Brine li Bog za duševno bolesne

FLORENCE (Florens) je bila privlačna mlada žena. Bila je na početku svoje uzbudljive karijere modne manekenke, kad je iznenada oboljela od duševne bolesti. Postala je jako potištena i povukla se u kuću svojih roditelja. Budući da je izgubila volju za životom, sasvim je zanemarila svoj izgled. Na kraju se htjela ubiti.

Florens nije jedina. Slične tragedije snalaze ljude diljem svijeta. U stvari, duševni poremećaj je jedna od najčešćih današnjih bolesti. Kakvo je Božje stanovište o duševnim bolesnicima? Brine li on doista o njima?

Neki su skloni vjerovati da se Bog zanima samo za osobe koje se smatraju duševno normalnima. Neki čak misle, da je duševna bolest oblik neposredne kazne od Boga. No, treba li kriviti Boga? Što je pravi uzrok duševne bolesti?

Osnovni uzrok

U prošlosti je bilo uobičajeno vjerovanje da je većina duševnih oboljenja natprirodnog izvora, a neki misle da je to i biblijsko gledište o duševnim bolestima ili umobolnosti. Istina, Biblija govori o osobama, koje su bile opsjednute nevidljivim zlim duhovima, ali to ne znači da ona označava sve vrste duševnih bolesti kao opsjednutost demonima. Ovdje se mora napomenuti, da Biblija nije medicinska knjiga koja opisuje uzroke raznih bolesti. Ipak, u njoj se objašnjava što je osnovni uzrok svih ljudskih bolesti, duševnih i fizičkih. Ona pokazuje da smo mi žrtve nesavršenosti koja završava smrću, koju je prenio na ljudsku vrstu naš grešni praroditelj Adam, kao što je apostol Pavao objasnio: “Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12, ST). To znači, da je svaki Adamov potomak nesavršen i tako ima i duševne i fizičke nedostatke. Prema tome, duševni poremećaji su krajnji oblici naslijeđene slabosti koju svi imamo.a

Božje pripreme za duševno bolesne

Iz priprema koje je Bog načinio, vidljivo je da se on brine za duševne bolesnike. Prvo, obavezuje njihove najbliže rođake da se brinu o njima. U 1. Timoteju 5:8 čitamo: “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika” (ST). Tu nije učinjen izuzetak za ukućane koji su bolesni.

To znači da bračni drugovi imaju takve međusobne obaveze. Kršćanka, koja je odlučila kod kuće njegovati svog muža, koji je obolio od teške duševne bolesti, objašnjava: “U braku se mora dijeliti i dobro i zlo, zar ne”? Godinama se ljubazno brinula o njemu sve do smrti.

Na isti način Bog obavezuje roditelje, da se brinu o svojoj bolesnoj djeci. Možda su roditelji prenijeli na njih neku nasljednu manu. Neki bračni par iz Švedske, čiji se dječak rodio sa neizlječivim poremećajem kromosoma, što je ozbiljno omelo njegov razvoj (sada ima 3 godine), rekao je: “On je naše dijete. Mi smo ga donijeli na svijet. Ne možemo si zamisliti da ga negdje ostavimo. Mi ga jako volimo. Želimo mu pomoći da iskoristi što je najbolje moguće svoj život. To je veliki posao, ali on doista napreduje a to nas raduje.”

Jednako je, kada je nečijim roditeljima potrebna njega. Božja Riječ pokazuje, da su odrasla djeca obavezna brinuti se o svojim ostarjelim nemoćnim roditeljima, čak i o onima koji nisu više umno sasvim zdravi (1. Timoteju 5:4).

Sigurno da pod nekim okolnostima nije preporučljivo držati u kući duševnog bolesnika i brinuti o njemu. On može predstavljati opasnost za sebe i druge, možda je potrebno posebno postupanje s njim ili stalna njega stručnog osoblja ili uopće ne želi ostati kod kuće. Brinuti se o takvoj osobi kod kuće može postati preteško breme za druge članove obitelji, što može ozbiljno naškoditi njihovom zdravlju i dobrobiti. No, ako takvih okolnosti nema, onda je za bolesnika najbolje da ostane kod kuće, jer obiteljska zajednica, koju je Bog ljubazno uspostavio, može dosta doprinijeti poboljšanju zdravstvenog stanja bolesnika.

Kako pomaže Božja Riječ

Božja priprema koju možemo upotrijebiti kada se brinemo o duševno poremećenim osobama jeste u tome da im pomognemo pridobiti znanje iz Biblije. Primjeri pokazuju da su se duševno poremećene osobe u velikoj mjeri oslobodile napetosti i tjeskobe, a ponekad čak bile izliječene, kada su prilagodile svoje misli stečenom znanju iz Božje riječi. Kako je to moguće? Ponajprije stoga, jer je Biblija knjiga koja daje duhovno vodstvo i ulijeva nadu ljudima (Rimljanima 15:4, 13). Nada je naročito važna za potištene osobe. A Božji duh, zajedno s čvrstom nadom, može pomoći neuravnoteženoj osobi da sredi svoje misli i ponovo prihvati zdravstveno korisne putove.

Zato se često pokazao korisnim redovan studij Biblije. Razum koji odstupa od normalnog načina mišljenja treba popravku, kao sat koji zastaje ili žuri. Sat još uvijek može biti upotrebljiv ako se redovito namješta prema ispravnom satu. Jehova Bog je kroz Bibliju dao čovjeku “ispravan sat”, mjerilo za ispravno mišljenje. Ako se duševno poremećenoj osobi redovito pomaže, da se koristi tom divnom pripremom, to donosi njenom uznemirenom duhu utjehu, vjeru i nadu.

Tako je bilo i sa Florensom, mladom ženom spomenutom na početku ovog članka. Žena iz obližnje skupštine Jehovinih svjedoka posjećivala je njene roditelje i dogovorila se s njima da jednom tjedno vodi s njom biblijski studij. Svjedokinja kaže: “U početku je bila jako stidljiva i osjetljiva, tako da bi brzo istrčala iz sobe i plakala. No, postupno, kako je stjecala biblijsko znanje, postajala je sve uravnoteženija. Zatim sam je upoznala s drugim osobama, koje sam pozvala da prisustvuju studiju i na kraju, prvi put nakon nekoliko godina, mogla je napustiti kuću i sa mnom otići na sastanak. Florens sada živi normalnim životom. Udata je, ima dvoje male djece i sama vodi biblijske studije s drugima. Ona je sama izjavila: ‘Nikada se ne bi uspjela oporaviti bez istine i nade iz Biblije.’”

Snaga molitve

Redovita molitva sa duševno poremećenom osobom može joj također pomoći bolje srediti svoj nesređeni razum. Ta Božja priprema može poslužiti kao sigurnosni ventil, kroz koji mogu izaći pritiskujuće misli. Apostol Petar je povezao “zdrave misli” sa ‘budnošću obzirom na molitve’ (1. Petrova 4:7; NS). Molitvom se k Bogu može doći u svako vrijeme, danju ili noću. On nas ohrabruje da ga molimo ‘za sve’, što uključuje i duševne probleme (Filipljanima 4:6).

Djelotvornost molitve može se vidjeti iz slijedećeg primjera: Neki oženjeni čovjek u Belgiji od djetinjstva je patio od teških duševnih poremećaja. Prihvatio je biblijski studij s Jehovinim svjedocima i sada piše:

“Čim sam razumio da je Jehova jedini istiniti Bog, molio sam mu se tražeći da mi pomogne da se promijenim, jer sam shvatio da je moje ponašanje bilo sve drugo samo ne normalno. Do tada mi nije pomogao nijedan psihijatrijski postupak, iako sam bio tri puta odvođen na liječenje i podvrgavan svim mogućim testovima za ispitivanje. Razmišljao sam, da prestanem uzimati lijekove, postavši svjestan njihove nedjelotvornosti, ali što će ih zamijeniti?

Čim sam prestao uzimati sedative (sredstva za umirenje), moja nervna napetost je bila tako velika da sam jedva mogao žvakati hranu. Iskreno sam molio Jehovu mnogo puta svaki dan i svaki put me obuzeo osjećaj mira. Mnogo su mi pomogle i biblijske misli, koje su mi dolazile na pamet. U početku je to bilo kratkotrajno, ali ja sam ustrajao. Shvatio sam da mi Božji duh zaista pomaže. Malo po malo, dok su prolazile sedmice, mjeseci i godine, napadi su postajali rjeđi i slabiji. Bitka je bila dobivena! Ja mogu tvrditi da danas vodim normalan život i da sam sposoban nositi svoje odgovornosti i razvijati kršćansku osobnost. Ništa bolje ne mogu učiniti nego da ohrabrim sve koji imaju slične probleme, da se obrate našem Bogu Jehovi za pomoć.”

Briga preko kršćanske skupštine

Postoji još jedan način na koji se Jehova Bog brine o duševnim bolesnicima, a to je preko kršćanske skupštine. Bog se je ljubazno pobrinuo da starješine preuzmu vodstvo u tome. Oni nastoje slijediti savjet: “Tješite potištene duše, pomažite slabe, budite strpljivi sa svima” (1. Solunjanima 5:14, NS). Godine proučavanja Božje Riječi i praktična iskustva u rješavanju problema osposobili su kršćanske starješine, da pomažu osobama svih vrsta koje dođu k njima. Oni pokazuju iskreno zanimanje time što strpljivo slušaju sve što im ima reći netko tko je u nevolji. Kršćanski starješine su svjesni koliko je važno pokušati razumjeti a ne brzo nekoga osuditi ili umanjiti značaj njegovih osjećaja. I pored svojih vlastitih nedostataka i ograničenja, starješine se iskreno trude utješiti i pomoći. Oporavljeni čovjek iz Belgije kaže: “Moram naglasiti ljubav pokazanu od strane starješina koji su me, iako nisu uvijek razumjeli situaciju, podržavali, kao i moja obitelj.”

Starješine također žele pomoći bolesnima da posjećuju sastanke kršćanske skupštine. Takvi sastanci, koji se održavaju u miroljubivom i staloženom duhu, pružaju blagotvorno (spasonosno) društvo i umirujuću atmosferu svima koji su ih voljni iskoristiti.

A što je sa neizlječivim bolesnicima?

Sigurno je, da se svaka duševna bolest ne može izliječiti pomoću ovdje navedenih priprema. Međutim, iskustva su pokazala da su se mnoge duševno ili osjećajno poremećene osobe oporavile ili bar osjetile određenu mjeru olakšanja kroz njih. Naravno, postoje vrlo teški slučajevi bolesti, gdje bolesnik ne može shvatiti biblijsko znanje i razumjeti duhovne stvari. Pa i u takvim slučajevima postignuto je neko olakšanje ako se osobi dozvolilo da živi u atmosferi ljubavi i sigurnosti.

Neke situacije izgledaju beznadne i teško podnošljive. No to ne znači da se Bog ne brine. O vladavini Božjeg Mesijanskog Kralja bilo je prorečeno: “On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji nema pomoćnika; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku” (Psalam 72:1, 12, 13, ST).

Imajući u vidu vječno oslobođenje, Bog je dozvolio do određeno vrijeme postoji ovo nesavršeno ljudsko stanje. No, ne zauvijek! Biblija nam jamči da će sve neugodne pojave ljudskog života potpuno nestati kada bude Božja nebeska kraljevska vladavina smijenila Sotoninu a uspostavila božansku vladavinu na Zemlji (Danijel 2:34, 44; Otkrivenje 21:4).

Da, uskoro će Jehova Bog otkloniti uzroke svih ljudskih bolesti i fizičkih i duševnih. On se doista brine.

[Bilješka]