Njiva — koja rađa žito i kukolj

“Protumači nam usporedbu o ljulju (kukolju) na njivi” (Mat. 13:36, ST).

1, 2. a) Koja načela mogu biti uzeta u obzir kod sjetve? b) Koja parabola je temeljena na ta dva načela?

“SJETVA I ŽETVA” su dio razdoblja za koje je Jehova Bog rekao u svom srcu, da neće prestati “dokle bude zemlje” (1. Mojs. 8:21, 22). Slično temeljno načelo izrazio je apostol Pavao kada je pisao: “Što tko sije, to će i žeti” (Gal. 6:7, ST).

² Na osnovu tih temeljnih istina mogao je poljodjelac, koji je teško radio sijući dobro žito u vrijeme sjetve biti siguran, da će u određeno vrijeme biti žetva. Jedan postupak logično slijedi drugi. Isto je tako bio siguran, da se radi o nedozvoljenom postupku, saznajući od nadničara da njegova njiva nije rodila samo žito, nego i kukolj. Znao je da je posijao pšenicu, a ne kukolj. Taj novi razvoj događaja zahtijevao je odluku. Njegovi su najamnici zahtijevali, da se odmah poduzmu mjere. Željeli su odmah iščupati kukolj, ali mudar ratar je smirio njihovu gorljivost. Rekao im je, da se suzdrže, jer nije htio da se ošteti pšenica prilikom čupanja kukolja. Neka rastu zajedno. U vrijeme žetve biti će dovoljno vremena da se odvoji prava pšenica od lažne (kukolja).

3. Koji važan razvoj događaja je u vezi Kraljevstva iznio Isus i što će obilježiti djelo razlučivanja?

³ Isus Krist je primijenio tu usporedbu prikazujući razvoj događaja, do kojih će doći u djelu koje je započeo na Zemlji. Pokazano djelovanje je trebalo proizvesti tražene plodove pravih kršćana, koji će mu se priključiti u nebeskoj vladavini poznatoj kao “nebesko Kraljevstvo”. Stoga je prorekao, da će njegovo dobro sijanje ometati neprijatelj, sotona, đavao. Polje ili njiva neće roditi samo poželjne, pšenici slične prave kršćane, nego će donijeti i plod sličan kukolju, dakle, lažne kršćane. Bit će im dozvoljeno da rastu zajedno do vremena žetve, kad će doći do odvajanja. Osim toga, djelo odvajanja ili razlučivanja bit će daljnje obilježje “posljednjih dana” “svršetka sustava stvari” (Mat. 13:24-30, 36-43; usporedi Matej 24:3; 2. Timoteju 3:1).

4. Zašto bi nas trebala zanimati ova usporedba (parabola)?

⁴ Jesi li zainteresiran vidjeti kraj sadašnjeg zlog sustava stvari? Da li će na tebe osobno utjecati ishod žetve? I da li možda Isusova usporedba daje ključ za razumijevanje povijesti kršćanstva tijekom stoljeća? Pogledajmo!

Usporedba o pšenici i kukolju

5, 6. a) Zašto se ne može izraz “kraljevstvo nebesko” u ovoj usporedbi odnositi na Kristovu nebesku vladavinu? b) Na što se, dakle, odnose usporedbe o kraljevstvu i što prikazuju?

⁵ Na obali Galilejskog mora, nedaleko od kuće gdje je Isus boravio, ispričao je tu parabolu (ili usporedbu) svojim učenicima i velikom mnoštvu radoznalih ljudi, rekavši: “S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom koji posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su ljudi spavali dođe njegov neprijatelj, posija ljulj (kukolj) po pšenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod pokaza se i ljulj (kukolj)” (Mat. 13:24-26, ST).

⁶ Letimičan pregled ostalih usporedbi o kraljevstvu u Mateju 13. poglavlju pomaže nam shvatiti, da se izraz “kraljevstvo nebesko”, kako je upotrijebljen u tim usporedbama, ne može odnositi na savršenu Mesijansku vladavinu ili Kraljevstvo nebesko. Može li si netko zamisliti da bi “kukolj”, “nevaljalstvo” slično kvascu (stavak 33.; 1. Kor. 5:8), ili ljudi slični pokvarenoj, neupotrebljivoj “ribi” (stavci 47-50), pratili Krista u njegovom nebeskom Kraljevstvu? Jedva! Stoga se te parabole moraju odnositi na dobar i loš razvoj stvari u vezi sa izabiranjem budućih Kristovih sunasljednika “nebeskog Kraljevstva”. Usporedba o pšenici i kukolju posebice pokazuje stanje među onima na Zemlji, koji tvrde da su pozvani vladati sa Kristom u njegovom Kraljevstvu. Bit će dozvoljeno da takovo stanje potraje neko vrijeme prije nego što će biti okončano u simboličnoj “žetvi”.

7, 8. a) Tko je “sin čovječji”? b) U kojem se još proročanstvu spominju “sin čovječji” i oni koji su predočeni “dobrim sjemenom”?

⁷ Isus je sam kasnije objasnio simbolično značenje “domaćina”, ili “sijača”, “njegove njive”, “dobrog sjemena”, “njegovog neprijatelja” i “kukolja”. U izvještaju čitamo: “Protumači nam usporedbu o ljulju na njivi. On im odgovori: ‘Sijač dobrog sjemena jest Sin čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao’” (Mat. 13:36-39, ST).

⁸ Isus se poistovjetio sa “sinom čovječjim” (Mat. 8:20; 25:31; 26:64). Zanimljivo je, da je u viziji, koju je Danijel dobio u vezi sa Kraljevstvom, Isus bio proročanski nazvan “sinom čovječjim”. U tom se proročanstvu izvještava: “Njemu (sinu čovječjem) bi predana vlast čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti”. Pokazujući da će Sin čovječji imati osobe koje će vladati zajedno s njim, u proročanstvu također stoji napisano: “A Kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu” (Dan. 7:13, 14, 27, ST).

Sijući “dobro sjeme”

9. Što je “njiva” i zašto je Isus na njoj posijao “dobro sjeme”?

⁹ U pogledu sakupljanja određenog broja tih “svetih” ili “sinova Kraljevstva” iz svijeta, Isus, “domaćin” u paraboli, sije “dobro sjeme na svojoj njivi”. Objašnjeno je, da je ta “njiva” “svijet” (grčki ko‘smos), naime, svijet čovječanstva. Od vremena Isusove zemaljske službe, čovječanstvo je postalo “njiva za obrađivanje”, religiozno polje prilika za sijanje i uzgajanje “dobrog sjemena”, ili “sinova Kraljevstva” (1. Kor. 3:9). Isus je revno pripremao židovski dio “njive” u toku tri i pol godine svoje zemaljske službe (Mat. 9:35-38). Zatim je od Duhova 33. g. n. r. vr. sadio “dobro sjeme” najprije među Židovima, a zatim i po cijelom svijetu ili “polju” (Dj. ap. 1:8).

10. Kako je napredovala sjetva među Židovima i prozelitima?

¹⁰ Objašnjavajući što je “dobro sjeme”, Isus je rekao: “Sinovi su Kraljevstva”. Prvi od tih duhovno rođenih, pomazanih “sinova Kraljevstva” bili su Isusovi vjerni apostoli i oko stotinu drugih učenika, muškaraca i žena, koji su primili dar duha svetoga u Jeruzalemu na dan Duhova 33. g. n. r. vr. (Dj. ap. 1:13-15; 2:1-4). Istoga dana još je pridošlo toj novoosnovanoj kršćanskoj skupštini oko 3 000 drugih ljudi, Židova i prozelita (Dj. ap. 2:5-11, 41). Jehova je blagoslovio to sijanje i “umnožio društvo onih koji se spašavahu”, tako da je uskoro bio dostignut “broj ljudi (vjerojatno ne računajući žene) oko pet hiljada”. U izvještaju se malo kasnije dodaje: “A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospodina, mnoštvo ljudi i žena.” (Dj. ap. 2:47; 4:4; 5:14) Sjetva je brzo napredovala među Židovima i prozelitima.

11. Kako je sjetva napredovala među Samarićanima i nežidovima?

¹¹ Nakon pripreme da se sjeme sije među Samarićanima (Dj. ap. 8. poglavlje), proširio je sijač Isus pomoću svetog duha djelo sijanja i na neobrezane nežidove ili pogane (Dj. ap. 10. poglavlje; 13:1-5, 46, 47). Unutar nekoliko desetljeća, bile su uspostavljene kršćanske skupštine od sjeverne Afrike do Crnog mora i od Babilona do Italije, ako ne i još zapadnije (Dj. ap. 2:5-11; 1. Petr. 5:13; Rim. 15:24; Kol. 1:5, 6, 23). Uslijed revnog sijanja “usjev naraste i donese rod” (Mat. 13:26, ST).

Naknadno sijanje kukolja

12, 13. Tko je “neprijatelj” i kako je posijao kukolj dok su “ljudi spavali”?

¹² Međutim, velika je šteta bila na pomolu. Isusova parabola (usporedba) na to upozorava: “Dok su ljudi spavali, dođe njegov (sijačev) neprijatelj, posija ljulj (kukolj) po pšenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod pokaza se i ljulj (kukolj)” (Mat. 13:25, 26, ST). Isus je svog “neprijatelja” poistovjetio sa “đavlom” koji će zlonamjerno pokvariti posao dok “ljudi spavaju”. U Bibliji može “spavanje” označavati smrt ili duhovnu pospanost (Mat. 9:24; Rim. 13:11; 1. Sol. 5:6). Nakon što je govorio o ‘dovršenju svog puta’, Pavao je rekao starješinama kršćanske skupštine Efeza: “Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci, koji neće štedjeti stada i između vas samih dići će se neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike za sobom. Zato bdijte” (Dj. ap. 20:24-31, ST).

¹³ Povijesne činjenice pokazuju, da je sotona “došao i posijao kukolj po pšenici” dok su “ljudi spavali”. Kad su jednom apostoli, koji su zajednički ‘sprečavali’ otpad, počeli odlaziti na spavanje u smrt, mnogi kršćanski starješine propustili su biti budni (2. Sol. 2:3, 6-8). Postavši duhovno pospani, nisu zaštitili “sinove Kraljevstva” od “okrutnih vukova”, koji su se počeli uvlačiti među njih. Ti su bili “kukolj” posijan među “dobrim sjemenom”. Ivan, posljednji od apostola je umro, a prije smrti se osvrnuo na kraj apostolskog razdoblja koji se primicao, pišući: “Dječice, posljednji je čas! I kako ste čuli, Antikrist dolazi. I već sad su se pojavili mnogi antikristi; po tome znamo da je posljednji čas. Od nas su izišli, ali nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama. Ali to se dogodilo da na njima postane očito, da svi ne pripadaju nama” (1. Iv. 2:18, 19, ST).

14. Kakvo objašnjenje je dano o vrsti kukolja spomenutog u Isusovoj usporedbi?

¹⁴ Isus je rekao: “A kukolj sinovi su zla” (Mat. 13:38). U svojoj knjizi Prirodna povijest Biblije (Natural History of the Bible), H. B. Tristram objašnjava u vezi kukolja spomenutog u usporedbi. On piše: “Kukolj (zizania) je isto što i arapski zawan, odakle vuče porijeklo grčki naziv Lolium temulentum ili dlakavi ljulj. ... To je jedna vrsta ljulja i jedina grupa obitelji trava čije je sjeme otrovno. Zawan ima porijeklo od zan, što znači ‘povraćanje’, do čega dolazi kada se jede ljulj. Osoba, koja je pojela ljulj, osjeća strašnu mučninu, grčeve i dobiva proljev, a često završava smrću. Ta biljka ima širi list od većine divljih trava i potpuno je slična pšenici, sve dok se ne pojavi klas.”

15. a) Da li je “kukolj” preobražena “pšenica”? b) Za što, prema tome, nije odgovoran “sin čovječji”?

¹⁵ Trebalo bi zapaziti da “kukolj” nije preobraženi oblik pšenice, kako su vjerovali neki židovski talmudistia i neki drugi. Pšenično sjeme (zrno) se nikada ne može samo izroditi (izmetnuti) u kukolj. To bi bilo protivno Jehovinom nepromjenjivom zakonu: “Neka proklija zemlja zelenilom — travom sjemenkom, stablima plodonosnim, koja svako prema svojoj vrsti na zemlji donose plod.” Ta znanstvena činjenica oslobađa “sina čovječijega”, Isusa Krista, “sijača dobrog sjemena”, od svake odgovornosti za ono što se dogodilo na “njegovoj njivi”. “Dobro sjeme”, koje je on posijao, neće nikada prerasti u kukolj. Ono je moglo roditi samo “pšenicu” ili prave “sinove Kraljevstva”. Ono što se kasnije razvilo na njegovoj “njivi”, bilo je neposredno rezultat namjernog i pakosnog sijanja “kukolja” ili “sinova zla” od strane njegovog prijatelja.

16. Od kakvog povijesnog značenja je usporedba ili parabola o “pšenici” i “kukolju”?

¹⁶ Dakle, Isusova usporedba o “pšenici” i “kukolju” uvelike objašnjava povijest kršćanstva u toku stoljeća. Povijesne činjenice pokazuju, da je Sotona nakon smrti apostola uvukao u skupštine pravih kršćana mnogo “kukolja”, mnoge “okrutne vukove” i “antikriste”, baš kao što su Isus, Pavao, Petar, Ivan i Juda prorekli (Dj. ap. 20:29; 2. Petr. 2:1-3; 1. Iv. 2:18; Juda 4). Dogodilo se točno onako kako je Isus rekao: “Kad usjev naraste i donese rod, pokaza se i ljulj (kukolj)” (Mat. 13:26, ST).

17. Kada je “kukolj” postao osobito očigledan?

¹⁷ Taj “kukolj” je postao osobito vidljiv u drugom i trećem stoljeću, kad su takozvani crkveni oci počeli učiti nebiblijske nauke, kao što su besmrtnost duše, pakao i trojstvo. Mnogi od tih ljudi bili su više filozofi nego pravi kršćanski nadglednici, vjerni naukama Biblije. Vrhunac je dostignut početkom četvrtog stoljeća, kada je poganski car Konstantin spojio to otpalo kršćanstvo s poganskom religijom Rima. Takvo patvoreno kršćanstvo u svim svojim oblicima i nazivima — rimokatoličko, rusko pravoslavno, grčko pravoslavno i protestantsko — proizvelo je mnogo “kukolja” i to ne samo u toku stoljeća, nego ga također proizvodi sve do sada.

“Ostavite oboje neka raste”

18. Koji daljnji razvoj usljeđuje prema Isusovoj usporedbi?

¹⁸ Takvo stanje je sigurno moglo uznemiriti “sluge” ‘sina čovječjega’. Isusova se usporedba nastavlja: “I pristupiše sluge k domaćinu te mu rekoše: ‘Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle ljulj (kukolj)?’ A on im odgovori: ‘To je učinio neprijatelj’. Sluge ga zapitaše: ‘Hoćeš li da odemo i da ga počupamo?’ ‘Ne — odgovori im — da ne biste, čupajući ljulj počupali s njim i pšenicu. Ostavite oboje neka raste do žetve’. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moju žitnicu!” (Mat. 13:27-30, ST).

19. Zašto su bili uznemireni “domaćinovi sluge”?

¹⁹ Isus ne objašnjava da su zabrinuti “sluge” (27. stavak) poistovjećeni s “žeteocima” (30. stavak). Ako jesu, to bi značilo da su anđeli bili uznemireni zbog obilnog rasta “kukolja” na njivi njihovog Učitelja (Mat. 13:39). Te “sluge” su pitale, da li da odmah iščupaju dlakavi ljulj, koji predočava “sinove zla” (Mat. 13:38). Plašili su se da će ti lažni kršćani ili “kukolj”, koji je zlobno posijao “neprijatelj”, đavo, ugušiti pravu “pšenicu”, istinite “sinove Kraljevstva”.

20. Kakav odgovor je dao “domaćin” svojim “slugama” i kako je to potvrdila povijest?

²⁰ “Međutim”, “sin čovječji” nije ovlastio svoje “sluge”, da izađu na njivu i saberu “kukolj” ili lažne kršćane, odvajajući ih od “pšenice”, pravih kršćana. Rekao je: “Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve.” I tako su pravo i lažno kršćanstvo rasli na “njivi” ili “svijetu” čovječanstva. Međutim, “vrijeme žetve” je moralo doći. Kada? I kako ono utječe na tebe?

[Bilješka]