“Težite za mirom i nastojte ga postići”

1. a) Kako možemo ‘težiti za mirom i nastojati ga postići’ u ovom svijetu nasilja? b) Zašto treba usrdno moliti Jehovu u teškim situacijama?

KAKO možemo do kraja slijediti gornji savjet apostola Petra, okruženi svijetom u kome vlada nasilje? Petar nam odgovara i kaže da se ‘uklonimo od zla i činimo dobro’. Zatim moramo uložiti ozbiljne napore da stupimo u miroljubiv odnos s Jehovom Bogom na osnovu vjere u žrtvu Isusa Krista. Idemo za mirom ako točno slijedimo mjerila koja nam Bog izlaže u svojoj Riječi. “Jer Jehovine oči motre na pravednike i uši njegove slušaju njihovu molitvu, a lice Jehovino je protiv onih koji čine zlo” (1. Petrova 3:11, 12, dr. Čarnić). Kad nam zli pokušavaju nanijeti zlo, možemo usrdno moliti Jehovu. Možemo glasno prizivati ime njegovo i tražiti pomoć kad se sretnemo s nasilnikom ili drugim zlotvorom. (Usporedi sa 5. Mojsijevom 22:25-27.)

2. Kakvo povjerenje trebamo imati, poput Davida, kad se suočimo s nasiljem?

² U situacijama nasilja često je bilo bezuvjetno uzdanje u Jehovu jedini način da se preživi. Uvijek iznova je bio blagoslovljen Jehovin svjedok što je imao povjerenja u Jehovu, koje je David izrazio u molitvi zapisanoj u Psalmu 18:46, 48: “Živ je Jehova, i da je blagoslovljen branič moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od čovjeka žestoka izbavlja me.” Milijuni Jehovinih svjedoka koji danas, čvrsto vjerujući, očekuju ispunjenje Božjeg obećanja da ‘će pravednici posjedovati Zemlju i zauvijek stanovati na njoj’, uvjereni su da ‘spasenje pravednika dolazi od Jehove; on im je tvrđava u vrijeme nevolje’ (Psalam 37:29, 39, NS).

3. a) Na što nam se ukazuje u 5. Mojsijevoj 32:10 i Danijelu 3:19-27? b) Na što ukazuje Rahabino izbavljenje i spasenje jednog pionira našeg vremena?

³ Bilo kakve situacije naišle u ovom svijetu nasilja, Jehova je u stanju da ‘zaštiti svoj narod kao zjenicu oka svog’ (5. Mojsijeva 32:10; Danijel 3:19-27). Sposoban je, ako smatra potrebnim, zaštititi svog slugu i u takvom užasu kao što je nuklearno opće razorenje. To nam pokazuje iskustvo jednog vjernog Jehovinog sluge koji je bio zatvoren u japanskom zatvoru u Hirošimi. Bilo je to 6. kolovoza 1945. Odstupanje od svog uobičajenog rasporeda tog jutra dovelo ga je u položaj da nije bio povrijeđen eksplozijom atomske bombe.a Veći dio zatvora bio je sravnjen sa zemljom, ali kao što je Rahaba preživjela strašno uništenje Jerihona, tako je i Katsuo Miura preživio pustošenje Hirošime (Jozua 6:23, 24). Bio je zahvalan Jehovi, što je, kako se izrazio, ‘ostao bez zatvora poslije bačene atomske bombe’, da bi proveo preostale godine svog života u pionirskoj službi. (Usporedi s Psalmom 116:15.) Za našeg suverenog Gospodina ništa nije preveliko čudo, jer je on ‘istiniti Bog, veliki, moćni, Jehova nad vojskama je ime njegovo’ (Jeremija 32:17-19).

Čvrsto se drži Jehovine organizacije

4. Kako je u Izaiji 60. poglavlju opisano stanje Božje organizacije u ovo vrijeme?

⁴ Da bismo se uhvatili u koštac s ovim danima nasilja, trebamo nježno vodstvo Jehovine materinske organizacije. Od 1938. godine vlada među Božjim narodom poboljšano teokratske stanje, kako je to Jehova prorekao: “Za nadglednika tvog postavit ću mir, pravdu za onoga koji posao raspoređuje. Više se neće slušati o nasilju u tvojoj zemlji, ni o pustošenju i razaranju unutar granica tvojih. Zidine ćeš svoje nazivati Spasenjem, Hvalom svoja vrata.” Mir i ljubav prema pravednosti, svojstveni za Jehovinu organizaciju diljem svijeta, doprinijeli su da od ‘malog’, od nekoliko tisuća objavitelja Kraljevstva prije 64 godine, postane ‘moćan narod’ od 2 477 000 jakih osoba, koje stupaju naprijed u 205 zemalja. Izvještaji službe propovijedanja pokazuju da ‘Jehova ubrzava u svoje vrijeme’ dok se primičemo ‘kraju’ (Izaija 60:17, 18, 22, NS; Matej 24:14).

5. Što je održalo, prema Psalmima, Jehovin narod jakim usprkos nasilju?

⁵ Do takvog širenja je došlo usprkos nasilju, kakvo su Jehovini svjedoci iskusili po Hitlerovim koncentracionim logorima ili napadima rulje za vrijeme rata u Sjedinjenim Državama. Nasilje raste u mnogim dijelovima svijeta. Malo je zemalja doživjelo, ako uopće ijedna, takvo nasilje kakvo trpi Libanon. No, naša su braća jaka. Što ih drži jakima? Bezuvjetno uzdanje u Jehovu i odlučnost da i dalje posjećuju sastanke i vrše druge kršćanske aktivnosti (Psalam 73:28; 149:1).

6. Kako treba gledati na redovno posjećivanje sastanaka i zašto?

⁶ Treba nam biti sasvim jasno da u danima nasilja ne smijemo nikada prestati sakupljati se (Jevrejima 10:24, 25). Ako su sastanci toliko važni da prikupimo snagu protiv nasilja Sotoninog svijeta, onda su i neophodni da steknemo snagu i uhvatimo se u koštac sa prepredenijim Đavolovim makinacijama. Redovno posjećivanje sastanaka značit će život za nas!

7. a) Kako pokušava Sotona razbiti Božji narod? b) Na koje posebne načine raspaljuje Sotona duh nasilja i nemorala? c) Kako možemo ići za mirom i koji cilj trebamo imati pritom?

⁷ Sotona nastoji u ovo strašno doba razbiti Božji narod navodeći ih da postanu ‘samoživi, ljubitelji novca (i blistavih materijalnih stvari koje kupuju), koji više vole užitke nego Boga’. To su stvari koje nas mogu odvući od redovnog druženja s Božjim narodom (2. Timoteju 3:1, 2, 4). Umjesto da upijamo Sotonin duh nasilja i nemorala, koji se veliča u nekim televizijskim programima, video-igrama i tome slično, daleko je važnije kroz osobni studij, razmišljanje i posjećivanje sastanaka, nastaviti prikupiti i koristiti točnu spoznaju, koja ‘znači život vječni’! (Ivan 17:3; Filipljanima 1:9-11; Kološanima 1:9-11).

Gdje je naša zaštita?

8. a) Kako reagiraju mnogi svjetski ljudi na ova vremena nasilja? b) Pokaži na primjerima zašto njihov put nije mudar.

⁸ Nasilje tjera stanovnicima velikih gradova strah u kosti. Po nedavnoj Gallupovoj anketi, 45 posto Amerikanaca plaši se noću izaći na ulicu i udaljiti se od kuće jednu milju. Mnogi nose pištolje. Je li to put koji trebaju slijediti Jehovini svjedoci — suočiti se sa mogućim nasiljem time što bi se pripremili da budu nasilni? Mnogi nesretni slučajevi povezani s nošenjem “oružja u cilju samoobrane” (gdje čak djeca ubijaju druge mlade), trebaju nas navesti da zastanemo i ispitamo situaciju. Poznato je da će profesionalni revolveraš pucati kada vidi drugi pištolj — i to tako da ubije. Kakve šanse ima amater koji nosi pištolj!

9. Gdje i kako će kršćani naći zaštitu?

⁹ Kršćanin neće naći zaštitu nošenjem vatrenog oružja, nego u ‘težnji za mirom i nastojanjem ga postići’ (1. Petrova 3:11, NS). Uzdaj se u Jehovu. Ako sretneš zločinca, daj mu do znanja da si Jehovin svjedok. Ne pružaj otpor nekome tko ti prijeti nasiljem; daj mu materijalne stvari koje traži. Tvoj život je vredniji od stvari. Kad te netko napadne i prijeti, prizivaj Jehovu u pomoć. Sjeti se: “Ime Jehovino čvrsta je kula. U nju utrčava pravednik i prima zaštitu” (Priče Salamunove 18:10, NS).

10. a) Što nam govore izvještaji u Ezdri 8. poglavlju i 2. Korinćanima 11. poglavlju o samoobrani? b) Kako je vidljivo u izvještajima iz Afrike i Irske da je nerazumno nositi vatreno oružje?

¹⁰ Međutim, ne bi li bilo u nekim prilikama bolje da Jehovini svjedoci nose vatreno oružje u cilju samoobrane, recimo, kad putuju opasnim, pobunjeničkim područjima? Odgovor glasi nedvosmisleno: NE. (Usporedi sa Ezdrom 8:21-23, 31; 2. Korinćanima 11:23-27.) Uzmi za primjer naše putujuće nadglednike u jednoj afričkoj zemlji. Ta su braća posljednjih godina često morala prolaziti ratnim zonama da bi služili skupštinama. Često su ih presretali gerilci ili snage sigurnosti. Da su nosili vatreno oružje, koštalo bi ih to života. Uz malo izuzetaka, bilo im je omogućeno proći i stići na cilj, time što su rekli da su Jehovini svjedoci i što nisu nosili oružje. Tako je i u Sjevernoj Irskoj, koja je rastrgana nemirima i gdje je rečeno da je ‘smrt sastavni dio pejzaža’. I tamo je dobro poznata neutralnost Jehovinih svjedoka i kao ljubitelji mira nalaze zaštitu i na katoličkim i na protestantskim područjima.

11. a) Što nam jasno govori da kršćani ne trebaju posjedovati smrtonosna oružja? b) U koga se treba uzdati prema Svetom pismu?

¹¹ Biblijski stavci, poduprti suvremenim iskustvima Jehovinih svjedoka, jasno govore da za kršćane nije preporučljivo nositi ili držati u stanu ili na nekom drugom mjestu vatreno oružje ili drugo smrtonosno oružje, koje bi upotrijebili protiv napadača ili napasnika (Izaija 2:4; 1. Petrova 3:11). Tko se priprema za nasilje, poziva nasilje. Umjesto toga, kršćanin se treba uzdati u Jehovu, svog Boga (Psalam 18:48; 140:1, 4; Priče Salamunove 3:5-7).

12. a) Zašto je biblijski u redu da kršćani zatraže zaštitu milicije? b) Treba li kršćanin ikada upotrijebiti vatreno oružje u slučaju nužde, ili da uzme zakon u svoje ruke?

¹² U skladu s Rimljanima 13:1, 4, svjetske ‘više vlasti’ mogu postaviti organe za održavanje mira i reda, kao što je milicija, i oni službeno nose oružje da zaštite građane i imovinu. Budući da Bog odobrava takve organe, opisani su kao ‘Božji sluge, gnjevni osvetnici onome koji čini zlo’, i zato je u redu da kršćanin traži i primi zaštitu takvih organa. Ako smatra neophodnim braniti sebe ili svoje drage bilo čim što mu je pri ruci, ne bi trebalo upotrijebiti vatreno oružje. Niti bi trebalo uzeti zakon u svoje ruke. U mnogim zemljama je zabranjeno posjedovanje vatrenog oružja u cilju samoobrane. (Matej 22:21; usporedi sa 2. Mojsijevom 22:2).

13. Zašto kršćanin ne bi trebao primijeniti borilačke vještine u cilju samoobrane?

¹³ Međutim, da li bi kršćanin mogao radi osobne samoobrane trenirati borilačke sportove, kad što je kineski kung fu? Zapazimo da je to najsmrtonosnija orijentalna vještina i da su je razvili pred više od 1 400 godina zen-budistički redovnici iz Šaolin samostana, koji se nalazi na obroncima Songšana, jedne od svetih kineskih planina. Iz tog religioznog izvora potekao je i japanski borilački sport — bušido, što doslovce znači “put ratnika”. Mnogi eksperti u vještinama juda (džuda), kendo i karate, još uvijek crpe inspiraciju iz religiozne meditacije. Karate ima cilj onesposobiti žrtvu, što može dovesti do ozbiljnih povreda, čak i smrti. Koji se uzdaju u Jehovu sigurno neće pribjeći borilačkim vještinama u cilju obrane (Priče Salamunove 3:31).

14, 15. a) Zašto bi kršćanin mogao loviti ili ubijati životinje za hranu? b) Ali, što bi moglo učiniti nekog kršćanina nepodobnim za naročite prednosti i zašto?

¹⁴ Da li bi bilo prikladno da kršćanin posjeduje vatreno oružje za lov životinja koje mu služe za hranu? Od potopa je Bog odobrio ubijanje životinja za hranu, dok je zabranio da se jede krv; ona se mora proliti na zemlju (1. Mojsijeva 9:3, 4; 5. Mojsijeva 12:23-25). Tamo gdje je to zakonom dopušteno, neki svjedoci imaju puške da se zaštite od divljih životinja ili da love divljač (Matej 22:21). Možda to za njih predstavlja važan ili dobar izvor hrane. Ali nikada ne bi trebalo pomisliti da Jehova odobrava ubijanje životinja sporta radi i zato što je za neke ljude ubijanje uzbudljivo — kao što je bio slučaj kod Nemroda u staro doba, a sada jeste kod suvremenih “nemroda”. Budući da je “duša tijela u krvi”, krv je dragocjena u Jehovinim očima (3. Mojsijeva 17:11, 14).b

¹⁵ Ako bi velikom broju svjedoka u skupštini smetalo što netko ide u lov na životinje samo sporta radi, a ne radi hrane, ne bi bio u mogućnosti dobiti prednosti posebne službe radi svoje napadačke reputacije (1. Timoteju 3:2).

16. Kako mogu starješine pomoći i kakve posljedice bi mogli snositi oni koji, propuštaju slijediti biblijske savjete navedene u odlomcima od 9 do 15?

¹⁶ Slično vrijedi i za Jehovinog svjedoka koji bi inzistirao da nosi ili posjeduje vatreno oružje da bi se zaštitio od ljudi, ili koji bi trenirao neku borilačku vještinu. Duhovno prožeti starješine trebali bi odmah krenuti i posavjetovati ga te mu pomoći da popravi situaciju (Mihej 4:3). Tko bi i dalje nosio lično oružje ili se na drugi način opremao da bude ‘spreman za tuču’, prestao bi odgovarati naročitim prednostima u skupštini (1. Timoteju 3:2, 3).

Upotreba oružja na civilnom poslu

17. Zašto većina svjedoka izbjegava radna mjesta na kojima se traži primjena borilačkih vještina ili nošenje vatrenog oružja?

¹⁷ Kako treba postupiti netko, koji po prirodi posla mora nositi oružje da bi ga upotrijebio protiv drugih ljudi ili da trenira neku borilačku vještinu, recimo judo (džudo) ili karate? Kod donošenja osobne odluke mora misliti da Isusov sljedbenik treba težiti za mirom (Rimljanima 12:17, 18). Uzimajući u obzir načelo iz Izaije 2:4, većina Jehovinih svjedoka izbjegava takva radna mjesta. Ako bi se radilo i o poslu namijenjenom štićenju javnosti (ili svojine), što je u skladu s Rimljanima 13:4, iskustva su pokazala da uvijek postoji opasnost da osoba koja radi na takvom mjestu navuče na sebe krivicu za prolivenu krv, uzimajući nekome život oružjem, i tako povredi svoju savjest ili da bude sam povrijeđen ili ubijen uslijed osvete (Psalam 51:14; usporedi sa 4. Mojsijevom 35:11, 12, 22-25). Svakako je najbolje izbjeći takve opasnosti izborom zaposlenja na kojem se one ne javljaju.

18. a) Kako će se gledište zrelog kršćanina razlikovati od gledišta svijeta? b) Kako može pokušati srediti prilike da sačuva čistu savjest?

¹⁸ U ovim ‘posljednjim danima’ očekuje se od mnogih radnika da nose vatreno oružje. Čuvari banaka ili čuvari sigurnosti, stražari i milicajci možda moraju nositi oružje da bi zadržali svoja radna mjesta. A kako stoji stvar s kršćaninom koji je obavezan ‘brinuti se za svoje domaće’? (1. Timoteju 5:8). Njegovo gledište, školovano po Bibliji, razlikovat će se od gledišta svjetskih osoba, koje se osjećaju slobodnima nositi oružje i koristiti ga kada smatraju potrebnim — u opasnim situacijama koje mogu nastati (Efežanima 5:15-17). On će htjeti izbjeći krivicu za prolivenu krv, jer poznaje Jehovino gledište o svetosti krvi (1. Mojsijeva 9:6; Psalam 55:23). Zreli kršćanin pokušavat će naći radno mjesto na kojem nije obavezno nošenje oružja.c Neki su svjedoci razgovarali sa svojim poslodavcem i uspjeli dobiti premještaj na radno mjesto gdje nije potrebno nošenje oružja.

19. Za kakve je prednosti možda neprikladan neki brat sve dok ne učini promjenu u tom pogledu? (2. Korinćanima 13:11).

¹⁹ Dok svijet postaje sve nasilnijim, ne možemo više smatrati uzornim brata koji nastavi raditi na radnom mjestu gdje je obavezno nošenje oružja. Može mu se dati šest mjeseci da učini promjenu. Ako ne učini nikakvu promjenu, neće više biti u položaju da obavlja naročite prednosti službe i odgovornosti u skupštini (1. Timoteju 3:2; Titu 1:5, 6).

Nastojmo postići mir

20. a) Zašto je preporučljiv put mira? b) Kakav će ishod doživjeti oni koji sačuvaju svoju čistoću, usprkos teškim kušnjama i čak smrti? c) U koga se ti uzdaš?

²⁰ Polazeći stazom mira, Jehovini svjedoci su mnogo puta našli zaštitu — fizičku, moralnu, duhovnu! Naravno da treba slijediti taj biblijski smjer. U ono malo slučajeva gdje je došlo do ubojstva vjernih kršćana, treba reći da su se svojom neustrašivošću prema smrti pokazali prikladnima za rano uskrsnuće (Jevrejima 11:36-40; Otkrivenje 2:10). Ponekad Jehova dopušta da nanese teške kušnje na njegov narod, kao u Jobovom slučaju. Međutim, za Joba, koji je sačuvao svoju čistoću, bio je konačni ishod sretan (Job 1:18, 19; 42:12-15). No, što god naišlo na nas u ovim vremenima nasilja, nemojmo nikada odstupiti od svoje čistoće. Uzdajmo se u Boga. “Oči Jehovine gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9).

[Bilješka]

Kako bi odgovorio

□ U koga se mora kršćanin uzdati u svim situacijama vezanim za nasilje?

□ Kakve prednosti imamo ako se čvrsto držimo Jehovine organizacije i njenih savjeta?

□ Zašto je nerazumno nositi vatreno oružje ili učiti borilačke sportove u cilju samoobrane?

□ Koji smjer trebaju slijediti kršćani u pogledu radnih mjesta gdje je obavezno nošenje oružja i zašto?

[Okvir na stranici 24]

Gdje će prestati eskalacija nasilja?

“Totalni nuklearni rat između Sjedinjenih država i Sovjetskog Saveza mogao bi prouzročiti smrt (...) oko 80 posto svjetskog stanovništva.” (The Express, od 29. 3. 1982, na temelju intervjua s kalifornijskim senatorom.)

“Njihove glave ‘zasute bombama’”. “Postoji opasnost da će sovjetski i američki politički lideri (...) biti nagovoreni da je zamisliv nuklearni rat. Činjenica je da bi nuklearni rat, u kojem bi se upotrijebio čitav, ili dobar dio sovjetskog i američkog arsenala nuklearnog oružja, potpuno opustošio sjevernu hemisferu.” (Dr Frank Barnaby, istraživač mira, 26. prosinca 1982.)

“Ako je pripravnost za rat preduvjet mira, tada mir nikada nije bio bolje zajamčen nego sada. Na zemlji je nagomilano milijun bombi sličnih onoj bačenoj na Hirošimu i to ipak ne sprečava svakog od 4 200 000 000 stanovnika da daje godišnje na naoružanje 115 franaka.” (Andre Fontaine, Le Monde, objavljeno u The Guardian 9. siječnja 1983).

“Generalni sekretar OUN-a kaže da opasnost od nuklearnog rata raste”. “‘Stojimo pred izborom — ili nove generacije oružja ili buduće ljudske generacije’, izjavio je.” (New York Times, od 16. veljače 1983, citirajući generalnog sekretara Javira Pereza de Kuelara).

“Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.” “Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledat ćeš na mjesto njegovo, a njega nema. A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivat će se množinom mira” (Propovjednik 1:4; Psalam 37:10, 11).

[Okvir na stranici 25]

Jehovini svjedoci podnose vremena nasilja u Tripoliju (Libanon)

“Zaista su prolazili kroz teška vremena, ali nikada nisu propustili sastanak. Rekli su nam da je za vrijeme oblasnog sastanka grupa od 117 osoba bila sakupljena u kući jednog brata i upravo kad je ušla unutra i posljednja sestra, eksplodirala je raketa ispred vrata. Za vrijeme čitavog sastanka rakete i mine padale su oko njih kao kiša. Pokazali su nam pokošene stupove ulične rasvjete i zgrade izrešetane šrapnelima — ali ništa nije pogodilo stan gdje su bili okupljeni!

Dvije obitelji su jednom prilikom razmišljale da li da idu na sastanak usred artiljerijskog dvoboja. Odlučile su krenuti i tako su spasile živote. Dok su bili na sastanku, na kuću jedne obitelji pala je bomba i potpuno je uništila, a druga je kuća bila tako izrešetana šrapnelima da nitko u njoj ne bi mogao ostati živ.

Jedna obitelj svjedoka živjela je na teritoriji ljevičara kada su desničari, napali to područje, tako da su ih desničari poveli i htjeli ih pogubiti. Ali je to čuo njihov rođak, koji nije bio u istini i pripadao toj partiji, te došao do njih prije nego je stigao egzekucioni odbor. Odveo ih je u glavno sjedište partije, gdje su objasnili sve o neutralnosti Svjedoka, dali dobro svjedočanstvo i bili pušteni. Ta se priča mnogo puta ponavlja.” (Iz izvještaja jednog posjetioca.)

[Slika na stranici 26]

Treba li se protiv nasilja boriti nasiljem ili se uzdati u Jehovu?