“Tko je vjerni i razboriti upravitelj?”
“Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi?” (LUKA 12:42, ST).
1. Koliko je staro navedeno pitanje i što ne mogu imati oni, koji ne nalaze na njega odgovor?
TO PITANJE je staro preko 1900 godina. Danas ih stotine tisuća vjeruje da su našli odgovor na to pitanje. Oni koji ne nalaze odgovora, ne mogu imati prednosti koje će doprinijeti njihovom vječnom dobru. Pitanje glasi: “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu?” (Luka 12:42, ST).
2. a) Kada je bilo prvi puta postavljeno to pitanje i tko ga je postavio? b) Na koga bi se trebalo odnositi pitanje i zašto?
2 To pitanje je prvi puta bilo postavljeno na Bliskom istoku u zemlji Izraelu. Bilo je to 32. g. n. r. vr., u razdoblju između izraelskog praznika Sjenica u jesen i praznika Posvećenja ponovo izgrađenog templa u Jeruzalemu početkom zime. Čovjek, koji je postavio to pitanje, postao je diljem svijeta poznata sporna ličnost. Njegovo ime je Isus Krist. Njegovo pitanje se posebno treba odnositi na kršćanstvo, budući da ga ono naziva “Gospodinom” i tvrdi da je sastavljeno od njegovih učenika.
3, 4. a) Za što su se zanimali Isusovi slušaoci i u vezi čega im je Isus rekao da se ne plaše? b) Koje dvije usporedbe je dao Isus u pogledu potrebe njihove budnosti?
3 To pitanje koje traži odgovor, bilo je, prema biblijskom izvještaju, postavljeno u odgovoru na jedno drugo pitanje i upućeno je osobama, koje su se zanimale za najveću vladavinu koja je ikada bila uspostavljena nad Zemljom, za Kraljevstvo Stvoritelja neba i Zemlje, za “Božje Kraljevstvo”. Zato je Isus Krist unaprijed rekao svojim slušaocima — Izraelcima: “Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo! Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju! Nabavite sebi torbe što ne stare: neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiče niti moljac grize! Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce.”
4 “Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke zapaljene! I budite slični onima što čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore čim dođe i pokuca. Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju! Zaista, kažem vam, sam će se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti. I dođe li u drugu ili treću noćnu stražu, blago njima ako ih tako nađe! Ovo upamtite: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, ne bi dopustio da mu kuću prokopa! Zato i vi budite pripravni, jer će Sin čovječji doći u čas kad se ne nadate!” (Luka 12:32-40, ST).
5. a) Kako je Petar nazvao Isusove riječi i opomene i kako bi se dakle trebao označiti Isusov odgovor? b) Koje pitanje nastaje Petrovim pitanjem u vezi primjene Isusovih riječi upotrijebljenih u njegovom odgovoru?
5 Ono što je Gospodin Isus Krist tada rekao, nazvao je apostol Petar “usporedbom”, jer Lukin izvještaj dalje kaže: “Tada ga Petar zapita: ‘Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?’” (Luka 12:41, ST). Dakle, logično bi bilo smatrati usporedbom ono što je Isus odgovorio, a što bi trebalo predočiti ili prikazati određene činjenice koje se odnose na budućnost. Dakle, Isusov odgovor u Luki 12:42-44 sačinjavao bi dio usporedbe o “vjernom i mudrom upravitelju” (Revised Standard Version). Dok nastavljamo istraživanje usporedbe, trebali bi misliti na Petrovo pitanje, koje u svojoj primjeni prelazi na sljedeću usporedbu. Dakle, ponovimo ga: “Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?” (Luka 12:41, ST; New International Version; The Living Bible). Stoga se opravdano postavlja pitanje: Odnosi li se ta usporedba o “upravitelju” na klasu (razred) “nama” na dvanaest apostola Isusa Krista ili na sve koji su tada slušali Isusa kao i danas na svakog pojedinca koji čita Isusovu usporedbu, bez obzira na njegove religiozne veze unutar ili izvan kršćanstva? Da li usporedba uključuje razred (skupinu) ili pojedinca?
“Njegov gospodar”
6. Kojom je usporedbom Isus odgovorio na Petrovo pitanje?
6 Isus nije izravno odgovorio na Petrovo pitanje u vezi prethodne usporedbe, nego je kao odgovor dao drugu usporedbu, rekavši: “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu? Blago onomu sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako! Uistinu će ga, kažem vam, postaviti nam svim svojim imanjem” (Luka 12:42-44, ST).
7. Koga predstavlja upraviteljev “gospodar” i kakvo bi stanovište trebali zadržati oni koji su povezani sa “gospodarom” za vrijeme “svršetka ovog sustava stvari”?
7 Nitko neće posumnjati da je “gospodar” tog vjernog upravitelja zapravo sam pripovjedač usporedbe, Gospodin Isus Krist. U usporedbi, koja je navela Petra da postavi navedeno pitanje, Isus je sebe prikazao kao ženika, koji se radi svadbenog veselja vraća kući u neodređeno doba noći ili u rano jutro (Luka 12:35-40). Razumljivo je, da oni, uključeni u ispunjenje Isusove usporedbe, trebaju biti budni, osobito u vrijeme “svršetka sustava stvari” (Matej 24:3).
8. Od kada je Isus Krist “gospodar” nad “služinčadi” i kako su oni opisani u Otkrivenju 7:1-8?
8 U usporedbi o upravitelju, gospodar ima “služinčad”, kojoj pripada i sam upravitelj. To odgovara činjenici jer pripovjedač usporedbe, Gospodin Isus Krist, ima obitelj u duhovnom smislu. U vezi toga piše u poslanici Jevrejima 3:4-6: “Graditelj svega jest Bog. I Mojsije je istina, bio vjeran u svoj kući Božjoj u svojstvu sluge, da svjedoči za ono što je Bog imao objaviti, dok je Krist vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom” (ST). Prorok Mojsije “stajao je nad kućom dvanaest plemena Izraelovih” u početku tog naroda. Isus Krist, veći Mojsije, stoji od Duhova 33. g. n. r. vr. do danas “nad kućom duhovnog Izraela”. Otkrivenje 7:1-8 pokazuje da tu “kuću” sačinjavaju 144 000 duhovnih Izraelaca, podijeljenih na dvanaest plemena, svako po 12 000. Tu “kuću” sačinjavaju Božji duhovni sinovi, kao što je i sam njihov poglavar Isus Krist. Oni zajedno sačinjavaju “malo stado”, kome je po Isusovim riječima Jehova Bog, nebeski Otac, obećao dati nebesko Kraljevstvo (5. Mojsijeva 18:15-18; Luka 12:32; Djela apostolska 3:19-23).
9. Koja poteškoća nastaje u vezi utvrđivanja točnog vremena gospodarevog dolaska, ako tvrdimo da “upravitelj” predstavlja jednog kršćanina, postavljenog u prvom stoljeću?
9 Dakle, 144 000 Božjih duhovnih sinova sačinjavaju “služinčad” nad kojom Gospodin Isus Krist postavlja “upravitelja” iz navedene usporedbe. Još uvijek vlada borba mišljenja među mnogim takozvanim kršćanima o ličnosti tog, u usporedbi spomenutog “upravitelja” (grčki: oikonómos; hebrejski: so·khenʹ — Delitsch prijevod). Ako kažemo da “upravitelj” predočava jednog kršćanima, tada zapadamo u nepremostive poteškoće. Na primjer, u usporedbi se navodi, da upraviteljev gospodar ide na put i nakon neodređene odsutnosti se vraća kući u nenavedeno vrijeme. U prvom stoljeću n. r. vr. se nije moglo utvrditi točno vrijeme, jer ljudi tada nisu imali suvremena sredstva komunikacija kao što su telefon, radio veza i brza prometna sredstva sa utvrđenim redovima vožnje.
10. Koja poteškoća nastaje u pogledu dužine životnog vijeka nekog kršćanina, u vrijeme “gospodarevog” dolaska?
10 Prema Isusovim riječima “upravitelj” je bio postavljen nad “služinčadi” prije nego što je gospodar otputovao. Dakle, pošto je upraviteljev gospodar predočavao Gospodina Isusa Krista, njegov “upravitelj” je bio postavljen prije je Isusovog odlaska uzašašćem na nebo, deset dana prije židovskog praznika Duhova, 33. g. n. r. vr. “Upravitelj” treba biti živ i vjeran datoj mu odgovornosti u vrijeme povratka njegovog gospodara. Sada je prošlo devetnaest stoljeća od odlaska Gospodina Isusa Krista u dom svog nebeskog Oca. Ako netko tvrdi, da “upravitelj” iz usporedbe predstavlja nekog kršćanina — u prvoj kršćanskoj skupštini, kako bi taj pojedinac mogao danas još uvijek živjeti, nakon što ga je Isus Krist imenovao 33. g. n. r. vr.? Nijedan čovjek nije tako dugo živio, čak ni čuveni Metuzalem (1. Mojsijeva 5:27).
11. Koga predočava “upravitelj” umjesto nekog kršćanina i koju biblijsku podršku imamo za takvo gledište?
11 Razum, potkrijepljen sličnim biblijskim primjerima, daje jasno spoznati da “upravitelj” (oikonómos) predstavlja razred, kolektivno tijelo, što odgovara pravnom licu, zakonskom licu, poput nekog društva, koje je priznato od zakona države. Jehova Bog je, na primjer, cijeli izraelski narod starog doba, nazvao “moj sluga koga sam izabrao” (Izaija 43:10). Na isti način “upravitelj” predočava “malo stado” duhovnih Izraelaca, tijelo potpuno predanih, krštenih učenika “gospodara”, Isusa Krista, koji su rođeni Božjim duhom za nebesko nasljedstvo sa svojim “gospodarom”, proslavljenim Isusom. Taj razred “upravitelja” bio je živ i na raspolaganju da ga imenuje gospodar prilikom odlaska, a ostatak tog razreda “upravitelja” je danas na Zemlji i vjeran je gospodaru Isusu Kristu. Budući da je svaki član vjeran i razborit, onda je to isto i cijeli razred.
12. Što se htjelo postići postavljanjem “upravitelja” nad “služinčadi” i da li činjenice pokazuju da je razred “upravitelja” ispunio tu svrhu?
12 Upravitelj iz usporedbe je bio postavljen nad “služinčadi” svoga gospodara da “im u pravo vrijeme daje hranu” (Luka 12:42, ST). Preko razreda “upravitelja” udovoljava se tom zadatku sve do danas. To je bio slučaj i u toku prvog stoljeća n. r. vr., za vrijeme dvanaest apostola Isusa Krista, sve do smrti posljednjeg apostola Ivana, koji je oko 98. godine n. r. vr. dao posljednji prilog Svetom pismu (Ivan 21:20-23). Osobito sada, za vrijeme “svršetka ovog sustava stvari”, koji je započeo katastrofalne 1914. godine, bilo bi “pravo vrijeme” da se podijeli dovoljna količina hrane “služinčadi”, a to se zaista i čini. Ostatak razreda ili klase “upravitelja” dokazao se u tome vjeran (Matej 24:3-14).
13. S kojom namjerom u vezi razreda “upravitelja” se Gospodin Isus Krist vratio i što je do tada radio taj razred?
13 To je suglasno s činjenicom, da je Gospodin Isus Krist zajedno sa svojim nebeskim Ocem nastupio u svojoj kraljevskoj moći na kraju vremena neznabožaca 1914. g. i konačno dobio ono za što je otišao na put (Luka 19:12). Dakle, mogao se vratiti nevidljivo, u duhovnom obliku da bi obračunao sa svojim “upraviteljem”. Do tog obračunavanja, dijeljenje “hrane u pravo vrijeme” nije bio mali zadatak. No, članovi razreda “upravitelja” radili su zajedno, stalno unapređujući dijeljenje “duhovne hrane” jedni drugima, pošto je Jehova Bog pozvao i druge da postanu nasljednici Kraljevstva, članovi “malog stada”.
Postavljen “nad svim njegovim imanjem”
14. Zašto će biti sretno vrijeme za “upravitelja” kada se vrati njegov gospodar i nađe da vrši svoju dužnost sluge?
14 U usporedbi o vjernom i razboritom “upravitelju” govorio je gospodar, Gospodin Isus Krist o njemu kao o “sluzi” i rekao: “Blago onomu sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako!” Zašto? Isus kaže: “Uistinu će ga, kažem vam, postaviti nad svim svojim imanjem” (Luka 12:43, 44, ST).
15. Zašto bi za “upravitelja” bio radostan doživljaj postavljanje nad svim gospodarevim “imanjem”?
15 To znači, da je kao nagradu za svoju vjernost, razboritost i budnost u očekivanju gospodarevog dolaska, “sluga” dobio još veću odgovornost “upravitelja”. To bi bilo moguće. Zašto? Zato jer je gospodar uspješno obavio svoje putovanje i vratio se sa nečim vrednijim nego što je imao prilikom svog polaska. Njegovo se “imanje” povećalo i tako je nad još većim imanjem mogao postaviti svog vjernog “upravitelja”. Time što je nastavio služiti u svojstvu “upravitelja”, ukazuje na službu u još većem omjeru. Njegov se gospodar vratio sa većom odgovornošću nego ju je imao kada je otišao po određenom zadatku. U suvremenom ispunjenju te usporedbe ostvarilo se to upravo na ostatku razreda “upravitelja” i njegovog gospodara, proslavljenog Isusa Krista.
16. Koje Isusove riječi, izgovorene nedugo nakon usporedbe ukazuju, da se usporedba o “upravitelju” odnosi na vrijeme ognja?
16 Kako ipak možemo potvrditi, da je sada pravo vrijeme za ostatak razreda “upravitelja” da bude postavljen nad proširenim “imanjem” ili interesima gospodara? Nekoliko redaka nakon usporedbe, rekao je Isus: “Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio!” (Luka 12:49, ST). Te simbolične riječi bile su u suglasnosti s onim što je Ivan Krstitelj prorekao samo nekoliko mjeseci prije početka Isusove službe. Ivan je između ostalog rekao: “On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. On drži u ruci lopatu (za odvajanje pšenice od pljeve) i očistit će svoje gumno; i skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim” (Matej 3:11, 12, ST).
17. Tko je u Isusovo vrijeme trebao proći kroz ognjeno iskustvo i koja je katastrofa trebala biti vrhunac tog iskustva?
17 Te su proročanske riječi ukazivale da je trebalo doći do ognjenog (vatrenog) svršetka židovskog sistema stvari. Židovi, koji nisu postali kršćani, trebali su kao pljeva proći kroz ognjeno iskustvo. Ono se trebalo završiti uništenjem Jeruzalema i raseljavanjem Židova iz Palestine diljem svijeta. Za to su se 70. godine n. r. vr. pobrinule rimske vojske.
18, 19. a) Koju prispodobu je Isus dao u svom proročanstvu o “znaku svršetka svjetskog sustava stvari” a koja odgovara usporedbi o “upravitelju”? b) Da li su se članovi tog razreda dokazali vjernima i razboritima za vrijeme svršetka židovskog sistema stvari u Palestini i kako sada djeluje ostatak tog razreda u vrijeme ovog “svršetka sustava stvari”?
18 Trideset i sedam godina prije spaljivanja simbolične “pljeve” u nezasitnom “ognju” 70. godine n. r. vr., dao je Isus Krist proročanstvo u kojem je iznio “znak” ognjenog “svršetka svjetskog sustava stvari” kao i znak svoje nevidljive “prisutnosti” u duhu. Zašavši dosta daleko u sadržaj svog proročanstva, osvrnuo se na “vjernog i razboritog slugu” koji je trebao djelovati na Zemlji u vrijeme kad će se svjetski sustav stvari približavati svom kraju. Isusove primjedbe o tom “sluzi” jako su slične onima o “vjernom i razboritom upravitelju”. Jasno je da se one odnose na isti razred ili klasu. Izraz “upravitelj” označava samo vrstu posla, kojeg “sluga” obavlja.
19 Obrati pažnju Isusovom opisu toga sluge: “Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim” (Matej 24:45-47, ST). Članovi razreda “vjernog i razboritog sluge”, razreda “upravitelja”, služili su marljivo do kraja židovskog sistema stvari 70. g. n. r. vr. Također se i preostali članovi razreda “sluge” ili razreda “upravitelja” dokazuju vjernima i razboritima u ovom suvremenom “svršetku sustava stvari”, koji je započeo 1914. godine n. r. vr.
20. S kojim Isusovim riječima, izgovorenim prije njegovog uzašašća u nebo s Maslinske gore, su suglasni oni koji danas sačinjavaju ostatak razreda “upravitelja”, po čemu se i raspoznaju?
20 Danas se može lako prepoznati ostatak razreda “upravitelja”, jer postupa suglasno onome što je Isus, gospodar, rekao onima koji su sačinjavali prvobitni dio razreda “upravitelja”. Nešto prije svog uzašašća s Maslinske gore u nebo, rekao im je Isus: “Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj. ap. 1:8, ST). Pošto su ti židovski učenici bili svjedoci Gospodina Isusa Krista, morali su istodobno biti i svjedoci njegovog Boga i Oca Jehove. Oni nikada nisu prestali biti Jehovini svjedoci!
21. Čiji su bili svjedoci ti židovski učenici prirodnim rođenjem i kada su postali prvobitni članovi razreda “upravitelja”?
21 Ti židovski učenici su morali biti Jehovini svjedoci, jer su od rođenja pripadali narodu čijim je praocima Bog rekao: “Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina i moje sluge, koje sam izabrao, ... Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog” (Izaija 43:10-12, ST). Dakle, ti židovski Jehovini svjedoci su sada također postali svjedoci Božjeg Sina Isusa Krista. Na dan Duhova, deset dana nakon njegovog uzašašća u nebo, oni su bili kršteni svetim duhom i na taj način postavljeni od svog proslavljenog gospodara Isusa Krista nad njegovom “služinčadi” da im daju duhovnu hranu. Tako su postali prvi ili prvobitni članovi razreda “upravitelja”. Dali su dobar početak tom razredu ili klasi.
22. Za čije je ime osobito narod razreda “upravitelja” i kako je ta činjenica bila naglašena na posebnom sastanku u Jeruzalemu nedugo nakon 36. godine n. r. vr.?
22 Taj razred “upravitelja” je narod za Jehovino ime. Ta činjenica je bila naglašena nedugo nakon 36. godine n. r. vr., na posebnom sastanku apostola i starješina jeruzalemske skupštine. Tada je rekao Jakov, polubrat Isusa Krista: “Šimun (to jest, apostol Simon Petar) kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca (neobrezanih pogana) narod k imenu svojemu” (Djela apostolska 15:1-14).
23. Čijim svjedokom mora biti, na kraju “ovog sustava stvari”, ostatak razreda upravitelja prema imenu koje je na njih prizvano?
23 Takvi nežidovi postali su dio razreda “upravitelja” prvog stoljeća. Kao rezultat toga, taj razred je bio pomazani narod za Božje ime koje glasi Jehova. Božje ime Jehova je bilo prizvano na njih. Oni nisu mogli ne biti njegovi svjedoci. Jednako stanovište mora imati i pomazani ostatak razreda “upravitelja”, kada vidljivi “znak” od 1914. g. ukazuje, da se vratio gospodar razreda “upravitelja” i da je prisutan, kao i da će “svršetak ovog sustava stvari” uskoro dostići vrhunac u Harmagedonu (Matej 24:3).
Kako bi odgovorio na sljedeća pitanja kod ponavljanja ovog članka o “vjernom upravitelju”?
◻ Tko je “gospodar” u Isusovoj usporedbi o “vjernom upravitelju”?
◻ Tko je “vjerni upravitelj”?
◻ Tko su “služinčad”?
◻ Nad kojom je “kućom” postavljen Krist prema Jevrejima 3:6?
◻ Zašto “vjerni upravitelj” ne može biti neki pojedinac?
◻ Da li je “vjerni upravitelj” isto što i “vjerni razboriti sluga”?
◻ Kojom djelatnošću se bavi razred “vjernog upravitelja”, po kojoj se danas taj razred i raspoznaje?
[Slika na stranici 12]
“Tada ga Petar zapita: ‘Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?’ ‘Tko je dakle — reče Gospodin — onaj vjerni i razboriti upravitelj?’” Luka 12:41, 42a, ST).