Pitanja čitalaca
◼ Da li je biblijski ispravno, da žena u vjeri dijeli bračnu postelju s razvedenim mužem, kad on posjeti obitelj, iako nijedan nije počinio preljub?
BOŽJA riječ jasno pokazuje, da su spolni odnosi dozvoljeni samo između muža i žene, a ne između nevjenčanih osoba (ili razvedenih osoba). Dakle, razvedeni bračni par ne bi smio imati spolne odnose, jer bi to bilo isto kao preljub, niti ga to oslobađa da se ponovo vjenča za druge.
Jasno je, da su kršćani prvenstveno zainteresirani za Božja gledišta i uputstva. Njegova Riječ posebno savjetuje: “Neka brak bude častan među svima a bračna postelja neuprljana, jer će Bog suditi bludnicima i brakolomcima.” (Jevrejima 13:4, NS). Razmotrimo sada ovaj savjet sa gore spomenutim pitanjem.
U mnogim dijelovima zemlje uobičajeno je da muškarac i žena stupe u spolne odnose prije vjenčanja. Neki tvrde, da je to i moralno i Bogu prihvatljivo sve dok se dvoje vole ili su obećali jedno drugome vjernost. Međutim, to nije kršćansko gledište. Imajući u vidu, da će “Bog suditi bludnicima i brakolomcima”, kršćanin želi izbjeći i blud i brakolomstvo.
Kada se muškarac i žena vjenčaju, dokazuju pred svima, da su ujedinjeni kao muž i žena. Pred zakonom, društvom i Bogom imaju pravo uživati prednosti braka, uključujući i bračne odnose. Pismo čak poučava bračne parove, da ne uskraćuju bračnih dužnosti jedno drugome: “Muž treba spolno zadovoljavati svoju ženu. Isto tako i žena treba zadovoljiti spolne potrebe svog muža” (1. Korinćanima 7:3, Simple English Bible).
Kako stoji stvar, ako supružnici samo odvojeno žive, što je u nekim zemljama zakonom dozvoljeno? Budući da su oni još uvijek po zakonu i po Bibliji, muž i žena, ne smiju imati bračne (spolne) odnose sa nijednom drugom osobom, jer bi time počinili brakolomstvo i tako ‘uprljali bračnu postelju’. Međutim, bračni par koji odvojeno živi, ima mogućnost odlučiti da se pomiri i ponovo živi zajedno kao i prije odvajanja, no prije toga trebaju zakonski poništiti stanje odvojenog življenja (1. Korinćanima 7:10, 11).
Razmotrimo sada situaciju, gdje, primjerice, muž ide još dalje i ne želi samo živjeti odvojeno, nego traži i razvod braka. Vjerna kršćanska žena, koja je saznala (prije ili poslije razvoda), da joj je muž bio moralno nevjeran, mogla bi ponovo stupiti u brak, jer je njen brak prestao važiti kako zakonski tako i u očima Jehove Boga. S druge strane, ako je došlo do zakonskog razvoda braka, ali ne i do brakolomstva, tada razvod sam po sebi neće učiniti brak nevažećim u Božjim očima, jer Biblija pokazuje da je preljub jednog bračnog partnera jedini priznati razlog za razvod braka (Matej 19:6, 9).
I u gore navedenom pitanju radi se o takvom slučaju, jer je izričito rečeno, da supružnici nisu počinili nemoral. Muž je napustio ženu i dobio razvod braka, koji nije biblijski utemeljen. Zbog tog razvoda oni nisu u pravom smislu muž i žena, jer je on zakonski okončao brak. A što ako on posjeti obitelj i želi imati spolne odnose sa ženom? Njihovi spolni odnosi, po zakonu i u očima društva bili bi jednaki spolnim odnosima dvoje nevjenčanih osoba; to bi bio preljub.
Budući da u takvom slučaju nije umiješana treća osoba, zato njihov zakonski razvod nema biblijskog temelja; tako u Božjim očima nemaju pravo ni muž ni žena stupiti u brak sa drugom osobom (1. Korinćanima 6:16-18). Pa ipak, ako bi imali spolne odnose, time ne bi samo omalovažili savjet, nego bi uprljali i bračnu postelju, jer je njihov zakonski brak završio razvodom. Takvo bi ponašanje nanijelo sramotu njima i kršćanskoj skupštini kojoj žena pripada. Dakle, da bi ostala u skupštini, trebala bi izbjegavati spolne odnose, ako brak nije ponovo postao zakonski priznat.
Pri tome se moraju zastupati moralna biblijska mjerila, i zauzeti stav da su spolni odnosi dozvoljeni samo među zakonski vjenčanim bračnim parom. Time dokazujemo dostojanstvo, koje zaslužuje po Bibliji utemeljeni brak.