“Slavi Jehovu svojim vrijednim stvarima”
SLAVI Jehovu svojim vrijednim stvarima i prvinama svega svojeg prirasta. Tada će tvoje žitnice biti prepune i kace će se tvoje prelijevati novim vinom (Priče Salamunove 3:9, 10, NS). Ključ rješenja nalazi se u navedenim nadahnutim riječima mudrog kralja Salamuna za svakoga koji obilato prima Jehovine blagoslove. Jehovi je ugodno da ga ‘slavimo svojim vrijednim stvarima’, budući da on zna da nas to usrećuje.
Koje su to naše ‘vrijedne stvari’? Naš život, naše vrijeme, naši prirodni talenti i sposobnosti, kao i materijalne stvari koje možda posjedujemo. Što je mišljeno s “prvinama svega svojeg prirasta”? Time je mišljeno, da moramo Jehovi dati najbolje što imamo. Jehovi je ugodno da primi iz naših ruku kao poklon te ‘prvine’ naših ‘vrijednih stvari’.
Dobri primjeri za oponašanje
Dobre primjere za takvo podašno davanje nalazimo u Božjoj Riječi, osobito u vezi s raznim građevinskim planovima, koji su bili izvođeni u cilju unapređivanja pravog obožavanja među doslovnim Izraelom — Božjim narodom.
Kad je, na primjer, došlo Jehovino vrijeme da zapovijedi izgradnju šatora od sastanka u pustinji, kao mjesta obožavanja Izraela, sinovi Izraelovi “vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Jehovi za građenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete. Dolaziše ljudi i žene, ko god bješe dragovoljna srca... Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose što treba za sve djelo koje Jehova zapovijedi preko Mojsija da se načini donesoše sinovi Izraelovi dragovoljni prilog Jehovi“ (2. Mojsijeva 35:21, 22, 29).
Istina je, da je Jehova nabrojao vrste stvari koje su trebali upotrijebiti kod izgradnje šatora od sastanka, ali se Izraelce nije nikako tjeralo da daju priloge. Ne, oni su se voljno, dobrovoljno i velikodušno odazvali na ono što je Jehova prije toga rekao Mojsiju: “Ko god hoće drage volje, neka donese prilog Jehovi“ (2. Mojsijeva 35:5; 36:4-7).
Kada je šator od sastanka ispunio svrhu i kada je trebalo sagraditi templ, kralj David je osobno dao prilog za izgradnju templa. Nakon toga, pitao je narod: “A bi li jošte ko htio dragovoljno što danas priložiti Jehovi?” Kako je na to odgovorio narod? “I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelijem srcem Jehovi; i car se David radovaše veoma” (1. Dnevnika 29:5, 9).
David je tom prilikom odao srdačnu molitvu zahvalnosti Jehovi jer je narod pokazao duh spremnosti. Između ostalog, rekao je: “Jer ko sam ja i što je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti” (14. st.). Time se ponovo ističe činjenica, da mi samo vraćamo Jehovi ono što nam je on već dao iz dobrote srca svojega, kada mu dajemo neki poklon. Mi smo samo čuvari onoga što je njegovo.
Nakon smrti kralja Davida, njegov sin Salamun koristio se tim mnogim dobrovoljnim prilozima kada je Jehova upravljao izgradnjom slavnog templa. I dok god je ostao vjeran obožavanju Boga, živjeli su on i njegov narod u miru i sigurnosti. O tome čitamo: “I življahu Juda i Izrael bez straha... od Dana Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Carevima 4:25). Žitnice su bile pune, kace od vina su se prelijevale — dok god je Izrael ‘slavio Jehovu svojim vrijednim stvarima’.
Činiti to u naše vrijeme
Od tog vremena prošlo je mnogo stoljeća, pa ipak je još uvijek mudro za prave obožavatelja da ‘slave Jehovu svojim vrijednim stvarima’. Kada dajemo svoje vrijeme, napore i materijalne stvari, zaista sve što posjedujemo, da bismo unaprijedili interese Kraljevstva, tada vraćamo Jehovi samo ono što njemu s pravom pripada. Pavao pita: “Što li imaš što nijesi primio?” (1. Korinćanima 4:7).
Međutim, postoji nešto što ne smijemo nikada zaboraviti. Veličina priloga za djelo Kraljevstva ne daje bezuvjetno pravu sliku o darežljivosti davatelja. Sjećaš li se kako je Isus promatrao različite osobe, koje su davale novac u blagajnu templa? Bogati su ubacivali mnogo novčića. Međutim, na Isusa je ostavila jak utisak siromašna udovica, koja je, ubacila samo dva novčića male vrijednosti. Rekao je: “Kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu. Jer svi ubaciše od svoga viška, a ona od svoje neimaštine: ubacila je sve što je imala, sve svoje uzdržavanje.” (Marko 12:43, 44, ST).
Tu istu misao je istakao apostol Pavao kada je pisao skupštini u Korintu o prilozima za siromašne kršćane. Rekao je: “Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema” (2. Korinćanima 8:12).
Kako je moguće širenje po cijelom svijetu
Jehovini svjedoci su danas oduševljeni pogledom na napredak koji je učinjen u propovijedanju ‘ove dobre vijesti o kraljevstvu’ diljem svijeta (Matej 24:14). Izašli su mnogi zanimljivi izvještaji u nedavnim brojevima časopisa Kule stražare i Probudi se! u kojima se opisuje širenje građevinskih projekata u mnogim zemljama. To je proširenje neophodno, budući da tisuće novih dolazi u Jehovinu organizaciju. U nekim zemljama kupilo se dodatno zemljište za izgradnju novih misionarskih domova, podružnica, Betela i štamparija. U drugim slučajevima bili su prošireni objekti podružnica. Od 95 podružnica diljem svijeta, slijedeće su još u proširenju izgradnje: Australija, Bolivija, Engleska, Danska, Francuska, Njemačka, Gana, Indija, Italija, Japan, Koreja, Liberija, Martinike, Kenija, Nizozemska, Novi Zeland, Nigerija, Norveška, Peru, Južna Afrika, Španjolska, Tahiti, Sjedinjene Države, Zair i Zambija.
Kao u prošlosti kod Izraelaca, tako je i danas moguće izvoditi te teokratske građevinske radove pomoću dobrovoljnih priloga onih ‘koji slave Jehovu svojim vrijednim stvarima’. Koristimo ovu priliku da se zahvalimo svakome koga srce ‘tjera’ da učini tako.
Uvjereni smo, da će Jehovin duh i u budućnosti podstreknuti srca Božjeg naroda da podupre potrebe djela Kraljevstva koje se uvijek proširuju. Ako se osjećaš potaknutim pružiti takvu pomoć, pošalji prilog svojoj zajednici Jehovinih svjedoka ili uredništvu “Kule stražare”. Za primitak svakog priloga bit će poslana potvrda.
Jehovina obećanja ispunjena
Jehova je obećao: “Tada će tvoje žitnice biti prepune i kace će se tvoje prelijevati novim vinom.” Da li je naš ljubazni Bog ispunio svoje obećanje u naše vrijeme? S duhovnog gledišta svakako je ispunio svoje obećanje! Otvorile su se “ustave nebeske” i Jehova je ‘izlio blagoslov na nas da nam bude dosta’ (Priče Salamunove 3:10; Malahija 3:10).
Uzmi, na primjer, u obzir stalno snabdjevanje ‘hranom u pravo vrijeme’ od ‘vjernog upravitelja’ (Matej 24:45-47; Luka 12:42-44). Tu je također i ljubazni duhovni nadzor preko starješina u skupštinama, pokrajinama i oblastima. Osim toga, uživamo i u tako izgrađujućim pokrajinskim i oblasnim sastancima. Svi ti blagoslovi svjedoče, da je ‘dosta’. Oni također djeluju kao ‘novo vino’na Jehovine obožavatelje — ‘vesele im srce’ (Psalam 104:15).
Pogledaj i s druge točke gledišta na ispunjenje tih blagoslova. Jehova nas je opskrbio i svim suvremenim uređajima, koji su potrebni da ubrzaju širenje “dobre vijesti” pomoću štampanih stvari i to sada na takav način da literatura privlači i oči i uši.
Međutim, mudrost Salmunovih riječi o ’slavljenju Jehove svojim vrijednim stvarima’ može naći svoje ispunjenje i u osobnom životu predanih Božjih slugu. Kako? Jer oni sebe daju u ‘svetu službu’ (Rimljanima 12:1). Što ćeš čuti ako pitaš neke Jehovine svjedoke, koji su proveli mnogo godina u službi, osobito u punovremenoj službi? Da su osobno u svakodnevnom životu doživjeli ispunjenje srdačnih riječi Psalmista: “Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba“ (Psalam 37:25).
Jesi li našao ključ da bi otvorio vrata mogućnosti za slavljenje Jehove? Ako jesi, tada sigurno osjećaš kako su istinite slijedeće mudre Salamunove riječi: “Blagoslov Jehovin obogaćava, a bez muke“ (Priče Salamunove 10:22).