Pitanja čitalaca

◼ Smije li kršćanin dozvoliti da mu se pri medicinskoj obradi stave pijavice da izvuku nešto krvi?

Ne bi bilo protivno Božjoj Riječi dozvoliti da nam se medicinskim putem izvadi i odstrani nešto krvi. Međutim, to činiti pomoću pijavica, suprotilo bi se onome što piše u Bibliji. Opće je poznato, da pijavice danas nisu u općoj upotrebi. Ipak, pojavljuju se pitanja o njihovoj upotrebi, osobito u Evropi. Obratimo li pažnju na ono što Biblija kaže o krvi, može nam pomoći donijeti sud o takvim metodama.

Stoljećima je vladalo mišljenje, da se mnogi bolovi mogu olakšati puštanjem krvi ili krvarenjem. Srednjovjekovni brijači i kirurzi običavali su to činiti, i od tada je još ostala palica naizmjence obojena crvenim i bijelim prugama, što je u nekim mjestima simbol brijačnice. I liječnici su također običavali ispuštati krv. Vjerojatno je često ponovljeno vađenje krvi ubrzalo 1799. g. smrt George-a Washington-a, prvog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Čak i ako taj način vađenja krvi nije nekoga usmrtio, kod mnogih pacijenata izazvao je anemičnost (slabokrvnost).

U Evropi je bio uobičajen način vađenja krvi pomoću određenog broja pijavica, koje bi položili na kožu pacijenta i dopustili da se napiju njegove krvi. Izvještavajući iz Mainz-a (Njemačka) dr L. K. Altman je pisao: “1850-te godine kada su si pacijenti mogli staviti ne manje od 80 pijavica, u isto vrijeme za različite bolesti bilo je u Francuskoj prodano oko 100 milijuna pijavica. Još 1953. g. su ruski liječnici upotrebljavali pijavice za Staljina prije nego li je umro” (New York Times, 17. februar, 1981. g).

Dr Altman je istakao, da čak i u suvremenoj medicini neki liječnici u Evropi i Sjedinjenim Državama Amerike upotrebljavaju pijavice u specifičnim situacijama. Upotrebljavaju se na primjer, za odstranjenje grudica krvi u određenim slučajevima plastične kirurgije ili za izvlačenje nakupljene krvi iz ponovo oživljenih prstiju intervencijom mikrokirurgije.

Kako kršćani gledaju na vađenje krvi i da li bi bilo ispravno dopustiti to pomoću pijavica?

Nakon potopa Noinih dana, Bog je izvršio promjenu u pogledu biljne ishrane koju je u Edenskom vrtu postavio ljudima i životinjama. Jehova je rekao: “Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.” (1. Mojsijeva 9:3, 4, ST; 1:30). Bog je to nadalje objasnio u Mojsijevom zakonu. Rekao je, da krv predstavlja život, dar Božji, i da je sveta. Što se onda trebalo učiniti sa krvlju životinje ubijene za žrtvu? Krv se nije smjela upotrijebiti kao gnojivo, ili hrana za životinje i slično. Morala se proliti i pokriti prašinom; na neki način bila je vraćena Bogu (3. Mojsijeva 17:10-14).

Kršćani se trebaju truditi pokazati cijenjenje za svetost krvi (Djela apostolska 15:28, 29). Prema tome, ako je krv izvađena iz nečijeg tijela, trebalo bi je odstraniti, kao što se prolila na zemlju u doba Izraela.

Liječnici mogu ponekad iz medicinskih razloga predložiti ispuštanje krvi iz vena (flebotomija). To mogu predložiti kod onih koji pate od policitemije krvi, kad ima previše crvenih krvnih zrnaca (suprotno od anemije). Krv, preobilna crvenim krvnim zrncima može stvoriti grudice (ugruške), koje povećavaju opasnost kapi ili srčanog udara. Postoje različiti načini za suzbijanje te bolesti, ali ponekad se liječnici odlučuju za venesekciju, tj. otvaranje vena radi puštanja krvi. Savjet iz Riječi Božje ne isključuje taj način tako dugo, dok god se ispuštena krv baca ili uništava. Mnogim kršćanima jednako tako savjest dopušta davanje krvi u malim količinama za liječničke preglede, znajući da se ta krv baca po završetku pregleda.

Međutim, iako su pijavice po prirodi paraziti i hrane se za sada krvlju, ne bi bilo ispravno da kršćanin dozvoli da pijavice piju njegovu krv (Priče Salamunove 30:15). Čak i tamo gdje se to preporučuje iz medicinskih razloga i gdje se pijavice nakon toga uništavaju, njih upotrijebiti značilo bi da ta stvorenja namjerno hranimo krvlju. To bi bilo suprotno onome što Biblija govori za krv, naime, da je sveta, da predstavlja život i da je treba baciti, ako se ispusti iz tijela.