Koje značenje ima uništenje “svetog mjesta”
“U NASTUPU ANTIRELIGIOZNOG NASILJA UNIŠTENE CRKVE I HRAMOVI ŠIROM ZEMLJE!”
KAKO bi mnogi bili užasnuti, kad bi takvi naslovi bili objavljeni u novinama! Ipak to nije samo mogućnost, to je neizbježno!
Kako to može biti? Zato jer biblijska proročanstva jasno pokazuju, da će se to vrlo brzo dogoditi u svim zemljama. U proročanstvu iz Mateja 24. poglavlje spominje se, na primjer, pustošenje ‘svetog mjesta’. Budući da se to proročanstvo ispunilo u malome u prvom stoljeću našeg r. vr., ispunit će se u mnogo većem omjeru i u naše vrijeme.
To proročanstvo je bilo najprije dano za Jeruzalem i njegov veličanstveni templ, kojega su Židovi upotrebljavali kod svog obožavanja. Jednom prilikom, kada je Isus Krist razgovarao sa svojim učenicima, rekao je za građevine templa: “Vidite li sve ovo? Zaista kažem vam: ovdje uistinu neće ostati ni kamen na kamenu koji neće biti srušen” (Matej 24:2, NS).
Zašto je Bog u prvom stoljeću trebao donijeti tako strašnu osudu protiv “svetog” templa i religioznog sistema koga je on predstavljao? Zato jer su Židovi postali otpadnici. Napustili su Božje zakone, koje su dobili preko Mojsija. Dalje, odbacili su Božje predstavnike, koji su bili poslani da ih opomene, da, čak su prolili njihovu krv. Zato je Isus rekao: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani ... Evo, vaša kuća je prepuštena vama” (Matej 23:37, 38, NS).
‘Bježite u brda’
Onima, koji su iskreno obožavali Boga, Isus je uputio ove riječi: “Zato, kada vidite, da na svetom mjestu stoji odvratna stvar, koja prouzrokuje pustoš, o kojoj govori prorok Danijel (neka čitalac upotrijebi sposobnost razlučivanja), tada neka bježe u gore koji budu u Judeji. Tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme dobra iz svoje kuće; a tko bude u polju, neka se ne vraća u kuću da uzme ogrtač. Teško trudnicama i dojiljama u te dane!” (Matej 24:15-19, NS).
Zašto je Isus poticao svoje sljedbenike na takvu žurbu i ‘bježanje u brda’? On kaže: “Tada će biti velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti. I kad se ti dani ne bi skratili, zaista se nijedno tijelo ne bi spasilo; ali zbog izabranih skratit će se ti dani” (Matej 24:21, 22, NS).
A što je Isus mislio, kada je govorio o ‘odvratnoj stvari koja prouzrokuje pustoš, a stoji na svetom mjestu’? Što je mislio kad je govorio o ‘velikoj nevolji’ i o ‘tijelu’ koje će biti spašeno? Zašto će se nevolja skratiti ‘zbog izabranih’?
Ispunjenje u prvom stoljeću
Što se pokazalo kao stvarno ispunjenje tog proročanstva u prvom stoljeću? Obrati pažnju najprije na hitnu opomenu bježati u gore ‘kad vidite da na svetom mjestu stoji odvratna stvar koja prouzrokuje pustoš’.
Tko je bio taj odvratni pustošitelj? Povijest nam govori tko je prouzročio uništenje Jeruzalema. Bile su to armije (vojske) rimskog carstva. Kad te armije prvi puta opkole Jeruzalem, to je trebao biti znak za one sa ‘sposobnošću razlučivanja’ da napuste to područje. I to se dogodilo 66. godine n. r. vr. Rimske vojske pod generalom Cestiusom Galusom opkolile su Jeruzalem, i zauzele čak i zid templa potkopavši ga. Lako su mogle zauzeti cijeli grad.
Dakle, rimske vojske su stajale na ‘svetom mjestu’. (Usporedi Matej 4:5; 27:53.) Čak su i otpali Židovi smatrali Jeruzalem i njegovu okolicu ‘svetima’. Za Židove je bilo odvratno prisustvo te vojske na ‘svetom mjestu’.
A onda, iz nekih, povjesničarima nejasnih razloga, general Galus povlači svoju vojsku i odustaje od opsjedanja. To je bio znak koga je Isus prorekao. Došlo je vrijeme za početak bijega njegovim sljedbenicima, ‘izabranicima’. Shvativši hitnost vremena, brzo su napustili Jeruzalem i cijelu Judeju, kao što je Isus i savjetovao. Povjesničar Euzebije kaže, da su prešli rijeku Jordan i došli blizu Pela koje se nalazi u brdovitom području Galada.
Jeruzalem opustošen
Nekoliko godina kasnije, 70. g. n. r. vr., vratile su se u Judeju rimske vojske pod generalom Titom i opkolile Jeruzalem. No, u to su vrijeme svi ‘izabrani’ kršćani već bili daleko od ‘svetog grada’. I tako, kad su Rimljani sada ponovo opkolili Jeruzalem, nitko više nije imao prilike pobjeći na sigurno mjesto (Luka 19:43, 44).
Nakon kratkog opsjedanja od četiri mjeseca i dvadeset i pet dana, rimske vojske su porušile grad i templ. Povjesničar Josip, očevidac tog događaja, procjenjuje, da je bilo oko 1 100 000 mrtvih i 97 000 zarobljenih. Brojke su bile velike zato, jer nevjerni Židovi nisu poslušali Isusovo upozorenje za bjekstvo. Oni su postupili upravo suprotno. Za vrijeme religioznog blagdana nagrnuli su u Jeruzalem i bili svi uhvaćeni u zamku kada su Rimljani iznenada opkolili grad.
Činjenica da su ‘izabrani’ kršćani već odavno napustili Jeruzalem značila je, da se Bog nije morao brinuti za njihovu sigurnost. Oni su već izbjegli tom uništenju. Bog je mogao dozvoliti Rimljanima da uđu u Jeruzalem i brzo izvrše njegov sud. Tako su se zbog izabranih kršćana, koji su već bili izvan Jeruzalema brzo završili ti dani nevolje, jer su bili ‘skraćeni’. To je omogućilo ‘tijelu’, naime, onim 97 000 preživljavanje.
Ta ‘velika nevolja’ 70. g. n. r. vr. je bila najstrašnija nesreća, koja se ikada sručila na Jeruzalem. Donijela je konačan kraj gradu i njegovom templu, koga su Židovi izgradili, a i religioznom sistemu vezanom za njega.
No, kakve veze ima taj događaj iz drevne povijesti sa događajima dvadesetog stoljeća u kome mi živimo? Prilično velike.