“Trčati prema cilju”

“Zaboravljajući ono što je za mnom i ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju” (FILIPLJANIMA 3:13, 14, NS).

1, 2. a) Kako je Savao iz Tarza dobio zadatak u kršćanskoj službi Bogu i u čemu se sastojao taj zadatak? b) Kako je Pavao postupio s obzirom na taj zadatak?

KADA je Savao iz Tarza bio na putu za Damask s namjerom da tamo progoni kršćane, iznenada ga je obasjala svjetlost s neba i čuo je glas gdje govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš? ‘Tko si ti, Gospodine?’ upita Savao. ‘Ja sam — onaj će nato — Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš!’” (Djela apostolska 9:3-6, ST).

² Zašto je Isus dao da je Savao iz Tarza doživio takvo iskustvo? Isus je to objasnio učeniku Ananiji: “Jer je taj čovjek (Savao) moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove.” Ananija je poslušno otišao k Saulu, te stavio ruke na njega i rekao: “Poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si išao ovamo, da pregledaš i da se napuniš Duha Svetoga” (Djela apostolska 9:15, 17, ST). Čim je ponovo progledao, krstio se i pridružio se skupštini u Damasku. Sada je kao kršteni Božji sluga odmah počeo revno propovijedati dobru vijest o Isusu, Božjem sinu, među Izraelcima (Djela apostolska 9:20-22).

3, 4. a) Kakav je stav Pavao imao prema službi? b) U čemu se razlikuje Pavlov stav od stava skupštine u Efezu?

³ Ovaj revni Božji sluga bolje je poznat kao apostol Pavao. On je uvijek govorio s cijenjenjem o svojoj službi i nezasluženoj dobroti koja mu je ukazana: “Zahvalan sam Kristu Isusu, Gospodinu našemu, koji mi je dao snagu, što me je smatrao vjernim dodijelivši ovu službu meni, koji sam prije bio hulnik i progonitelj i nasilnik. I pored toga mi je ukazana milost jer sam to učinio u neznanju i nevjerovanju” (1. Timoteju 1:12-14, NS). Da, on je visoko cijenio svoju službu (Rimljanima 11:13; 2. Korinćanima 4:7).

⁴ Takve Pavlove izjave pokazuju njegov stav prema službi koja mu je postala životnim ciljem. On nije zapao u stanje, koje je jednom vladalo u skupštini u Efezu, kojoj je Isus rekao: “Ipak, nastupam protiv tebe jer si ostavio ljubav koju si imao u početku” (Otkrivenje 2:4, NS). Pavao je imao stalno pred očima svoj cilj i zadržao je jednaku revnost i oduševljenje za službu, koje je imao u početku svoje službe u Damasku.

5. Kako možemo ohrabriti druge, ako već mnogo godina služimo Jehovi?

⁵ Nakon što je Pavao desetljećima služio vjerno Bogu, ukazao je na svoj primjer i iskustva da bi ohrabrio braću u skupštini u Filipima da ne odstupe. Zar nisi već utvrdio da je obično jako zanimljivo saznati kako je netko upoznao istinu i postao Božjim slugom? Hrabriš li i ti druge svojim osobnim iskustvima i dugogodišnjom vjernom službom kao predani kršćanski Božji sluga?

6. Kakav je život vodio Pavao kao Židov?

⁶ Pavao se mogao u svom pismu Filipljanima osvrnuti na svoj život kao Židova koji je postupao po vjeri. On je rekao: “Ako netko drugi misli da se ima razloga uzdati u tijelo, ja imam još više: obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminovog, Židov rođen od Židova; po zakonu, farizej; po revnosti, progonitelj skupštine; po pravdi koja dolazi od Zakona bio sam besprijekoran” (Filipljanima 3:4-6, NS).

7. Zašto je Pavao ostavio sve te stvari i što je time dobio?

⁷ Pavao je mogao, zahvaljujući svojoj prošlosti, imati mnoge materijalne prednosti u druženju sa Židovima. Međutim, dalje je rekao: “Stvari koje su mi bile dobitak, to sam radi Krista smatrao gubitkom. Ja, u stvari, i sada sve smatram gubitkom prema nenadmašivoj vrijednosti poznanja Krista Isusa, Gospodina svojega. Radi njega sam pretrpio gubitak svih stvari i smatram ih hrpom otpadaka, ... da poznam njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, podvrgavajući se smrti sličnoj njegovoj, ne bi li kako dostigao ranije uskrsnuće iz mrtvih” (Filipljanima 3:7-11, NS). Te riječi pokazuju potpuno povjerenje u Krista Isusa i pripreme koje je učinio Jehova Bog. Da li i ti kao Pavao ne dopuštaš da želja za ugledom ili materijalnim dobitkom zavlada tvojim životom?

Pravilan duševni stav

8. a) Što je rekao Pavao o svom cilju nakon dugogodišnje službe? b) Kakvo značenje mogu za nas imati Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 9:24-27?

⁸ Da li je Pavao — nakon što je desetljećima služio Bogu — prestao slijediti svoj cilj? On je pisao Filipljanima: “Braćo, još ne gledam na sebe kao da sam već dohvatio; ali postoji jedno: zaboravljajući ono što je za mnom i ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju, prema nagradi gornjeg pozvanja Božjega kroz Krista Isusa” (Filipljanima 3:13, 14, NS). On se već dokazao u kršćanskoj službi i izdržao je mnogo toga, a kad je napisao ove riječi Filipljanima, nalazio se u zatvoru u Rimu, no njegova služba još nije bila završena. Ako je htio postići nagradu, kojoj su se mogli nadati oni koji su služili u kršćanskoj skupštini prvog stoljeća, naime, “gornjem pozvanju Božjemu kroz Isusa Krista”, morao je trčati prema cilju. To je pravilno gledište, koje imaju svi zreli kršćani, bilo da se nadaju budućem životu na nebu ili na Zemlji. Dobro je da svaki od nas preispita svoj položaj i način mišljenja da bi utvrdio cijeni li zaista službu koja mu je dodijeljena na temelju Božje pripreme.

9. Kakav ispravan duševni stav mi možemo imati?

⁹ Pavao tako objašnjava zrelo kršćansko stanovište rekavši: “Budimo tog duševnog stava svi koji smo zreli; no ako drugačije mislite u bilo kom pogledu, Bog će vam otkriti gore spomenuto stanovište” (Filipljanima 3:15, NS). Zreo kršćanski stav dovodi do uspjeha. On traži od nas da idemo stopama Isusa Krista koji je uspješno obavio dodijeljenu mu zemaljsku službu. Isus je mogao moliti Oca: “Ja sam te proslavio na Zemlji, završivši djelo koje si mi dao. A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije negoli je svijet postojao” (Ivan 17:4, 5, NS).

10. Što se može reći o primjernom duševnom stavu koji je Krist imao prema Jehovinoj službi?

¹⁰ Želimo li se dopasti Jehovi Bogu i tako dobiti nagradu vječnog života, moramo imati duševni stav poput Isusa Krista. Budući da je to Pavao znao, opomenuo je: “Sačuvajte u sebi isti duševni stav koji je bio i u Kristu Isusu, koji iako je postojao u Božjem obličju, nije pridavao važnosti uzimanju u posjed, naime da bude jednak Bogu. Ne, nego se ponizio i uzeo obličje roba i postao sličan ljudima. I još više od toga, našavši se u liku čovjeka, ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, da, do smrti na mučeničkom stupu. Iz tog razloga i Bog njega uzdiže na uzvišeni položaj i ljubazno mu dade ime koje je iznad svakog imena” (Filipljanima 2:5-9, NS). Kakav divan stav je imao Isus! Možemo li ga mi oponašati? Ponizno vršenje volje Božje uvijek vodi blagoslovima. I kada se obavi dobiveni zadatak također vodi dobrome.

11. Što bi trebale raditi duhovno jake i zrele osobe?

¹¹ Prema onome što je Pavao pisao, očito su se neki u skupštini Filipima morali boriti da bi postigli zreo kršćanski stav. Pavao je poduzeo inicijativu da bi ih ohrabrio i pomogao im. Danas u većini skupština postoje jači u vjeri, i oni nešto slabiji. Jači bi trebali poput Pavla, hrabriti druge. Isus Krist je učinio mnogo toga za jačanje onih kojima je trebala duhovna pomoć i time ostavio primjer koji kršćani trebaju slijediti. “Mi, pak, jaki dužni smo snositi slabosti slabih, a ne sebi ugađati. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu u onome što je dobro za njegovu izgradnju. A sada neka vam Bog koji daje izdržljivost i utjehu, dade da imate isti duševni stav među sobom kao što ima Isus Krist, da jednoglasno jednim ustima slavite Boga i Oca našeg Gospodina Isusa Krista” (Rimljanima 15:1, 2, 5, 6, NS).

12. Kako bi morali gledati na nagradu koju će Bog dati?

¹² Da bi ojačao Rimljane u vjeri, Pavao je ukazao na to da je “dar Božji vječni život u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rimljanima 6:23). I Isus je rekao mnogo toga o vječnom životu tijekom svoje službe. To je divna nagrada koju Bog nudi svojim slugama. Bog želi da njegovi sluge uprave pogled na nagradu jer ih to potiče da ostanu vjerni. Kad tako postupamo, pokazujemo jaku vjeru u njegova obećanja. Na svojim kršćanskim sastancima pruža nam se prilika da često govorimo o nagradi koju Jehova daje vjernima.

Naša služba Bogu usprkos poteškoćama

13. Koju ulogu igra Sveto pismo u pokazivanju ispravnog duševnog stava?

¹³ Ako zadržimo pravilno gledište ili duševan stav dok vršimo službu Bogu u ovim posljednjim danima, bit će nam to od neprocjenjive koristi. Iako neki mogu izgubiti ljubav koju su imali u početku, neka bi mi bili odlučni da se to nama nikada ne dogodi. Samo Sveto pismo nam pomaže ustrajati (Rimljanima 15:4). Našim proučavanjem Pisma stječemo nadu. Da li si duboko zahvalan Jehovi za Sveto pismo sa svim njegovim izvještajima o vjernim Jehovinim slugama, poput apostola Pavla?

14. Kako je Pavao zadržao pozitivan stav i pored neugodnih iskustava?

¹⁴ Što bi radili ako bi osobno doživjeli sve ono što je Pavao opisao u 2. Korinćanima 11:23-28? Zašto Pavao nije napustio sve to? Zato, jer je imao na umu svoj cilj. Možda ćemo i mi doživjeti nešto slično. Ipak moramo uvijek trčati prema cilju, prema nagradi koju je Bog stavio pred nas. U pismu Filipljanima je pokazao svoj dobar stav, kad je spomenuo da je u zatvoru bio za obranu dobre vijesti (Filipljanima 1:7, 16). Razumio je zašto je tamo bio. To će i za nas biti važno kad dođemo u takvu kušnju. Osim toga, znamo da nas Jehova može upotrijebiti da se dade svjedočanstvo njemu na slavu.

15. a) Zašto je skupštini u Filipima trebalo ohrabrenje i što je Pavao napisao toj braći da bi ih izgradio? b) Kako je odgovorila skupština u Rimu na Pavlovo tamnovanje?

¹⁵ I Filipljani su prolazili kroz kušnje kroz kakve je prolazio Pavao u Rimu. Zato im je Pavao pisao: “Jer imate istu borbu kakvu ste vidjeli kod mene, i kao što sada čujete da je imam” (Filipljanima 1:30, NS). Pod takvim okolnostima Pavao ih je mogao ohrabriti pišući im. Pisao im je da je dobra vijest postala poznata pripadnicima careve tjelesne straže. Kršćanska vijest je očito prodrla do same careve kuće, tako da su neki odatle postali predani kršćani. Skupština u Rimu je pozitivno odgovorila na te okolnosti i braća se nisu uplašila ili obeshrabrila što je Pavao bio u zatvoru. Umjesto toga posvetili su se djelu koje im je Jehova povjerio pokazujući još više hrabrosti da neustrašivo govore Riječ Božju (Filipljanima 1:12-14; 4:22).

16. Što trebamo činiti kada nastane protivljenje?

¹⁶ Kada nastane protivljenje, veliki je blagoslov sačuvati jedinstvo kršćanske skupštine. Pavao je posebno naglasio jedinstvo i slogu (Filipljanima 1:27 do 2:4). Takva vremena zahtijevaju međusobno jačanje u vjeri riječima ohrabrenja, tako da ne bi popustili u trčanju prema cilju. Tada trebamo zadržati vjeran, ponizan stav, činiti dobro jedni drugima i uzimati u obzir interese drugih. (Usporedi Filipljanima 2:19-21.)

Prebroditi prepreke

17. Zašto ne bi trebali prestati trčati prema cilju kada imamo zdravstvenih problema?

¹⁷ Blizak suradnik apostola Pavla bio je Epafrodit. On je radi Gospodinovog djela došao do same smrti, ali nema nikakvog znaka da ga je njegov zdravstveni problem naveo da izgubi iz vida cilj koji je bio pred njim (Filipljanima 2:25-30). U 2. Korinćanima 12:7 spomenuo je Pavao svoj vlastiti problem kao “trn u tijelu”, vjerojatno misleći time na bolest očiju. Molio se da mu se to otkloni, ali mu ta molba nije bila uslišena. I pored toga zadržavši na umu svoj cilj, Pavao je mogao trčati prema njemu usprkos bilo kakvim tjelesnim tegobama. Iako je imao slabosti, uz pomoć Isusa Krista našao je uvijek neki izlaz (2. Korinćanima 12:9).

18. Kako je Pavao pokazao dobru uravnoteženost s obzirom na materijalne stvari?

¹⁸ U pismu Filipljanima (4:11-13) spomenute su također osnovne životne potrebe. Osjetiti nedostatak osnovnih životnih potreba može biti kušnja za kršćanina, koja bi ga mogla odvratiti od trčanja prema cilju. Hoće li biti toliko zreo da se uhvati u koštac s problemima, a da pri tome ne napusti kršćansku službu? (Usporedi Djela apostolska 18:1-4.) Bilo da je Pavao živio u oskudici ili izobilju, njegova služba je uvijek bila na prvom mjestu. Kada je živio u izobilju, nije iskoristio priliku da potroši mnogo vremena na užitke, nego je i dalje trčao prema cilju — nagradi.

19. Koji savjet iz Filipljanima 4:6, 7 vrijedi za nas kada trebamo pomoć? Kakvi su rezultati toga?

¹⁹ Pavao nije spomenuo sva životna iskustva u koja može doći kršćanin. Ipak, ako nastanu okolnosti koje bi mogle sprečavati službu, mi se kao zreli kršćani trebamo obratiti Jehovi u molitvi, što je Pavao preporučio u Filipljanima 4:6, 7. Tada će nam Jehova dati duševni mir, što će nam pomoći da razborito mislimo i svladamo probleme dok i dalje ostajemo njegovi vjerni sluge. Molitva nam pomaže sačuvati svoju vjeru i stalno trčati prema cilju.

20. a) Na što nas ohrabruju primjeri vjernih Jehovinih slugu koji su već duže vremena u istini? b) Što moramo mi činiti?

²⁰ Danas su povezani sa skupštinama mnogi koji već desetljećima služe Jehovi. Svi su oni prošli mnoge kušnje tokom svoje službe. No Jehova im je pomogao tako da mogu i dalje trčati prema cilju za nagradu. Zahvalni smo Jehovi što ima i danas, kao i u prvom stoljeću, braće i sestara koji su primjer ustrajnosti, koji vjerno vrše svoju službu za Kraljevstvo i drže upravljen svoj pogled na nagradu. Onaj tko je mlad ili odnedavna pripada ‘putu’, izvući će koristi razmatrajući izvještaje apostola Pavla ili vjernih slugu iz suvremene skupštine jer će vidjeti kako su oni svladali svoje probleme (Djela apostolska 9:2; Jevrejima 13:7). Neka bi svatko od nas iskoristio svaku priliku da se međusobno hrabrimo, kako bi vjerno ustrajali u službi koju smo preuzeli i ujedinjeno trčali prema cilju koji je Jehova stavio pred nas. Čineći tako imamo izgleda zauvijek služiti Jehovi Bogu s njegovim vjernim slugama (Filipljanima 3:13-16).

Točke koje trebamo upamtiti

◻ Kakva je bila Pavlova osobna prošlost i kako je upotrijebio svoja iskustva za ohrabrenje svoje braće?

◻ Kako nam pokazuju primjeri Krista Isusa i Pavla kakav je zreo kršćanski stav?

◻ Kako možemo pokazati jedinstvo kada nastane protivljenje?

◻ Zašto moramo nastaviti trčati prema svom cilju?

[Slika na stranici 9]

Isus Krist je činio mnogo toga za jačanje onih koji su imali duhovne potrebe