Sretni — iako progonjeni!
“Sretni su prognani radi pravednosti, jer njima pripada Kraljevstvo nebesko” (MATEJ 5:10, NS).
1. Koje progonstvo je započeo rimski car Neron?
“POKRIVENI su bili životinjskim kožama, rastrgani i usmrćeni od pasa, ili pribijani na križeve, ili osuđeni da gore u plamenu, služeći kao noćno osvjetljenje kad je prestala dnevna svjetlost.” Tako je pisao rimski povjesničar Tacit (Anali, knjiga XV, odl. 44). A tko su bile žrtve? Kršćani — učenici Isusa Krista. Pronio se glas da je car Neron 64. n. r. vr. dao zapaliti Rim, te da je nastojao baciti krivicu na Isusove sljedbenike. Tako je počelo prvo od mnogih progonstava kršćana u slavnim danima starog Rima.
2. a) Što je Isus Krist rekao za ‘prognane radi pravednosti’? b) Što moraju znati Jehovini svjedoci da bi bili sretni i pored progonstava?
2 Kako su ti kršćani mogli izdržati takvo brutalno progonstvo? Uistinu, kako su Jehovini svjedoci u prošlosti i sadašnjosti mogli biti radosni dok su podvrgavani uznemirenjima i namjerno nanijetim povredama u cilju suzbijanja njihovog religioznog uvjerenja i vjerovanja? (2. Solunjanima 1:3-5). Da, Isus Krist je rekao: “Sretni su prognani radi pravednosti, jer njima pripada Kraljevstvo nebesko” (Matej 5:10, NS). Međutim, da bi bili sretni i pored progonstava, Jehovini svjedoci moraju znati: (1) da je Sotonin cilj navući progonstvo na njih; (2) zašto Jehova dopušta tu nevolju; (3) zašto Božji sluge mogu biti sretni iako su proganjani; (4) što mogu učiniti da bi se pripremili za progonstvo; i (5) kako ga mogu izdržati.
Sotonin cilj
3, 4. a) Tko uistinu stoji iza progonstava, koja podnose Jehovini svjedoci? b) Kako je Isus ukazao na glavnog podstrekača tih progonstava?
3 Rimski vladari nisu imali nikakvog razloga plašiti se miroljubivih pravih kršćana. Ti Jehovini svjedoci bili su relativno podložni ‘višim vlastima’ i ‘davali cezaru cezarevo, a Bogu Božje’ (Rimljanima 13:1-7; Matej 22:21). Rimski vladari nisu znali, da je netko iza scene neprestano potpirivao mržnju protiv Jehovinih svjedoka, čineći to kroz minulu ljudsku povijest počevši od “pravednog Abela” (Matej 23:33-36; Jevrejima 11:4, 32-40; 12:1). Taj zli podstrekač takvih progonstava do ovoga dana nije nitko drugi nego Sotona, Đavo. Kao protivnik Boga i Jehovinog naroda, ‘on hodi okolo kao ričući lav i traži koga da proždere’ (1. Petr. 5:8).
4 Isus je opetovano govorio svojim učenicima da će biti progonjeni. Tako je primjerice, rekao: “Rob nije veći od gospodara svoga. Ako su progonili mene (što svakako jesu), progonit će i vas” (Ivan 15:20, NS; 16:2; Matej 10:22, 23). Osim toga, Krist nas nije ostavio u sumnji što se tiče glavnog podstrekača tih progonstava, jer je rekao jednoj od ‘sedam skupština’: “Gle, Đavo će neke od vas baciti u tamnicu da budete potpuno iskušani” (Otkrivenje 1:1, 4; 2:10, NS). A koji cilj ima Đavo progoneći Jehovine svjedoke?
5. Koji cilj ima đavo nanoseći progonstva Jehovinim slugama?
5 Sotonin cilj je da prisili Jehovine sluge na kompromis u vezi svoje vjere i zato vrši pritisak i progoni ih. On želi razoriti dragocjeni odnos, koji imaju sa svojim nebeskim Ocem. Tako je u vremenu nastanka grijeha Jehova Bog prorekao neprijateljstvo između ‘zmije’ i Božje simbolične ‘žene’ i između njima pripadajućih ‘sjemena’! (1. Mojsijeva 3:14, 15). Isus je nesumnjivo označio zmiju kao Sotonu i rekao svojim progoniteljima da ‘potječu od svog oca Đavola’, dakle, da pripadaju neprijateljevom ‘sjemenu’ (Ivan 8:31-59). U ovim ‘posljednjim danima’ Đavo ima još malo vremena i njegov gnjev je uistinu velik (2. Timoteju 3:1-5; Otkrivenje 12:7-17). Tako se nastavlja neprijateljstvo između ‘sjemena’ i svatko se na Zemlji mora konačno pridružiti ili božanskom sjemenu ili đavolskom. (Usporedi 1. Ivanova 3:10.) Dakle, svaki pojedinac, koji vjerno služi Jehovi Bogu, on je ili će biti predmet proganjanja. Za to će se pobrinuti Sotona, Đavo (2. Timoteju 3:12).
6. Koje sporno pitanje je pokrenuo Sotona i što je doveo u pitanje u vezi ljudi?
6 Sotona je pokrenuo sporno pitanje o sveopćem pravu vladanja i doveo u pitanje čistoću ljudi kad su pod kušnjama. Primjerice, kao sporno pitanje bila je postavljena Jobova čistoća prema Bogu, kada ga je Sotona progonio, a njegova žena i tri ‘utješitelja’ služili su hotimice ili nehotice Đavolovom cilju (Job 1:8–2:9; 16:2; 19:22, 28). Jobov primjer jasno pokazuje, da je Đavo izazvao Jehovu, tvrdeći da nitko neće ostati vjeran Bogu ako bude Sotoni dozvoljeno da ga kuša. Zato Đavo proganja Jehovine svjedoke da bi napustili svoju čistoću, a on dokazao, kako je njegova tvrdnja istinita.
7. Što je dovoljno da se povrijedi vjera kršćanina i kako je Isus postupio u kušnji?
7 Sotona zna, da je dovoljan samo jedan “čin obožavanja” prema njemu, da‘ bi kršćanin povrijedio svoju vjeru i dao podršku Đavolovoj tvrdnji, tj. da ljudi neće ostati vjerni Bogu pod kušnjama ili progonstvima. Što je glavni progonitelj, Đavo, rekao Isusu kad mu je pokazao ‘sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu’? “Sve ovo dat ću ti ako padneš i meni izvršiš akt obožavanja.” No, Isus je odlučnim odbijanjem podržao pravo obožavanje, branivši Jehovinu stranu u spornom pitanju univerzalnog suvereniteta i tako potvrdio da je Đavo lažac (Matej 4:8-11).
8, 9. a) Kako su prvi kršćani pokazali, da nisu željeli učiniti nijedan ‘čin obožavanja’ Sotoni? b) Na koji sličan način su bili kušani neki kršćani dvadesetog stoljeća i kakav su stav zauzeli?
8 Zato je bilo sasvim ispravno, da su prvi vjerni kršćani odbili učiniti bilo koji ‘čin obožavanja’, kojim bi podržali Sotoninu stranu u tom velikom spornom pitanju! Vjerni Kristovi sljedbenici odbili su prinositi tamjan u čast rimskog cara, makar ih je to stajalo života. U vezi toga je pisao Daniel P. Mannix (Maniks): “Vrlo malo kršćana se odreklo vjere iako je oltar na kome je gorjela vatra uvijek bio u areni pružajući im priliku za to. Sve što je zatvorenik morao činiti bilo je, da pospe malo tamjana po vatri čime bi dobio potvrdu da je prinio žrtvu i bio oslobođen. Također mu se pažljivo objašnjavalo, da on ne obožava cara, nego da time samo priznaje božansku osobinu cara kao poglavara Rimskog carstva. Ipak, skoro nijedan kršćanin nije iskoristio priliku da izbjegne kazni.” (Those About to Die, “Određeni za smrt”, str. 137). Samo jedan takav ‘čin obožavanja’ bio bi dovoljan da zadovolji Sotonu.
9 Neki kršćani dvadesetog stoljeća bili su kušani, na sličan način. Od početka hapšenja i tokom internacije Jehovinih svjedoka u nacističkim koncentracionim logorima, nacisti su ih nastojali prisiliti, da se odreknu Jehove i prekinu svaki dalji kontakt s njegovim narodom. U tu svrhu su nacisti pripremili izjave, koje su davali svjedocima da ih potpišu, a za uzvrat bi bili pušteni na slobodu. Sve što se tražilo bio je samo jedan potpis. Pa ipak je malo svjedoka to potpisalo.
10. Zašto bi bilo nerazumno učiniti i mali kompromis u nadi da ćemo steći slobodu propovijedanja?
10 Budimo uvijek svjesni cilja koji Sotona želi postići kada prouzročuje progonstvo Jehovinih svjedoka i nemojmo nikada podleći nekom đavolskom iskušenju odstupajući u spornom pitanju da bi izbjegli poteškoće. Nemojmo se čak ni baviti pogrešnom mišlju, da ćemo naizgled malim kompromisom biti brzo oslobođeni i moći propovijedati. Svaki kompromis učinjen u vezi naše čistoće može značiti naš potpuni pad. (Usporedi Matej 13:21; Galaćanima 6:12.) Kad se kompromis sastoji u ‘činu obožavanja’, mi više nismo prikladni predstavljati interese Jehovinog kraljevstva. Možemo biti sigurni, da će samo jedan jedini čin, kojim bi povrijedili svoju čistoću obradovati Đavola, a mi ga sigurno ne želimo usrećiti. Sigurno da više želimo obradovati Jehovino srce, držeći se svoje čistoće čime omogućujemo Bogu da odgovori velikom rugaču (Priče Salamunove 27:11).
Zašto Jehova dopušta progonstva
11. Koji je osnovni razlog zašto Jehova dopušta progonjenje svog naroda?
11 Naš nebeski Otac bi mogao spriječiti proganjanja svog naroda. No, on je odlučio dozvoliti ih, i ako znamo zašto, pomoći će nam da budemo sretni usprkos progonstava. Osnovni razlog za dopuštanje progonstava je u vezi sa spornim pitanjem univerzalne suverenosti. Svaki Jehovin svjedok, koji sačuva čistoću pod kušnjama koje nadahnjuje Đavo, dokazuje da je Sotona lažac i svjedoči da i nesavršeni čovjek može ostati vjeran Bogu čak i u krajnjim kušnjama ili progonstvima. Vjerni pojedinac je na Božjoj strani u tom spornom pitanju i podupire Jehovino pravo vladanja kao sveopćeg Suverena. Kolika je samo radost doprinositi svjedočanstvu da ‘on vlada uzvišeno’! (Psalam 47:9, Today’s English Version).
12, 13. Iz kojeg daljnjeg razloga Jehova dopušta do kršćani budu progonjeni i tko će među njima imati trajno mjesto u Božjoj pripremi?
12 Jehova dopušta progonstva i zato, da bi ispitao vjernost onih koji su mu se predali. Sakupio je ‘narod za posebnu svojinu’, da bi ti duhovni pomazanici ‘objavljivali Božja izvrsna djela’ (1. Petrova 2:9). Bog ‘također potresa sve narode’, da bi ‘poželjne stvari svih naroda’ — ljudi koji uživaju božansko priznanje — bile dovedene u njegov ‘dom’ obožavanja i ispunile ga slavom (Agej 2:7; usporedi Zaharija 8:23). Prema tome, osobe sa nebeskom nadom i drugi ljudi koji se nadaju vječnom životu na rajskoj Zemlji, postali su predani kršćani i svjedoci Jehove (Luka 23:43; Otkrivenje 7:1-17).
13 No, tko će od svih tih predanih kršćana konačno postati dio obećanog ‘novog neba’ i ‘nove zemlje’? (Otkrivenje 21:1). Neće to biti svatko od njih (Psalam 15:1-5; Matej 22:14). U Božjoj pripremi neće biti trajnog mjesta za one, koji su se pokazali nevjernima. Dakle, iako Jehova ne prouzročuje progonstva, on ih dopušta da bi između svog naroda rešetanjem odijelio one koji su nevjerni, a sačuvao u njihovim redovima pojedince, koji su nesumnjivo vjerni i svim srcem ljube Boga (Matej 22:37, 38; 25:31-33; 2. Korinćanima 13:5). Zato budimo među onima, koji će vjerno izdržati progonstva i tako imati stalnu ‘prednost da sve naše dane neustrašivo prinose (Jehovi Bogu) službu u vjernosti i pravednosti’ — i to čak vječno (Luka 1:68, 69, 74, 75).
Zašto sretni iako progonjeni
14. Što je Isus posebno istakao kao razlog za sreću progonjenih?
14 Isus Krist je posebno isticao nadu u Kraljevstvo, kad je rekao: “Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:10, ST). Da, sjedinjenje s Kristom u nebeskom Kraljevstvu je divna nagrada koju očekuju Isusovi pomazani sljedbenici, koji vjerno izdrže progonstva (Luka 12:32; Otkrivenje 2:10; 14:1; 20:6). A vjerni Jehovini svjedoci sa zemaljskom nadom, imaju divan izgled na vječni život u zemaljskom raju (Luka 23:43; Ivan 10:16; 17:3; Otkrivenje 7:9, 10, 14). Dakle, sigurno možemo biti sretni i pored progonstva, ako zadržimo u mislima nadu u Kraljevstvo (Rimljanima 12:12).
15. Kako je Jehovin suverenitet povezan s Kraljevstvom i kako sve to ima veze sa srećom i pored progonstava?
15 Jehovin univerzalni suverenitet je nerazdvojno povezan s Kraljevstvom, jer će Jehova pomoću njega posvetiti svoje uzvišeno ime. Kao Jehovini vjerni sluge i objavitelji Kraljevstva stoga podupiremo Božji suverenitet i tako imamo dodatni razlog za sreću uza sve nevolje (Izaija 43:10-12; Matej 6:9, 10). Zato uz Božju pomoć čuvajmo čistoću prema Bogu i pri tome dokazujmo da je đavo lažac, koji ne može dokazati svoju tvrdnju da nitko neće ostati vjeran Jehovi pod kušnjama (Job 27:5). Kako samo sretan može biti svaki proganjani kršćanin kad podupire Jehovinu stranu u tom velikom spornom pitanju! (Usporedi Djela apostolska 4:24.)
16. Zašto se može reći da čista savjest pridonosi sreći i pored progonstava?
16 Čista savjest također doprinosi sreći proganjanih, a ipak vjernih objavitelja Kraljevstva. Dok se onaj tko samo tvrdi da je kršćanin, vjerojatno stidi ili osjeća duševnu bol ako trpi zbog zločina, drugi se može s pravom radovati ako trpi zbog pravednosti, kao što je to slučaj vjernog Jehovinog svjedoka i sljedbenika Isusa Krista. Nakon što su bili Isusovi apostoli išibani, ‘otišli su od sinedrija radujući se što su bili dostojni podnositi sramotu za njegovo ime (Kristovo)’ (Djela apostolska 5:40, 41, NS). Tako ni Pavao i Sila nisu bili mrzovoljni i nije ih mučila savjest, kao da su učinili nešto zlo, kada su bili izbičevani i bačeni u zatvor u Filipima. Umjesto toga, oni su se oko ponoći ‘molili i slavili Boga pjesmom’ (Djela apostolska 16:22-25). Dakle, Jehovin svjedok se nikada neće ponašati tako da bi morao biti kažnjen kao krivac, koga možda muči još i savjest, poput ubojice, lopova, zločinca ili nametljivca; on može biti sretan ako trpi radi pravednosti (1. Petrova 2:11, 12; 3:13, 14; 4:15, 16).
17. Što će još posebno pridonijeti našoj sreći kada budemo progonjeni kao podupirači Kraljevstva?
17 Ako se dopadamo Jehovi i slavimo ga, to će naročito pridonijeti našoj sreći kad budemo proganjani zbog podupiranja Kraljevstva. Da bismo se i dalje radovali kao Jehovini sluge, važno je da ‘živimo kako se Bogu dopada’ čak i pod najtežim pritiskom (1. Solunjanima 4:1). Osim toga, kad trpimo kao kršćani, trebamo ‘priznati to ime na slavu Bogu’. Razmisli o tome! Osim što se dopadamo Jehovi kad s vjerom podnosimo progonstva još i ‘slavimo Boga’ (1. Petrova 4:16, The New English Bible; NS). To je uistinu divan poticaj da hrabro izdržimo progonstva!
Dalje napredovati kao oni koji čuvaju čistoću
18. Kako trebaju osjećati Jehovini svjedoci u vezi čuvanja čistoće prema Bogu?
18 Jasno je, da Jehovini svjedoci imaju dobre razloge za biti sretnima i pored progonstava. Zato, uz Božju pomoć, budimo odlučni kao što je bio psalmist David koji je izjavio: “Što se mene tiče, hodit ću u svojoj čistoći” (Psalam 26:11, NS).
19. Koja se pitanja pojavljuju za razmatranje?
19 Kao vjerni kršćani možemo biti sretni i pored progonstava, jer znamo Sotonin cilj kad nam nanosi takvu nevolju. Također razumijemo zašto Jehova Bog dopušta progonstvo svog naroda. No, što možemo učiniti da bi se pripremili na progonstvo iako imamo takve razloge da se suočimo s njim? I kako možemo sa ustrajnošću podnijeti snažna ili čak brutalna progonstva?
Pitanja za ponavljanje
□ Koji cilj ima Đavo kada proganja Jehovine svjedoke?
□ Koje veliko sporno pitanje je pokrenuo Sotona i što je doveo u pitanje u vezi ljudi?
□ Zašto Jehova dozvoljava proganjanje svog naroda?
□ Iz kojeg posebnog razloga trebamo biti sretni, prema Isusovim riječima, kada nas ‘proganjaju pravde radi’?
□ Što pridonosi našoj sreći kad nas proganjaju kao Jehovine sluge?
[Slika na stranici 9]
“Sretni su prognani radi pravednosti, jer njima pripada Kraljevstvo nebesko” (Matej 5:10, NS).
[Slika na stranici 11]
Kada je bio kušan, Isus je odbio Sotoni učiniti čin obožavanja