Amos daje uvid u uzroke nesreća i velikih nevolja

DOK su radnici otklanjali leševe iz potresom razorene crkve u Balvanou (Italija), svećenik Salvatore Pagliocchi je jadikovao: “Kako mogu objasniti ovom narodu, da je Bog odlučio uzeti njihove drage za vrijeme mise?” Liverpulski Daily Post, 25. novembar, 1980.

Zar ne zapažaš, kako ljudi često misle, da je Bog odgovoran za današnje nesreće i nevolje? Ali Biblija otkriva da Bog ljubavi nije namjerni uzročnik mnogih današnjih poplava, požara u šumama, potresa i drugih takvih nesreća (1. Iv. 4:8). Često su to hirovite posljedice prirodnih Zemljinih sila. Premda i čovjek mora prihvatiti nešto krivice za to, jer gradi gradove na područjima podložnim poplavama ili na obroncima planina trusnih područja.

Ipak, nesreće, uključujući i potrese sa velikim brojem žrtava, prorečene su za naše vrijeme u Bibliji. Iako Bog osobno ne, prouzrokuje takve pojave, predvidio je njihov dolazak. Mala biblijska knjiga Amosa, pruža nam uvid u Božju sposobnost predviđanja dolaska nesreća i daje nam pravovremena upozorenja, koja bi trebali razmotriti.

Amos je bio Židov, koji je živio u malom gradu Tekuji, oko 16 kilometara južno od Jeruzalema. Za njega je bilo najmanje vjerojatno da će postati prorok i donosilac sudske poruke. Zašto?

Neki ljudi su mogli tvrditi, da je njihov otac bio prorok ili da su bili u društvu s onima, koji su bili poznati kao “sinovi proročki” (2. Car. 2:3; 4:1). Ali ne i Amos. Kada ga je izazvao utjecajni svećenik iz sjevernog kraljevstva, Amos je odgovorio:

“Nisam bio prorok ni proročki sin ... bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu’” (Amos 7:14, 15, ST).

Dakle, Amos nije bio bogati vlasnik stada ili polja. Bio je samo najamni radnik, čuvao je ovce na pašnjacima Judeje i sezonski je radio na cijepljenju slabijih vrsta smokava, kako bi postale slađe. Iako Amosovo podrijetlo i zanimanje nisu ostavljali nikakav dojam, dojam je svakako ostavila poruka, koju je prenio pod vodstvom Božjeg duha.

Prorokovao je nekako između 829. i 803. g. pr. n. r. vr., u vrijeme vladavine Jeroboama II u sjevernom kraljevstvu Izraela, a Ozija je, bio kralj Judeje na jugu. Amos je rekao, da je viziju dobio “dvije godine prije potresa” (Amos 1:1). Povjesničar Josip kaže, da je jedan potres bio, kada je Ozija bezbožno htio prinijeti käd u svetinji Jehovinog templa. Ali izgleda da se još prije, za vrijeme Ozijine vladavine, dogodio potres, koji je Amos spomenuo i koji je bio tako strašan, da ga je i Zaharija spomenuo (2. Dnev. 26:16-27:1; Zah. 14:5).

Amos je postao prorok kada je izgledalo da su se prilike sredile i bilo sve dobro. Uz Božju pomoć doživio je Ozija vojne uspjehe na jugu. Izgleda da je sigurnost prevladavala također i u sjevernom kraljevstvu. Jeroboam je vratio stare granice Izraela i asirska vojna sila, koja je utjecala na Siriju, čini se još nije prijetila Izraelu (2. Car. 14:23-28).

Pokvareni i spremni za uništenje

Međutim, nije sve bilo tako ugodno i obećavajuće kako je izgledalo. Izraelcima je predstojala nesreća, osobito od ruku Asiraca. Jehova Bog je izabrao Amosa i poslao ga iz osamljene Judeje u sjeverno kraljevstvo Izraela, da tamo objavljuje sudsku poruku.

Dok čitaš kratku knjigu Amosa, možeš zapaziti neke prilike, koje su vladale u Izraelu i koje su navele Jehovu da pošalje Amosa. Ukratko bi mogao opisati stanje: blagostanje i rasipnost.

Bezbrižno izvanjsko blagostanje mnogih Izraelaca osuđivalo ih je. Bogati su živjeli u luksuzu i ljenčarili. Imali su ljetnikovce i kuće gdje su provodili zimu. Neke su bile izgrađene od skupog klesanog kamena. Arheološka otkrića su potvrdila Amosov izvještaj, da su bogati imali mozaike ili ukrase od slonove kosti na svojim ukrašenim ležajima. Pili su skupo vino, i to ne iz čaša nego iz vrčeva, prepuštali se užicima, mazali najfinijim uljem i obilno hranili najboljom hranom (Amos 3:12, 15; 5:11; 6:4, 6).

Kako su ti bogati Izraelci stekli i održavali svoje bogatstvo? Pomoću nepravde, ugnjetavanja i drugih zlih djela. Sebično su varali siromašne, dajući im manju mjeru kad su prodavali žito (koje je bilo lošeg kvaliteta ili su čak to bili otpadci od toga) i upotrebljavali netočne vage. Nisu oklijevali prodati siromašne kao robove zbog manjih dugova; niti su vraćali siromašnima neophodne haljine, koje su dali u zalog (Amos 2:6, 8; 8:4-6).

Takva pokvarenost bila je samo dio njihovog nepoštovanja Božjeg puta. Bilo je još više toga. Iz krajnjeg nepoštovanja prema Jehovi i otac i sin imali su spolne odnose sa istom ženom. Nazirejsko uzdržavanje od vina sigurno je smetalo i osuđivalo bogate zbog njihovog putenog i luksuznog življenja; zato su pokušali navesti Nazireje da povrijede svoju čistoću. Stoga je čisti Bog mrzio licemjerno ubiranje desetka, žrtve i ritualne gozbe bogatih (Amos 2:7, 11, 12; 4:4, 5; 5:21).

Bog je odgovorio na izraelski moralni i religiozni raspad, poslavši preko Amosa poruku o dolazećoj nesreći. Ali Amos je imao riječi utjehe i nade.

Amosova poruka o nesreći

Knjiga počinje presudama protiv okolnih naroda. Damask (Sirija), Gaza (Filisteja), Tir, Edom, Amon i Moab ponekad su tako zlostavljali Božji narod, da su povrijedili svaku normalnu ljudsku savjest. Taj izneseni pregled osude, uključuje i Judu. U čemu je stvar? Kako bi se mogao Izrael, čija je krivica otežana nepoštovanjem Božje brige u prošlosti, nadati da će izbjeći osudu, kada su sve okolne nacije suočene s njom? (Amos 1:1–2:16).

Svaka posljedica ima uzrok, a uzrok Amosovog prorokovanja je Jehova; Amos se nije usudio ne prorokovati (Amos 3:1-8). Ne spominjući Asiriju, Amos ipak uvjerava Izraelce, da će ustati neprijatelj protiv tog zadovoljstva željnog naroda (Amos 3:9-15). Izrael nije odgovorio na Božje ukore u prošlosti. Zato Amos upozorava: “Pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga.” Da, moraju se suočiti sa svojim greškama i promijeniti se. Ako neće, tada će se Stvoritelj pobrinuti da ih snađe nesreća (Amos 4:1-13, ST).

Ali se Izraelci neće odazvati ljubaznim pozivima da “traže Jehovu i budu živi”. Neće “mrziti što je zlo i ljubiti što je dobro”. Zato je sigurno, da će, doći strašan “dan Jehovin”. Bog proriče preko Amosa, da će biti prognani. To se obistinilo; Asirci su ih kasnije opustošili i odveli kao zarobljenike (2. Car. 17:1-6). Izrael je omalovažavao Amosov ukor i zato je morao doživjeti potpuno uništenje, koje je Amos prorekao (Amos 5:1-6:14).

Nizom opisanih proglasa Amos pokazuje, da se približava kraj Izraelu. Pustošenje bi moglo biti kao ono poslije strašnog naleta skakavaca ili poslije požara koji guta čak i vodu. U oba slučaja Amos posreduje kod Boga. Ali sljedeća vizija je konačna. Kao što bi zidar mogao provjeriti koliko je ravan zid pomoću viska, tako Bog utvrđuje, da Izrael više, nije ispravan i da zaslužuje uništenje. Amazija, svećenik za obožavanje teleta, optužuje Amosa za veleizdaju i naređuje mu da se vrati u Judeju. Međutim, Amos ostaje čvrst, prorokujući čak osudu Amaziji i njegovoj obitelji (Amos 7:1-17).

Plod se ubire na kraju vremena sazrijevanja; tako se i Izraelu približio kraj. Jehova će ih, zaklevši se sobom, pozvati na odgovornost. Kada dođe vrijeme izvršenja osude, Izraelci će tražiti neku vijest od Boga s neba, ali će biti prekasno. Nitko neće uteći niti se sakriti, čak ni u pećinama Karmelskim (Amos 8:1–9:7).

Bog će potresti zemlju, kao da Izrael nije bio narod posvećen njemu. Ali nada nije izgubljena! Iako će grješnici, koji kažu da “nesreća nije blizu”, doživjeti svoj kraj, ipak će neki Jakovljevi potomci preživjeti. Tako je i bilo. Ljudi iz Izraela i Jude vratili su se iz ropstva 537. g. pr. n. r. vr. (Amos 9:8-10, 13-15).

Velika je utjeha, kako proriče Amos, da će se ponovo izgraditi “šator Davidov”. Učenik Jakov je 49. g. n. r. vr. citirao taj dio Amosovog proročanstva. Tada je već bio pomazan budući kralj iz Davidove loze, Isus Krist. Sakupljanje kršćanskih učenika, Židova i neznabožaca, da postanu Isusovi suvladari, bilo je divno ispunjenje riječi iz Amosa 9:11, 12. (Dj. ap. 15:13-18).

Nesreće u naše vrijeme

Kao što je Amos mogao proreći što će doći na Izrael, tako je Isus Krist mogao predvidjeti međunarodni razvoj događaja u naše vrijeme. Iako niti Jehova, Bog ljubavi, a niti njegov Sin, ne prouzrokuju nesreće kao što su: ratovi, nedostatak hrane i potresi, koji se događaju od Prvog svjetskog rata, ipak je to ispunjavanje suvremenog proročanstva o “svršetku sustava stvari” (Mat. 24:3-12). Tako je nakon nesreće, koja se dogodila u novembru 1980. g. u blizini Napulja (Italija), izjavio Robert L. Tilling, šef američkog Geološkog instituta za istraživanje geokemije i geofizike: “Ima nekih nagovještaja da su i vulkani i potresi širom svijeta u porastu.”

Svakako imamo dobar razlog slijediti Isusovo upozorenje, da budemo budni i ne postanemo prezauzeti luksuznim življenjem, kao što su bili Izraelci u Amosovo vrijeme. Dokazi postoje da će uskoro doći “kraj” ovom sadašnjem sustava stvari. Zato bi trebali “stražariti” (Matej 24:14, 36-44; Amos 5:14).