Izbjegavaj zamku pohlepe
“Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!” (LUKA 12:15, ST).
1. Zašto je Pavlova opomena na pohlepu primjerena?
ŽIVIMO u svijetu koji obožava materijalno blagostanje. Trgovački interesi stalno potiču ljude na želju da se obogate. Uspjeh se obično mjeri visinom osobnog dohotka. Dakle, mnoga biblijska upozorenja na pohlepu ili lakomstvo su suvremena (Kološanima 3:5; 1. Timoteju 6:10). U rječnicima se pohlepa i lakomstvo definira kao “imati ili pokazivati jaku želju za posjedom, naročito materijalnim posjedom”. Pohlepa može biti jednako toliko ozbiljna kao blud ili idolopoklonstvo, jer je Pavao opominjao: “Da se ne družite s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni jesti!” (1. Korinćanima 5:11, ST; Efežanima 5:3, 5).
2. Koje su nam opomene protiv lakomstva dali Isus i Jehova?
2 Isus je upozorio svoje sljedbenike: “Čuvajte se pažljivo svake vrste lakomstva” (Luka 12:15, NS). I sam Jehova je u Deset zapovijedi dao jednu zapovijed protiv ovog poroka: “Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome” (2. Mojsijeva 20:17, ST; Rimljanima 13:9).
Nitko ne smije popustiti
3. Kako je pohlepa svladala Evu a kasnije i Izraelce?
3 Činjenica je da ničija budnost ne smije popustiti s obzirom na pohlepu i lakomstvo. Kad je Eva sagriješila u Edenskom vrtu, bilo je to radi pohlepe: “Žena vidje da je drvo dobro za jelo i da je nešto za čim oči žude, da, drvo je bilo poželjno za gledanje” (1. Mojsijeva 3:6, NS). Izraelci su jednom prilikom u pustinji pokazali zgražavajuću pohlepnost. Kada ih je, na njihovo žaljenje što jedu samo manu, Jehova snabdjeo obiljem prepelica, oni su postupili poput proždrljivca i bili za to teško kažnjeni (4. Mojsijeva 11:4-6, 31-33).
4. Koji daljnji povijesni primjeri pokazuju opasnost od pohlepe?
4 Kasnije je pohlepa navela Ahana da nakon borbe za Jerihon ukrade nešto srebra i zlata i skupocjene haljine od plijena iz grada (Jozua 7:20, 21). Pohlepa je navela Gijezija, Elizejevog slugu, da pokuša izvući materijalnu korist iz čudotvornog izlječenja Naamana od gube (2. Carevima 5:20-27). Kralj Ahab je još jedan primjer pohlepnog čovjeka. Dopustio je Jezabeli, svojoj neznabožačkoj ženi, da spletkama dovede do ubojstva Nabota, svog susjeda, samo da bi se domogao njegovog vinograda (1. Carevima 21:1-19). Juda Iškariot, jedan od članova Isusovog uskog kruga, pohlepno je iskoristio svoj položaj i krao novac iz zajedničke blagajne. Pohlepa ga je navela da izda Isusa za 30 srebrnika (Matej 26:14-16; Ivan 12:6).
5. Što učimo iz iskustva raznih vrsta ljudi koji su upali u zamku pohlepe?
5 Svi su ti pohlepni ljudi bili kažnjeni. No jesi li zapazio da su različite vrste ljudi upali u zamku pohlepe? Eva je bila savršena žena koja je živjela u raju. Ahan i Izraelci su osobno vidjeli Jehovina čuda. Ahab je bio kralj, možda najbogatiji čovjek u zemlji. Gijezije i Juda bili su blagoslovljeni dragocjenom duhovnom zajednicom i velikim službenim prednostima. Ipak, svi su oni postali pohlepni. Dakle svatko može — koliko god bio bogat, koju god službenu prednost imao ili kakva god iskustva već doživio — upasti u tu zamku. Zato nije čudno što je Isus opomenuo: “Čuvajte se pažljivo svake vrste lakomstva!” (Luka 12:15, NS).
6. Što je potrebno želimo li izbjeći zamku pohlepe?
6 No, kako se možemo čuvati toga? Jedino samosavladavanjem i stalnim samoispitivanjem. Pohlepa počinje u srcu. Da bi izbjegli zamku pohlepe, moramo stalno ispitivati svoje srce kako bi otkrili puštaju li tu korijena bilo koji oblici pohlepe? Biblija nam u tome pomaže. Kako? Jedna mogućnost je što pokazuje što su rekli Isus i njegovi učenici o pohlepi. Kada razmatramo te savjete, nastaju neka pitanja koja nam trebaju poslužiti da ispitamo sami sebe gdje stojimo s obzirom na pohlepu.
Ispitati svoje poticaje
7. Kako nam pri samoispitivanju pomaže Isusov odgovor čovjeku umiješanom u spor oko nasljedstva?
7 Isusovo upozorenje s obzirom na lakomstvo bilo je potaknuto molbom jednoga od njegovih slušatelja: “‘Učitelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli baštinu!’ ‘Čovječe — odvrati mu — tko je mene postavio vama za suca ili djelioca?’” (Luka 12:13, 14, ST). Zatim je upozorio na lakomstvo. Isus nije želio biti uključen u svađu oko materijalnih stvari, imajući u vidu važan duhovni zadatak koji je ovdje trebao izvršiti (Ivan 18:37). No, ovaj razgovor nameće neka pitanja za samoispitivanje koja bi si mogli postaviti. Pretpostavimo da nismo u nekoj velikoj potrebi, ali smatramo da imamo pravo na neku spornu imovinu ili sporno nasljedstvo. Kako daleko ćemo otići u borbi za to? Koliko ćemo žrtvovati od službe Jehovi ili od svog odnosa prema braći da bi dobili ono što nam prema našem mišljenju pripada? (Priče Salamunove 20:21; 1. Korinćanima 6:7).
8. Kako možemo izbjeći izjednačiti se s književnicima o kojima je govorio Isus u Luki 20:46, 47?
8 Razmotri još jednu Isusovu primjedbu. On je upozorio svoje sljedbenike: “Čuvajte se od književnika, ... koji jedu kuće udovičke” (Luka 20:46, 47). Kakav strašan izraz pohlepe! Kršćani su naravno dužni brinuti o udovicama, ali ne ih iskorištavati (Jakov 1:27). Međutim, pretpostavimo da poznaješ udovicu koja je primila od osiguranja znatnu svotu novca, a tebi je hitno potreban novac. Bi li najprije pomislio da se obratiš toj udovici, smatrajući da bi nju lakše nagovorio ili da bi ti ona morala pomoći budući da je primila mnogo novca? Ili, pretpostavimo da si već posudio od nje novac, ali sada imaš poteškoća s vraćanjem. Bi li smatrao ispravnim obustaviti vraćanje duga jer ti ona zbog toga neće praviti velike poteškoće, ili možda zato jer misliš da joj taj novac i nije potreban? Mi moramo biti pažljivi kako ne bi dopustili da se iskrivi naše mišljenje o načelima kada se suočimo s financijskim problemima.
9. Kako možemo upasti u zamku da “ljudima laskamo radi vlastitog dobitka”?
9 Juda je također opisao način kako možemo upasti u zamku pohlepe. On je govorio o osobama koje su se uvukle u kršćansku skupštinu i iskvarile je svojom pohlepom i razuzdanošću, “pokazujući se lažnima prema našem vladaru, Gospodinu Isusu Kristu” (Juda 4, NS). Oni su također “ljudima laskali radi vlastitog dobitka” (Juda 16, NS). Mi ne bi željeli biti takvima. Ipak razmislimo: jesmo li se uhvatili kako više volimo provoditi vrijeme sa imućnijim kršćanima, a da ne obraćamo toliko pažnje siromašnijima u skupštini? Ako je tako, da se možda ne nadamo nekoj koristi? (Usporedi Djela apostolska 20:33; 1. Solunjanima 2:5.) Kada ukažemo gostoprimstvo odgovornoj braći u organizaciji, činimo li to iz ljubavi prema njima ili se nadamo za uzvrat dobiti službene prednosti? Ako je ovo drugo slučaj, onda možda i mi “ljudima laskamo radi vlastitog dobitka”.
10. Kako bi moglo doći do toga da izvlačimo financijski dobitak iz svog obožanja Jehove? Čiji bi primjer tada slijedili?
10 Jasno pokazivanje pohlepe, koja je Isusa jako naljutila, bilo je kada je “našao u hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače novca gdje tamo sjede”. Revnost za Jehovin dom navela ga je da ih istjera iz hrama i uzvikne: “Ne pravite od kuće Oca moga prodavaonicu!” (Ivan 2:13-17, ST). Imamo li i mi takvu revnost? Zato bi se trebali pitati: “Hoću li razgovarati u kraljevskoj dvorani o poslovnim stvarima? Pokušavam li pridobiti kršćansku braću za poslovne pothvate budući da mi to kao duhovna braća teže mogu odbiti? Koristim li širok krug prijatelja u organizaciji da bi proširio svoje poslovne veze?” Mi posve sigurno ne bi smjeli lakomo stjecati financijsku dobit, iskorištavajući svoj odnos s braćom.
11. Koja nam kršćanska načela pomažu sačuvati ispravno stanovište kada sklapamo međusobne poslove?
11 Znači li to da kršćani nikada ne smiju sklapati međusobne poslove? Ne, nego se radi o tome, da ima vrijeme i mjesto za poslove, a drugo vrijeme i mjesto za obožavanje (Propovjednik 3:1). Međutim, kada kršćani imaju međusobne poslovne veze, ne smiju zaboraviti biblijska načela. Kada kršćanin sklopi poslovni ugovor, ne smije tražiti rupe u zakonu da bi izbjegao moralne obaveze (Matej 5:37). Isto tako neće biti nemilosrdan ili osvetoljubiv kada mu ne uspije neki posao i kad izgubi svoj novac. Apostol Pavao je pisao Korinćanima: “Sigurno predstavlja za vas razočaranje što imate parnice među sobom. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto ne pristajete radije da budete oštećeni?” (1. Korinćanima 6:7, NS). Bi li zbog skupštine radije bio oštećen negoli išao na svjetski sud?
12. Koja će biblijska načela pomoći onima koji vode poslove da izbjegnu zamku pohlepe?
12 Svaki kršćanin koji vodi neki posao mora biti oprezan. Danas su uobičajene mnoge bezobzirne poslovne metode, ipak kršćanin ne može poslovati na taj način. On nikada ne smije zaboraviti da je Kristov učenik. Ne želi steći glas nepoštenjaka ili onoga koji se služi prijevarama. (Usporedi Priče Salamunove 20:14; Izaija 33:15.) Neka nikada ne zaboravi Isusovu opomenu da si ne učini blagostanje bogom, ili Ivanovo upozorenje protiv “želja tijela i želje očiju i upadljivog isticanja svojih životnih sredstava” (1. Ivanova 2:16, NS; Matej 6:24). Možeš li kao poslovan kršćanin (ili kršćanka) odoljeti iskušenju da ne potičeš pohlepu drugih ljudi s namjerom da povećaš prodaju? Ili ćeš iskoristiti njihovu taštinu ili ponos da bi unaprijedio svoje poslovanje? Obavljaš li svoj svjetski posao tako da se ne moraš stidjeti o tome razgovarati s Jehovom u svojim molitvama? (Matej 6:11; Filipljanima 4:6, 7).
13, 14. a) Koju ravnotežu trebaju sačuvati imućni kršćani? A koju oni koji nisu imućni? b) Kako nas molitva iz Priča Salamunovih 30:8 uči razboritosti s obzirom na bogatstvo?
13 Konačno Pavao je pisao Timoteju: “Oni koji su se odlučili obogatiti, upadaju u iskušenje i zamku i mnoge besmislene i škodljive želje koje guraju ljude u propast i pogibao” (1. Timoteju 6:9, NS). Biti bogat nije grijeh iako blagostanje donosi određene probleme i iskušenja (Matej 19:24-26). Opasno je “ako smo odlučili obogatiti se”. Jedan starješina je na primjer rekao: “Često nastaje problem kada netko gleda na svog imućnog kršćanskog brata i pita se: ‘Zašto i ja ne bi mogao imati sve to?’”
14 Biblija opominje: “Neka vaš način života bude oslobođen ljubavi prema novcu i budite zadovoljni stvarima koje imate. Jer je on rekao: ‘Sigurno te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti’” (Jevrejima 13:5, NS). Ako si imućan, smatraš li to darom koga možeš iskoristiti u Jehovinoj službi? Jednom prilikom Isus je rekao mladom bogatom čovjeku da mora napustiti sve svoje bogatstvo ako ga želi slijediti. Da je to Isus rekao tebi, bi li se odlučio zadržati svoje bogatstvo ili slijediti Isusa? (Matej 19:20-23). Ako nisi imućan, možeš li biti zadovoljan svojim sadašnjim stanjem? Možeš li izbjeću zamku lakomstva? Jesi li se spreman uzdati u Jehovino obećanje: “Sigurno te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti”? (Vidi također Priče Salamunove 30:8.)
Budi bogat pred Bogom
15, 16. a) Koju je usporedbu Isus upotrijebio da bi naglasio svoj savjet o lakomstvu? b) Što je bio osnovni problem čovjeka iz Isusove usporedbe?
15 Kada je Isus pozvao svoje slušatelje “da se čuvaju svake vrste lakomstva”, ispričao im je priču o poljoprivredniku čija su polja izuzetno dobro rodila. I taj čovjek “poče razmišljati i govoriti u sebi: Što ću učiniti, jer nemam gdje sakupiti svoju ljetinu? Tada reče: Ovo ću učiniti: porušit ću svoje žitnice pa ću sagraditi veće, i u njih ću sabrati sve svoje žito i sva svoja dobra. I reći ću svojoj duši: dušo, sakupila si mnoga dobra za mnogo godina; počivaj, jedi, pij i uživaj”. Međutim, te iste noći je taj čovjek umro. Sve to nagomilano bogatstvo ništa mu nije moglo pomoći. Isus je zaključio: “Tako će proći čovjek koji sebi zgrće blago, a nije bogat pred Bogom” (Luka 12:16-21, NS).
16 Je li taj čovjek počinio ikakav očit grijeh poput iznuđivanja ili krađe? Ova usporedba to ne govori. Pa ipak, on je imao problem. Oslonio se je na svoje bogatstvo kao izvor sigurne budućnosti i zaboravio nešto mnogo važnije: biti “bogat pred Bogom”. Pravi kršćani dakle mogu izbjeći zamku pohlepe i tako ne biti dio svijeta, ako smatraju svoj odnos prema Bogu najvažnijim u svom životu (Ivan 17:16).
17. Kako gleda uravnoteženi kršćanin na problem zarađivanja za život?
17 Isus je jednom savjetovao: “Nikada nemojte biti zabrinuti i govoriti: što ćemo jesti? ili: što ćemo piti? ili: što ćemo obući? Jer su sve to stvari koje neznabošci požudno traže” (Matej 6:31, 32, NS). Istina, svi se mi suočavamo s istim problemima s kojima se suočavaju i “narodi”. Mnogi od nas moraju teško raditi kako bi mogli kupiti osnovne stvari za život: jelo, piće i odjeću (2. Solunjanima 3:10-12). No, mi nećemo dopustiti da nas brige oko toga spriječe da “budemo bogati pred Bogom”.
18. Kako će nam pomoći pouzdanje u Jehovu izbjeći zamku pohlepe?
18 Jehova je izvor dobra (Djela apostolska 14:15, 17). On je obećao da će se posebno brinuti za svoje sluge. Isus je rekao: “Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno. Tako nastavite najprije tražiti Kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve ovo drugo će vam se dodati” (Matej 6:32, 33, NS; Psalam 37:25). Vjeruješ li tim obećanjima? Jesi li uvjeren da će ih Jehova održati? Hoćeš li se zadovoljiti pripremama koje Jehova čini? Ako da, tada ćeš moći izbjeći zamku pohlepe (Kološanima 3:5). Tvoja služba Jehovi i tvoj odnos prema njemu bit će uvijek na prvom mjestu i cijeli tvoj način života bit će dokaz tvoje vjere u njega.
Sjećaš li se?
◻ Koje vrste ljudi mogu podleći pohlepi?
◻ Kako se možemo čuvati pohlepe?
◻ Kako ponekad pohlepa dolazi do izražaja?
◻ Koja nam pitanja pomažu utvrditi izbjegavamo li zamku pohlepe ili ne?
◻ Što je velika zaštita od pohlepe?
[Istaknuta misao na stranici 16]
Kada međusobno sklapaju poslove, kršćani ne smiju nikada zaboraviti biblijska načela