Abdija — posreduje Božje upozorenje i utjehu

“UTVARA Abdijina.” (viđenje ili vizija, NS) Tako počinje najkraća knjiga nadahnutih Hebrejskih spisa. Ona sadrži upozorenje na nesreću za narod edomske zemlje (jugoistočno od Mrtvog mora) i poruku utjehe za Božje sluge. Uvodne riječi glase:

“Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Čuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: Ustajte! Na nj u boj krenimo” (Abd. 1, ST).

Ime “Abdija” (Obadiah) znači “sluga od Jah (Jehove)”, i to je sve što znamo o piscu te proročanske knjige. Međutim, Abdijina knjiga je danas zaista korisna za obožavaoce Boga. Jehovin način postupanja sa Edomom, kojeg je opisao Abdija, služi kao opominjući primjer, kako će Stvoritelj jednog dana osloboditi Zemlju od svih onih koji mrze Boga i njegov narod. S druge strane, Abdija ohrabruje obožavaoce Boga ne samo obećanjem da će biti oslobođeni od ugnjetavanja nego i uživanjem beskrajnog blagostanja.

Odgovarajući tome, Abdijina poruka je nazvana “utvarom” (vizijom) (Abd. 1). U Svetom pismu su često proroci označeni kao ‘vidioci’ (1. Sam. 9:9; 2. Sam. 15:27; 1. Dnev. 9:22). Čak i kada proroci nisu ništa opipljivog vidjeli, proročke vijesti su često nazivane viđenjima (Dan. 9:24; Nahum 1:1).

Oholi Edom— ponižen

Bog će, prema Abdiji, podići narode na uništavajući rat protiv Edomaca. Budući da je Abdijin izvještaj o tome potjecao od “suverenog Gospodina Jehove”, bilo je sigurno njegovo ispunjenje.

Edomci su možda naginjali rugati se proročanstvu o nesreći, koja će naići na njihov narod. Područje Edoma bilo je brdovito. Prijašnji stanovnici toga područja zvali su se “Horeji”, što znači stanovnici pećina (1. Mojs. 14:6; 5. Mojs. 2:12, 22). Budući da su obitavali u teško pristupačnim visokim brdima, smatrali su se pretjerano sigurnima od neprijateljskog napada.

Imajući to u vidu, Bog je preko Abdije rekao: “Jer gle, učinit ću te najmanjim među narodima, prezrenim veoma. Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: Tko li će me na zemlju skinuti? Da se vineš ko orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te — riječ je Jahvina” (Abd. 2-4, ST).

Uobraženi Edomci trebali su biti učinjeni “malima” kako po broju tako i po dostojanstvu. Bog će ih uništiti, bez obzira kako visoko i nepristupačno bilo njihovo obitavalište.

Temeljito “pretresen”

Jehova zatim pokazuje, kako temeljito će edomski neprijatelji opustošiti narod: “Da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? Da su došli k tebi berači vinogradski ne bi li ostavili pabiraka?” (Abd. 5).

Kradljivci obično kradu onoliko ‘koliko žele’, no kuću ipak potpuno ne isprazne. Berači grožđa također uvijek ostavljaju nešto grožđa za sobom. Ali sa Edomom je trebalo biti sasvim drugačije.

Abdija objašnjava: “Kako li Edom bješe potresen, skrivena mu skrovišta pretražena!” (Abd. 6, ST). Edomski neprijatelji su trebali pročešljati svaku pećinu i sakriveno sklonište. Nikakvo sakriveno blago nije smjelo biti ostavljeno.

Nema pomoći za Edom

Kad su se neprijateljske nacije počele pripremati za rat protiv Edoma, ta zemlja je zatražila pomoć od zemalja, koje su se izdavale za njene dobre saveznike. Međutim, kad su k njima poslali poslanike tražeći njihovu pomoć i zaštitu protiv snaga napadača, glasnici su bili poslani samo “do granica” tih zemalja gdje su zatražili pomoć. Bili su istjerani bez obećanja pomoći. To isto je čekalo Edomce, koji bi bježali preko granica u okolne zemlje kako bi izbjegli smrt. Zabranio im se ulaz ili su bili istjerani (Abd. 7). Čak ni među samim Edomcima nitko nije bio dovoljno mudar ili jak da otkloni nesreću (Abd. 8, 9).

Razlog

Razlog za tu nesreću nad Edomom, dat je u slijedećim riječima: “Za pokolj i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti, i nestat ćeš zasvagda. U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih” (Abd. 10, 11, ST).

Izraelci su potjecali od Jakova, a Edomci od njegovog brata blizanca, Ezava. Pošto je Jakov dobio pravo prvorođenstva od svog brata Ezava, ovaj je počeo gajiti ubilačku mržnju prema Jakovu (1. Mojs. 25:27-34; 27:30-45). U toku svoje povijesti Edomci su i dalje pokazivali takvu mržnju prema Izraelcima (4. Mojs. 20:14-21; 2. Car. 8:20-22; 2. Dnev. 21:8-10; 28:16-20; Ps. 83:4-8). Jehova je u devetom stoljeću pr. n. r. vr. preko proroka Amosa optužio Edom “jer goni brata svojega mačem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjev njegov razdire jednako, i srdnju svoju drži uvijek” (Amos 1:11).

Ta zlobna mržnja je osobito došla do izražaja više od dva stoljeća kasnije, kada su Babilonci pod kraljem Nabuhodonozorom razorili Jeruzalem i njegov templ. Osvrnuvši se na taj događaj, nadahnuti psalmist je pisao: “Ne zaboravi, Jahve, sinova Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: ‘Rušite! Srušite ga do temelja!’” (Ps. 137:7, ST).

Bog je preko Abdije optužio Edom za taj neprijateljski duh, rekavši; “Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima Judejskim u dan propasti njihove, ... Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni” (Abd. 12-14, ST). Edomci su tako prijevarno postupali sa Izraelom da su čak hvatali one, koji su bježali da bi se spasili i predavali ih neprijatelju. Takvim načinom postupanja Edomci su pokazali omalovažavanje važne činjenice. Koje?

‘Blizu je dan Jehovin’

Jehova je dalje rekao: “Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti. Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit će svi narodi bez oduška, pit će i iskapiti — i bit će ko da ih nigda bilo nije” (Abd. 15, 16, ST).

Edom se pridružio neprijateljima Božjeg naroda, koji su uz piće i raskalašeno uživanje slavili poraz i porobljavanje Izraela. Sada je na njih došao red, da ‘ispiju čašu’ gnjeva Božjega. Ne samo Edomci, nego svi narodi, koji se protive Božjem izabranom narodu bit će jednog dana “kao da ih nikada nije bilo”.

Edom postaje kao “strnjika”

Jehova je obećao, da će potomstvo Abrahama, Izaka i Jakova dobiti u posjed zemlju, koja je kasnije nazvana Palestina (1. Mojs. 15:7, 17-21). Oni su je dobili, ali su ih Babilonci prognali ostavivši zemlju potpuno pustu.

Jehova je preko Abdije jamčio da će Izraelci ponovo dobiti u posjed tu zemlju, jer je Beg rekao preko proroka: “Al na gori Sionu bit će spasenici — postat će sveta — i dom će Jakovljev baštiniti svoju baštinu. Dom će Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit će ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neće ostati —riječ je Jahvina” (Abd. 17, 18, ST).

Izrael neće više biti podijeljen na dvoplemensko kraljevstvo, sastavljeno od Jude i Benjamina (ponekad nazvano u Bibliji “Jakov”) i desetplemensko sjeverno kraljevstvo (ponekad nazvano “dom Josipov”). Te riječi proriču, da će doći do ujedinjenja svih dvanaest plemena Izraelovih. Suprotno tome, Edom je trebao nestati. Izraelci su trebali progutati te Ezavove potomke, kao što vatra guta strnjiku.

Je li doista došlo do takvog pustošenja Edoma? Da, i u ispunjenju Božje izjave, date preko Abdije, odigrali su svoju ulogu i neznabošci (stavak 1) i Izraelci (stavak 18). Razmotri stoga neke dokaze, koji potvrđuju ispunjenje onoga, što je bilo prorečeno.

U starim zapisima se govori, da su babilonske snage pod kraljem Nabonidom osvojile Edom u toku šestog stoljeća pr. n. r. vr. Prema C. J. Gaddu, dobrom poznavaocu babilonske povijesti i literature, bilo je i židovskih vojnika u Nabonidovim trupama, koje su osvojile Edom i Temu. Objašnjavajući to, John Limdsay piše u članku pod naslovom “Babilonski kraljevi i Edom”: “Dakle, ispunile su se bar djelomično riječi proroka, kada je pisao, da je Jahve rekao: ‘Osvetit ću se Edomcima rukom naroda svojega Izraela’ (Ezeh. 25:14). Također imamo djelomično ispunjenje Abdijimih riječi, kada je rekao, da će edomski ‘saveznici’, ‘povjerljivi prijatelji’ ‘prevariti’ Edomce, ‘pobijediti ih’ i ‘podmetnuti im zamku’. Može se vidjeti, da se tu prorok osvrće na Babilonce, koji su pod Nabonidom jednom zauvijek obuzdali ekonomske i trgovačke ambicije Edomaca, iako su im u vrijeme Nabuhodonozora dopustili da sudjeluju u uništavanju Jude” (usporedi sa Abd. 1 i 7; Palestine Exploration Quarterly, od januara do juna 1976, str. 39).

To se sasvim podudara sa biblijskim dokazima o vremenu pada Edoma. Kao što je već spomenuto, Edomci su bili nezavisan narod, kada je Jeruzalem pao u ruke Nabuhodonozorovoj vojsci. Međutim, u knjizi Malahije, napisanoj nekako sredinom petog stoljeća pr. n. r. vr. (oko 100 godina nakon što je Nabonid napao Edom), govori se da je Bog već Edomove ‘gore opustio i nasljedstvo dao šakalima iz pustinje’ (Mal. 1:3).

“KRALJEVSTVO MORA POSTAT JEHOVINO”

Izraelci su ponovo trebali uzeti u posjed zemlju iz koje su bili istjerani za vrijeme izgnanstva u Babilon. Osim toga, u Abdijinoj knjizi opisuje se proširenje izraelske teritorije na sve strane. Na jugu će se proširiti do Negeba, na istoku do bivše domovine Edomaca, a na zapadu do Šefela i filistejske zemlje. Sjeverozapadno će se proširiti preko feničanske obale sve do Sarepte na sjeveru, između Tira i Sidona. Sjeveroistočno će se proširiti preko područja, koje je nekada držalo kraljevstvo desetpleskog Izraela, uključujući Efraim, Sam i područje Galada istočno od rijeke Jordana. Umjesto da budu lišeni slobode u n dalekoj stranoj zemlji, jeruzalemske izbjeglice vratit će se čak iz Sefarada (vjeruje se da je u Maloj Aziji) i uzeti u posjed teritorijalno naslijeđe, prošireno na jugoistok Negeba, gdje su ranije Edomci prigrabili za sebe zemlju (Abd. 19, 20).

Abdijina knjiga završava ohrabrujućom bilješkom. Ona glasi: “Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat kraljevstvo Jahvino” (Abd. 21, ST). Bog je nakon smrti Jozue podizao suce da “izbave” Izraela od ugnjetavanja i da ponovo osvoje teritorij oduzet od neprijatelja. Abdija opisuje da će Izraelci, koji su se ponovo vratili u domovinu, djelovati u sličnom svojstvu (Sud. 2:16).

Ovo nam proročanstvo, na sreću, u proširenom smislu, jamči, da će jednoga danas biti uništeni svi Božji neprijatelji i da će se Božja vladavina proširiti po cijeloj Zemlji (Ps. 22:27, 28). Ova poruka upozorenja i utjehe od strane istinitog Boga zasluži da se razglasi što je god dalje moguće. Da li redovito sudjeluješ u prenošenju te poruke drugima?

[Slika na stranici 4]

Abdija upozorava Edomce na uništenje i obećava obnovu Božjeg naroda