Slijedimo “opomene za nas”
1, 2. Što Judino pismo pruža u pogledu pouke?
JEHOVA je Bog koji upozorava (2. Carevima 17:12-15; Ezehijel 3:17-21). Njegov narod zna, da on ne želi vidjeti nikoga uništenoga zato jer bi slijedio put, koji vodi u uništenje (Ezehijel 18:23, 32). Jehovini svjedoci su sigurno zahvalni što njihov nebeski Otac opominje, vodi i spašava one koji ga ljube.
2 Nadahnuto Judino pismo pruža nam i opomenu i vodstvo. U prethodnom članku smo saznali, zašto je Juda potakao braću u vjeri , da ‘vode čvrstu borbu za vjeru’. Sada u molitvi razmislimo o njegovim opomenama (Rimljanima 15:4).
Čuvaj se nedostatka vjere
3. Na što je Juda “želio podsjetiti” braću u vjeri?
3 Juda nastavlja opominjanjem u vezi vjere, govoreći:
“Želim vas podsjetiti, premda vi to sve već znate jednom zauvijek, kako je Jehova, iako je izbavio narod iz zemlje egipatske, nakon toga uništio one koji nisu pokazali vjeru” (Juda 5, NS).
Ako kršćani ne uspiju u ’čvrstoj borbi za vjeru’, mogu izgubiti priznati položaj pred Jehovom Bogom. Da bi to spriječio, Juda je “želio podsjetiti” ugroženu braću u vjeri na ono što su jednom naučili i na to kako je Bog postupio s nevjernima u prošlosti.
4. Kako i zašto je Jehova ‘spasio’ podjarmljene Izraelce?
4 Juda je u petom stavku najprije naglasio, da je Jehova Bog “spasio” ili izbavio porobljene Izraelce iz egipatskog ropstva. Bog je to učinio nakon njihovog poslušnog održavanja prve Pashe. Jehova je prouzročio to veličanstveno izbavljenje iz Egipta, jer je podjarmljeni narod postupcima pokazao vjeru (2. Mojsijeva 12:1-14, 31).
5. a) Što je simbolični Egipat i na temelju čega iz njega izbavlja Jehova svoj narod? b) Što moraju činiti današnji predani svjedoci Jehove za konačno spasenje?
5 Jednako tako Jehova izbavlja narod iz simboličnog Egipta, tj. ovoga svijeta otuđenoga od Boga (Otkrivenje 11:8). On to čini zato jer ga oni u vjeri priznaju za Boga svog spasenja, a Isusa Krista za predodžbeno pashalno janje, čija ih krv otkupljuje iz ovoga svijeta (1. Korinćanima 5:7). Međutim, da bi imali udjela u spasenju, bilo u nebu ili na Zemlji, predani svjedoci Jehove Boga moraju ostati vjernima Bogu i nikada ne otpasti i otići natrag u ovaj zao svijet i njegove okove grijeha, kao što se ni oslobođeni Izraelci nisu smjeli vratiti u Egipat (5. Mojsijeva 17:16; Matej 24:13). Neophodno potrebna je postojana vjera, jer, iako je Jehova “izbavio” svoj narod iz Egipta, ipak je nakon toga ‘uništio one koji nisu pokazali vjeru’, koji su se željeli vratiti u Egipat ili egipatskom načinu života. (Usporedi 1. Korinćanima 10:1-12; 2. Mojsijeva 32:4-6; 4. Mojsijeva 25:1-18; 21:4-9; 14: 35-38.) Sigurno je dakle da današnji predani svjedoci Jehove moraju postojano održati svoju vjeru za konačno spasenje (Jevrejima 3:12, 13).
Strašne posljedice nemorala
6. a) Kakav je bio ‘prvobitni položaj’ anđela i što je njihovo ‘pravo boravište’? b) Kakav su grijeh počinili neki anđeli? c) Kako je uspoređen grješni put buntovničkih anđela s putem ‘bezbožnih ljudi’ spomenutih po Judi?
6 Dajući drugi opominjući primjer, Juda je pisao:
“Anđele, koji nisu sačuvali svoje prvobitno mjesto, nego su napustili svoja prava boravišta, čuva on u vječnim okovima pod dubokom tamom za sud velikog dana” (Juda 6, NS).
Anđeli su bili stvoreni kao duhovna stvorenja i imali su izgled na vječni nebeski život (Psalam 103:20; 104:4; Jevrejima 1:7). Takav je bio njihov početak, njihov ‘prvobitni položaj’. ‘Njihova prava boravišta’ ili određeno mjesto stanovanja bila su u nevidljivim nebesima. No, neki su anđeli drsko napustili svoj pravi nebeski dom. Apostol Petar kaže da su ‘sagriješili’ i odmah iza toga navodi događaje Noinog vremena (2. Petrova 2:4, 5). Time on skreće pažnju na predpotopno vrijeme kada su ‘sinovi (u aleksandrijskom rukopisu iz V stoljeća, Septuaginti, piše “anđeli”) istinitog Boga’ bili neposlušni i ženili se lijepim ženama. Očito su se materijalizirali, uzevši fizička tijela (1. Mojsijeva 6:1, 2). Budući da su se anđeli prepustili za njih neispravnim željama, oni su sagriješili, jer je život sa ženama bio neprirodan za duhovna stvorenja (Jakov 1:13-15). ‘Bezbožni ljudi’ o kojima je Juda govorio, jednako su tako željeli imati nemoralne odnose sa osobama suprotnog spola.
7, 8. a) Što se dogodilo neposlušnim anđelima? b) Što, prema tome, moramo mi činiti da ostanemo u stanju spasenja?
7 Ono što se dogodilo neposlušnim anđelima služilo je kao opomena kršćanima Judinog vremena, a služi za opomenu i Jehovinim svjedocima suvremenog doba. Iako su ti anđeli mogli izbjeći smrt u potopu dematerijalizirajući se, ipak su bili spriječeni da se vrate na svoj ‘prvobitni položaj’ svetih duhovnih stvorenja da bi uživali svjetlo Božjeg savjeta i priznanja. Ostali su sigurno čuvani u ‘vječnim okovima’, Božjim silama ograničenja, sve do božanskog ‘suda velikog dana’ njihovog uništenja. U međuvremenu nema dokaza da se mogu materijalizirati u fizička tijela. Oni i dalje ostaju izvan Jehovine službe, u dubokoj duhovnoj tami, takozvanom tartarusu (2. Petrova 2:4).
8 Budući da neposlušni anđeli nisu bili pošteđeni od osude uništenja, današnji Jehovini svjedoci shvaćaju, da mogu ostati u stanju spasenja samo ako ‘vode čvrstu borbu za vjeru’. Stoga se doista moramo oduprijeti svakome tko omalovažava od Boga postavljena mjerila te unapređuje nečistoću.
9, 10. a) Za kakve su moralne grijehe bili krivi stanovnici Sodome i obližnjih gradova? b) Kakav su opominjući primjer dali Sodoma, Gomora i okolni gradovi?
9 Dajući treći opominjući primjer, Juda kaže:
“Jednako su i Sodoma i Gomora sa okolnim gradovima, budući da su kao i prethodnici preko mjere činili blud i išli za neprirodnom upotrebom tijela, postavljeni nama za (opominjući) primjer, potpavši pod sudsku osudu vječne vatre.” (Juda 7, NS).
“Sodoma i Gomora sa okolnim gradovima” uključivali su očito gradove Admah i Sebojim, a možda i druge gradove tog područja. Zbog zloće njihovih stanovnika, Jehova je sumpornom kišom i vatrom s neba uništio sve te gradove, osim Soara, u koji su pobjegli ‘pravedni Lot’ i njegove kćeri (2. Petrova 2:6-10; 1. Mojsijeva 14:2; 19:18-29; 5. Mojsijeva 29:22, 23). Upotrijebivši riječi prevedene sa ‘jednako tako’, Juda je očito povezao ono što se dogodilo tim gradovima sa onim što se dogodilo neposlušnim anđelima, koji su za duhovna stvorenja postupali neprirodno, naime, ženili su se sa kćerima čovječjim. Na ovom mjestu čitamo u The Jerusalem Bible: “Blud Sodome i Gomore i drugih okolnih gradova bio je jednako tako neprirodan.” Njihovi stanovnici nisu vršili blud samo sa ženama, nego su zadovoljavali svoje pohote s muškarcima, a možda čak i s životinjama. (Usporedi 3. Mojsijeva 18:22-25.) Rulja muškaraca i mladića u Sodomi žudjela je za spolnim odnosima sa Lotovim gostima, koje je htjela odvući, ali kada su ih anđeli odbili udarivši ih sljepilom, odmah su izbavili Lota iz tog, na uništenje osuđenog grada (1. Mojsijeva 19:1-17).
10 Sodoma, Gomora i obližnji gradovi dali su upozoravajući primjer ‘potpavši pod (Božju) sudsku osudu vječne vatre’, vječnog uništenja. Smatra se da ostaci uništenih gradova, barem Sodome, Gomore, Admaha i Sebojima, leže pod vodama južnog dijela Mrtvog (Slanog) mora ili u tom području. Tako ni ti gradovi a ni njihovi stanovnici ne gore neprestano do sada. Očito je da su gradovi a ne svi njihovi stanovnici uništeni za vječno, jer izgleda da će bar neki, koji su živjeli u tim gradovima, uskrsnuti (Matej 10:15; 11:24; Otkrivenje 20:12, 13). Ali ono što se dogodilo tim uništenim gradovima ozbiljna je opomena protiv nemoralnog ponašanja, koju trebaju uvažiti današnji Jehovini svjedoci.
Ne preziri od Boga dan autoritet
11. Kako su ‘bezbožni ljudi’, koji su se uvukli među Božji narod, uspoređeni sa moralno iskvarenim ljudima Sodome i okolnih gradova?
11 Juda se zatim osvrnuo na ‘bezbožne ljude’ i rekao:
“Uz sve to i spomenuti sanjari slično prljaju svoje tijelo, prezirući gospodstvo i uvredljivo govoreći o slavnima” (Juda 8, NS).
Izgleda da su poput pokvarenih ljudi Sodome i okolnih gradova koji su prljali svoje tijelo razuzdanim i neprirodnim spolnim odnosima, “jednako tako” zlonamjerni ljudi koji su se ušuljali među Božji narod, okaljali svoje tijelo. Nisu poštovali apostolski savjet da ‘bježe od bluda’ (1. Korinćanima 6:18-20).
12. a) Kako su se bezbožni uljezi ‘predali snovima’? b) Što čeka one koji čine nemoral a ne kaju se?
12 Ti su se uljezi također ‘predali snovima’, možda zato jer su pokušavali poduprijeti svoja gledišta izmišljenim proročkim snovima. (Usporedi 2. Petrova 2:1; 5. Mojsijeva 13:1-5.) Zbog toga su možda njihovi snovi uključivali nečiste spolne predodžbe ili taj izraz može značiti da su njihove nauke bile samo ‘priviđenja’ (JB). U svakom slučaju, ti ‘bezbožni ljudi’ tražili su načine za unapređivanje svojih mogućnosti za spolnim nemoralom i mislili su da se mogu izvući svojim nečistim ponašanjem. Neka bi svaki Jehovin svjedok danas budno pazio da ne bi pao u tu zamku! Vrhovni sudac nesumnjivo izvršuje osudu nad onima, koji vrše nemoral a ne kaju se (1. Mojsijeva 18:25).
13. Kakvo gledište su imali nemoralni ‘sanjari’ prema božanski utvrđenom autoritetu?
13 Ti nemoralni ‘sanjari’ također ‘ne poštuju poglavarstvo i uvredljivo govore o slavnima’. Drsko preziru božanski utvrđen autoritet (Priče Salamunove 21:4; 2. Petrova 2:10). Ti ljudi imaju, poput neposlušnih anđela, buntovnički duh i zaslužuju svoju osudu jer zaista nemaju poštovanja prema univerzalnom Suverenu i njegovom ljubljenom Sinu.
14. Tko su ti ‘slavni’?
14 Ti bezbožni ljudi su također uvredljivo govorili o ‘slavnima’ (doslovno: ‘o slavama’), očito o onima, kojima su slavu dodijelili Jehova Bog i Isus Krist (Ivan 17:22; 1. Petrova 4:12-14). Budući da slava ili čast dolazi od Boga, ne treba, naravno, odavati nikakvu izravnu čast povlaštenim osobama na zemlji. Međutim, svi Jehovini svjedoci trebali bi poštovati takvu ‘slavu’ i odgovarajuće tome govoriti o njoj s prvenstvenim poštovanjem Jehove Boga (1. Samuelova 2:30).
15. a) Kako su ‘sanjari’ uprljanog tijela govorili o ‘slavnima’? b) Što bi trebali činiti čak i ako smo samo skloni nepoštovanju od Boga danog autoriteta?
15 Kristovi pomazani sljedbenici, koji vjerno služe kao postavljeni kršćanski nadglednici, dakako imali su i imaju slavu ili čast koja im je dodijeljena. Ostali Jehovini svjedoci trebali bi surađivati s njima i podupirati ih u Božjoj službi. Nemojmo biti kao ‘sanjari’ uprljanog tijela Judinog vremena, koji su prezirali Jehovino gospodstvo i nisu poštovali njegove slave, nego su pogrdno govorili o onima koji su je posjedovali. (Usporedi 3. Ivanova 9, 10.) Stoga, ako smo čak samo skloni nepoštovanju od Boga dane autoritete, trebamo tražiti pomoć od Jehove u molitvi i promijeniti svoje gledište.
Mihajlov izvanredan primjer
16. Kakva je razlika između arhanđela Mihajla i ‘sanjara’ bez poštovanja?
16 Juda navodi nama za ugled slijedeći izvanredan primjer:
“Kad se arhanđel Mihajlo u borbi s Đavlom prepirao za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izreći osudu protiv njega uvredljivim riječima, nego je rekao: ‘Neka te Jehova ukori’” (Juda 9, NS).
Kakva li je razlika bila između “sanjara”, koji nisu imali poštovanja i arhanđela Mihajla, koji je postao naš Gospodin Isus Krist! (Usporedi Priče Salamunove 8:22-31; Ivan 6:62; Filipljanima 2:5-11; 1. Solunjanima 4:15, 16.) Uvredljivo govoreći o Božjim slugama, bezbožni ‘sanjari’ uzeli su si čak veću slobodu nego Jehovin Sin kad se je prepirao sa Sotonom za tijelo hebrejskog proroka Mojsija. O toj prepirci nema nikakvog ranijeg izvještaja u Svetom pismu. No, na neki, za nas nepoznati način, Juda je dobio informaciju i zapisao je nama za pouku.
17. a) Što Mihajlo nije učinio kad se prepirao za Mojsijevo tijelo i zašto ne? b) Kako je Mihajlo ostavio Jehovinom narodu primjer poštovanja božanske autoritete?
17 Đavo je možda želio Mojsijevo tijelo da bi od njega uspostavio religiozni kult i tako pokvario Jehovin narod. Pa ipak, Mihajlo se nije poslužio uvredljivim riječima osude protiv Đavla. Mihajlo se ‘nije usudio’ to učiniti, jer je imao strahopoštovanje pred Jehovom. Osim toga, on nije istrčavao pred Jehovu, koji je odredio vrijeme za obračun sa Sotonom (Otkrivenje 12:7-9; 20:1-3, 7-10). Božji ljubljeni Sin pokazao je poštovanje prema vrhovnom Sucu i njemu prepustio pravo da ukori Đavla. Zato je Mihajlo rekao Sotoni: “Neka te Jehova ukori.” Iako Mihajlove riječi nisu bile oštre, pokazao je da ima moć zadržati kontrolu nad Mojsijevim tijelom i Jehova je sahranio proroka na nepoznatom mjestu (5. Mojsijeva 34:1-6). U svemu tome je Božji Sin sigurno ostavio Jehovinom narodu izvanredan primjer poštovanja božanske autoritete. Posve sigurno bi ga trebali slijediti.
18. Zašto se može reći, da takozvani oskvrnitelji tijela nisu bili duhovno skloni?
18 Upotrijebivši suprotnosti, Juda je zatim rekao:
“Pa ipak ti ljudi uvredljivim riječima napadaju ono što ne poznaju; a kvare se onim što po prirodi, kao nerazumne životinje, znaju” (Juda 10, NS).
Iako su ti, takozvani oskvrnitelj i tijela bili niži od Mihajla, koji nije htio izreći sud Sotoni uvredljivim riječima, oni nisu uvredljivo govorili samo o ‘slavnima’, nego ‘o svim duhovnim stvarima koje zaista nisu znali’ ili razumjeli. ‘Budući da nisu bili duhovno skloni’ (Juda 19), nisu mogli razumjeti duhovne stvari (1. Korinćanima 2:6-16). Jehovine misli, putevi, postupci i djela bili su strani tim ‘bezbožnim ljudima’.
19. U kom smislu su bili ‘bezbožni ljudi’ kao ‘nerazumne životinje’?
19 Iz poštovanja prema Jehovi ni arhanđel Mihajlo a ni drugi pravedni anđeli ne govore uvredljivo o onima kojima je Bog dao određenu slavu. Ali to su činili ti ‘bezbožni ljudi’ jer su se potpuno predali životinjskim strastima. Oni nisu razumjeli duhovne stvari, nego samo ono što je godilo njihovim tjelesnim strastima. Kao životinje koje brinu samo za tijelo, tražili su zadovoljstvo palom tijelu. Ti ljudi, usredotočeni samo na zadovoljavanje niskih čulnih želja, “pokvarili su se” u tjelesnom smislu. Tako su pokazali, da nisu bolji od ‘nerazumnih životinja, rođenih po prirodi da ih se hvata i ubija’, bez ikakve nade u uskrsnuće (2. Petrova 2:9-13).
20. Koji bi put trebali slijediti vjerni Jehovini svjedoci, uzimajući u obzir do sada obrađene Judine riječi?
20 Koliko je stoga važno, da se današnji Jehovini svjedoci potpuno odupru lažnim učiteljima, takozvanim oskvrniteljima tijela i onima, koji ne poštuju od Boga utvrđen autoritet! Ako savjet Judinog pisma, koji je ovdje obrađen, otkriva određenu mjeru griješenja u našem pojedinačnom gledištu ili putu, požurimo izmijeniti naš put, tražeći u molitvi pomoć od našeg nebeskog Oca. Stoga trebamo uvijek slijediti te opomene jer su ‘nama dane’ da bi nam duhovno koristile.
(Razmatranje Judinog pisma bit će završeno u sljedećem izdanju Kule stražare.)
Možeš li se sjetiti sljedećih misli?
◻ Kako dokazuje iskustvo starih Izraelaca da moramo ostati u vjeri želimo li postići spasenje?
◻ Koji opominjući primjer su nam neposlušni anđeli?
◻ Koju opomenu dobivaju kršćani iz primjera Sodome, Gomore i okolnih gradova?
◻ Zašto moramo poštovati od Boga utvrđeni autoritet?
◻ Koji primjer poštovanja autoritete je ostavio arhanđel Mihajlo i kako bi trebali mi postupati?
[Slika na stranici 25]
Kao što je Bog ‘izbavio narod iz Egipta’, tako je kršćane izbavio iz ovog zlog svijeta. Ali za konačno spasenje potrebno je ostati u vjeri.
[Slika na stranici 26]
Ono što se dogodilo Sodomi i okolnim gradovima služi kao opomena protiv nemoralnog ponašanja