Govori neustrašivo Božju Riječ u nuklearnoj eri
“Govorite neustrašivo Riječ Božju” (FILIPLJANIMA 1:14, NS).
1. Što je neustrašivo govorio Stvoritelj atoma i njegove jezgre proteklih 48 godina?
NALAZIMO se u atomskoj eri. Cijelom svijetu prijeti nuklearni rat! Svemogući stvoritelj atoma s njegovom jezgrom dobro to zna. Koja je njegova Riječ za naše dane, koja se treba propovijedati diljem svijeta? U naše vrijeme on ima simboličnog ‘čovjeka obučenog u platno, s pisarskim priborom za pojasom’, koji provodi djelo označavanja.
2. Kako djelo označavanja napreduje i u koju svrhu?
2 Taj “čovjek” označava čela ljudima, koji plaču i uzdišu zbog svih odvratnih stvari koje se čine, naročito u religioznom području kršćanstva, koje tvrdi da obožava Boga (Ezehijel, 9. poglavlje). Ti ljudi se sjećaju postupaka svećenstva kršćanstva u Prvom i Drugom svjetskom ratu i sa razlogom su zabrinuti što će učiniti religiozni vođe u mogućem nuklearnom ratu svjetskih razmjera. Očekujući nešto bolje od vođa takozvanog kršćanstva, duboko su uznemireni onim što odobrava svećenstvo u ovom nemoralnom, nasilnom i religiozno razdijeljenom svijetu. U sustavu stvari koji je osuđen na skoru propast, ljudi pravedna srca označavaju se za preživljavanje i ulazak u novi i pravedan sustav stvari.
3. Koji je važniji razlog za zabrinutost od mogućnosti masovnog istrebljenja i što je potrebno onima koji vrše djelo označavanja?
3 Nikakvo poboljšanje svjetskih prilika nije na vidiku. No, što će ublažiti strah tolikih ljudi pravedna srca, unutar i izvan kršćanstva, pred vlastitim masovnim istrebljenjem? Možda su ožalošćeni zbog stanja stvari. Ipak, najvažnije je, da li su ožalošćeni zato što je tu uključeno i ime Boga Biblije i što je ono postalo predmetom sramoćenja postupanjem onih koji tvrde da su Božji narod? No, tko je simbolični ‘čovjek obučen u platno’ koji označava sve više i Više tih ožalošćenih osoba i kako to čini? To djelo označavanja svećenstvo kršćanstva ne cijeni, oni mu se energično protive. Zato treba neustrašivost da se izvrši djelo označavanja.
4. S kime je predočen čovjek, koji vrši označavanje i koje uvjete trebaju ispuniti oni, koji sada vrše djelo označavanja?
4 To se djelo vrši s većim zamahom od 1935. godine. Tu je zaposlena klasa kršćana predanih Jehovi Bogu preko Isusa Krista a koji su predočeni prorokom Ezehijelom, svećenikom drevnog Izraela. Taj je prorok imao viziju o ‘čovjeku obučenom u platno, s pisarskim priborom za pojasom’. Oni su, kao i Ezehijel, predani istom Bogu i zato su kao i on, Jehovini svjedoci. Suvremenog Ezehijela iz 1984. predstavlja svećenički razred (klasa), koji pripada duhovnom Izraelu, kome je apostol Petar uputio riječi iz 1. Petrove 2:9: “A vi ste ‘izabrani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da objavite nadaleko odličnosti’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo” (NS).
5. Koliko podsvećenika treba biti pod onim koga je Jehova zakleo za prvosvećenika?
5 Tako mi razumijemo da su današnja klasa Ezehijela oni koji služe u duhovnom pogledu kao podsvećenici, pod prvosvećenikom, Isusom Kristom, koga je Jehova Bog zakleo za svećenstvo ‘po redu Melhizedekovu,’ a Melhizedek je bio kralj starog Salema i ‘svećenik Boga Svevišnjega’(Psalam 110:4; 1. Mojsijeva 14:18; Jevrejima 5:10; 6:20; 7:10, 11, 15-17). Od prvog stoljeća, u kome je apostol Petar napisao svoje pismo, Jehova Bog je izabirao članove tog ‘carskog svećenstva’ pod prvosvećenikom, Isusom Kristom, a njihov potpuni broj iznosi 144 000 (Otkrivenje 7:1-8; 14:1-4).
6. Koliko je još članova ‘carskog svećenstva’ u tijelu na Zemlji, i kao koja simbolična osoba oni služe?
6 Prema izvještajima iz cijelog svijeta sa slavlja Spomen svečanosti Gospodinove, koja se održala 29. ožujka 1983. danas postoji u tijelu na Zemlji samo mali ostatak članova ‘carskog svećenstva’. Oni služe zajedno kao simboličan čovjek obučen u platno, koji na čelima označava dostojne.
7. Što čine danas oni koji su predočeni čovjekom obučenim u platno s pisarskim priborom i što vjeruju da će im Jehova učiniti?
7 Prorok Ezehijel starog doba morao je prikupiti veliku hrabrost kako se ne bi plašio protivnika u Izraelu. Međutim, Svemogući Bog je obećao Ezehijelu da će mu učiniti tvrdim lice, kao što je bilo lice njegovih protivnika, da, čak tvrđim. Dakle, on se nije trebao bojati svojih ljudskih protivnika (Ezehijel 2:4; 3:8; Izaija 51:12). Tako se i ostatak duhom pomazanih kršćana, koji čine razred predočen po čovjeku obučenom u platno, s pisarskim priborom za pojasom, treba uzdati u Ezehijelovog Boga, da će mu lice učiniti tvrdim kako bi se postojano (nepopustljivo) sukobio s tvrdim licem protivnika, unutar i izvan kršćanstva.
8. Koja je uputstva, odgovarajuća za danas, dao Isus?
8 Prije devetnaest stoljeća poslao je Jehovin glavni vjesnik, Isus Krist, svoje učenike, da neustrašivo govore Riječ Božju u svojoj zemlji. Prije nego ih je poslao, rekao je: “Ne bojte se onih, koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti; što više, bojte se onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u geheni” (Matej 10:28, NS). Pored toga, u posljednjoj knjizi Biblije kaže Isus pomazanom ostatku našeg vremena: “Ne plašite se što ćete postradati. Gle, đavo će neke od vas baciti u tamnicu da budete potpuno iskušani, i imat ćete nevolju deset dana. Dokaži se vjeran do smrti, a ja ću ti dati krunu života” (Otkrivenje 2:10, NS). Kako li su samo ohrabrujuće te riječi!
9. a) Koja gore navedena uputstva slušaju danas Jehovini svjedoci, što se vidi iz činjenice da su mnogi u zatvorima? b) Kakav suprotan efekat je očit u Pavlovom slučaju?
9 Ako se sjetimo da danas ima Jehovinih svjedoka u više od 40 zemalja gdje je njihovo djelo zabranjeno ili zakonom ograničeno — nesumnjivo sada ima više takvih kršćana nego što ih je bilo u tamnicama u prvom i drugom stoljeću — možemo reći, da se današnji Jehovini svjedoci ne plaše onoga što moraju pretrpjeti, pa makar i zatvora. Zatvaranje kršćana može imati potpuno suprotni učinak na ostale kršćane od onoga što su neprijatelji očekivali. Zatvoreni apostol Pavao pisao je iz tamnice: “Većina braće u Gospodinu, ohrabrivši se mojim okovima, pokazuju sve veću hrabrost i bez straha govore Riječ Božju” (Filipljanima 1:14, NS).
10. a) Tko je postavio Jehovine svjedoke danas da razglašuju vijest? b) Kakav stav, sličan onome od apostola prije 19 stoljeća, oni moraju zauzeti?
10 Poruka koju danas, kao i u Pavlovo vrijeme, neustrašivo govore Jehovini svjedoci ne potječe od ljudi. To je vijest koja odgovara ovom vremenu i potječe iz Biblije, nadahnute Riječi Svevišnjeg Boga Jehove. U toj Riječi on kaže svom predanom, krštenom narodu da mu mora biti svjedok, svjedočeći za njegovo božanstvo i Kraljevstvo (Izaija 43:10, 12). Budući da im on nalaže da govore njegovu nepogrešivu Riječ, koje im stvorenje, na višem ili nižem položaju, ima pravo ili vlast narediti ili ih prisiliti da prestanu govoriti Riječ? Mora se zauzeti stav kršćanskih apostola od prije 1900 godina, koji su rekli nadležnim vlastima: “Više trebamo slušati Boga, Vladara negoli ljude” (Djela apostolska 5:29, NS).
11. Jesu li ljudi postali bogovima zato što su izumili atomsku bombu i kako stoji stvar s njihovom vlašću da se suprotstave objavljivanju vijesti o Kraljevstvu?
11 Ljudi nisu postali bogovi time što su izumili atomsku bombu, nego moraju odgovarati Svevišnjem Bogu za njenu upotrebu. (Zapazi Psalam 82:6, 7). Proizvevši nuklearnu bombu kao sredstvo zastrašivanja, vlade pokušavaju ovjekovječiti svoju prevlast na Zemlji, a ne da unaprijede interese Božjeg Kraljevstva pod Isusom Kristom. Zamjeraju i ometaju objavljivanje tog Kraljevstva, koje danas vrše pravi, poslušni sljedbenici Isusa Krista. Ovo atomsko doba nije učinilo zastarjelim ili nepraktičnim Kristove proročanske riječi: “To je početak strašnih bolova. ‘A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat će vas sudovima i bičevati u sinagogama. Stajat ćete zbog mene pred upraviteljima i kraljevima njima za svjedočanstvo. Najprije se mora Radosna vijest navijestiti svim narodima. Kad vas povedu da vas predaju, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego što vam se u onaj čas dadne to govorite; jer niste vi koji govorite nego Duh Sveti’” (Marko 13:8-11, ST).
12. Što se trebalo najprije propovijedati i pored silnog protivljenja, i čega je to najistaknutiji dokaz?
12 Bolovi svijeta u nevolji počeli su 1914. godine. Uslijedilo je prorečeno progonstvo vjernih i poslušnih sljedbenika Isusa Krista i nastavlja se do današnjeg dana. Sve činjenice pokazuju da živimo u ‘svršetku sustava stvari’, da, približavajući se njegovom vrhuncu u ovom atomskom dobu (Matej 24:3; Marko 13:3, 4). No, prije negoli dođe do konačnog kraja, “najprije se treba propovijedati ova dobra vijest.” Dakle, ovo diljem svijeta ‘neustrašivo objavljivanje Božje riječi’ predstavlja najistaknutiji dokaz, da živimo u ‘svršetku sustava stvari’ (Matej 24:14).
Hraniti se Božjom riječju i dalje je govoriti diljem svijeta
13. Koji je doživljaj, poput onoga opisanog u Otkrivenju, 10. poglavlje, imao pomazani ostatak nakon Prvog svjetskog rata, i koju je zapovijed dobio nakon što je bio okrijepljen?
13 Ivan, posljednji preživjeli učenik, izabran od Isusa za apostola, završio je svoj zemaljski život krajem prvog stoljeća. U vrijeme ovog ‘svršetka sustava stvari’, od 1914. godine postoji ostatak predanih, krštenih kršćana, pomazanih Jehovinim duhom. Taj ostatak predočen je Ivanom, piscem posljednje knjige biblijskog kanona, Otkrivenja. U prvoj poslijeratnoj 1919. godini taj ostatak je doživio nešto slično onome što Ivan u Otkrivenju, 10. poglavlju opisuje za sebe. Taj doživljaj se imao dogoditi baš u vrijeme kada se trebala svršiti ‘tajna Božja’ ili njegova ‘sveta tajna’ (Otkrivenje 10:7, ST; NS). Nakon što su se duhovno okrijepili, kao da su jeli po ukusu sladak ‘mali svitak’, koji im je bio pružen, onima koji su tvorili tu suvremenu klasu predočenu Ivanom bilo je u stvari rečeno: “Moraš opet proricati narodima, narodnostima, jezicima i mnogim kraljevima” (Otkrivenje 10:10, 11 NS).
14. Preko koga se ispunjava zadatak dodijeljen apostolu Ivanu na Patmosu?
14 Je li apostol Ivan na otoku Patmosu, u dubokoj starosti, mogao izvršiti dodijeljenu mu službu tako širokih razmjera? Za to nemamo nikakav nadahnuti izvještaj. A što je s današnjim pomazanicima koje je Ivan predočavao? Taj razred (klasa) udovoljava svom proročkom položaju i brine se da se u potpunosti provede njemu dodijeljeni zadatak. Izraz, “ti moraš opet proricati”, ukazuje da je Ivan bio ometen u slobodnom provođenju djela svjedočenja izgnanstvom na Patmos. Kad mu je to bilo rečeno, mislilo se očito na njegovog današnjeg suvremenog dvojnika. Budući da je to slučaj, obavezni smo pitati: U koliko zemalja i na koliko jezika Jehovini svjedoci govore neustrašivo Božju Riječ dok se trude propovijedati ‘ovu dobru vijest o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo’? (Matej 24:14).
15. Koje razmjere je do sada poprimilo propovijedanje?
15 U Godišnjaku Jehovinih svjedoka za 1983. zabilježeno je 205 zemalja i 190 jezika na kojima se objavljuje biblijska literatura. Te zemlje obuhvaćaju crne, bijele, žute, crvene i smeđe ljude, kao i različita plemena, rodove, sekte, zajedno sa narječjima. Od Prvog svjetskog rata znatno se smanjio broj ‘kraljeva’ koji su na prijestoljima, ali sada su na dužnosti vladari različitih vrsta. Bez obzira na njihov službeni naziv ili političku obojenost, poruka Jehovinih svjedoka danas obuhvaća i važi za sve njih. Zabrana djela Jehovinih svjedoka u mnogim zemljama dokazuje tu činjenicu.
16. Koje objavljivanje neodoljivo napreduje i pored toga za što vođe svijeta upućuju religiozne molitve?
16 Dakle, i pored Društva naroda i njegovog nasljednika, Ujedinjenih naroda, koji su oformljeni kao sredstvo za unapređenje i održavanje ujedinjenog svijeta, neodoljivo napreduje objavljivanje Božjeg Kraljevstva pod Kristom kao jedine nade čovječanstva. Takva ‘dobra vijest o Kraljevstvu’ ne izgleda “dobra” svjetskim vođama jer se tako jako razlikuje od onoga što oni misle da je dobro, da, najbolje za ispaćeno čovječanstvo. Oni smatraju da se mogu sami brinuti o zemaljskim prilikama kao i svojim osobnim poslovima. Ako osjete potrebu za nadljudskom pomoći, njihove religiozne molitve zapravo dopiru samo do ‘boga ovog svijeta’, a ne dalje. Božanski uzročnik ‘ove dobre vijesti o Kraljevstvu’ nije u milosti ‘ovog svijeta’, čiji je bog Sotona, Đavo (2. Korinćanima 4:4).
17. a) Zašlo nije uspjelo protivnicima suzbiti širenje Božje Riječi? b) Tko glasno govori tu Riječ od 1919.?
17 U proročanskoj Bibliji odvažno se izjavljuje, da je Božja Riječ na neograničeno vrijeme i da će vječno trajati (1. Petrova 1:23-25). Te izjave ni danas nisu opovrgnute. Biblija, nadahnuta Božja napisana riječ, nije izbrisana iz postojanja i pored svih ljudskih napora da je unište religioznim zabranama i lomačama. Odgovarajuće tome, propovijedanje napisane Božje Riječi tražilo je nekoga tko će je govoriti i omogućiti da se čuje. Neustrašivo objavljivanje Božje Riječi po Jehovinim svjedocima ustrajno napreduje od poslijeratne 1919. godine time, što sve više usta govore unatoč pokušajima razbjesnjelih protivnika da unište neustrašive govornike.
18. Do kada će Jehova nastaviti činiti tvrdima čela takvih osoba?
18 Može li se uopće posumnjati da će nebeski davatelj te Riječi nastaviti učvršćivati poput dijamanta tvrda čela suvremenog razreda Ezehijela i njegovih hrabrih suradnika, kako bi izdržali sukob s tvrdoglavim protivnicima, dok ne bude uništenjem ugušeno njihovo protivljenje? Nikako ne! Do sada se pobrinuo da bude uspješan put njegovih svjedoka. I dalje će se brinuti da njihov put bude uspješan sve dok se neustrašivo ne završi ‘ponovno proricanje narodima, narodnostima, jezicima i kraljevima’. Može se očekivati da će to učiniti sebi na čast i opravdanje svog sveopćeg suvereniteta.
Možeš li se sjetiti?
□ Što je bilo predočeno za naše dane ‘čovjekom obučenim u platno, s pisarskim priborom za pojasom’, i kakvo djelo on sada vrši?
□ Zašto se neustrašivost zahtijeva od Jehovinih svjedoka?
□ Što je morao apostol Ivan učiniti nakon što je pojeo ‘mali svitak’, i koja je usporedba tome danas?
[Slika na stranici 21]
U ovoj atomskoj eri simboličan čovjek u platnu provodi neustrašivo djelo. Jesi li uključen u to djelo?
[Slika na stranici 23]
Kao što je Ivan primio simboličan svitak i zapovijed da ‘ponovno proriče’, tako i kršćani danas neustrašivo objavljuju Božju poruku