Zdravstveno stanje čovječanstva — kakvo bi moglo biti
1. Zašto postoji potreba za liječnikom svijeta i koje pravilo citirano od Krista vrijedi za medicinsku službu i zdravstvene ustanove?
ZDRAVSTVENO stanje čovječanstva je žalosno! Kao nikada do sada, postoji potreba za svjetskim liječnikom, jer se otkrivaju nove bolesti koje traže žrtve. Medicinske službe i sve zdravstvene ustanove zajedno, nisu uspjele postati liječnikom svijeta, sposobnim izliječiti sve zemaljske bolesti. Drugačije niti ne bismo mogli očekivati, jer vrijedi pravilo: “Liječniče, izliječi sam sebe!” Tko je to citirao? Čovjek, koji je liječio sve vrste bolesti, čak oživio čovjeka, koji je bio četvrti dan u grobu. Čovjek sa takovim medicinskim uspjehom bio je Isus Krist (Luka 4:23, ST; Mar. 6:4-6). On nije umro prirodnom smrću 33. g. n. r. vr. Umro je od ruku ubojica (Dj. ap. 7:52). Kakovo je danas moglo biti zdravstveno stanje čovječanstva, da su ga onda ljudi prihvatili?
2, 3. a) Koje pitanje postavljamo s obziran na Jehovu kao liječnika? b) Što je Jehova pustio na stari Egipat da bi oslobodio svoj narod i na što je upozorio Izraelce, ako ne bi poslušali njegov glas?
2 S pitanjem idemo još dalje u prošlost i pitamo: što bi bilo da je narod prihvatio usluge onoga, koji je rekao svom izabranom narodu u vrijeme proroka Mojsija: “Ja sam Jahve koji dajem zdravlje”? (2. Mojs. 15:26, ST).
3 Da bi oslobodio svoj izabrani narod iz ropstva starog Egipta, Jehova je pomoću nadnaravnih nevolja nanio bol toj zemlji. Kasnije je podigao devet pripremnih nevolja. On je sklopio nacionalni zavjet sa svojim oslobođenim narodom, koji je trebao djelovati za njihovu fizičku, duševnu i duhovnu dobrobit. Upotrijebio je Mojsija, da upozori Izraelce što će se dogoditi ako prestanu držati zavjetni zakon, govoreći: “A i svaku drugu bolest i bič, koja nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi. Ostat će vas malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga” (5. Mojs. 28:61, 62, ST).
4, 5. a) Koje, pitanje možemo postaviti u vezi suvremenog dvojnika starog Izraela, budući da preživjeli Židovi danas prolaze tako loše? b) Što im se trebalo dogoditi prema Izaiji 58:9-12, ako bi ispravili svoje puteve?
4 Ne pate danas samo milijuni preživjelih Židova od tjelesnih bolesti, a da ne govorimo o duševnim, religioznim, društvenim i ekonomskim poremećajima, već pati čitavo čovječanstvo. U tom pogledu nema niti kršćanstvo nikakve prednosti pred prirodnim Židovima. U stvari, kršćanstvo je još odgovornije pred Bogom. Ako je stari Izrael prošao tako loše zato, jer se nije popravio kako mu je Jehova rekao preko Izaije, kako onda možemo očekivati, da će konačno i uskoro proći kršćanstvo? Što bi se moglo dogoditi ističe prorok Izaija ovim riječima:
5 “Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst (u znak prezira ili osude) i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja” (Iza. 58:9-12, ST).
6. Koje pitanje nam se nameće u vezi mogućnosti suvremenog Izraelovog dvojnika, a u svjetlu izgleda koje su imali Izraelci u vrijeme Izaije?
6 Kakvo li je moglo biti blagostanje u starom Izraelu da su poslušali jasan i razumljiv savjet, dobiven od Jehove! Imajući u vidu njegovu svemoćnost, lako je mogao prouzročiti blagostanje, za koje je rekao, da će uslijediti, ako Izrael odbaci od sebe prijekora vrijedne stvari, koje su štetile i njima i njihovom zavjetnom odnosu sa Bogom. Budući da nisu tako učinili, Izraelci su išli iz zla u gore. Kazna, koju su Izraelci doživjeli u sljedećem stoljeću nakon Izaijinog prorokovanja, bila je strašna. U svjetlu toga što je poslužilo kao primjer i pouka, nameće nam se pitanje što je sa suvremenim dvojnikom Izraela, kršćanstvom? Kakovo je moglo biti njegovo zdravstveno stanje u društvenom, ekonomskom, moralnom i religioznom pogledu, da je uzelo lijek od liječnika, Boga Jehove i prihvatilo vijest Kraljevstva, koju objavljuju kršćanski Jehovini svjedoci više od jednog stoljeća?
7. Koji živi primjer nam danas pokazuje, što se moglo dogoditi u slučaju kršćanstva?
7 Objašnjeno je, što se moglo dogoditi s kršćanstvom. Kako? Time, što se danas događa s onima, koji su bili predočeni po Izaijinim sinovima, “djeci”, koju mu je Jehova dao i upotrijebio za predočavanje duhovno pomazanih učenika Isusa Krista (Iza. 8:18; Jevr. 2:13). Više od 65 godina oni objavljuju svijetu da je Jehovino Mesijansko Kraljevstvo sada predato ustoličenom Božjem sinu, Isusu Kristu kao knezu mira (Iza. 9:6, 7). Oni su rastjerali duboku tamu, koja prekriva cijeli svijet, sa stotine tisuća beznadnih osoba. Pomoću vijesti o Kraljevstvu, prorečene po Isusu u Mateju 24:14, oni hrane duhovno gladne ljude sa nečim, što je više životoodržavajuće od materijalne hrane. Ta hrana je dovela do duhovnog ozdravljenja.
8. Koje daljnje Jehovine riječi sada slijede duhovno ozdravljenje osobe u vezi subote i koje obećanje im je dato povodom toga?
8 Svi ti duhovno izliječeni, slijede sada daljnje Jehovine riječi koje nisu slijedili Izraela u prošlosti: “Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajući od puta, bavljenja poslom i pregovaranja — tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila” (Iza. 58:13, 14, ST).
9. Da li su sada predani, kršteni kršćani pod sabatnim uređenjem i kojem se sabatnom razdoblju silovito približavaju?
9 Predani, kršteni kršćani, kao što su to danas Jehovini svjedoci, nisu obavezni držati tjedni sabat, koji počinje u petak po zalasku sunca i završava zalaskom sunca u subotu, jer oni nisu pod Zakonom datim preko posrednika Mojsija (2. Mojs. 20:1-11). Isus Krist, posrednik novog zavjeta, nije svojim učenicima zapovjedio držati niti nedjelju kao dan sabata. Oni znaju, da žive u sedmom danu tjedna stvaranja Jehove Boga, u kome se On odmara od neposrednih stvaralačkih djela u odnosu na našu Zemlju (1. Mojs. 1:1—2:4). Svjetski događaji kao i biblijska kronologija pokazuju, da se sada silovito približavamo početku tisućugodišnje vladavine Isusa Krista. Njegova tisućugodišnja vladavina, za blagoslov cijelog ljudskog roda, obuhvatit će posljednjih tisuću godina Jehovinog dana mirovanja ili sabatnog dana od sedam tisuća godina. Kristova vladavina bit će izvanredan sabatni dan za cijelo čovječanstvo.
10. Da li je tjedni “sabat” kršćanstva biblijski i u koje svrhe se uglavnom danas koristi?
10 Više od 1500 godina kršćanstvo formalno drži nedjelju, kao neku vrstu kršćanskog sabata. Ali nedjelja nije ni kršćanski ni židovski praznik. Kao što i samo ime pokazuje (engl. Sunday — dan Sunca), nedjelja je poganski praznik boga sunca. Današnje kršćanstvo svakako ne drži svoju nedjelju, kao dan odmora na slavu Jehovi i za dobrobit ljudskog tijela. Ono taj dan uglavnom koristi za sportove, izlete, odlaske u kazališta i druge nereligiozne aktivnosti i sebična zadovoljstva, a da ne govorimo još o igrama na sreću i drugim različitim nećudorednim djelatnostima.
11. Kako drže kršćanski Jehovini svjedoci istiniti “sabat” prilagođavajući se Jehovinom primjeru?
11 Kršćanski Jehovini svjedoci neprestano drže “sabat” Jehovi Bogu. Kako? Odmorom ili odustajanjem od svojih djela u poduzimanju opravdanja pred Bogom i na taj način će postići svoje vječno spasenje. Oni vjeruju u vrijednost Kristove otkupne žrtve, kao temelja za njihovo vječno spasenje. Na taj način se prilagođavaju velikom sedmom “danu” njegovog odmora.
12. Kakav “sabotni počinak” “preostaje” Božjem narodu i kako koriste Jehovini svjedoci židovsku subotu i kršćansku nedjelju?
12 Obzirom na kršćanski odmor sa vjerom u Jehovin “sabat” od sedam tisućljeća, čitamo: “Jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: ‘Bog počinu sedmi dan od svih djela svojih’. ... Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak. Jer tko je “ušao u počinak njegov”, i sam je ‘počinuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih” (Jevr. 4:4-10, ST). Jehovini svjedoci se odmaraju jer vjeruju u Kristovu otkupnu žrtvu, kao Božju pripremu za spas čovječanstva. Tako mogu mirne savjesti koristiti židovsku subotu i kršćansku nedjelju za propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu po kućama.
Rascjep između kršćanstva i potrebnog liječnika
13. Kakovo ponašanje Božjeg naroda, prema Izaiji 59:1-4, je prouzročilo rascjep između Boga i njih?
13 Sigurno je s kršćanstvom moglo biti drugačije, negoli je danas, no, to nije zbog nedostatka sposobnosti svemogućeg Boga. Zašto dakle spasenje nije došlo starom Izraelu i, prema tome, zašto ne dolazi spasenje ni kršćanstvu ili preostalom svijetu? Razlog je naveden u sljedećim riječima: “Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje” (Iza. 59:1-4, ST).
14. Zašto se kršćanstvo, kao i Izrael iz vremena Izaije, ne bi moglo osloboditi krivice na božanskom sudu pravde?
14 Razmatranje onoga što je bilo s Izraelom u Izaijinom vremenu otkriva mnoge pojedinosti. Kako je mogao Jehova i dalje biti u bliskom odnosu sa takvim narodom ili ih blagosloviti? Narod je bio taj, koji je prouzročio rascjep između sebe i njega. Isti je slučaj i u pogledu rascjepa između Boga i njegovog tobožnjeg naroda, kršćanstva. Sudjeluju rukama, prstima, usnama i jezikom u zlim djelima, koja povređuju i samo kršćanstvo. Njihove ruke nisu samo natopljene ljudskom krvlju nakon dva svjetska rata, nego planiraju prolijevati ljudsku krv slijedećeg puta u još većoj mjeri, vjerojatno atomskim i nuklearnim bombama uz ostala strašna oružja, koja mogu prouzročiti groznu smrt nebrojnih ljudi. Kada kršćanstvo iznosi međunarodne probleme pred Ujedinjene narode ili pred Međunarodni sud pravde u Hagu (Holandija), svakako nije isto, kao kada se stvari iznesu pred Božji sud pravde “u vjernosti”, pred cijelim nebom i Zemljom. Na takovom sudu kršćanstvo se ne bi moglo osloboditi krivice!
15, 16. Što se prirodno mora roditi na temelju onoga što je u međunarodnim razmjerima bilo začeto i kakovi su svi ti razgovori?
15 U osmoj svjetskoj sili nekršćanski narodi već brojno nadmašuju kršćanske narode. Pa ipak, njihovo svećenstvo i religiozne vođe smatraju da će već nekako izići na kraj sa Božjim Kraljevstvom kao “jedinom nadom svijeta”, djelujući i postupajući kao da je to tako. Ako to nije “pouzdanje u nestvarnost”, što je onda? Zar nisu svi javni i privatni razgovori o oslanjanju na osmu svjetsku silu i druge ljudske ustanove za svjetski mir i sigurnost “bezvrijedni razgovori”, naročito od strane kršćanstva? Uostalom, kakvi su se pokazali ti besmisleni razgovori?
16 Budući da su u međunarodnim razmjerima začeti “mučni”a ne miroljubivi odnosi s Jehovom Bogom, prirodno je očekivati, da će se roditi ono “što je štetno”. Kako je samo “problematično dijete” taj neotesanko! S Jehovinog stajališta su svi razgovori između kršćanskih i nekršćanskih naroda samo ‘lažno naklapanje’ i ‘puko mrmljanje nepravde’.
17. Čime je, takorekuć, bio Božji tobožnji narod zatrovan i zašto se smjer kojim su oni krenuli nije pokazao kao siguran put za pravednike?
17 Danas su ljudi unutar i izvan kršćanstva zatrovani ne samo u kemijskom nego i u duhovnom pogledu. Prema Izaiji 59:5-8 mogli bi reći oni koji se žale pred Bogom, sucem svih: “Legu jaja gujina (zmija otrovnica), tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. Noge njihove u zlo hitaju, i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njenim su putima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće, mira ne poznaje” (ST).
18. Kakav primjer daje kršćanstvo u pogledu održavanja mira?
18 Ako kršćanstvo ne može držati mir unutar sebe, kako možemo očekivati od ostalog svijeta da to učini? Ono je bilo loš primjer, u velikoj mjeri je pogrešno predstavljalo pravo kršćanstvo. Ono bučno ustima upućuje pozive za mir i sigurnost, ali istovremeno se teško naoružava za rat sumnjajući u svoje susjede. To sigurno nije način na koji se može utrti put miru.
19. Do čega je dovelo licemjerno stanje starog Izraela s obzirom na pravdu i ispravno prosuđivanje puteva?
19 “Stog se pravo od nas udaljilo”, dalje kaže Jehovin prorok Izaija, “zato pravda ne dopire do nas. Nadamo se svjetlosti, a tama; i vidjelu a ono u tmini hodimo. Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo i bez očiju. Spotičemo se u podne ko u mraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi”.
20. a) Jesu li bili očigledni prijestupi, pobune i grijesi Izraelovi? b) Kako je, dakle, pod takovim okolnostima prolazila pravda, pravednost i istina?
20 “Svi mumljamo kao medvjedi, i gučemo tužno kao golubovi. Očekivasmo Sud njega nema, i spasenje — od nas je daleko. Jer mnogo je naših opačina pred tobom, grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive. Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina, i poštenju nema više pristupa. Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo bude opljačkan” (Iza. 59:9-15, ST; Rim. 3:15-18).
21. Sa čime se sasvim dobro podudara opis Izraela iz vremena Izaije i kako je čovječanstvo moglo imati bolje izglede?
21 Kako taj opis iz starog doba, dobro odgovara stanju u današnjem kršćanstvu. Od kraja Prvog svjetskog rata, 1918. Jehovini svjedoci postali su jako poznati na svjetskoj pozornici, usprkos žestokim progonstvima. Što bi bilo, da se pozitivno reagiralo na poruku, da je Jehovino Kraljevstvo u rukama proslavljenog Krista, umjesto što joj je pružen otpor nepravdom i progonstvom Jehovinih svjedoka diljem svijeta? Koliko bolje bi bilo sada zdravstveno stanje čovječanstva u svakom pogledu, a posebno kršćanstva! Kakove divne izglede je moglo imati čovječanstvo!