Sakriveni u dan Jehovinog gnjeva
“Tražite Jehovu ... tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Jehovinog” (Sof. 2:3).
1. Kakav značaj ima danas Sofonijino ime i proročanstvo?
‘JEHOVA SAKRIVA’ — to je misao, koja je iza imena Božjeg proroka Sofonije, koje ime znači “Jehova je sakrio”, želiš li biti sakriven po Jehovi? Trebao bi željeti, jer svijet danas zapada sve dublje u očajanje i beznadežnost. Pravedni Bog Jehova neće još dugo dopustiti da vlada takvo stanje. Vrlo je blizu njegov dan — Harmagedon. Svi bi mi trebali biti duboko zainteresirani za Sofonijino proročanstvo, jer nam ono mnogo govori o danu odluke. Pokazuje nam, kako možemo pronaći utočište, ili, tako reći, “da nas Jehova sakrije”.
2. Zašto je proročanstvo sve drugo samo ne malo po svom djelovanju?
2 Sofonija je prorokovao u prvim godinama vladavine judejskog kralja Jozije, koja je započela 659. g. pr. n. r. vr., dakle, oko 50 godina prije, nego što je Jehova opustošio Judeju i Jeruzalem. Budući da je Sofonijino proročanstvo kratko, često ga ubrajaju u “male proroke”, međutim, djelovanje njegovog proročanstva je sve drugo samo ne malo, ili neznatno. U Sofonijino vrijeme prenosilo je Božju poruku, koja se nije mogla zanemarivati. Isto tako ono dopire do našeg 20. stoljeća snažnim upozorenjem, koje moraju slijediti svi ljudi, koji se nadaju naći sigurnost u toku dolazećeg Jehovinog dana. Ono je dio Jehovine snažne “proročanske riječi”, koju apostol Petar uspoređuje sa “svjetiljkom koja svijetli u tamnom mjestu” (2. Petr. 1:19, ST; usporedi s Rimljanima 15:4).
3. a) Kako je Sofonijino proricanje odmah koristilo? b) Zašto ta korist nije mogla, ostati trajnom?
3 Izgleda, da je Sofonija bio šukun-unuk vjernog kralja Ezehije. Kao prorok kraljevskog roda sigurno je morao biti hrabar, da bi objavio strašnu Jehovinu osudu protiv knezova Judeje (Sof. 1:1, 8). Njegovo proricanje je očito zdravo djelovalo na mladog kralja Joziju, koji je očistio zemlju od krive religije i postao poznat po “djelima milosti, kako piše u zakonu Jehovinom” (2. Dnev. 32:3, 14, 19, 33; 35:26). Zbog toga je došlo do privremenog odgađanja Jehovine izvršilačke osude. Jozija nije, međutim, svojim pravednim postupcima otklonio bezbožnost, koja je potpuno progutala njegov narod, niti je mogao iskupiti grijehe svog djeda Manasije, koji je “napunio Jeruzalem krvlju nedužnih” (2. Car. 24:3, 4). Jehovin dan obračuna bio je na pragu!
“Riječ je Jehovina”
4. a) Kojom istaknutom izjavom počinje proročanstvo? b) Što je zapravo korijen Judinih problema?
4 Jehova je preko Sofonije dao do znanja, da će zasigurno učiniti potpuni kraj zlu. Proročanstvo počinje slijedećim riječima:
“Da, sve ću zbrisati s lica zemlje — riječ je Jahvina!”
Trebalo je doći do istrjebljenja, — iskorjenjenja svega onoga što je odvratno u Jehovinim očima. Ta “riječ” je neposredno ukazala na pozadinu Judinih problema — krivu religiju! Jehova je dalje rekao:
“Podignut ću ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit ću iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa svećenicima njegovim; one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom i zaklinju se Milkomom; one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare” (Sof. 1:2-6, ST).
5. a) Zašto obožavanju Baala nije bilo mjesto među Božjim narodom? b) Koje odvratne običaje je to uključivalo?
5 Kakvog li zla! Ti Judejci su odstupili od čistog Jehovinog obožavanja i slijedili kult Baala okolnih naroda. Baalizam — sa ljudskim žrtvama, ritualnom prostitucijom, obožavanjem nijemih idola i svojim formalističkim molitvama za materijalno blagostanje — nije imao pravo biti među Jehovinim štovateljima (4. Mojs. 25:1-5; Jer. 7:30, 31; 11:17; 19:3-5). Kriva religija ih je navela na sve vrste neispravnih postupaka. Judejski svećenici su prekršili prvu zapovijed družeći se sa “svećenicima tuđeg boga” (2. Mojs. 20:2, 3). Slijedeći loš primjer kralja Manasije, obožavali su “nebesku vojsku” i tražili vodstvo od spiritističkih medija (2. Dnev. 33:1-6). Zajedno sa pogrešnom tvrdnjom da ‘u svakoj religiji ima nečeg dobrog’, izjednačili su idolskog boga Milkoma sa Jehovom. Budući da su odstupili od živoga Boga, razvili su “zlo srce nevjerstva” (Jevr. 3:12).
6. Koje očite sličnosti nalazimo između običaja koji su vladali u Judeji i onih koji danas vladaju u nazovi kršćanstvu?
6 Postoji li bilo kakva razlika u današnjem nazovi kršćanstvu? Narodi kršćanstva još uvijek snose ogromnu odgovornost za prolivenu krv za milijune života žrtvovanih na oltaru rata u toku ovog stoljeća. Kršćansko svećenstvo je podupiralo te ratove na obadvije strane i zato ostaje na njima krivica za prolivenu krv. (Usporedi Jeremija 2:34, 35). Kao što su se Judejci odavali svim vrstama spolnog nemorala, tako se i danas u kršćanstvu nađe ljudi, koji imaju predbračne spolne odnose, zagovaraju slobodno općenje, mijenjaju žene, razvode se, homoseksualci su i tako dalje, dok se mnogi svećenici ponašaju kao da ne vide ili čak opraštaju takve postupke. Kako li je to protivno biblijskim mjerilima! (1. Kor. 6:9, 10; Jevr. 13:4).
7. a) Koje sličnosti nalazimo u nazovi kršćanstvu za spiritizam i interkonfesionalizam, koje su u praksi činili otpali Judejci? b) Koji se pravovremeni savjet, u tom pogledu nalazi u Božjoj Riječi?
7 Astrologija, proricanje sreće i spiritizam, također su prisutni među tobožnjim kršćanima. Pod izgovorom da ‘sve religije vode do istog cilja’, danas se u punoj mjeri primjenjuje interkonfesionalizam u kršćanstvu. Praznovjerja krive religije pomiješana su s Biblijom. Umjesto da kršćanstvo sluša Isusovu zapovijed, da svake godine slavi Spomen na njegovu smrt, ono uzdiže Uskrs, nazvan po Astaroti, boginji čulne ljubavi, (grčki Astarte, hebrejski Ašaroth), koji uključuje obrede i simbole plodnosti, kao što su zečevi i uskrsna jaja. Tko god vrši takve običaje trebao bi slijediti dobar savjet iz 1. Samuelove 7:3 (ST): “Ako se od svega srca svoga vraćate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove, baale i aštarte i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada će vas on izbaviti.” Ako želimo biti među onima, koji su pozvani da bi imali udjela u njegovom danu opravdanja, tada je za nas prijeko potrebno razvijati cijenjenje prema Jehovi, njegovoj Riječi i njegovim zahtjevima. Upravo je tako, kao što Sofonija primjećuje:
“Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike” (Sof. 1:7, ST).
8. Protiv kakvog gledišta nas opominje “riječ Jehovina”?
8 Jehova je u Sofonijino vrijeme temeljito ispitao svoje tobožnje obožavatelje. Tako se “riječ Jehovina” nastavlja:
“I u to vrijeme pretražit ću (pažljivo) Jeruzalem sa zubljama (svjetiljkama) i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: ‘Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo’” (Sof. 1:1, 12, ST). Takve samožive osobe bile su zadovoljne zatečenim stanjem. Nisu željele da itko uzmiješa talog u njihovim vinskim bačvama! Bili su kao današnje nevjerno kršćanstvo i kao neki koji su otpali od obožavanja Jehove, govoreći: ‘Gdje je dokaz da danas zaista živimo u “posljednjim danima”’? Takvo stajalište se pokazalo kobnim u Sofonijino vrijeme, a još kobnije može biti za naše vrijeme, jer se suočavamo sa krajem cijelog svjetskog sustava stvari (2. Petr. 3:3, 4).
9. Zašto je danas tako važno, kao i u danima Jude, razvijati duhovno a ne materijalističko stanovište?
9 Što se tiče takvih nevjernih, materijalističkih ljudi, Jehova dalje nastavlja:
“Blago njihovo bit će prepušteno pljački, njihove kuće pustošenju. Oni su gradili kuće — neće u njima stanovati; sadili su vinograde — iz njih vina neće piti” (Sof. 1:13, ST).
Svjetski posjedi ne koriste ništa u danu Božjeg suda! Umjesto da sada težimo za materijalnim stvarima, koliko li je korisnije razvijati biblijsko stajalište s obzirom na život, a mladi da se pripremaju za punovremensku službu Jehovi! Uvijek su sretni oni, koji izaberu “blago na nebu”, umjesto da ‘gomilaju blago na zemlji’! (Mat. 6:19-21; Prop. 12:1; 1. Tim. 6:6-8).
‘Blizu je veliki dan’
10, 11. Kako i zašto Jehova ‘ubrzava’ svoj veliki dan?
10 Zatim nas sam suvereni Gospodin uvjerava:
“Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi!” (Sof. 1:7, 14, ST).
11 Neka nitko ne misli, da Božja osuda zlom svijetu leži daleko u budućnosti. Danas prijeti uništenje čitavom ljudskom rodu na Zemlji: ali to Jehova neće dopustiti! Suvereni Gospodin Jehova, a ne svjetovno misleći ljudi, je taj, koji će privesti kraju to ludo atomsko doba. Ubrzat će svoj dan — Harmagedon. Bilo koji “moćan čovjek” koji bi pokušao osujetiti izvršenje tog suda, osuđen je da gorko plače, jer sam Jehova govori:
“Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština! Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrđene i na visoka kruništa” (Sof. 1:15, 16, ST).
12. Zašto možemo biti sretni, da će tog dana uslijediti uništenje sa odabiranjem?
12 Utvrđenja ovog militariziranog svijeta, čak i ako bi mogla prkositi nuklearnim raketama, bit će beskorisna protiv bojnim sredstvima Jehovinog nebeskog arsenala. Osim toga, to neće biti opće uništavanje, nego sa odabiranjem, u skladu s Davidovim proročanskim riječima: “Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti” (Ps. 145:20, ST). To će, uistinu, biti strašan dan suda za one, koji nisu s poštovanjem šutjeli pred Jehovom. Preko Sofonije Bog dalje govori:
“Prepustit ću ljude nevoljama i vrludat će kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv će se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit će bačena kao smeće” (Sof. 1:17, ST).
13. Koja ulaganja neće ništa vrijediti u dan gnjeva?
13 Što će koristiti na taj veliki dan konto u banci, pa čak i u “neutralnoj” zemlji, ili nagomilano zlato, ili ogroman posjed, ili podzemna skloništa? Sve je to nevažno! Sam suvereni Gospodin Jehova daje to jasno do znanja, govoreći:
“Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti. U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje” (Sof. 1:18, ST).
U taj konačni dan odluke obuhvaćena je ‘sva zemlja’ u konačno Božje izvršenje osude. Ali postoji način kako tome izbjeći! Koji je to?
“Saberite se”
14. Koje dokaze imamo, da su a) Juda i b) kršćanstvo propustili odazvati se pozivu iz Sofonije 2:1?
14 Kad daje posljednji poziv svom narodu, sam Božji prorok potiče one koji bi željeli preživjeti, govoreći:
“Saberite se, skupite, narode bestidni” (Sof. 2:1, ST).
Ali, je li Juda, kao narod, povoljno reagirao na taj poziv? Jehovino pogubljenje toga naroda 607. g. pr. n. r. vr. pokazuje, da nije. Nastavili su svojim bestidnim putem. No, bilo je pojedinaca — Judejaca i drugih, uključujući Jeremiju, Abdemeleha i dom Jonadabov — koji su preživjeli, jer su poslušali Jehovinu Riječ (Jer. 39:11, 12, 16-18; 35:18, 19). Danas je slično stanje. Kršćanstvo se drsko protivi kraljevskoj vijesti, koju propovijedaju Jehovini svjedoci na njegovom području. Odbacilo je Božje Kraljevstvo pod Kristom Isusom, kao jedinu nadu za narode i zamijenilo ga s nadomjestkom, kojeg su uspostavili ljudi, s osmim biblijskim kraljem. Bilo kakvo sakupljanje koje vodi kršćanstvo, je namijenjeno uništenju u Harmagedonu (Ps. 2:2, 3; Otkr. 16:13-16).
15. Koje drugo sakupljanje je uspješno u zadnje vrijeme?
15 U “posljednjem dijelu dana”, u kojem sada živimo, uspijeva i drugačije sakupljanje. Najprije se je sakupljalo pomazane prave kršćane uglavnom iz kršćanstva. Zatim je uslijedilo sakupljanje bezbrojnog “velikog mnoštva” “iz svih naroda, plemena, koljena i jezika”, koje će preživjeti dolazeću nevolju (Otkr. 7:1-4, 9, 14; Iza. 2:2, 3). Tko sačinjava to “veliko mnoštvo”? Ponizni pojedinci, koji su spremni ponizno slijediti savjet Božjeg proroka.
16, 17. U kom smjeru ide kazaljka na satu i na koji se poziv, stoga moraju odazvati oni, koji žele preživjeti?
16 Kazaljka na satu se nemilosrdno pomiče prema Harmagedonu. Zato vremenski potpuno odgovara upozorenje Božjeg proroka upućeno tim krotkim pojedincima:
“Prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina”! (Sof. 2:2, ST).
17 Jehovina je zakonska odredba i presuda da se mora kršćanstvo istrijebiti, iz istih razloga iz kojih je Jeruzalem bio istrijebljen 607. g. pr. n. r. vr. (Ezeh. 22:3-5). Krivo je za prolivenu krv i njegovo svećenstvo je odstupilo od Jehovinog zakona. Kršćanstvo je dio Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije, o kome je apostol Ivan pisao, “da je “svojim vračanjem” zaveo (si) u zabludu sve narode; i u tebi je nađena krv proroka i svetih, i sviju poubijanih na zemlji.” Zato nije čudno da je upućen poziv onima, koji se žele dopasti Bogu: “Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala”(Otkr. 18:4, 23, 24, ST).
Tražeći Jehovu
18. Koje daljnje korake moraju poduzeti krotki?
18 Međutim, je li dovoljno, da se odvojimo od svijeta i njegove religije? Sofonija nam pokazuje, da krotki moraju poduzeti daljnje pozitivne korake.
19. Što sve obuhvaća ‘traženje Jehove’?
19 Najprije je potrebno, kako kaže Božji prorok:
“Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove!” (Sof. 2:3a, ST).
Moraju se potruditi upoznati Jehovu sa svim njegovim divnim osobinama i namjerama, kao što ga je objavio njegov sin, Isus Krist. Ako to ponizno rade, bit će, prema Isusovim riječima, nagrađeni: “A ovo je vječni život: spoznati tebe jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Iv. 1:18; 17:3, ST). Upoznavši Jehovu ‘svim srcem, dušom, mislima i snagom’, oponašaju Isusa u izvršavanju “svete službe”, koju Jehova zahtijeva od njih (Mar. 12:29, 30; 1. Petr. 2:21; Mat. 4:17; Otkr. 7:15).
20. Koju pravednost bi trebali tražiti i sa kojim uvjerenjem?
20 Sofonija zatim kaže:
“Tražite pravdu” (Sof. 2:3b, ST).
Ne tražimo svoju pravednost, poput farizeja! Ništa nam ne koristi “imati revnost za Boga”, ako ona nije u suglasnosti sa točnom spoznajom njegove Riječi. Trebamo ‘znati pravednost Božju, da bismo, se pokorili toj pravednosti’. Trebamo prilagoditi svoje življenje Božjim mjerilima — a ne ljudskim — i obući kršćansku osobnost, koja je “sazdana po Božjoj volji u istinskoj pravdi i vjernosti” (Rim. 10:2, 3; Efež. 4:22-24). Ta istinska pravednost i vjernost zahtijevaju od nas, da ne dozvolimo da bi u naše življenje prodrlo razuzdano mišljenje ili postupci ovoga svijeta. Kao što je Isus savjetovao, trebamo i dalje “tražiti najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu”, uvjereni da će nam on, jer mu služimo, osigurati osnovne životne potrebe i zaštititi nas u dan Jehovinog gnjeva (Mat. 6:31-33).
21. a) Kako se u proročanstvu naglašava osobina poniznosti? b) Na što bi trebali u tom pogledu brižljivo paziti?
21 Kao treće, Jehovin prorok navodi:
“Tražite poniznost” (Sof. 2:3c, ST).
Sofonija je opisao one, koji će poslušati njegovo proročanstvo kao “krotke na Zemlji”. Dakle, sada on ponovno podvlači tu osobinu. Kako li je važno da i dalje “tražimo poniznost”, jer živimo u ponosnom, neskromnom, samouvjerenom, egoističnom svijetu, koji gleda najprije na vlastito “ja”! Stalno smo u opasnosti da nešto od takovog stanovišta, prione i za nas. Trebamo biti oprezni, uvijek spremni prihvatiti karanje od Jehove i njegove organizacije i prilagođivati se njegovoj volji. Nikada ne bi trebali pomisliti da smo “jednom spašeni, zauvijek spašeni”, jer je nagrada spasenja za one, koji ‘ustraju u istini’ (Pr. Sal. 22:4; Iv. 8:31, 32; 3. Iv. 3, 4).
22. a) Zašto Sofonija kaže “eda biste se”? b) Kakve će biti konačne posljedice za “one koje će Jehova sakriti”?
22 Sofonija sada kaže “poniznima na Zemlji”:
“Eda biste se sakrili na dan gnjeva Jehovinog” (Sof. 2:3d).
Zašto “eda biste se” ili “možda bi se kako” — sakrili? Zato, jer konačno spasenje zavisi od puta pojedinca, na što je Isus ukazao rekavši: “Tko izdrži do kraja, bit će spašen.” Zato izdržite svi krotki, ponizno izvršavajući Božju volju za taj dan, što uključuje i propovijedanje ove dobre vijesti o uspostavljenom Božjem Kraljevstvu, po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima (Mat. 24:13, 14, NS). Čineći tako možete se naći među “onima koje će Jehova sakriti”, u dan gnjeva njegovog. Psalmist David piše za takve ljude: “A smjerni (krotki) će naslijediti zemlju, i naslađivat će se množinom mira” (Ps. 37:11).
[Okvir na stranici 22]
“To je možda samo pitanje vremena”
U svom oproštajnom govoru priznao je bivši predsjednik Sjedinjenih Država Jimmy Carter što se tiče nuklearnog naoružanja: “Opasnost postaje sve veća. Arsenali supersila rastu u veličini i opremljenosti, jer i druge vladavine — u budućnosti čak na tucete vladavina — dobivaju ta oružja. Možda je samo stvar vremena, kad će ludilo, očajanje, pohlepa ili pogrešni proračuni lakomisleno aktivirati tu strašnu silu.” Već sada u svijetu vlada veliko ludilo! U uvodnom članku njujorškog Timesa, 31. januara 1981. upozoravalo se da je sada “Godina za najveću kontrolu super sila u naoružanju”, inače će izgubiti “sve predvidljive mogućnosti za ograničenje nuklearnog oružja.”