Sada je vrijeme za gorljivu službu

“Tko ustraje do kraja, bit će spašen” (MARKO 13:13, NS).

1, 2. a) Koje prilike očito pokazuju, da živimo na kraju ovog sustava stvari? b) Na koja dva načina bi mogao postupiti?

NEKI ljudi još uvijek sumnjaju da živimo na kraju ovog sadašnjeg sustava, iako je teško zamisliti zašto bi sumnjali u tu činjenicu. Moral se iskvario. Gospodarstvene prilike se pogoršavaju. Nasilje se širi. Snažan porast stanovništva se nastavlja, zagađivanje okoline raste, atomskih otpadaka ima sve više, atomsko oružje se nagomilava, a nevjernici se često pitaju da li će se uopće održati život na Zemlji.

² Međutim, još nije došao kraj ovog starog sustava. Možda su se i neki kršćani umorili u vršenju službe Kraljevstva. Ustvari, ako je netko predao svoj život nekom datumu a ne Bogu, taj je možda bio rešetanjem odijeljen. No, oni koji su predali svoj život Jehovi Bogu, da uvijek čine njegovu volju i slijede njegove putove, jači su nego ikada i njihov broj stalno raste.

3. a) Zašto pravdoljubivi ljudi jedva čekaju da vide kraj ovog starog sustava? b) Što moramo raditi do tada?

³ Ljudi koji ljube pravednost jedva čekaju vidjeti kraj ovog starog sustava, jer će on biti nadomješten zemaljskim rajem, pravednim Novim uređenjem koje obećava Biblija (Izaija 9:6, 7; Matej 6:9, 10; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4). Naravno, Jehovini sluge žele da to uslijedi čim to bude Božja volja. No, budući da su se iskreno predali Bogu, oni strpljivo čekaju njegovo vrijeme dok gorljivo idu naprijed u uzbudljivom djelu propovijedanja Kraljevstva, koje im je Bog dao da rade (Matej 24:14).

Nadahnuti primjeri

4. Koji su divan primjer ostavili muževi i žene starih vremena?

⁴ Za nikoga ne postoji razlog povlačiti se, popuštati ili opustiti se. Jehova Bog i Isus Krist su radnici (Ivan 5:17). Osim toga, Biblija je puna izvještaja o marljivim radnicima, sretnim muževima i ženama vjere, koji nam služe kao nadahnjujući i ohrabrujući primjeri. Ipak, mnogi od tih vjernih muškaraca i žena znali su da se obećanja, koja su čekali, neće ispuniti za vrijeme njihovog života. U nekim slučajevima trebale su proći generacije pa čak i tisućljeća prije nego bi se dogodile stvari koje su očekivali. Ipak, oni nisu popustili u svojoj djelatnosti. Mnogi su do duboke starosti ostali čvrsti u vjeri, služili radosno i gorljivo Bogu i strpljivo čekali ispunjenje (odvijanje) njegovog nauma. Osim toga, Bog je uvijek, stoljećima unaprijed, davao svoje otkrivenje. Dakle, ti stari muževi vjere znali su mnogo manje o tome kako će Bog ispuniti ono što je obećao nego ti znaš danas.

5. Kakav je primjer ostavio Abel?

⁵ Pomisli, naprimjer, kako je malo podataka znao Abel. Znao je samo da je Bog obećao “sjeme” i da će u neko buduće vrijeme to “sjeme” zdrobiti zmijinu glavu (1. Mojsijeva 3:15). Ipak je Isus nazvao Abela “pravednim” i Pavao je prvo njega spomenuo kad je nabrajao izvanredne ljude vjere (Matej 23:35; Jevrejima 11:4). Bi li i ti imao takvu vjeru sa ograničenim obavještenjima koja su bila na raspolaganju u vrijeme Abela?

6, 7. Kako nam je Abraham ostavio divan primjer, iako se određena obećanja, koja je Bog dao, nisu ispunila u njegove dane?

⁶ Noa, Abraham, Izak i Jakov, svi su oni živjeli prije negoli je Jehova pokazao svoju čudesnu silu tijekom Izraelovog izlaska iz Egipta. Oni nisu ništa znali o strahopoštovanja vrijednim događajima vezanim za izdavanje Zakona na Sinaju. Kada su oni živjeli, nije još bila napisana ni prva knjiga Biblije.

⁷ Abraham se nije nadao da će za vrijeme njegovog života raj biti obnovljen na Zemlji. Umjesto toga, bilo mu je rečeno da će se njegovo potomstvo mučiti 400 godina. Tek se u dalekoj budućnosti trebalo ispuniti Božje obećanje da ‘će biti doista blagoslovljeni svi narodi na Zemlji kroz Abrahamovo sjeme‘ (1. Mojsijeva 15:13; 22:18; Galaćanima 3:8). Abraham je “očekivao grad koji ima čvrste temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog” (Jevrejima 11:10, NS). Abrahamovu vjeru, poslušnost i gorljivost u službi Bogu nije umanjila činjenica da on to neće vidjeti u svoje dane, nego tek u vrijeme uskrsnuća. Možemo se pitati: Imam li ja takovu vjeru, poslušnost i revnost kao Abraham?

8. Što učimo od Mojsija u vezi strpljivosti i ustrajnosti?

⁸ Mojsije je mislio da ne može izvršiti zadatak koji mu je Bog dao. Rekao je da nije dobar govornik i smatrao je da ga neće poslušati ni njegov narod ni faraon (2. Mojsijeva 4:1, 10; 6:12). Ipak Mojsije je bio poslušan. Učinio je ono što mu je Jehova rekao, i to je činio jako dugo vremena. U pustinji je Mojsije znao, da će proći još 40 godina prije ulaska njegovog naroda u Obećanu zemlju, ali zbog kasnije učinjenog grijeha bilo mu je rečeno da čak ni tada neće ući u tu zemlju. Ipak, iz godine u godinu nastavljao je ići Jehovinim putem (4. Mojsijeva 14:33, 34; 20:9-12; 5. Mojsijeva 3:23-28; 34:1-6). Da li bi tvoja ljubav prema Bogu poticala takvu strpljivost i marljivost u njegovoj službi? Bi li vjerno vodio druge prema cilju znajući dobro da ga ti osobno nećeš dostići?

9, 10. Kako su Izaija i Jeremija pokazali ustrajnost, iako nisu imali nadu da će dobiti željenu nagradu za vrijeme svog života?

⁹ Kada je Jehova pitao tko bi išao i govorio za njega, Izaija je rekao: “Evo mene! Pošalji mene” (Izaija 6:8-11). Preko 40 godina služio je kao Jehovin prorok. Među ostalim, Izaija je prenio Božje obećanje o ‘novim nebesima i novoj zemlji’, iako nije bilo nade da će za vrijeme njegovog života biti uspostavljen pravedan novi sustav (Izaija 65:17-25). Da li bi ti bio tako vjeran jednostavno zato što bi podržavanje vjernosti bilo ispravno i u skladu s tvojom dubokom ljubavi prema Bogu?

¹⁰ Jeremija je bio upotrijebljen da objavi neomiljena upozorenja nevjernom narodu. Nije se očekivao nikakav pravedan zemaljski raj na kraju njegovog propovijedanja. Umjesto toga, njegov voljeni Jeruzalem morao je postati ‘opustošeno mjesto, predmet čuđenja’, morao je biti razoren zbog nedostatka vjere njegovih stanovnika. Jeremija je znao da će doći do obnove, ali tek nakon 70 godina — nakon gotovo još jednog ljudskog vijeka! (Jeremija 25:8-11; 29:10). Činjenica da on neće doživjeti i vidjeti prorečenu obnovu, nije zadržala Jeremiju da ne propovijeda. Čak i kad je pokušao prekinuti, Jehovina riječ je bila kao ‘rasplamtjeli oganj’ u njegovim kostima. On je baš morao govoriti i Jehova je bio s njim ‘kao strašan silnik’ (Jeremija 20:7-11, NS).

Pomoć za našu ustrajnost

11, 12. Što pokazuje Biblija na što bi nas trebali potaknuti primjeri vjere iz prošlosti?

¹¹ Apostol Pavao je ukazao kako bi ti primjeri trebali djelovati na nas. Pisao je: “Zato, dakle, budući da imamo oko sebe toliki oblak svjedoka, neka bismo odbacili svaki teret grijeha (pomanjkanje vjere) koji lako prianja uz nas te ustrajno trčimo trku koja je stavljena pred nas” (Jevrejima 12:1, NS).

¹² Pavao je također pisao: “Sve što je ranije napisano, napisano je nama za pouku, da ustrajnošću i utjehom iz Pisma imamo nadu. A sada neka vam Bog koji daje izdržljivost i utjehu dade, da imate isti duševni stav među sobom kao što ima Isus Krist, da jednoglasno jednim ustima slavite Boga i Oca našeg Gospodina Isusa Krista” (Rimljanima 15:4-6, NS). Dakle, ti primjeri vjere iz prošlosti morali bi nas nadahnuti da ustrajemo, da se čvrsto držimo svog zadatka propovijedanja i poučavanja, te tako revno slavimo Jehovu, Boga i Oca našeg Gospodina Isusa Krista.

13. Što mi znamo a o čemu nisu mogli ništa saznati ti ljudi vjere u prošlosti?

¹³ Pomisli samo na nama poznate stvari koje jačaju vjeru, a o kojima nisu mogli znati ti vjerni proroci iz prošlosti. Kada su oni živjeli, nitko još nije znao tko će biti Mesija. A mi, ne samo da znamo tko je on, nego znamo i o rođenju, učenju, smrti i uskrsnuću tog Isusa Krista. Osim toga, mi znamo i o otkupnini, Kraljevstvu i “sjemenu” koje su ti ljudi vjerno očekivali. Nadalje, imamo sve Kršćanske grčke spise — od Mateja do Otkrivenja. I u mogućnosti smo razumjeti tu čudesnu knjigu Otkrivenja, sa svim njenim proročanstvima koja jačaju vjeru i koja se ispunjavaju u naše vrijeme i još se moraju ispuniti u budućnosti. Zaista, mi živimo u uzbudljivom i kritičnom vremenu — u vremenu koje su nestrpljivo očekivali ti ljudi u prošlosti.

Primjeri revne službe

14, 15. Da li je obeshrabrila kršćane prvog stoljeća činjenica da je Kraljevstvo bilo još budućnost? Objasni to.

¹⁴ Isusovi prvi sljedbenici su nestrpljivo željeli vidjeti obećano Kraljevstvo. Pitali su Isusa: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraelovo?” Tada ti učenici nisu razumjeli da će to biti nebesko Kraljevstvo. To su trebali razumjeti kasnije pod utjecajem Božjeg duha. No Isus im je dao do znanja da trebaju izvršiti jedno veliko djelo. Rekao im je da će biti njegovi “svjedoci i u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji, i Samariji, sve do najudaljenijih dijelova Zemlje” (Djela apostolska 1:6-8, NS). Taj im zadatak nije izgledao prevelik za prihvatiti. Na dan Duhova 33. godine počelo je oko 120 učenika, pod vodstvom svetog duha, propovijedati dobru vijest. Toga dana je prihvatilo riječ oko 3 000 ljudi! I za kratko vrijeme mogao je židovski prvosvećenik reći: “Gle vi ste napunili Jeruzalem svojom naukom” (Djela apostolska 2:41; 5:28, NS).

¹⁵ U Jeruzalemu su tada bili ljudi iz raznih dijelova Evrope, Azije i Afrike, i svaki je, vjerojatno, ponio u svoju zemlju tu dobru vijest (Djela, apostolska 2:5-11). Uskoro je Pavao revno propovijedao i pomagao uspostaviti kršćanske skupštine u rimskoj provinciji Aziji i Grčkoj. Došao je do Rima, a možda čak i do Španjolske. Petar je išao u drugom smjeru, došao je do Babilona. Nakon manje od 30 godina djelatnosti tih prvih kršćana i mnoštva onih koje su poučili, Pavao je mogao reći da se ta dobra vijest ‘propovijedala svakom Stvorenju pod nebom’ (Kološanima 1:23). Kakvo su samo dobro djelo izvršili, slušajući gorljivo Isusovu zapovijed da poučavaju druge! (Matej 28:19, 20; Titu 2:13, 14).

Kraj sustava stvari

16. Koji su događaj očekivali prvi kršćani?

¹⁶ No, za kršćane prvog stoljeća postojalo je, međutim, naročito važno vremensko razdoblje. Isus je rekao: “A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskom, onda znajte da je blizu njegovo opustošenje. Koji tada budu u Judeji, neka bježe u gore! Koji budu u Jeruzalemu, neka iziđu van! A koji budu na polju neka se ne vraćaju u grad! Jer bit će to vrijeme kazne, kada će se ispuniti sve što je pisano” (Luka 21:20-22, ST).

17, 18. a) Kada i kako su kršćani postupili po Isusovim riječima zapisanim u Luki 21:20-22? b) S kojim su daljnjim ispitom možda bili suočeni?

¹⁷ Prošlo je više od 30 godina. A tada, 66. godine n. r. vr., rimske vojske su opkolile Jeruzalem. Kad su bile nadomak pobjede, povukle su se. Poneseni mišlju da su pobijedili, Židovi su gonili Rimljane.a A što su trebali učiniti kršćani? Euzebije, koji je živio u prvoj polovici četvrtog stoljeća izvještava, da su se “oni koji su vjerovali u Krista odselili iz Jeruzalema” u jedan grad u Pereji, imenom Pela.b

¹⁸ Vrijeme je prolazilo. Prošla je 66. godina, pa i 67. Došla je i minula 68. pa i 69. Jesu li kršćani bili stavljeni na kušnju time što je vrijeme prolazilo? Da li se nekima sve to oduljilo? Jesu li pogriješili? Isus nije rekao koliko dugo treba čekati. No ako se je itko od njih vratio u Jeruzalem, bilo je to na njegovu štetu, jer su se Rimljani vratili 70. godine, zauzeli grad i pobili većinu njegovih stanovnika. Povjesničar Josip kaže da je milijun i sto tisuća ljudi umrlo jer je u to vrijeme Jeruzalem bio “prepun stanovnika”, množice ljudi su došle “iz cijele zemlje” u Jeruzalem na Pashu.c

19. a) Na koja zaista značajna pitanja trebaju danas odgovoriti predani kršćani? b) Što bi nas trebalo poticati da sudjelujemo u svetoj službi?

¹⁹ Navodi li te to da pomisliš na današnju situaciju? Pitanje ne glasi: kada će završiti ovaj stari sustav stvari? To će doći u od Boga određeno vrijeme. Ono o čemu bi mi trebali razmišljati je: što mi radimo. Trebali bi se pitati: jesam li marljivo proučavao Božju riječ i potpuno mu predao svoj život? Živim li zaista prema tom predanju? Naše sudjelovanje u svetoj službi ne bi trebalo zavisiti od toga gdje se nalazimo u struji vremena. Kao Abela, Abrahama, Mojsija, Izaiju i druge, i nas treba poticati na to ljubav prema Jehovi Bogu. Mi moramo služiti Jehovi drage volje, bez obzira na to kada će doći kraj. Ipak imamo sada poseban poticaj za to. Stigli smo do završnog dijela “posljednjih dana” ovog sadašnjeg sustava (2. Timoteju 3:1). Ta nas činjenica mora potaknuti na izuzetnu službu.

20. Kako se događaji koje si ti zapazio mogu usporediti s onima koje su vidjeli kršćani prvog stoljeća?

²⁰ Kršćani su pobjegli iz Jeruzalema jer su vidjeli da su se ispunili mnogi dijelovi Isusovog “znaka”, kao i ispunjenje njegove izjave o vojskama koje će opkoliti grad. Od značajne 1914. godine također smo zapazili ispunjenje mnogih proročanstava o vremenu svršetka (Matej 24. i 25. poglavlje; Otkrivenje 6:1-8; 2. Timoteju 3:1-5). Ti su se prorečeni događaji počeli odigravati prije skoro 70 godina. Ipak Isus je rekao da će se svi događaji dogoditi unutar jednog naraštaja (Matej 24:32-34). Očito je, da smo duboko zašli u doba tog naraštaja.

Revni u vjeri

21. Zašto je tako hitna revna služba Bogu?

²¹ Djelo spašavanja života mora se često izvršiti u žurbi. Ovo naše vrijeme je vrijeme za isključivu djelatnost, pojačanu službu i povećanu vjernost i gorljivost. Mi trebamo imati na umu da će jedan dan biti naš posljednji dan u ovom starom sustavu. Ili ćemo preživjeti kraj ovog sustava, ili će prije završiti naš život. Život je sada kratak, prolazan. Nitko ne zna hoće li sutra biti živ. Imamo samo ograničeno vrijeme u kome trebamo dokazati svoju vjernost i čistoću prema Bogu (Psalam 39:5; Propovjednik 12:1; Luka 12:18-21). Dakle, bilo bi umjesno da se pitamo: jesam li zadovoljan time što sam danas učinio?

22. Što piše u Svetom pismu o nagradi?

²² Važno je ne zaboraviti na nagradu, ili je izgubiti iz vida. Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, bit će spašen.” Pavao je pisao da će ‘svatko primiti svoju nagradu prema svom trudu’. On je također rekao: “Ustrajnost vam je potrebna da bi, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja” (Marko 13:13, NS; 1. Korinćanima 3:8; Jevrejima 10:36, NS).

23, 24. Što si odlučan učiniti s obzirom na svoju vjeru i službu Kraljevstva imajući u vidu savjete date u citiranim biblijskim stavcima?

²³ Pismo nas opominje: “Kad će se dakle ovo sve raspasti, kakvi morate vi biti u svetom ponašanju i djelima pobožnosti, čekajući i ozbiljno misleći na skori dolazak Jehovinog dana.” Dalje nam je rečeno: “A što se tiče vremena i (vremenskih) razdoblja, braćo, nije potrebno da vam se o tome piše. Jer vi sami dobro znate, da će dan Jehovin doći upravo kao lopov u noći. ... Zato, dakle, ne spavajmo dalje poput ostalih, nego ostanimo budni i razboriti” (2. Petrova 3:11, 12, NS; 1. Solunjanima 5:1-6, NS).

²⁴ Održimo zato čvrstu vjeru i ostanimo revni u službi Kraljevstva, ne sumnjajući ni malo. Ako tako činimo, možemo reći zajedno s apostolom: “Mi nismo oni koji odstupaju na propast, nego oni koji vjeruju da sačuvaju živu dušu” (Jevrejima 10:39, NS).

[Bilješke]

Razmisli o ovome:

◻ Kako smo danas ohrabreni primjerima Abela, Abrahama, Mojsija i Jeremije?

◻ Kako je utjecala na kršćane u prvom stoljeću činjenica da Kraljevstvo još nije trebalo doći?

◻ S kakvom kušnjom su mogli biti suočeni prvi kršćani nakon bjegstva iz Jeruzalema?

◻ Što bi nas sada trebalo uglavnom zanimati?

[Slike na stranici 12]

Oni nisu prestali!

Abel

Abraham

David

Jeremija

Pavao