“Raditi teško i naprezati se”
“Radimo teško i naprežemo se, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svim ljudima, a osobito vjernima” (1. Tim. 4:10, NS).
1-3. Zašto je sasvim na mjestu da današnji kršćani obrate pažnju svom stanovištu prema radu?
UŽIVAŠ li u teškom radu? Cijeniš li napore i rezultate vrijedne truda? Ako da, tada se razlikuješ od mnogih.
2 Iako je uvijek bilo lijenih osoba, možda si zapazio da je nesklonost prema radu u porastu (Pr. Sal. 20:4; 19:24; 2. Sol. 3:11). To je vidljivo iz sljedećih savjeta: ‘Ne napreži se previše. Ne žuri.’ Odbojnost, koja se u početku pokazuje prema napornom radu, može lako prerasti u preziranje svakog rada.
3 Kao kršćani, sigurno osjećamo, da nemamo takav duh. Doduše, bilo bi nerazumno misliti, da smo otporni prema njemu, kada svijet u općenitom ima takvo snažno i prodorno stanovište. Koristit će nam, ako povremeno ispitamo svoje stanovište o radu, jer ono može utjecati na naše sudjelovanje na za Boga važnim kršćanskim djelatnostima.
Radnici koje treba oponašati
4. Koliko je važan rad?
4 Mnogi ljudi, koji su pažljivo promatrali život i njegove vrijednosti, zapazili su važnost rada. Njemački državnik Karl W. von (fon) Humboldt je, na primjer, rekao: “Rad je čovjeku potreban isto toliko koliko i hrana i spavanje.” Ta činjenica sama po sebi daje mnogim ljudima razlog, da budu zaposleni i produktivni. Međutim, kršćani imaju daljnji razlog razvijati cijenjenje za težak rad, jer su im Jehova i Isus Krist u tome ostavili primjer, kojega trebaju oponašati (Efež. 5:1; 1. Kor. 11:1).
5, 6. Kakav su primjer, što se tiče rada, ostavili Jehova i Isus?
5 Cijeli svemir — od strašnog termonuklearnog Sunca, pa do nježnog leptira — svjedoči, da je Bog radnik. Svo vidljivo stvaralaštvo su njegova “djela”. Dakle, zaštita i vodstvo Jehovinih slugu su njegova “djela”, koja bi trebali cijeniti (Ps. 145:4-6, 10; 8:4-9). Njegov Sin je također marljiv radnik. Napustivši svoj tesarski zanat u jednom galilejskom gradu, putovao je Isus stotine kilometara po vrućem, prašnjavom području, da bi pomogao ljudima — liječio, propovijedao i poučavao (Mat. 4:17, 23-25; Luka 8:1; 9:57, 58). Iako je Isus bio savršen, ipak je osjećao umor i glad radeći do kasno u noć (Mat. 21:18; Mar. 1:32, 35; 6:32-34; Iv. 4:3-6, 34).
6 Zaista možemo biti sigurni, da ni Bog a ni Isus nemaju stanovište, ‘ne napreži se previše’. Krist je izjavio: “Otac moj neprestano radi, zato i ja radim” (Iv. 5:17, ST). U stvari, on je objasnio, da njegova “djela” — koja je vršio uz Božju podršku — dokazuju, da ih je Bog odobravao. (Iv. 10:25, 38). To nije nevažno za naš život. Sve naše, na Bibliji utemeljene nade, zavise od ispunjenja onoga što je Isus radio kao marljiv radnik i obožavatelj Boga.
7. Kakvo bi stanovište prema radu trebali imati?
7 Svatko od nas može i treba razmisliti o svom stanovištu i primjeru koji daje u pogledu rada. U tome se ne trebamo oštro kritizirati ili pretjerano osuđivati. Svi imamo fizičke granice kao i okolnosti koje nas ograničavaju. Isusov primjer također pokazuje, da možemo s pravom uživati u odmoru, razonodi, ugodnom društvu i nekim udobnostima (Mar. 6:31; Luka 5:29; 7:34; Iv. 2:2-10; 12:2, 3). Ali sama nesavršenost, koja podliježe potrebi za odmorom, može nas navesti na prekomjerno odmaranje, na što se ukazuje biblijskim opomenama u vezi lijenosti. Činjenica je: kao što glad čini hranu ukusnijom, tako i težak rad čini odmor i razonodu ugodnijima (Prop. 2:24; 5:12, 18).
8, 9. Na kojim područjima bi kršćani trebali teško raditi?
8 Riječ “rad” može u naše misli dovesti osobito svjetovni posao, koji mnogi od nas vrše, da bi zaradili za životne potrebe. Biblija savjetuje, da u tome budemo savjesni i marljivi (Pr. Sal. 10:4; 22:29). Na isti način bi trebali vršiti i svoje obaveze u kući ili u učenju u školi, jer se u svakoj životnoj situaciji može očitovati poboljšanje, koje smo postigli primjenjujući kršćanska načela. Apostol Pavao piše: “Što god radili, radite svom dušom kao Jehovi, a ne ljudima, znajući da ćete od Jehove primiti dostojnu nagradu — nasljedstvo” (Kol. 3:23, 24, NS).
9 Međutim, usmjerimo sada pažnju na osobiti dio kršćanskog života — na slavljenje Boga propovijedanjem i poučavanjem. Taj posao je životovažan, jer pomoću njega ‘možemo sebe spasiti kao i one koji nas slušaju’ (1. Tim. 4:16).
10, 11. Koje osobite razloge imamo za naporan rad u širenju kršćanske vjere?
10 Zapazi, Pavao nije želio reći, da se kršćanin zanima samo za svoje spasenje. On bi trebao biti zainteresiran pomagati i drugima prihvatiti Isusa kao Krista i pokazivati u praksi bogupredanost, kojoj “pripada obećanje života — života sadašnjega i budućega” (1. Tim. 4:8, ST). Nakon što je spomenuo taj izgled, Pavao nastavlja:
“U tu svrhu radimo teško i naprežemo se, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svim ljudima, a osobito vjernima” (1. Tim. 4:10, NS).
11 Razmisli o tome. Spasenje od Boga — vječni život u sreći — omogućuje se ‘svim ljudima’. Ali, tko će biti na kraju spašen? Samo ‘vjerni’, koji pokazuju vjeru i postupaju po njoj. Razumjevši to, apostol nije mogao to uzeti lakomisleno, vodeći normalan život i samo ponekad govoriti drugima o mogućnostima spasenja, kad bi mu to bilo prikladno. Ne! Mogućnost da drugi saznaju kršćansku poruku i dođu na put spasenja, jako je utjecala na Pavla i neobično ju je cijenio, stoga je ‘teško radio i naprezao se’. Misliš li i ti tako o njoj? Razmisli osobno o svojoj aktivnosti u prošlom mjesecu ili tokom zadnjih šest mjeseci. Možeš li pošteno dokazati sebi i drugima, uključujući i Boga, da si teško radio i naprezao se?
Teško raditi na širenju kraljevske poruke
12. Kakav utjecaj imaju djela na spasenje?
12 Kršćani znaju, da ne mogu biti spašeni čineći samo određene stvari, kao da bi time zaradili pravednost i spasenje (Rim. 3:28). Pa ipak je istina, da ćemo, ako imamo pravu vjeru, doprinositi djela, koja su rezultat te vjere (Jak. 2:18-26). Zato je uvijek uputno razmišljati u molitvi o svojoj vjeri i djelima.
13. Što će Isusovi učenici, prema njegovim riječima, činiti nakon njegove smrti?
13 “Radeći teško i naprežući se”, kao što je Pavao činio, možemo sudjelovati u ispunjenju proročanske istine, koju je Isus objelodanio. Misli na to, da možeš pomoći obistinjenju Isusovih riječi. Kojih riječi? Onih, koje su izgovorene kao odgovor na Filipov zahtjev: “Pokaži nam oca” (Iv. 14:8) Isus je rekao:
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca; ... Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem. Otac koji boravi u meni čini svoja djela. ... Zaista, zaista kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela, koja ja činim, činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu” (Iv. 14:9, 10, 12, ST).
14, 15. Da li je Isus u Ivanu 14:12 mislio, da će njegovi sljedbenici činiti daleko veća čuda? Zašto?
14 Kako su Isusovi učenici mogli činiti veća djela od njegovih? Bi li i ti mogao sudjelovati u izvršavanju takvih većih djela? Biblija pokazuje, da je Bog dao moć nekim kršćanima da čine čuda, kao što je istjerivanje demona, liječenje bolesnih i nekoliko slučaja uskrsnuća mrtvih. To je bio znak, da on sada saobraća sa kršćanskom skupštinom i blagoslivlja ju (Dj. ap. 3:2-8; 5:12-16; 9:36-40; 16:16-18). No, jesu li ta djela bila veća od Isusovih? On je izliječio sve koji su došli k njemu, neke čak i na udaljenosti; na nadnaravan način je nahranio tisuće ljudi, uskrsavao je mrtve i obuzdavao prirodne sile (Mat. 8:5-16, 23-27; 14:14-33; Iv. 11:39-44). Osim toga, nadnaravni darovi duha, koje su neki kršćani javno pokazivali, morali su prestati ili proći (1. Kor. 13:8-10). Pa kako su onda mogli kršćani vršiti veća djela od Isusovih?
15 Isus je govorio ono što je želio njegov Otac. On je izvršio najveće i najtrajnije djelo, ne svojim čudima, nego izvanrednim poučavanjem o Kraljevstvu (Luka 4:32, 43).a Nakon uskrsnuća Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima, da ‘prave učenike od ljudi iz svih naroda, poučavajući ih’ (Mat. 28:19, 20). Da, kršćani su trebali izvršiti veliko djelo svjedočenja. Ono se trebalo izvršiti u daleko većoj mjeri negoli je Isus propovijedao, znatno duže vrijeme i mnogo većem broju ljudi. Dakle, na takav način će oni činiti veća djela od njegovih.
16. Da li se Isusovo djelo završilo njegovom smrću i uzašašćem u nebo?
16 Djelo propovijedanja i poučavanja o Kraljevstvu, koje je vršio Isus, nije se trebalo završiti njegovom smrću i uzašašćem u nebo. Odande (s neba) je nastavio voditi to važno odgojno djelo, ali je otada to činio preko svojih sljedbenika. Luka dalje izvještava da je Isus, prije svog uzašašća, rekao učenicima nešto više “o Božjem kraljevstvu” (Dj. ap. 1:3). Na kraju im je rekao: “Bićete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Dj. ap. 1:8).
17, 18. Kako su na dan Duhova 33. g. n r. vr. Isusovi sljedbenici počeli ispunjavati njegove riječi o većim djelima?
17 Nedugo iza toga počeli su vršiti veća djela od Isusovih. Na dan Duhova 33. g. n. r. vr. Isus je izlio sveti duh na 120 učenika, koji su čekali u Jeruzalemu. Što su zatim radili? Jesu li umnožili hranu? Poučavali ljude o poljoprivredi? Ili liječili bolesne? Ne, počeli su govoriti, objavljivati “veličanstvena djela Božja” (Dj. ap. 2:1-11). Zatim je apostol Petar dao tako uvjerljivo svjedočanstvo, da je tisuće slušalaca prihvatilo Krista.
18 Samo krstiti toliko vjernika tog dana bio je zaista ogroman zadatak. Vjerojatno su se razišli po jezercima širom grada. Na kraju dana učenici su sigurno izvijestili što je bilo učinjeno, jer se u izvještaju kaže, da ‘je bilo oko tri hiljade duša koje su prihvatile riječ i krstile se’. Od 120 na preko 3 000 (porast od preko 2 500 posto) u jednom danu (Dj. ap. 1:15; 2:41). Uistinu su počeli izvršavati djela veća od Isusovih.
19. Da li je to bilo djelo samo za apostole ili starješine u skupštinama?
19 Ali, neki kršćani mogu danas pomisliti: ‘Ja nisam Petar ili Pavao. Zar nisu oni bili ti, koji su trebali činiti veća djela od Isusovih?’ To je dobro pitanje. Knjiga Djela apostolska pokazuje, da su apostoli, osobito evanđelisti i duhovne starješine u skupštinama, zaista sudjelovali u propovijedanju Kraljevstva. Ali zapazi sljedeću povijesnu istinu spomenutu od učenika Luke: “Onoga istoga dana nastade velik progon crkve (skupštine) u Jeruzalemu, te se svi kršćani osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim” (Dj. ap. 8:1, ST). I što su radili ti rasijani kršćani, mladi i stari, muževi i žene? “Oni sad što su bili raspršeni, prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajući Evanđelje Riječi” (Dj. ap. 8:4, ST). Da, svi su propovijedali.
20. Zašto je osobito za nas danas važno misliti o sudjelovanju u ispunjenju Ivana 14:12?
20 Djelo propovijedanja i poučavanja, koje je Isus započeo i koje su nastavila naša braća i sestre prvog stoljeća, izvršavaju danas pravi kršćani. Ali postojeći događaji, koji ispunjavaju biblijska proročanstva, pokazuju nam, da će Bog uskoro privesti kraju sadašnji zao sustav stvari i time zaključiti sadašnje propovijedanje “dobre vijesti o kraljevstvu” (Mat. 24:14). Stoga se svatko od nas može pitati: “Imam li sada pun udio u životospasavajućem djelu o kome je Isus govorio u Ivanu 14:12? Radim li teško i naprežem li se? Hoću li po završetku tog djela biti zadovoljan sa svojim udjelom u njemu”?
Koliko Bog očekuje?
21-23. Koje preispitivanje svojih okolnosti možemo izvršiti?
21 Sudjelujući radosno u kršćanskom djelu propovijedanja, ne smijemo omalovažiti pravomoćne biblijske obaveze u pogledu obitelji, rođaka, posla ili škole (1. Tim. 5:8). Bog sigurno ne želi, da nam ispunjavanje tih obaveza bude na teret; trebali bismo ih radosno izvršavati. No, ponekad možemo izvršiti i inventuru svog vremena i područja djelovanja.
22 Mnogima može koristiti uravnoteženo samoispitivanje i samodisciplina. Možda bi koristilo odstranjenje mnogih stvari, koje nisu neophodne za održavanje pristojnog životnog standarda.
23 Nitko ne bi trebao kritizirati postupke drugih na tom području. Važno je utvrditi da li osobno još uvijek pokazujemo duboko cijenjenje za svoju ulogu u izvršavanju većih djela od Isusovih.
24. Kakav dobar primjer nam je ostavila siromašna udovica?
24 Možda dajemo sve od sebe, ali je to ipak manje od onoga što bi netko mogao dati s obzirom na svoje zdravlje i okolnosti. Ali količina (kvantiteta), sama po sebi nije mjerilo. Sjeti se, kako je Isus pohvalio siromašnu udovicu, koja je dala dva novčića “male vrijednosti”. Ti novčići (lepte) vrijedili su 64-ti dio dnevne zarade. Koliko je to, kad ju pretvoriš u odgovarajuću vrijednost gdje živiš? Isus ju je pohvalio za njen postupak, jer ona “metnu sve što imaše, svu hranu svoju” (Mar. 12:41-44). Možemo biti sigurni, da ćemo dobiti jednako priznanje, ako dajemo sve od sebe — radeći teško i naprežući se u djelu svjedočenja.
25. Što je Marija učinila Isusu, malo prije njegove smrti?
25 Možemo se također sjetiti Marije, Lazarove sestre, koja je Isusa pomazala skupocjenim miomirisnim uljem. Neki učenici su prigovarali tome jer je ulje vrijedilo 300 denara. To je bio iznos koji je jedan radnik zaradio tokom cijele godine, uključujući subote i praznike. Koliko zarađuješ ti ili neki član obitelji u jednoj godini? (Iv. 12:3-8; Mat. 20:2) S obzirom na Marijin trud Isus je rekao:
“Ona je izvršila djelo ljubavi na meni. ... Ona je učinila što je mogla, pomazala je tijelo moje unaprijed za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude — na svem svijetu — propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ovo što ona učini” (Mar. 14:6-9, ST).
26, 27. Na koji način je Marija bila za primjer?
26 Obrati pažnju na ove riječi: “Ona je učinila što je mogla”. Ne postoje dokazi, da je Marija bila ovlaštena činiti čuda; ona nije mogla biti ni apostol, niti starješina, kad je osnovana kršćanska skupština; niti je možda bila u stanju putovati daleko propovijedajući “dobru vijest”. Ali “ona je učinila što je mogla”. Što znače te riječi? U nekim jezicima izraz “učini što možeš” znači, “ne napreži se previše; ne žuri”. Međutim, Isus nije mislio tako. Marija se uistinu naprezala. U nekim drugim prijevodima Biblije te riječi glase ovako: “Ona je učinila sve što je mogla”, ili: “Ona je učinila sve što je bilo u njenoj moći” (C. K. Williams; W. Barclay).
27 Marija se nije trudila davati samo ponekad, sve od sebe, nego neprestano. Ona je već prije pokazala, gdje je njeno srce, jer je sjela kod Isusovih nogu i slušala njegove pouke (Luka 10:38-42). Sada je nastavila podupirati tog izvanrednog propovjednika, Isusa. I zanimljivo je, da je Isus Marijino djelo povezao sa djelom propovijedanja širom svijeta, rekavši, da će se ona spominjati gdje god se bude širila “dobra vijest”. Bila je zainteresirana za propovijedanje, kao što je bio i Isus sve do svoje smrti.
28. Kakva je religija pravo kršćanstvo i što to za nas znači?
28 Jesmo li slični tim ženama, koje su dale sve od sebe? Da li se žarko zanimamo za djelo propovijedanja, koje je Isus započeo kad je bio na Zemlji i koje kršćani danas nastavljaju izvršavati diljem svijeta? Trebali bi biti zainteresirani, jer je i Bog za to zainteresiran. Kada je o Duhovima 33. g. n. r. vr. počelo postojati kršćanstvo, bilo je ono svjedočeća religija, a Bog ju je podupirao svojim duhom. On to još uvijek čini, jer se ne mijenja. On je “živi Bog” sa samopostojećim životom i koji poklanja život svim pravim obožavateljima. Stoga kršćanstvo treba i danas biti, a još uvijek i jest, svjedočeća religija. Kršćani zaista imaju brojne razloge biti oduševljeni radnici u službi Bogu, “koji je spasitelj svim ljudima, a osobito vjernima” (1. Tim. 4:10, NS).
[Bilješka]
a Isusova silna djela su mnoge potakla, da se zainteresiraju za njega. Značajno je ipak zapaziti, da nije postao poznat kao “čudotvorac” ili tome slično. Prvenstveno je postao poznat kao “Učitelj” (Mat. 8:19; 19:16; 26:18; Mar. 4:38; Iv. 3:2).
[Slika na stranici 10]
One su učinile što su mogle