Zašto biti pošten?
BIBLIJA ispravno opisuje Jehovu kao “istinitog Boga”, kao onoga “koji nikada ne laže” (Psalam 31:5; Titu 1:2, ST). Od vremena stvaranja čovjeka, Jehova je bio dosljedan u svom zahtjevu, da istinski obožavatelji budu u svemu pošteni (Zaharija 8:16, 17).
Tko želi biti pošten, ne smije se upravljati po stavovima, koji vladaju u njegovoj okolini, nego po mjerilima Jehove Boga. Ta se mjerila nalaze u Bibliji.
Kako je Bog postupao s Izraelom
Jehova je u svom zakonu, danom izraelskom narodu, zapovjedio: “Nemojte krasti; nemojte lagati i varati bližnjega svoga. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve!” (3. Mojsijeva 19:11, 12, ST).
Kradljivci nisu lako prolazili. Morali su oštećenome nadoknaditi učinjenu štetu. Ako nisu imali dovoljno novaca da isplate iznos određen po zakonu, postali su robovi, kako bi svojim radom isplatili dug (2. Mojsijeva 22:1-4).
Jehova je bio precizan do u pojedinosti, tako da nije moglo doći do pogrešnog razumijevanja činjenice, da je osudio sve oblike nepoštenja. Strogo je upozorio na ‘varljiv jezik’, laskave ili neiskrene riječi, nasilne i tajne krađe, kao i nepoštene vage pri trgovanju (Priče Salamunove 1:10-19; Danijel 11:32; Mihej 6:11, 12).
Kršćanski zahtjev
No, je li se božansko načelo poštenja promijenilo osnivanjem kršćanske skupštine? Nikako ne!
Što se tiče laži i krađe, Biblija zapovijeda kršćanima: “Ne lažite jedan drugome.” “Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; ... Tko je običavao krasti neka više ne krade! Neka se radije trudi i sa svojim rukama radi što je dobro, da mogne što davati potrebnome.” “Samo da ne postrada koji od vas ... kao lupež, ili kao zločinac” (Kološanima 3:9, ST; Efežanima 4:25, ST; 1. Petrova 4:15).
Koliko je to ozbiljno, naglašeno je slijedećim opominjajućim riječima: “Nemojte se varati! Ni bludnici, ... ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste neki takvi bili.” (1. Korinćanima 6:9-11, ST).
Primjećuješ li da je među prvim kršćanima bilo nekih, koji su ranije bili kradljivci i ucjenjivači, ali su promijenili svoj način življenja? Što se tiče glasa, koji su uživali ljudi sa Krete, rekao je apostol Pavao, citirajući jednog Krećanina, vjerojatno pjesnika Epimenidesa: “Krećani su uvijek lažljivi, zle živine, besposleni trbusi” (Titu 1:12, ST). Među Grcima je ime “Krećanin” postalo oznakom za riječ “lažljivac”. Međutim, neki stanovnici Krete su promijenili svoje navike i postali pravi kršćani. U svojoj su sredini imali kršćanske starješine za koje se znalo da su ‘besprijekorni, ne odani prljavim dobicima, već dobrostivi, razboriti, pravedni, pobožni i gospodari sebe’ (Titu 1:7, 8, ST).
Što ih je navelo da se promijene?
Kad su upoznali Jehovu, “istinitog Boga” i saznali zahtjeve za njegove sluge, promijenili su se. Njihov je uzor postao Isus Krist, koji ‘im je ostavio primjer da idu njegovim tragom’. Proučavajući Isusov životni put, ustanovili su, da ‘nije bilo prijevare u njegovim ustima’. Iz njegovih su pouka naučili: “Kako želite da vama čine ljudi tako činite i vi njima” (1. Petrova 2:21, 22; Luka 6:31, ST).
Naravno, nije bilo za očekivati, da će se promijeniti preko noći. Zato je, na primjer, apostol Pavo pisao Titu da kršćane na Kreti ‘stalno opominje’ na određene stvari u vezi bogobojaznog ponašanja (Titu 3:1-3). Možda su u početku mislili, da je njima nemoguće obući novu osobnost. Možda su postali malodušni, kad nisu primijetili napredak. No, ipak ih je ponovo podiglo cijenjenje za divnu pripremu oproštenja njihovih ranijih grijeha, koju je Jehova učinio na temelju vjere u žrtvu Isusa Krista. I dok su učili oslanjati se na Jehovu i tražiti pomoć njegovog duha, utvrdili su, da su uslijedile promjene, koje ne bi mogli učiniti vlastitom snagom (Usporedi 1. Korinćanima 6:11).
Zašto se promijeniti?
Ali zašto prolaziti kroz takvu borbu? Zašto nastojati biti pošten u svakom pogledu?
No, započnimo od svog doma. Što se događa, kad bračni partneri utvrde da ne mogu imati međusobnog povjerenja? To može započeti naizgled beznačajnim stvarima, ali uskoro se poremeti njihov međusobni odnos. S druge strane, ako su u svemu pošteni, jačaju svoju bračnu vezu, a time jako pozitivno djeluju i na život svoje djece.
Ako si pošten prema drugima izvan doma, time pokazuješ svoje stajalište prema bližnjima. Neki se suzdržavaju od nepoštenja zbog kazne. Međutim, postoji još djelotvorniji razlog. Apostol Pavao je pisao: “Ne ukradi, ... Ne poželi, i ako ima koja druga zapovijed, sadržana je u ovoj riječi: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’.” (Rimljanima 13:9, ST). Da bi uživali ljubav, moramo je sami pokazivati. Tko je pošten, uživa u dobrom odnosu s drugima. Osim toga, uživa osobni mir. Ne muči ga savjest da noću ne bi mogao spavati. Ne osvrće se stalno iz bojazni da ga netko ne uhvati (Rimljanima 13:3-5).
Međutim, najvažnije od svega je, dobar odnos s Bogom. Iskrena ljubav prema Jehovi i želja da imamo njegovo priznanje pokrenut će te da se boriš protiv svojih nesavršenosti i da budeš pošten čak i tada kada drugi nisu (Psalam 15:1-5).
Postoje li uopće danas takvi ljudi? Pogledajmo!
[Istaknuta misao na stranici 4]
Dobar odnos s Bogom zahtijeva pošteno postupanje
[Istaknuta misao na stranici 5]
Poštenje stvara povjerenje u obitelji
[Istaknuta misao na stranici 5]
Poštena osoba ima čistu savjest i noću mirno spava