Božja Riječ je živa

Tko je zapravo tvoj bližnji?

Jednog dana jedan je učitelj Zakona, čovjek koji je dobro poznavao Božji zakon dat Izraelcima, ustao i kušajući pitao Isusa: “Učitelju, što trebam učiniti, (pa) da naslijedim život vječni?” Kad je dobio odgovor da mora potpuno ljubiti Boga i ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe, zakonik pita: “Tko je zapravo moj bližnji?” Isus odgovara na to pitanje pričajući ovu priču:

Neki Judejac putuje iz Jeruzalema u Jerihon, priča Isus. Čovjek pada u ruke razbojnicima, koji mu oduzimaju sve što ima, tuku ga i ostavljaju ga polumrtva. Stanje je vrlo teško, jer će čovjek uskoro umrijeti ako mu se ne pomogne.

Isus nastavlja i kaže da slučajno silazi istim putem neki židovski svećenik. Što on čini? Čak se ne zaustavlja! Bez ikakvog milosrđa u svom srcu, prelazi na drugu stranu puta i nastavlja svojim pravcem.

Nakon nekog vremena prolazi levit, još jedan čovjek koji ima prednost služiti u Božjem hramu. No ni on nema milosrđa u svom srcu. Prelazi na drugu stranu puta i ne zaustavlja se da bi pomogao.

Gle! Tko to pomaže pretučenom Judejcu? To je neki Samarićanin. To je iznenađujuće jer su Judejci i Samarićani neprijatelji. U Bibliji piše: “Judejci se ne miješaju sa Samarićanima” (Ivan 4:9, BA).

Samarićanin ne samo da mu previja rane i stavlja ga na svoje živinče, nego ga još vodi u gostionicu, ostaje tamo neko vrijeme i brine se o njemu. I onda vadi novac u vrijednosti od dvije nadnice i daje ga gostioničaru, pa kaže: “Pobrini se za njega, i što god potrošiš više od ovoga, platit ću ti prilikom svog povratka.”

Kada je Isus završio svoju priču okreće se zakoniku (učitelju Zakona) i pita ga: “Koji se po tvome mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je zapao među razbojnike”? (Učitelj Zakona, ST) odgovori mu: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” “Idi pa i ti čini tako”, reče mu Isus (Luka 10:25-37, ST).

Kakvu divnu pouku možemo svi naučiti iz ovoga! Bez obzira na rasu, boju kože, nacionalnost ili društveni položaj, svi ljudi su naši bližnji. I da bi dobili život vječni, moramo ih ljubiti i činiti im ljubazna djela.