Možeš li ljubiti sveg bližnjega i pušiti?

PUŠAČI ne zagađuju samo zrak, koji i drugi moraju udisati, nego škode i vlastitom zdravlju. Bili bi zdraviji kada bi prestali pušiti. Uštedjeli bi također mnogo novaca jer ne bi utrošili — do 700 dolara godišnje ili otprilike toliko, za cigarete. Dakle, jedino razumno rješenje za pušača jest prestati pušiti. Uzmi u obzir količinu zagađenosti u dimu, koji koluta iz zapaljene cigarete. On je daleko otrovniji nego dim koji uvlači pušač. Taj dim (kojega ne uvlači pušač) sadrži dva puta više katrana i nikotina, pet puta više ugljičnog monoksida i 50 puta više amonijaka nego dim kojega pušač uvlači, a da ne govorimo o drugim štetnostima.

Deset popušenih cigareta u zatvorenom automobilu podignut će ugljični monoksid na 100 dijelova u jednom milijunu, daleko iznad dozvoljene količine po saveznim normama za čistoću zraka u Sjedinjenim Američkim Državama. “Na običnim studentskim zabavama”, zabilježio je New York Times, “nivo čestica u zraku od dima cigareta je 40 puta veći od dozvoljenog po normama za zagađivanje zraka u Sjedinjenim Američkim Državama.” I kao što je gore navedeno, jasno je dokazana štetnost, koja se nanosi onima, koji su redovito prisiljeni udisati takav dim.

Da li je to suglasno s ljubavi prema bližnjemu?

Biblija govori, da je ‘kraljevski zakon’ ‘ljubiti svog bližnjega kao samoga sebe’, čime se naglašava važnost tog zakona (Jak. 2:8). Bi li pokazivao ljubav prema svom bližnjemu, ako bi namjerno bacao smeće u njegovo dvorište ili ga pljuvao u lice? “Naravno, ne bi”, reći ćeš. Da li bi bio grijeh činiti takve stvari svome bližnjemu?

Definicija grijeha pomaže nam odgovoriti na to pitanje. “Grijeh je kršenje zakona” — Božjeg zakona — kaže Biblija (1. Iv. 3:4, ST). Dakle, učiniti nešto loše svom bližnjemu, kao, na primjer, pljunuti ga u lice ili baciti smeće u njegovo dvorište, bio bi grijeh. Na taj način bi se prekršio ‘kraljevski zakon’ koji glasi: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe.’

Ali kakve to ima veze sa pušenjem? Dr. Isaac Asimov objasnio je to vrlo jasno u uvodnom članku časopisa Cancer News: “Ako netko puši u mojem prisustvu, tada njegov porok više nije njegova osobna stvar. Otrovi koje on izdiše ulaze u moja pluća i krvotok. Njegov smrad postaje moj smrad i lijepi se za mene. I on povećava kod mene opasnost da se razbolim od srčanog oboljenja ili raka na plućima.”

Odgovarajući pušačima, koji si prisvajaju slobodu pušenja u prisustvu drugih, dr. Asimov je rekao: “Ako netko smatra, da mora pušiti, prigovarajući, da ga ja lišavam njegove slobode, onda bi morao biti voljan podnijeti me, ako smatram da ga moram udariti nogom u prepone (slabine) objašnjavajući to lišavanjem moje slobode? Ukratko rečeno: tvoja sloboda pušenja završava tamo gdje počinju moja pluća.”

Udariti nekoga nogom u slabine, pljunuti ga u lice, ili baciti smeće u nečije dvorište nema, bez sumnje, ništa zajedničkoga sa ljubavi prema bližnjima. A to vrijedi i za pušenje. To je posezanje u tuđa prava — na taj se način drugima ne ukazuje ljubav, nego nanosi šteta. Da, pušenje je grijeh.

Međutim, pušač može objašnjavati: “Shvaćam, da je pušenje štetno. Zato ne pušim kad sam u društvu s drugima.” Dakle, da li je grijeh, kada netko puši nasamo? Tada nikome drugome ne šteti.

Je li grijeh pušiti nasamo?

Ipak, razmisli, pušač time škodi vlastitom životu. A tko je stvarni izvor našeg života? “Jer je u tebe (Jehova Bog) izvor životu”, odgovara Biblija. “Koji sam daje svima život i dihanje” (Ps. 36:9; Dj. ap. 17:25). Da, naš život je zaista divan dar od Boga.

Kako pokazujemo cijenjenje za Božji dar života? Zar čineći ono što ga uništava? Naravno, ne! Bilo bi očigledno neispravno namjerno činiti tako nešto. Radi usporedbe, ispitaj izjavu Joseph-a Califanoa, nekadašnjeg američkog ministra za zdravstvo, prosvjetu i socijalnu skrb: “Ne postoji više nikakva sumnja, da je pušenje doista usporeno samoubojstvo.”

Namjerno uništiti ljudski život je neispravno — to je grijeh. Biblija čak zapovijeda kršćanima, da ne prljaju svoja tijela. Ona potiče: “Da očistimo sebe od svake poganštine tijela” (2. Kor. 7:1). Da bi pušač mogao poslušati tu zapovijed, mora prekinuti sa navikom pušenja, pošto ga pušenje zaista onečišćuje. Ono prlja njegove prste, zube, dah, odjeću — praktično sve s čime dolazi u dodir.

Ali što, ako pušač želi prestati pušiti, ali je postao toliko ovisnim o tom poroku, da to nije u stanju učiniti? Da li će ga Bog milostivo razumjeti, budući da je Isus Krist rekao: “Duh je spreman, ali je tijelo slabo”? (Mat. 26:41, ST).

Da li će Bog oprostiti tu slabost?

Bez sumnje je krajnje teško odreći se pušenja. “Mnogo je lakše odreći se heroina nego cigareta”, rekli su strastveni pušači. Simptomi odvikavanja traju znatno duže kod duhana. “Kod većine se želja za pušenjem zadrži najmanje mjesec dana”, navodi časopis Science 80, “a kod otprilike petine njih ostaje pet do devet godina nakon prestanka pušenja”.

To pomaže razumjeti zašto mnogi prestaju pušiti neko vrijeme i zatim ponovno počinju. Devet do deset pušača želi prekinuti sa pušenjem. Međutim, odolijevati duhanu je neprekidna borba iz dana u dan, koja ponekad traje godinama. Milijuni su dobili bitku. Desetine milijuna je vodilo bitku i izgubilo je. Da li je mudro pretpostavljati, da će Bog razumjeti i oprostiti tu slabost, ako je netko pokušao prekinuti sa pušenjem, ali nije u tome uspio?

Izvor problema može kod nekih pušača biti u uživanju. Pa ipak to ne opravdava taj postupak, budući da ga Bog osuđuje. Biblija izvještava, da je Mojsije mudro izabrao služiti Bogu, umjesto da je uživao privremenu “sladost grijeha” (Jevrejima 11:24-26). Bog očekuje od svojih slugu, da se bore protiv navika suprotnih njegovim zakonima i da ih savladavaju uz njegovu pomoć.

Uzmimo za primjer blud. On možda nekome neko vrijeme pričinjava zadovoljstvo. I kada mu to postane navikom, njegova želja za seksom postaje toliko jaka koliko i za cigaretom. No, bludom se prestupa Božji zakon i oni, koji namjerno vrše blud i ne kaju se za to, ne mogu dobiti od Boga dar vječnog života. To se isto može reći i za pušače (Jevr. 13:4; Rim. 6:23).

Zaista su potrebni napori, da bismo bili poslušni Božjim zakonima. To je vrijedilo i za Božjeg sina, Isusa Krista. On je iskusio najteže patnje, dok konačno nije umro strašnom smrću. Pa ipak je ostao vjeran Bogu. Nekim ljudima mogu izgledati patnje doživljene prilikom odvikavanja pušenja teške poput muka Isusa Krista. Pa ipak, može se nadvladati navika pušenja. Kako?