Kako nastaju čudotvorna liječenja?

“DJEVOJČICE, sa držalom za vrat (šancovom kragnoma)! Možeš ga skinuti. Izliječena si. Dođi ovamo i hvali Isusa.” Djevojčica ide sa svog mjesta prema oltaru, objašnjava da se već dvanaest puta morala operirati i da od 1973. g. pati od reumatske upale zglobova. Pred svećenikom pokreće svoju glavu, mnoštvo plješće, a svećenik je blagoslivlja i uzvikuje: “Izliječena je!”

Predstavi si radost osobe, izliječene od reumatske upale zglobova! Može li se to doista dogoditi?

Izvještaji poput gore navedenog, koji je uzet iz Sunday Telegrama, (Worcestery, SAD), navode na pomisao da je to moguće. Stoga nije čudno da današnja čudotvorna liječenja privlače sve veću pažnju. Bolesnici idu masovno liječnicima čudotvorcima, nadajući se da će biti izliječeni. Ispunjavaju li im se nade? Jesu li čudotvorna liječenja doista djelotvorna? Kako nastaju?

Što se događa

Postoje doista različiti načini čudotvornih liječenja. Na Zapadu se često vrše čudotvorna liječenja za vrijeme Božjih službi, koje održavaju evanđelisti ili propovjednici većih religioznih zajednica — vjerojatno oni koji su povezani sa harizmatičkimb pokretom. Ti čudotvorni liječnici tvrde da oponašaju Isusa Krista i njegove apostole i uvjereni su, da je sam Bog izvor njihove moći.

Drugoj skupini pripadaju “liječnici” nekršćanskih religija: vudu (čarobnjački) — svećenici, nadriliječnici, vrači, itd. Oni vjeruju, da bolesti prouzročuju zli duhovi, stoga izvode obrede kojima istjeruju zle duhove.

Zatim postoje “psihokirurzi”, koji vrše, kako oni kažu, “psihooperacije”. Tako, primjerice, na Filipinima tvrde, da golim rukama prodiru u tijelo bolesnika odstranjujući oboljelo tkivo i ugruške krvi. Prema izvještajima, njihovi se “pacijenti” nalaze u potpuno svjesnom stanju i na njima se ne vide nikakvi ožiljci.

Postoje, konačno i takvi, koji kažu da njihova “liječenja” nemaju nikakve veze sa religijom ili vjerom. Oni kažu, da se tu radi o prirodnom procesu, o nekoj vrsti “izazivanja” tajanstvene moći liječenja, koja se nalazi oko nas ili u samom tijelu. Neki od njih više vole da ih se zove “psiholiječnici” nego “čudotvorni liječnici”.

Jesu li čudotvorna liječenja doista uspješna?

Odgovor na ovo pitanje ovisi od toga koga se pita. Neki vjeruju u čudotvorna liječenja. Oni izvještavaju o liječenjima koja su sami vidjeli ili osjetili. Međutim, oni koji u njih sumnjaju, citiraju osobe koje su, navodna čudotvorna liječenja temeljito ispitale i došle do zaključka, da ne postoje prava čudotvorna liječenja. Otkuda ta proturječnost?

Ponekad se može potkrasti greška. Neka žena je, na primjer, iskreno vjerovala, da je bila izliječena od raka na grliću maternice. Klinički test je ukazivao na postojanje raka. Zato je otišla čudotvornom liječniku. Test, kojem se potom podvrgla, bio je negativan. Bila je uvjerena da ju je izliječio čudotvorni liječnik. Međutim, njen liječnik joj je rekao, da je prvi test jednostavno bio pogrešan, što se ponekada događa.

U drugim slučajevima su se neki očajno nadali čudu i čežnjivo o njemu maštali. Neka mlada djevojka, koja je patila od raka u već poodmaklom stadiju, otišla je k čudotvornom liječniku. Nakon toga ju je pregledao njen liječnik. “Kada me je liječnik vidio, skoro nije mogao vjerovati”, rekla je sva sretna. “Prije mi je bilo rečeno da ću živjeti još samo dva mjeseca. Ali se ništa nije dogodilo. ... Trebala sam, zapravo, već odavno biti mrtva, ali ne znam zašto me je Bog spasio.” Na žalost, umrla je godinu dana kasnije.

Jednom je neki liječnik rekao da je ozdravljenje njegovog pacijenta bilo pravo čudo. Ali kada je novinski izvjestilac to detaljnije ispitao, liječnik je rekao da je riječ “čudo” upotrijebio samo u “simboličnom smislu”. Bio je uvjeren da je ozdravljenje nastupilo “prirodnim putem”. “Mišljenja sam da ne možemo dokazati da se Bog tu osobno umiješao. Poznajem slučajeve, gdje se slično dogodilo iako nije sudjelovao čudotvorni liječnik”, rekao je on.

Postoje činioci koji otežavaju donošenje suda što je u stvari prouzročilo “izlječenje”. Još se uvijek potpuno ne razumije u kojoj mjeri utječe volja na zdravlje tijela. Tok mnogih bolesti također je nepredvidiv. U nekim slučajevima nastaje iz nepoznatih razloga privremeno poboljšanje. Mnoge bolesti liječi samo tijelo. Neke se mogu liječiti lijekovima. Dr. William A. Nolan je ukazao na mogućnost, da kod nekih bolesti dolazi do bržeg poboljšanja zbog jake volje, koja je u vezi sa Božjom službom čudotvornog liječnika. Uostalom, mnoga prividna ozdravljenja zapravo su samo mala poboljšanja stanja bolesnika.

Neki čudotvorni liječnici priznaju mogućnost da mnoga liječenja nisu čudotvorna. Svećenik koji je povezan sa harizmatičkim pokretom je rekao: “Neka liječenja su psihosomatske prirode, druga dolaze histerijom, a neka se mogu objasniti prirodnim razlozima.” Dodao je: “Za mene to nije nikakav problem, jer su ona još uvijek stvarnost.”

Svi se, dakako, ne slažu da se za čudotvorna liječenja može dati prirodno objašnjenje. Mnogi iskreno vjeruju da se čuda događaju i da se bolesnici liječe natprirodnim silama. Možda netko zato zaključuje: “Pa, čudotvorna liječenja se ponekad mogu dogoditi. A ako i nisu uvijek sigurna, zašto ne isprobati takve metode liječenja?” To je važno pitanje, na koje ćemo dobiti odgovor u sljedećem članku.

[Bilješke]