Sada možeš uspjeti u životu
‘KRŠĆANSTVO? Ne, ono me previše ograničava. Želim biti slobodan! Hoću se zabavljati!’ Jesi li ikada čuo ljude tako govoriti? Bez obzira jesu li to rekli ili ne, izgleda da mnogi tako gledaju na kršćanstvo.
Da li, doista, slobodno živi onaj tko odbija kršćanska mjerila? Činjenica je, da svijet uopće nije “zabavno” mjesto. Polovica svijeta je krajnje siromašna, sa svim popratnim bolestima uslijed gladi, iskorištavanja djece i političkim pobunama. Bogatija strana svijeta ima također probleme. Širenje zloupotrebe droga, sve veći kriminal i nemir, stalno zlostavljanje djece i iznenađujući broj samoubojstava među maloljetnicima, samo su neki od znakova, da ljudi širom svijeta žive pod pritiscima, koje mnogi ne mogu izdržati.
Da li kršćanstvo stvarno tako ograničava? Znači li to da se moramo odreći svake ugodnosti i sreće ako slijedimo kršćanska načela? Doista ne. Apostol Pavao je rekao: “Pobožnost donosi potpunu korist, jer joj pripada obećanje života — života sadašnjega i budućega.”(1. Tim. 4:8, ST) Da, pobožnost ili vršenje pravog kršćanstva pomaže nam sada voditi zadovoljavajući i svrsishodan život.
Kako je to moguće? Pa, razmotri samo neke koristi koje imaju kršćani, a nemaju oni, koji odbijaju kršćanska mjerila.
Savjet i prijedlog
Savjet sigurno nije uvijek dobro došao. Ali, ako pogledamo stupce sa savjetima u novinama, vidjet ćemo, da mnogi ljudi očajno traže savjet. Osim toga, tisuće psihologa, bračnih savjetnika i njima slični, prave karijeru savjetujući svoje klijente, koji su u nevolji.
S druge strane, netko kome je neophodno potrebna pomoć često to ne uviđa. Nedavno je, na primjer, neki mladić probao jaku drogu, koja je poznata pod nazivom “anđeoska prašina”. Dok je bio pod njenim utjecajem, mislio je, da su ga štakori napali. Popio je otrov za štakore i umro. Time što je taj mladić odlučio činiti pokuse sa drogama, on je, zapravo, a da nije bio svjestan, napravio izbor između života i smrti! Da mu je netko u to vrijeme dao razuman savjet — i da ga je prihvatio — možda bi još uvijek živio.
Žalosno je, da mnogi mladi traže savjet i provode mnogo vremena odlučujući se što će studirati ili kakav će posao izabrati! Međutim, vrlo rijetko razmišljaju o tome, kakve će prijatelje imati, da li će uzeti droge ili ne i kako bi trebali gledati na seksualni moral. Kao što iskustvo pokazuje, takva razmišljanja mogu odlučiti između zdravlja i bolesti, života i smrti.
Kao pomoć pri uviđanju kada im je savjet potreban i pri donošenju odluka koje će prouzročiti da im “sadašnji život” postane uspješniji, imaju kršćani nenadmašen izvor savjeta — Bibliju. Neki je smatraju zastarjelom. Ali, gdje drugdje možemo dobiti takav pouzdani savjet? Ljudski savjetnici predlažu različite teorije i ideje, od kojih su se neke pokazale sasvim štetnima, Biblija je, međutim, izdržala kušnju vremena. “Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude” (Pr. Sal. 19:21, ST).
Biblijski savjet nikada ne šteti onome tko ga slijedi. To možemo prikazati slijedećim biblijskim savjetom: Bježite od bludnosti (1. Kor. 6:18, ST). Dakle, nijedan vjerni kršćanin, koji slijedi taj biblijski savjet, nije se našao među dva milijuna Amerikanaca, koji su prošle godine na sebe navukli gonoreju zbog nemorala. Isto tako neće nitko tko slijedi biblijska načela zagaditi svoje tijelo duhanom i na taj način se nepotrebno izložiti riziku da oboli od srčanih oboljenja ili raka. Niti će biti među tisućama, koliko ih svake godine pogine jer voze automobile pod utjecajem droga ili alkohola (2. Kor. 7:1).
Savjet Biblije može biti protivan našim sklonostima. Možda ponekad želimo čuti malo drugačiji savjet iz nje, tako da bi mogli biti slični ljudima koji nas okružuju. Ali vjeran kršćanin zna, da će na kraju biti najbolje za njega, ako radi ono što savjetuje Biblija.
Oni, koji su osjetili “slobodu” svijeta često su presretni da se je odreknu. Neki čovjek je bio strastveni pušač, teška pijanica i još igrao na sreću u borbama sa pijetlovima. Osim toga, uvelike je uživao sudjelovati u igrama koje su poticale na seks. Tokom vremena došao je u dodir sa skupštinom Jehovinih svjedoka. Iako je u potpunosti uživao “slobodu” koju nudi ovaj svijet, rekao je, da je za njega bilo veliko oslobođenje promijeniti svoj život i oblikovati ga po biblijskim savjetima. Takozvani ograničeni život kršćanina donosio je mnogo veće zadovoljstvo. Slična iskustva imali su još mnogi drugi (Rim. 12:2).
U Bibliji stoji napisano: “Slušaj savjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar” (Pr. Sal. 19:20). Mudar kršćanin nikada ne gubi iz vida korisnu prednost, obratiti se Božjem savjetu.
POUZDANO DRUŠTVO
Jozefina je bila popularna u školi. Bila je vesela, dobra u raznim sportovima i član školskih organizacija. Obično su je birali da predstavlja školu u posebnim prilikama.
Zatim je ta djevojka imala priliku proučavati Bibliju. Budući da je počela oblikovati svoj život po biblijskim načelima, njeni bivši prijatelji počeli su je izbjegavati. Međutim, njoj to nije smetalo jer je našla druge prijatelje: “Jehovini svjedoci su pravi prijatelji, jer kad je pomoć potrebna, uvijek su spremni pomoći ti.” Ona je, doduše, naizgled sretno živjela, dok nije postala pravi kršćanin, ali je ipak rekla: “Iako me je u to vrijeme svatko mazio, nisam bila tako sretna kao sada.”
Te izjave ističu drugu korist koju imaju pravi kršćani: pouzdano i dobro društvo. Biblijski psalmist je rekao: “Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno!” (Ps. 133:1).
Neki su, bez sumnje, i izvan kršćanske skupštine, vrlo ugodne osobe. Ali, ako se družimo s njima, nikada nećemo pridobiti želju služiti Bogu. Može doći do problema. Kada je neki omladinac pričao zašto je uzimao droge, rekao je da je to učinio pod pritiskom svojih drugova. Rekao je: “Svatko doživljava ekstazu. Ako je i sam ne doživiš, onda si osoba, koja ostaje po strani.” Za takve ljude je takav pritisak veliki problem. Često rade ono što doista ne žele, samo da ne bi bili ismijani od drugih, zato što su drugačiji od njih. Točna je izjava apostola Pavla: “Loše društvo kvari dobre običaje” (1. Kor. 15:33, NS).
S druge strane, pravi kršćani nikada ne pokušavaju loše utjecati na svoje bližnje. I Isus je rekao svojim učenicima: “Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe”(Mat. 22:39). Svjesni su, da “ljubav ne čini zla bližnjemu” (Rim. 13:10). Dakle družiti se sa vjernim kršćanima uvijek je korisno.
“Ko hodi s mudrima postaje mudar”, glasi biblijska poslovica. Međutim, “ko se druži s bezumnicima postaje gori” (Pr. Sal. 13:20). “Mudri” se mogu naći unutar kršćanske skupštine. Druženje s tim vjernim svjedocima Jehove Boga pomoći će nam, da još više uspijemo u “sadašnjem životu”.
Duševni mir
U srednjem vijeku su ljudi gradili tvrđave da bi bili sigurni ili imali duševni mir. Danas pojedinci pokušavaju sakupiti visoke svote novca na računima po bankama ili postići dobro obrazovanje, nadajući se da će time postići taj cilj. To ipak ne uspijeva. Istina je da milijarde siromašnih ljudi pati od nesigurnosti uslijed neimaštine. Ali izgleda da ni bogati ljudi nemaju duševni mir. Jedan od dokaza za to je “Bum sudnjeg dana”, kako je glasio naslov nedavnog izvještaja, objavljenog u časopisu Newsweek. Taj se članak osvrće na cvjetajuću industriju u Americi, koja snabdijeva ljude, koji se pripremaju za nesreće i koji su sigurni da će one uslijediti. Izvještaj glasi: “Neki se pripremaju za, od ljudi prouzročene nesreće — depresiju, smrtonosno zagađivanje okoline, gradske meteže — dok se drugi pripremaju protiv prirodnih katastrofa kao što su suše ili poplave.” U odnosu na one koji se na to aktivno pripremaju, ima, naravno, još mnogo više onih, koji imaju nelagodan osjećaj, da će se dogoditi nešto vrlo strašno. Upravo je onako kako je Isus prorekao za naše vrijeme: “Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet” (Luka 21:26, ST). Takav strah oduzima duševni mir.
U ovim danima inflacije i neizvjesnih međunarodnih prilika, novac pruža nepouzdanu sigurnost. I osjećajna nesigurnost nam može oduzeti duševni mir. Do nje dovode razdor u domovima i tragedija samoubojstava među omladincima. Kada su istraživali slučajeve samoubojstava — koji su treći po redu među uzrocima smrti mladih — istraživači su ustanovili, da se uvijek iznova pojavljuje kao razlog, usamljenost. To bi bilo kao da su ti mladi htjeli reći: “Želim umrijeti jer me nitko ne voli.”
Moraju li kršćani patiti od takve nesigurnosti i osjećajnog nemira? Ne. Oni služe Bogu, koji se brine za njih i to im pruža duševni mir.
Jehova Bog se brine za svoj narod čak i u fizičkom pogledu. Isus nam savjetuje: “Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabožci ištu, a zna otac vaš nebeski da vam treba sve ovo. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.” Kršćani koji su materijalno siromašni, mogu posvjedočiti, da to nije samo prazno obećanje. Bog se, zaista, brine za svoje sluge (Mat. 6:31-33).
Da li bi se kršćani trebali brižljivo pripremati za neku moguću buduću katastrofu? Ne. Oni znaju, da će uskoro doći do velike promjene, ali znaju, i zašto će do nje doći, kao i da je Jehova obećao, da će zaštititi one koji mu služe (Ps. 27:5; Iza. 26:20). Kada je Isus govorio o tim teškim vremenima u kojima živimo, rekao je: “Kad to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (Luka 21:28, ST).
Kršćanin nije ostavljen bez nade čak i kada ima osjećajnih problema, možda zbog smrti neke drage osobe ili iz drugog razloga. On se druži sa kršćanima, koji ‘tješe utučene i pomažu slabima’. Osim toga, Bog, kome on služi, je blizu “onijeh koji su skrušena srca, i pomaže (Jehova) onima koji su smjerna duha”. Dakle, vjeran kršćanin ne mora nikada osjetiti bolnu usamljenost, koja navodi mnoge na samoubojstvo (1. Sol. 5:14; Ps. 34:18).
Bez ikakvih problema?
Da li to znači da je život pravog kršćanina lak i bez ikakvog problema? Nipošto ne. Za mnoge danas život nije lak. Svi imaju probleme. Pa ipak, čak ti problemi, ako se prihvate na ispravan način, mogu biti za kršćanina izvor ohrabrenja. Na primjer, kršćanin se mora suočiti, kao i svatko drugi, sa inflacijom, zagađivanjem okoline i bolešću. Ali, ti problemi pružaju kršćaninu priliku da primijeni biblijske savjete i vidi kako oni doista pomažu. Problemi ga sasvim sigurno uče, da se oslanja na Božju mudrost, a ne na svoju (Ps. 119:105).
Kršćanski se Jehovin svjedok također mora boriti protiv grešnih sklonosti tijela i izbjegavati stvari koje ga potiču učiniti nešto neispravno (1. Iv. 2:15-17). Čineći to razlikuje se od svojih drugova iz svijeta i možda mu se oni čak rugaju. Ali to mu može pomoći da duhovno raste. Može se naučiti ‘ponašati kao pravi čovjek’, a ne da djetinjasto ide za mnoštvom (1. Kor. 16:13). Možda se čak mora suočiti sa progonstvom, zato što odbija učiniti kompromis, kada zna da je nešto ispravno. Ali to nije štetno, jer izgrađuje svoju vjeru i uči se uzdati u Jehovu Boga. Dakle, progonstvo koje Bog dopušta pripada poučavanju za uspješan i sretan život (1. Petr. 1:6, 7; 5:6-11).
Pravi kršćanin je spreman na žrtve. Žrtvuje vrijeme i napore koje bi mogao potrošiti na odmaranje i pomaže na taj način drugima upoznati Božje namjere. Kristov se sljedbenik žrtvuje i u financijskom pogledu, da bi potpunije služio svom Stvoritelju ili da bi izbjegao kompromise. Iskrenom kršćaninu takve žrtve pričinjavaju radost. Isus je sam rekao: “Mnogo je blaženije davati negoli uzimati.” Služiti svojim bližnjima, a naročito Stvoritelju, zadovoljava najdublja osjećanja u ljudima. Za to nas je Bog stvorio. S druge strane, život posvećen samo zabavama ili zadovoljavanju sebičnih želja, sigurno dovodi do razočaranja. Takav je život ‘ispraznost’ (Dj. ap. 20:35; Prop. 12:13; 2:3-11).
Dakle, zaista su mnoge i stvarne blagodati, koje uživa kršćanski Jehovin Svjedok. One daleko nadmašuju sve žrtve koje podnosi. Služenje Bogu zaista pruža “obećanje sadašnjeg života”. Ali, ne zaboravi, ono pruža i obećanje “budućeg života” (1. Tim. 4:8, ST). Kako li je nerazumno odreći se takvih blagodati u korist nepouzdanih i prolaznih koristi takozvane slobode koju nudi ovaj svijet!