. 1:14). Ustvari, oni čak upućuju objavitelje kako pronaći one, koji traže Boga. (Usporedi sa Djelima apostolskim 8:36-38.)
Anđeli uviđaju, da u Božjoj obitelji nema mjesta samouzvisivanju, ni u nebu niti na Zemlji. Zar nas to ne pobuđuje, da se i dalje stvarno naprežemo ‘ne činiti ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatramo jedan drugoga većim od sebe’? (Fil. 2:3, ST). Prihvaćamo li ponizno Jehovinu pripremu kroz kršćansku skupštinu, gdje služe nesavršeni muževi kao nadglednici? (Jevr. 13:17). A kakav je naš stav prema braći u vjeri? Poštujemo li braću i jesmo li ljubazni prema njima, bez obzira na njihove slabosti? Kad je Jehovin anđeoski predstavnik nagovorio Abrahama, rekao je “molim te” (1. Mojs. 13:14, NS). Poštujemo li djecu, žene, našu braću u vjeri? Anđeli si nisu dozvoljavali nikakove slobode u druženju sa nesavršenim ljudima, i mi također to ne bi smjeli raditi.
Drugi primjer ponizne podložnosti je u vezi Mojsijevog pogreba. Đavo i arhanđeo Mihailo su se sukobili. Mihailo je tvrdio, da je tijelo Jehovino vlasništvo. Kako je Mihailo postupio u toj stvari? Je li dao mjesta preziru prema tom protivniku, koji je bio odgovoran za patnje čovječanstva? (1. Mojs. 3:1-5). Ne, “nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: ‘Neka bi ti Jehova zapovjedio da ušutiš!’” (Juda 9, ST) Arhanđeo je poštovao Jehovinu osudu, izbjegavajući drskost. (Usporedi Ivan 5:19, 30.)
Slijedeći Mihailov primjer, kršćanski muževi i očevi će izbjegavati postupati surovo ili oštro kod rješavanja obiteljskih neslaganja, a kršćanski starješine morali bi paziti, da svoju autoritetu ne zloupotrebljavaju, postupajući neljubazno sa onima, koji su pogriješili (1. Petr. 3:7; 5:1-3). Oni, koji donose drugima životodajne istine iz Božje Riječi, sigurno ne žele o onima, koji nisu prihvatili te istine, govoriti prezirno, nego će prepustiti sud Jehovi, jer on “vidi što je u srcu” (1. Petr. 3:8-12; 1. Sam. 16:7).
Vjerna ustrajnost
Ponizno poštovanje Jehovine pripreme, omogućilo je anđelima vjerno ustrajati u njihovim službenim zadacima. Na putu do proroka Danijela, sa naročitom porukom od Boga, anđeo je naišao na žestoko protivljenje. “Knez carstva Perzijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan”, rekao je kasnije anđeo Danijelu. Shvatio je, koliko je važno doseći sa viješću vjernog Božjeg slugu, zato se je borio dvadeset i jedan dan, sa nevidljivim demonom, koji je gospodario Perzijom, sve dok mu nije pritekao u pomoć arhanđel Mihailo (Dan. 10:12-14).
Slično tom anđelu, tako i “naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s ... duhovima pakosti ispod neba” (Efež. 6:12). Potreban je veliki napor, da bi se mogli oduprijeti demonskim silama, koje nastoje razoriti naše prijateljstvo sa Jehovom i zaustaviti objavljivanje Božjeg kraljevstva. Poštovanje i cijenjenje Jehovine vladavine pomoći će nam postići pobjedu uz pomoć svetoga duha (Otkr. 12:17).
Ponekad smo možda obeshrabreni uslijed negativnog stanovišta prijatelja ili članova obitelji. Anđeli su, također, bili izvrgnuti pritiscima nezadovoljnika. U danima Noa, prije općeg potopa neki su anđeli podlegli neispravnim željama. Napustili su “svoja prava mjesta” u nebu, materijalizirali se kao ljudi i stupili u neprirodne odnose sa ženama (Juda 6). Većina Božjih duhovnih sinova nije podlegla utjecaju nevjerstva tih buntovničkih članova Jehovine obitelji. Više od 2 000 godina kasnije, Danijel je imao viziju o nebeskim skupštinama. Koliko vjernih anđela je vidio? “Tisuća tisuća služaše mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim” (Dan. 7:10). Poput pravednih anđela, nemoj ni ti dozvoliti, da potpadneš pod utjecaj samodopadljivih i samoljubivih pojedinaca. Izvlači ohrabrenje iz takvih vjernih primjera (1. Sol. 1:7).
Cijeniti Božju ljubav
Jehova je stvorio i anđele i ljude sa sposobnošću, da razvijaju ljubav prema njemu, kao njihovom Ocu i Suverenu. Božji veliki protivnik je također bio anđeo, koji je uživao blagodati Jehovine ljubavi; pa ipak je propustio razviti cijenjenje za njih. Pomanjkanje poniznosti navelo ga je, da je poželio postati slavan i konačno se pobunio (1. Tim. 3:6).
Zar nam sve to ne bi trebalo poslužiti i kao opomena i kao ohrabrenje? Kako je sa nama, ako su čak anđeli propustili s cijenjenjem razmišljati o Jehovinoj ljubavi i tako podleći neispravnim željama? Da li ćemo uvijek tražiti razloge za zahvalnost Jehovi, za svakodnevnu milost koju nam ukazuje, kao što mu zahvaljuje ogromno mnoštvo vjernih anđela u Danijelovoj viziji? Smatrajmo dragocjenom našu mogućnost, približiti se Bogu.
“Ko će se izjednačiti s Jehovom među sinovima Božjim (anđelima, Targum)?” — pita Psalmist. “Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega” (Ps. 89:6, 7). Kako se može razviti takovo strahopoštovanje u srcima anđela i ljudi? Kroz svakodnevno razmišljanje o veličanstvenim svojstvima sveopćeg Suverena, koja se otkrivaju u njegovim djelima stvaranja i njegovoj ljubaznoj dobroti.
Današnji Jehovini svjedoci nisu beznačajna manjina u njihovom obožavanju istinitoga Boga. “Jer je više naših nego njihovijeh”, jamči nam Biblija (2. Car. 6:16). Kod naših napora, da se dopadnemo Jehovi, pridružuje nam se mnoštvo anđela, koji obožavaju istog Boga. Takova moćna stvorenja se ljubazno zanimaju za nas i uvijek su spreman pomoći nam, zauzeti čvrsti stav za Jehovu (Ps. 34:7). Neka nas zato ohrabri primjer tih Božjih sinova, koji ponizno poštuju Jehovinu pripremu. Nastavimo se podvrgavati, zajedno sa njima, volji plemenitog nebeskog Oca.