Pavlovo pismo Galaćanima — poslanica dobre vijesti
NAKON uvodnog pozdrava apostol Pavao je pisao Galaćanima: “Čudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas je pozvao ... prelazeći na drugu vrstu dobre vijesti.” Malo kasnije je uzviknuo: “O nerazumni Galaćani, tko vas to dovodi pod loš utjecaj?” (Galaćanima 1:6, NS; 3:1, NS).
Zašto je Pavao bio tako nezadovoljan s Galaćanima? Tko su bili ti ljudi i kako ih je Pavao upoznao? Kakvu je to poslanicu dobre vijesti podijelio s njima? I kakve je praktične vrijednosti za nas danas?
Narod i njihov problem
Galaćani su bili uglavnom Indoevropljani keltskog podrijetla iz Gaula. No, među njima su neki bili i drugih nacionalnosti. Rimska provincija Galacija sastojala se najmanje od četiri grada, koji su spomenuti u izvještaju Biblije: Ikonija, Listra, Derba i Antiohija u Pizidiji. Pavao je posjetio te gradove na svom prvom misionarskom putovanju i osnovao skupštine u tim mjestima (Djela apostolska 13:14–14:23). Mladi Timotej je bio jedan od prvih kršćana iz Galacije (Djela apostolska 16:1, 2).
Nakon prvog Pavlovog misionarskog putovanja kroz Galaciju, sastalo se vodeće tijelo apostola i starješina u Jeruzalemu 49. n. r. vr. i donijelo odluku, da se ne traži obrezanje od kršćana (Djela apostolska 15:1-29). Nakon tog sastanka Pavao i Sila su prenijeli taj detalj dobre vijesti skupštinama u Galaciji (Djela apostolska 16:1-6).
Međutim, nedugo nakon toga Pavao je bio iznenađen čuvši da neki u Galaciji uporno tvrde da se kršćani moraju obrezati. To su bili judaisti, koji su pokušavali neznabožačke kršćane prilagoditi zahtjevima Mojsijevog zakona. Oni su također potkopavali autoritet Pavla kao apostola.
Dakle, Pavao je morao raščistiti to žaljenja vrijedno stanje kad je pisao Galatima, potičući ih da se urazume. On je pisao to pismo dok je još bio na svom drugom misionarskom putovanju, vjerojatno u Korintu, ili kratko nakon svog dolaska u sirijsku Antiohiju. Zato je to pismo moglo biti napisano najranije u jesen 50. n. r. vr. ili najkasnije 52. n. r. vr.
Pavao kaže Galaćanima, da ti judaisti nastoje izvrnuti dobru vijest. I kao što Pavao kaže, to je dobra vijest o Kristu Isusu. Da, to je dobra vijest o slobodi koju donosi Krist — slobodi od okova naslijeđenog grijeha i slobodi od okova Mojsijevog zakona. Zato Pavao dva puta ponavlja upozorenje, da ‘je proklet’ čak i anđeo s neba, ako bi objavio kao dobru vijest nešto preko onoga što je on (Pavao) objavio (Galaćanima 1:7-9).
Što se je postiglo tim Pavlovim pismom? Prije svega, on jasno utvrđuje svoj autoritet apostola. Drugo, vješto podupire odluku vodećeg tijela u vezi obrezanja. Zatim, tjelesna djela stavlja nasuprot plodovima duha, usredotočujući pažnju na djela dopadljiva Bogu.
Pavao brani svoje apostolstvo
Pavao skreće pažnju na svoj autoritet na početku pisma, govoreći: “Pavao, apostol, ne od ljudi, niti po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu ... Dobra vijest koja je objavljena preko mene nije ljudska stvar; niti sam je ja primio i naučio od nekog čovjeka, nego otkrivenjem Isusa Krista” (Galaćanima 1:1, 11, 12, NS; Djela apostolska 22:6-16).
Pavao ukratko prepričava, kako je prije bio istaknut u judaizmu, ali da je nakon nadnaravnog obraćenja po Kristu otišao u Arabiju i Damask objavljivati dobru vijest. Zatim Pavao govori, da je posjetio Petra u Jeruzalemu i ostao tamo petnaest dana (36. n. r. vr.). Nepunih četrnaest godina kasnije, 49. n. r. vr., vratio se Pavao u Jeruzalem da prisustvuje sastanku u vezi pitanja obrezanja (Galaćanima 1:13-24). On naziva judaiste, koji su bili za obrezanje ‘lažnom braćom’, koji nastoje ‘zarobiti’ vjerne kršćane. No, još je rekao: “Ovima nismo popustili ni za jedan trenutak, nastojeći tako da se istina dobre vijesti sačuva među vama” (Galaćanima 2:1-5, NS).
Kad razmišljamo o Pavlu, on nam je sigurno ostavio dobar primjer poniznosti. Iako je bio apostol, koga je Isus Krist osobno izabrao, izvijestio je vodeće tijelo kako je propovijedao dobru vijest, priznajući njegov autoritet. Pokazujemo li mi danas ispravno poštovanje ljudima, koje je imenovalo Vodeće tijelo i surađujemo li s njima u propovijedanju dobre vijesti?
Pavao je kasnije dokazao svoj apostolski autoritet, kad se licem u lice suprotstavio apostolu Petru. To je učinio zato, jer je Petar iz straha pred ljudima prestao jesti sa kršćanima iz neznabožaca. Pavao je iznio Petrovu pogrešku rekavši mu: “Ako ti, koji si Židov živiš poput neznabožaca a ne kao Židovi, kako možeš prisiljavati ljude iz neznabožaca, da žive po židovskim običajima?” (Galaćanima 2:11-14, NS).
Vjera je važnija od djela zakona
Potičući Galaćane da se urazume, Pavao pita: “Jeste li primili duha vršenjem djela Zakona ili prihvaćanjem vjere?” Budući da je odgovor jasan, on pita: “Hoćete li sada završiti tijelom kad ste počeli duhom?” Podsjeća ih na Abrahama, koji također nije bio pod Zakonom, nego ‘je vjerovao u Jehovu i to mu se uračunalo u pravednost’. Zakon je bio dan kasnije da bi ukazao na prijestupe. Zakon je u stvari osuđivao na smrt one, koji ga se nisu pridržavali. No, Pavao objašnjava, da je Krist umro kao prokletnik, da bi njegovi sljedbenici mogli biti oslobođeni Zakona i da bi mogli živjeti po vjeri. Ipak, Zakon je poslužio korisnoj svrsi, bio je ‘odgajatelj, koji ih je vodio do Krista’ (Galaćanima 3:1-29).
Pošto su Galaćani primili duhovno posinaštvo i slobodu preko Krista, Pavao ih pita zašto se žele vratiti u ropstvo Zakonu, slaveći dane, mjesece, vremena i godine. On dalje kaže, da se judaisti ‘revno trude oko vas, ali ne na dobro, nego žele da vas od mene odvoje’. Međutim, Pavao izražava svoju ljubaznu brigu govoreći: “Ponovo sam u porođajnim bolovima dok se Krist ne oblikuje u vama” (Galaćanima 4:1-20, NS).
Pavao zatim daje jedan primjer podvlačeći razliku između robovanja djelima Zakona i prave kršćanske slobode. Abrahamova robinja Agara predstavlja Zavjetni zakon i “odgovara današnjem Jeruzalemu, jer je u ropstvu sa svojom djecom”. Sara međutim predstavlja Abrahamski zavjet i odgovara ‘gornjem Jeruzalemu’ koji je slobodan i koji je naša ‘majka’. Upravo kao što je Izmael proganjao Izaka, tako su se i Židovi suprotstavljah pravim kršćanima, djeci slobodne žene (Galaćanima 4:21-31, NS).
Stajati čvrsto u kršćanskoj slobodi
Na temelju gore spomenutog primjera, Pavao potiče: “Takvom slobodom Krist nas je oslobodio. Zato, stojte čvrsto i ne dozvolite da vas opet upregnu u jaram ropstva.” Pavao ističe da neće biti od nikakve koristi, ako se netko obreže. Onaj tko to čini, bit će obavezan pridržavati se cijelog Zakona i tako izgubiti stečenu pravednost po vjeri. Pavao s ogorčenjem kaže: “Želim da bi osiromašili (jezikom) oni, koji vas pokušavaju srušiti” (Galaćanima 5:1-12, NS).
Iako su kršćani stekli slobodu, postoji opasnost zloupotrebe te slobode za zadovoljenje želja nesavršenog tijela. Zato Pavao upozorava: “Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani; samo nemojte upotrijebiti tu slobodu za zadovoljavanje tijela, nego ljubavlju služite jedan drugome. Jer se sav Zakon ispunjava jednom izrekom, naime: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’” (Galaćanima 5:13, 14, NS).
Pavao još naglašava da moramo stalno voditi borbu između zadovoljavanja tjelesnih želja i postupanja po duhu. Tjelesna je djela stavio nasuprot plodovima duha. Tjelesna su djela “bludnost, nečistoća, razuzdanost ... i ovima slična. ... As druge strane plod je duha ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, ljubaznost, vjera, krotkost, samosvladavanje”. Pavao pokazuje, da kršćani koji žive uredno po duhu trebaju izbjegavati postati ‘sebičnima, ili se međusobno takmičiti zavideći jedni drugima’ (Galaćanima 5:15-26).
Korisna djela
U posljednjem poglavlju Pavao izlaže u glavnim crtama korisna djela, koja može činiti kršćanin, poput pomaganja nekom zalutalom da se vrati i nošenja tereta jedan drugome. Ako netko sije u tijelu, Pavao objašnjava, on će požeti raspadljivost svog tijela. Ako pak sije u duhu požet će vječni život po duhu. Zato je poticao Galaćane: “Činimo dobro svima, a osobito onima s kojima smo u srodstvu po vjeri.” Na kraju Pavao ukazuje na poticaje judaista, koji od kršćana zahtijevaju obrezanje. Oni to čine jer ‘se žele ponositi vašim tijelom’. A Pavao kaže, da će se hvaliti samo ‘mučeničkim stupom našeg Gospodina Isusa Krista’ (Galaćanima 6:1-14, NS).
Pavlovo pismo Galaćanima uistinu se ističe poštenim raščišćavanjem spornih pitanja svoga vremena. Koliko će ono biti korisno za nas danas ovisi o tome u kojoj mjeri slijedimo dobre savjete sadržane u njemu.